Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Kž-95/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja Melite Avedić, predsjednice vijeća te Ivančice Cvitanović i Blažene Ereš, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Brodarac, u kaznenom predmetu protiv optuženog PJ zbog kaznenog djela iz članka 281. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici od 31. siječnja 2022. i optuženika od 8. veljače 2022. protiv presude Općinskog suda u Koprivnici broj K-240/2021 od 14. siječnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o j e

I Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Prihvaća se žalba optuženika te se preinačuje rješenje o trošku na način da se optuženik temeljem članka 148. stavak 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08) oslobađa od plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 kao i snašanja troškova na ime nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja te isti padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Koprivnici broj K-240/2021 od 14. siječnja 2022. optuženi PJ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela krivotvorenja – ovjeravanja neistinitog sadržaja iz članka 281. stavak 1. KZ/11 te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda tako da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optuženik kroz vrijeme od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. Temeljem članka 54. KZ/11 optuženom PJ se u izrečenu kaznu zatvora ima uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od dana lišenja slobode odnosno 19. listopada 2021. do 14. siječnja 2022., ukoliko dođe do opoziva uvjetne osude. Temeljem članka 79. stavak 1. i 2. KZ/11, od optuženika su oduzeti predmeti prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta oduzetih po djelatnicima PU Koprivničko-križevačke, Policijska postaja Đurđevac, 19.10.2020. broj 00189618, Domovnica RH na ime PJL, rođen **.**.1994., izdana 8.10.2021. u Matičnom uredu Đurđevac, Rodni list RH na ime PJL, rođen **.**.1994., izdana dana 8.10.2021. u Matičnom uredu Đurđevac, potvrda odvjetnika Jean-Marie Flogothier iz Bruxelles izdana 3.6.2021. u Bruxelles sa priloženom fotografijom kojom se potvrđuje identitet osobe PJL i obrazac MUP-a "Prijava prebivališta" na ime PJL, šest fotografija. Temeljem članka 161. stavak 3. ZKP/08 predmeti oduzeti po potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta po djelatnicima PU Koprivničko- križevačke, PP Đurđevac 19.10.2021. po potvrdi broj 00189618 i to mobitel Iphone 7, crne boje, razbijeno prednje staklo sa pripadajućom SIM karticom u crnoj futroli, USIM 89395-92420-09019-7085, vratiti će se optuženom PJ. Temeljem članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08 optuženik je dužan platiti troškove kaznenog postupka s naslova paušala u iznosu od 1.000,00 kuna (tisuću kuna), te troškove kaznenog postupka u iznosu od 14.956,25 kuna (četrnaesttisućadevetstopedesetšestkuna dvadesetpetlipa), u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude, kao i troškove tumača za francuski jezik na raspravi, o čemu će biti doneseno posebno rješenje.

2. Protiv presude žalbe su podnijeli Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici zbog odluke o uvjetnoj osudi te optuženik, po branitelju Damiru Vukmanoviću, odvjetniku u Bjelovaru zbog odluke o trošku.

3. Optuženik je podnio odgovor na žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici u kojem je predložio da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku a vraćen uz podnesak broj KŽ-DO-113/2020 od 28. ožujka 2022.

5. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici je neosnovana a žalba optuženika osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu povodom žalbi državnog odvjetnika i optuženika u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 nije nađeno da su počinjene povrede materijalnopravne prirode ili procesnopravne prirode na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika zbog odluke o kazni

7. Žaleći se zbog odluke o uvjetnoj osudi državni odvjetnik navodi da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti na strani optuženika a propustio otegotnim cijeniti da se ovdje radi o suptilnom kriminalitetu iza kojeg stoji dobro organizirana grupa s kojom je optuženik bio u kontaktu i do podataka PJL vjerojatno došao na nedopušten način a u obrani nije dao nikakav podatak koji bi doprinio otkrivanju ostalih sudionika u postupku. Prvostupanjski sud nije sa sigurnošću utvrdio da li je optuženik otac jednog djeteta jer to nije ničim dokumentirano. Optuženik je tijekom postupka prilagođavao svoju obranu kako bi umanjio svoju kaznenu odgovornost zbog čega mu prvostupanjski sud priznanje kaznenog djela nije trebao cijeniti olakotnim u mjeri koja opravdava izricanje uvjetne osude. Nasuprot tomu, prvostupanjski sud je optuženiku trebao otegotnim cijeniti izrazitu upornost u činjenju kaznenog djela jer je u više navrata dolazio u Matični ured Đurđevac gdje mu je izdana hrvatska domovnica i rodni list temeljem kojih je zatražio prijavu prebivališta u Policijskoj upravi koprivničko-križevačkoj, Policijskoj postaji Đurđevac predstavljajući se lažnim imenom.

8. Prvostupanjski sud je prilikom odluke o kazni olakotnim na strani optuženika cijenio njegovu neosuđivanost, priznanje kaznenog djela kojim je olakšao i ubrzao postupak, izraženo žaljenje i kajanje zbog počinjenog kaznenog djela te činjenicu da je otac jednog maloljetnog djeteta dok otegotne okolnosti na strani optuženika nisu nađene.

9. Prilikom izbora vrste i mjere kaznenopravne sankcije, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, a osobito stupanj krivnje i pobude iz kojih je kazneno djelo počinio, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, okolnosti pod kojima je djelo počinio kao i usklađenost njegovog ponašanja s normama pozitivnog pravnog poretka, kako prije tako i nakon počinjenja kaznenog djela.

10. Prvostupanjski sud je optuženika temeljem članka 281. stavak 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine te mu je temeljem članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu s rokom kušnje u trajanju 3 (tri) godine smatrajući da će se takvom kaznom postići svrha kažnjavanja. I ovo vijeće smatra da je kazna zatvora na koju je optuženik osuđen uz izricanje uvjetne osude s dužim rokom kušnje primjerena za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. Naime, radi se o jednom ekscesu u inače primjerenom ponašanju optuženika koji je priznanjem kaznenog djela i izraženim žaljenjem preuzeo odgovornost za svoje ponašanje te pokazao svijest o štetnosti, neprihvatljivosti i pogibeljnosti vlastitog postupanja. Uz to, optuženik je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio mlađe životne dobi a u međuvremenu je zasnovao obitelj pa će se i uvjetnom osudom u dovoljnoj mjeri utjecati na njega da ne čini kaznena djela ali i ukazati svim ostalima na pogibeljnost činjenja kaznenih djela i pravednost kažnjavanja njihovih počinitelja.

11. Nije u pravu državni odvjetnik da je optuženika trebalo strože kazniti osudom na bezuvjetnu kaznu zatvora jer je do podataka PJL vjerojatno došao na nedopušten način a u obrani nije dao nikakav podatak koji bi doprinio otkrivanju ostalih sudionika u postupku koji su mu pomogli da dođe do krivotvorene dokumentacije jer se radi o nagađanjima državnog odvjetnika a optuženik se tijekom postupka može braniti kako želi (iznositi samo činjenice koje želi i mijenjati obranu) i to mu se ne može cijeniti otegotnim. Isto tako državni odvjetnik tijekom postupka nije osporavao obiteljske prilike optuženika, odnosno da je otac malodobnog djeteta pa taj podatak prvostupanjski sud nije ni dodatno provjeravao. Naposljetku, dolasci optuženika u Matični ured Đurđevac i podnošenje zahtjeva za prijavu prebivališta u Policijskoj upravi koprivničko-križevačkoj, Policijskoj postaji Đurđevac su radnje kojima je ostvario obilježja kaznenog djela za koje je proglašen krivim a ne okolnosti koje je prvostupanjski sud trebao cijeniti otegotnim.

U odnosu na žalbu optuženika zbog odluke o troškovima

12. Premda optuženik navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer ima status stranca u Republici Hrvatskoj i bez ikakvih je prihoda i imovine pa bez ugroze svoje egzistencije i egzistencije svoje obitelji nema mogućnosti platiti odmjerene troškove koji se u bitnom odnose na troškove sudskog tumača za francuski jezik pa je prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbu članka 148. stavak 6. ZKP/08 i osloboditi ga obveze plaćanja troškova, u cijelosti ili djelomično jer bi plaćanjem troškova bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje i uzdržavanje osoba koje je dužan uzdržavati.

13. U pravu je optuženik da je prvostupanjski sud u izreci presude u njegovim osobnim podacima utvrdio da je uzdržavan po obitelji (bez prihoda) i da nema imovinu a otac je maloljetnog djeteta koje je dužan uzdržavati. Dakle, optuženik ne može platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 132,72 eura/1.000,00 kuna kako mu je odredio prvostupanjski sud te troškove na ime nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja (Su rješenje - list 78 spisa) jer je lošeg imovnog stanja te bi plaćanjem troškova postupka bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje i uzdržavanje njegovog maloljetnog djeteta pa ga je valjalo osloboditi plaćanja troškova kaznenog postupka sukladno odredbi članka 148. stavak 6. ZKP/08 u kojem smislu je preinačeno rješenje o trošku. Uz to, optuženik nije dužan platiti troškove prevođenja u iznosu od 1.985,04 eura/14.956,25 kuna jer je tako propisano odredbom članka 145. stavak 7. ZKP/08.

14. Stoga je žalbu državnog odvjetnika valjalo odbiti kao neosnovanu temeljem članka 482. ZKP/08 a žalbu optuženika prihvatiti te preinačiti rješenje o trošku i optuženika osloboditi od plaćanja troškova postupka temeljem članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08.

Sisak, 13. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Melita Avedić