Poslovni broj: Usž-3635/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PK, s prebivalištem u Domu za starije i nemoćne Osijek, Drinska 10, kojeg zastupa opunomoćenica Saša Pufler, odvjetnica u Osijeku, Šetalište kardinala Franje Šepera 8d, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, radi invalidske mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2269/2022-10 od 28. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2269/2022-10 od 28. lipnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II 141-02/22-01/03046397197, urbroj: 341-99-05/3-22-937 od 3. kolovoza 2022. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, klasa: UP/I 141-02/21-02/03046397197, urbroj: 341-18-05/3-21-41414 od 25. siječnja 2022.

2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog upravnog tijela od 25. siječnja 2022. Tim je rješenjem tužitelju kao hrvatskom ratnom vojnom invalidu iz Domovinskog rata utvrđen potpuni gubitak radne sposobnosti i to 40% kao posljedica bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 60% izvan tih okolnosti, te je određena invalidska mirovina od 1. listopada 2021. u svoti od 6.768,84 kune mjesečno, koja se smanjuje za 10% prema Zakonu o smanjenju mirovina određenih, odnosno ostvarenih prema posebnim propisima o mirovinskom osiguranju i ukupno iznosi 6.091,96 kuna mjesečno.

3. Tužitelj presudu prvostupanjskog suda pobija iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da ne osporava pravnu osnovnu i visinu utvrđene mirovine, već vremensko razdoblje od kada se mirovina isplaćuje. Smatra da je trebalo odrediti isplatu mirovine od dana donošenja ranijeg rješenja prvostupanjskog tijela (12. rujna 2007.) kojim je priznato pravo na invalidsku mirovinu. Ponavlja tužbene navode zbog kojih je propustio podnijeti žalbu na navedeno rješenje i o postupanju tijela u tom postupku. Smatra da je rješenjima upravnih tijela, kao i pobijanom presudom, povrijeđen zakon na njegovu štetu. Ponavlja navode istaknute u tužbi u pogledu izreke rješenja prvostupanjskog tijela kojom je pogrešno naznačen postotak gubitka radne sposobnosti (40% bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 60% bolest izvan tih okolnosti), a što nije u skladu s rješenjem prvostupanjskog tijela kojim mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu. S obzirom da se radi o izreci rješenja smatra pogrešnim zaključak upravnih tijela i prvostupanjskog suda prema kojem se radi o omašci koja se može ispraviti pozivom na odredbu članka 104. Zakona o općem upravnom postupku i koja ne utječe na visinu mirovine. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti pobijanu presudu i donijeti odluku kojom se u cijelosti usvaja tužbeni zahtjev, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak za sastav žalbe.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da tužitelj u žalbi ne iznosi činjenice koje bi dovele do drugačijeg rješenja o predmetnoj upravnoj stvari. Navodi da ostaje kod navoda iznesenih u odgovoru na tužbu. Ističe da je osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku te u skladu s zakonskim propisima.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., i 110/21. – dalje: ZUS), koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), ovaj Sud nalazi da je pobijana presuda donesena na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja uz primjenu mjerodavnih odredbi materijalnog prava, bez počinjene povrede pravila sudskog postupka.

7. Prvostupanjski sud je presudu temeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela te je pravilno odbio tužbeni zahtjev, jer tužitelj svojim tužbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost primjene odredbe članka 134. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 158/18. i 102/19., dalje: ZOMO).

8. Suprotno žalbenim navodima nije bilo zakonske osnove za određivanje isplate mirovine od dana donošenja rješenja prvostupanjskog tijela (12. rujna 2007.) kojim je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu, već je pravilnom primjenom odredbe članka 134. stavka 2. ZOMO-a tužitelju određena isplata invalidske mirovine počev od 1. listopada 2021., odnosno od prvog dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva za obnovu postupka. Naime, odredbom članka 134. ZOMO-a regulirana je situacija u kojoj se pravomoćno rješenje iz mirovinskog osiguranja može izmijeniti novim rješenjem izvan rokova propisanih Zakonom o općem upravnom postupku te je propisano da pravo utvrđeno novim rješenjem pripada od prvog dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva.

9. Navode koje je tužitelj iznosio tijekom upravnog postupka i spora, a koje ponavlja u žalbi, pravilno je otklonio prvostupanjski sud, koje obrazloženje ovaj Sud u potpunosti prihvaća. Pri tome se ukazuje tužitelju, koji ne osporava visinu izračuna mirovine, da postotak pogrešno naznačen u izreci rješenja nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja. Da se radi o omašci u pisanju, proizlazi iz sadržaja obrazloženja rješenja gdje je naznačen pravilan postotak pojedinih bolesti koje su uzrokovale gubitak radne sposobnosti.

10. Kako tužitelj u žalbi ne iznosi činjenice kojima bi doveo u sumnju pravilnost presude prvostupanjskog suda, odnosno navode koji bi doveli do donošenja drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

11. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe nije osnovan u smislu odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a jer tužitelj nije uspio sa žalbom.

12. Slijedom navedenog primjenom odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u točki I. izreke, dok je primjenom odredbe članka 79. stavka 6. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke.

U Zagrebu, 13. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić-Babić