Poslovni broj: Usž-176/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PO iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Ivica Ćuturić, odvjetnik u Zagrebu, Trg Marka Marulića 13, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi obustave isplate starosne mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5767/2023-13 od 21. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5767/2023-13 od 21. studenoga 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II 140-02/23-01/03112467633, urbroj: 341-99-05/3-23-2647, broj spisa: 761102 od 13. listopada 2023., te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Sisku, broj: 93009, klasa: UP/I 140-02/23-01/03112467633, urbroj: 341-15-05/3-23-16091 od 5. svibnja 2023., kojim je tužitelju obustavljena isplata starosne mirovine s danom 10. travnja 2019.

3. Tužitelj podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je kao ovlaštena službena osoba pravosuđa ostvario pravo na starosnu mirovinu prema ranije važećem članku 68. Zakona o unutarnjim poslovima ("Narodne novine", broj: 29/91., 73/91., 19/92., 33/92., 76/94., 161/98.) i članku 70. Zakona o izvršenju sankcija izrečenih za krivična djela, privredne prijestupe i prekršaje ("Narodne novine", broj: 29/74., 39/74., 55/88., 19/90., 66/93. i 29/94.), te da je 11. travnja 2019. zasnovao radni odnos na nepuno radno vrijeme. Nadalje navodi da je bio zaposlen sve do 8. rujna 2022. Ističe da je njegov poslodavac, Tepihcentar d.o.o. 11. travnja 2019. dostavio prijavu o promjeni nastaloj u tijeku osiguranja, no da je tuženik četiri godine nastavio isplaćivati starosnu mirovinu, te je tek 5. svibnja 2023. donio prvostupanjsko rješenje kojim mu je obustavljena isplata mirovine s danom 10. travnja 2019. Smatra da se ovdje radi o propustu tuženika, obzirom da četiri godine nije postupio po uredno podnesenoj prijavi poslodavca te mu je nezakonito obustavio isplatu mirovine. Smatra da ulazi u krug korisnika mirovine koji se tijekom korištenja prava mogu zaposliti do polovice punog radnog vremena, na temelju članka 99. stavka 3. točke 9. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., dalje: ZOMO). Predlaže Sudu da uvaži žalbu, poništi pobijanu presudu i usvoji njegov tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troška upravnog spora. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 1.562,29 eura.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da ostaje kod razloga danih tijekom postupka, te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

5. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno oni ne utječu na donošenje drukčije odluke.

6. Člankom 99. stavkom 1. ZOMO-a propisano je da korisniku mirovine koji se zaposli ili počne obavljati djelatnost na temelju koje postoji obvezno osiguranje isplata mirovine se obustavlja. Iznimno od stavaka 1. i 2. ovoga članka, mirovina se ne obustavlja korisniku starosne mirovine ostvarene prema posebnim propisima o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba ili propisu o posebnim pravima iz mirovinskog osiguranja zaposlenika na poslovima razminiranja koji se tijekom korištenja prava zaposli do polovice radnog vremena. (stavak 3. točka 9. istog članka 99. ZOMO-a).

7. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je tužitelj ostvario pravo na starosnu mirovinu na temelju rješenja Područne službe u Zagrebu, broj spisa: 150310 od 17. srpnja 2000., počevši od 18. studenog 1999., prema ranije važećem članku 68. Zakona o unutarnjim poslovima i članku 70. Zakona o izvršenju sankcija izrečenih za krivična djela, privredne prijestupe i prekršaje.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik pravilno uslijed zaposlenja tužitelja na temelju članka 99. stavka 1. ZOMO-a, s danom 10. travnja 2019. obustavio isplatu starosne mirovine, a mirovina mu je ponovno uspostavljena od 9. rujna 2022., s obzirom da mu je 8. rujna 2022. prestao radni odnos.

9. Budući da je tužitelj bio u radnom odnosu od 11. travnja 2019. do 8. rujna 2022., osnovano je s danom 10. travnja 2019. na temelju odredbe članka 99. stavka 1. ZOMO-a, obustavljena isplata starosne mirovine jer tužitelj ne ulazi u krug osoba izuzetih od primjene članka 99. stavka 3. točke 9. ZOMO-a, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. Tužitelj, kao korisnik mirovine koji je ostvario pravo na starosnu mirovinu prema člancima 67. do 69. Zakona o unutarnjim poslovima i članku 70. Zakona o izvršenju sankcija izrečenih za krivična djela, privredne prijestupe i prekršaje, izuzet je od obustave isplate mirovine počevši od 1. siječnja 2023., nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 119/22.), u kojem je člankom 11. dopunjena odredba članka 99. stavka 3. točke 9. na način da su od obustave isplate mirovine izuzeti korisnici mirovine ostvarene prema prijašnjim propisima, između ostalih, o pravima djelatnika unutarnjih poslova, i pravima djelatnika na izvršenju sankcija izrečenih za kaznena djela, privrednih prijestupa i prekršaja.

10. Stoga žalbeni navodi nisu osnovani i nisu od utjecaja na drugačiju odluku u predmetnoj upravnoj stvari.

11. Odluka o trošku utemeljena je na odredbi članka 147. stavku 1. ZUS-a, koja propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. S obzirom da je žalba odbijena, nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu za trošak sastava žalbe sukladno odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a.

12. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. i 147. stavka 1. ZUS- a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 13. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Snježana Horvat-Paliska