Poslovni broj: Usž-4190/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja RI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi prava na osobnu invalidninu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5265/2023-8 od 3. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5265/2023-8 od 3. rujna 2024.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II- 551-08/23-01/668, URBROJ: 524-11-02/2-23-4 od 9. listopada 2023.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Ivanec, KLASA: UP/I- 551-08/22-01/376, URBROJ: 139-031-50-14-23-6 od 25. travnja 2023., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na osobnu invalidninu.
3. Tužitelj žalbom pobija presudu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Navodi da je podneskom od 26. kolovoza 2024. obavijestio sud da zbog operativnog zahvata neće biti u mogućnosti osobno pristupiti na ročište održano 3. rujna 2024. zbog čega je isto trebalo biti odgođeno, a ne održano bez stranaka i javnosti te na temelju istog donijeti pobijanu presudu. Navodeći svoje zdravstveno stanje, ističe da je tijekom upravnog spora ostalo sporno jesu li vještaci u upravnom postupku ocjenjivali postotak invaliditeta koji mu je pravomoćno utvrđen 28. siječnja 2009. Smatra da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo jer depresija nije uzeta u obzir prilikom vještačenja, a da bi i trebalo provjeriti koliki postotak invalidnosti je uzet u obzir. U odnosu na navedeno osporava i utvrđenje III. stupnja invaliditeta s obzirom na to da postojanje psihičke bolesti nužno ne znači da ne zadovoljava uvjete za priznanje IV. stupnja invaliditeta, a da su iste bolesti uzete u obzir, zasigurno bi postotak bio veći. Analizirajući svaki pojedini ulomak obrazloženja pobijane presude, smatra da u pobijanoj presudi nije obrazloženo zbog čega su osporena rješenja javnopravnih tijela ocijenjena zakonitima i valjanima niti su otklonjeni svi prigovori koje je isticao u tužbi, a nije dana niti ocjena provedenog vještačenja. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i priznati mu pravo na osobnu invalidninu.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Predmetni postupak pokrenut je zahtjevom tužitelja od 29. studenoga 2022. radi priznanja prava na osobnu invalidninu u punom opsegu.
8. U upravnom postupku je provedeno vještačenje težine i vrste invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti tužitelja u kojemu su se vještaci oba stupnja (vijeće vještaka od 1. travnja 2023. i vijeće viših vještaka od 22. kolovoza 2023.) suglasili da kod tužitelja postoji III. stupanj težine invaliditeta (teži invaliditet) jer je oštećenje njegovih funkcionalnih sposobnosti trajno te se s obzirom na narav bolesnih stanja ne očekuje promjena u funkcioniranju. Iako postoje kronične bolesti III. stupnja, tjelesno oštećenje II. stupnja, psihičke bolesti I. stupnja, privremene promjene u zdravstvenom stanju, potpuna nesposobnost za rad (rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Varaždinu od 17. ožujka 2009.), potreba individualnog rada u provođenju psihosocijalne terapije, privremena potreba pomoći i njege u punom opsegu te se radi o osobi s invaliditetom u skladu s člankom 23. Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, 67/17., 56/18. i 16/22. – dalje: Uredba), vijeća vještaka su suglasna da ne postoji IV. stupanj težine invaliditeta (teški invaliditet) u skladu s Listom težine i vrste invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti koja čini sastavni dio Uredbe (dalje: Lista).
9. Prvostupanjski sud je ocijenio da je nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka od 22. kolovoza 2023. potpun i dovoljno obrazložen, da je dan u skladu s odredbama Uredbe te je mogao poslužiti tuženiku kao valjana činjenična osnova za donošenje zakonitog rješenja. Na podlozi tih činjenica utvrdio je da je osporeno rješenje zakonito te je odbio tužbeni zahtjev. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pri tome na sve tužbene navode. Time je sud postupio u skladu s člankom 119. stavkom 5. ZUS-a, a tužitelj te razloge žalbenim navodima nije doveo u sumnju.
10. Ovaj Sud u prosuđivanju nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju pravnu i činjeničnu osnovu od one koja je utvrđena u upravnom postupku. Ovo stoga jer iz samog predmeta tuženika i medicinske dokumentacije kojom su tijela raspolagala tijekom upravnog postupka ne proizlazi ništa što objektivno dovodi u sumnju da tijela vještačenja nisu bila neutralna u svojoj stručnoj ocjeni o oštećenju funkcionalnih sposobnosti tužitelja, odnosno da nisu postupala objektivno ni nepristrano pri izradi nalaza i mišljenja ili da nisu uzela u obzir svu dokumentaciju kojom su raspolagala prilikom donošenja stručne medicinske ocjene tužiteljeva zdravstvenog stanja.
11. Tužitelj nije tijekom upravnog spora, u smislu članka 49. stavka 4. i članka 51. stavka 1. ZUS-a, predlagao provođenje sudskog medicinskog vještačenja radi osporavanja i dovođenja u sumnju ocjene vijeća viših vještaka, pa stoga ovaj Sud cijeni da u skladu s navedenim odredbama ZUS-a, prigovori koje tužitelj iznosi u žalbi protiv pobijane presude ne mogu biti od utjecaja na njezinu zakonitost. S obzirom na to da se činjenice koje su odlučne s medicinskog stajališta utvrđuju na temelju nalaza i mišljenja vještaka, a medicinska dokumentacija predstavlja činjenični supstrat na temelju kojega vještak daje nalaz i mišljenje, u kojem je iscrpno navedena cjelokupna kronologija liječenja tužitelja te da sud nema potrebna stručna znanja za utvrđivanje relevantnih medicinskih činjenica i pravilnosti dane ocjene u upravnom postupku bez odgovarajućeg dokaznog prijedloga, zbog čega ovaj Sud ocjenjuje da je nalaz i mišljenje dan na temelju dostupne medicinske dokumentacije u upravnom postupku i u skladu s pravilima struke.
12. Slijedom navedenog, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je rješenje tuženika zakonito jer izvedeni dokazi u upravnom postupku nisu potvrdili tvrdnje tužitelja o teškim promjenama u zdravstvenom stanju, a što bi bio razlog za priznavanje zatraženog prava u smislu članka 50. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, 18/22., 46/22., 119/22. i 71/23.) u vezi s Uredbom čiji je sastavni dio Lista težine i vrste invaliditeta.
13. Tužitelj je podneskom od 26. kolovoza 2024. obavijestio sud da neće pristupiti na ročište zakazano za 3. rujna 2024. zbog odlaska na operativni zahvat te je pri tome zamolio da se njegov nedolazak opravda i da se prihvate navodi koje iznosi u podnesku kao da je prisustvovao raspravi. Imajući na umu navedeno kao i članak 91. ZUS-a, ovaj Sud ocjenjuje da je ročište održano u skladu sa svim mjerodavnim zakonskim odredbama pa je posljedično i prigovor o povredi odredaba upravnog spora zbog održavanja ročišta neosnovan.
14. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja, dok se pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi zasniva na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
15. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 13. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
