Poslovni broj: Usž-2436/2023-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Borisa Markovića, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja KN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Ines Bojić, odvjetnica u Zagrebu, Gorjanska 29, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi teže povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-86/2022-7 od 25. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 13. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Zagrebu, poslovni broj: Us I-86/2022-7 od 25. travnja 2023.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-114-04/21-02/117, urbroj: 511-01- 158-21-12 od 30. studenog 2021., kao i zahtjev za naknadu troška upravnog spora.

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS).

Tužitelj u žalbi upire i na povredu članka 29. i članka 35. Ustava Republike Hrvatske te članka 6. i 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a s time u vezi iscrpno navodi i obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je pobijanom presudom došlo do povrede njegovih prava. Dalje u žalbi tužitelj ističe da sud nije odlučio o tužbenom zahtjevu u cijelosti, jer je tražio i poništenje prvostupanjskog rješenja od 28. svibnja 2021. Tužitelj smatra da je sud u bitnom prihvatio zaključke i stajališta upravnih tijela, tj. formalno potvrdio pobijane odluke, bez da je s dovoljno pažnje razmotrio suštinu istaknutih prigovora u tužbi, a s time u vezi i ocijenio tužiteljeve argumente. Smatra da je sud odbio njegove dokazne prijedloge za provođenje daljnjeg dokaznog postupka, iako su prema mišljenju tužitelja relevantni za donošenje pravilne odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Tužitelj smatra da niti u disciplinskom postupku nisu provedeni ključni dolazi koje je predlagao, a da mu je time onemogućeno da sudjeluje u postupku i dokazuje svoje tvrdnje.

Nadalje u žalbi tužitelj ističe da je tijekom upravnog spora, među ostalim predložio i da se provede vještačenje po vještaku informatičke struke, a u cilju utvrđivanja okolnosti koje se tiču tzv. kriptirane komunikacije na koje se uglavnom temelji optužba i utvrđuje tužiteljeva disciplinska odgovornost. Dalje u žalbi tužitelj iscrpno navodi kronologiju događaja, kao i slijed radnji poduzetih u postupku, odnosno navodi i obrazlaže razloge zbog kojih smatra da u predmetnom slučaju bitne činjenice na kojima se temelji njegova disciplinska odgovornost nisu utvrđene. Navodi da tijekom disciplinskog postupka, a vezano uz način na koji je opisana sporna komunikacija, nije dokazano tko je vlasnik mobilnog telefona, o kakvoj vrsti aplikacije se radi, a niti su pribavljeni i zatraženi drugi podaci na temelju kojih se bez dvojbe može utvrditi osoba koja je odavala informacije UN.

Tužitelj dalje u žalbi iscrpno navodi i obrazlaže razloge zbog kojih smatra da nije nedvojbeno utvrđeno da je upravo on povezan s događajima koji čine opis i činjenični supstrat disciplinskog djela koji mu se stavlja na teret, a dodaje da se njegova odgovornost nije mogla utvrditi u disciplinskom postupku bez specifičnog znanja osobe informatičke struke. Protivno utvrđenju disciplinskih tijela, a i suda, tužitelj tvrdi da su svjedoci saslušani u postupku dali izjave koje su u prilog njegovim tvrdnjama, tj. dovode u pitanje odgovornost tužitelja, a što dalje ukazuje na potrebu provođenja predloženog vještačenja po vještaku informatičke struke. Tužitelj smatra da je provođenje daljnjeg dokaznog postupka na način kako je to predložio u tužbi bilo nužno za donošenje zakonite odluke, a s obzirom da je njegov dokazni prijedlog sud odbio, da je sam angažirao vještaka informatičke struke Ljudevita Ostoića, a koji je zaključio da u konkretnom slučaju nije moguće utvrditi o kojoj aplikaciji za komunikaciju se radi, odnosno da prema svim dostupnim podacima nije moguće mijenjati strane sugovornika i korisnika mobilnih uređaja, već to može samo ovlaštena osoba, tj. vlasnik aplikacije ili programer koji je aplikaciju izradio, jer je za to potrebno specifično znanje, odnosno poznavanje programskog jezika i posjedovanje tzv. "izvornog koda" koji je tajan. Tužitelj u bitnom smatra da nalaz vještaka potvrđuje sve njegove tvrdnje, a posebno da nije osoba koja je tražila podatke o vlasništvu nad vozilima, već je to osoba koja je u komunikaciji označena imenom K i pod tim imenom ga je u imeniku upisao vlasnik mobilnog uređaja čiji zaslon je fotografiran. Sukladno tome, tužitelj smatra da su sva utvrđenja o njegovoj disciplinskoj odgovornosti utemeljena na konstrukciji da je on osoba koja komunicira pod imenom K, a dodaje i da nije imao interes tražiti podatke kojima može pristupiti.

Zaključno, tužitelj smatra da su disciplinska tijela bitne činjenice temeljila na pretpostavkama, a sud je u cijelosti prihvatio stajališta tuženika, postupajući arbitrarno, jer obrazloženje pobijane presude ne sadrži valjane argumente na kojima je utemeljena odluka. S time u vezi tužitelj ističe da je sud povrijedio temeljne standarde poštenog suđenja, jer je tijekom sudskog postupka zbog opisanog postupanja suda bio u lošijoj poziciji u odnosu na tuženika. Tužitelj smatra da je zbog površnog i formalističkog pristupa Suda u cijelosti izostala učinkovita sudska zaštita tužitelja. Slijedom navedenog, tužitelj smatra da je u predmetnom slučaju došlo do povrede prava na pošteno suđenje.

Tužitelj predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, poništi pobijanu presudu i riješi predmetnu stvar na način da tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, odnosno da donese odluku sukladno članku 74. stavku 2. ZUS-a.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da su žalbeni navodi u bitnom istovjetni prigovorima koje je tužitelj već ranije isticao u upravnom sporu, kao i disciplinskom postupku, a koje je sud detaljno, jasno i argumentirano odbio. Dodaje da tužitelj žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost prvostupanjske presude, zbog čega predlaže da ovaj Sud žalbu odbije kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost osporene presude i postupka koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud održao usmenu javnu raspravu u prisutnosti tužitelja, opunomoćenice tužitelja i opunomoćenice tuženika, a time je strankama dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. ZUS-a. Na održanom raspravnom ročištu sud je saslušao tužitelja, ali je odbio provesti daljnji dokazni postupak po prijedlogu tužitelja, tj. provesti vještačenje po vještačenju informatičke struke, jer je ocijenio da provođenje predloženog dokaza ne bi bilo svrsishodno, odnosno jer je na temelju već utvrđenih činjenica i provedenih dokaza moguće donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

7. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tuženik rješenjem od 30. studenog 2021. odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja prvostupanjskog disciplinskog suda Ministarstva unutarnjih poslova u Zagrebu, klasa:

UP/I-114-04/20-02/313, urbroj: 511-01-158-21-21 od 28. svibnja 2021., kojim je tužitelju utvrđena odgovornost za tešku povredu službene dužnosti činjenično i pravno opisane u točkama 1. i 2. izreke tog rješenja, a za svaku od navedenih povreda mu je izrečena disciplinska kazna prestanka državne službe, odnosno jedinstvena disciplinska kazna prestanka državne službe. Dakle, iz činjeničnog opisa ponašanja tužitelja proizlazi da je tužitelj dana 18. prosinca 2019. sa IP adresa [IP adresa] na svoju šifru – korisničko ime izvršio uvide u informacijski sustav tuženika u RCV evidenciji za vozilo, registarske oznake [registarska oznaka], četiri puta, kao i za vozilo, registarske oznake [registarska oznaka], u pobliže navedeno vrijeme. Dalje je tijekom provedenog postupka utvrđeno da je tužitelj podatke o izvršenim provjerama za navedena vozila, kao osoba K, proslijedio UN, u vezi njegovog zahtjeva da mu dostavi određene podatke o predmetnim vozilima.

8. U odgovoru na tužbene navode, sud u obrazloženju pobijane presude ističe da podudarnost vremena uvida u povjerljive i klasificirane podatke informacijskog sustava tuženika sa vremenom dostavljanja tih podataka UN od strane tužitelja koji je te podatke pregledavao, ukazuje da je jedino tužitelj mogao dati te podatke, a uključujući pri tome i dinamiku prosljeđivanja razgovora nastalog u kriptiranoj komunikaciji. Dodaje se i da je tužitelj izvršio provjeru podataka o predmetnim vozilima, bez zabilježene operativne potrebe, a potom ih proslijedio UN, a utvrđeno je da se radi o osobi koju tužitelj poznaje i s kojom se druži. S time u vezi se dodaje i da je navedene podatke mogla dati isključivo osoba koja je policijski službenik te koja poznaje evidencije informacijskog sustava tuženika, tj. osoba koja za takvu provjeru ima posebnu ovlast, a zbog čega poruka "ni jedno vozilo nije naše" vezano uz činjenicu da je samo tužitelj prije toga provjeravao podatke o navedenim vozilima, isključuje da bi takvu poruku mogao poslati bilo tko osim tužitelja. Dodaje se i da je tijekom provedenog disciplinskog postupka nedvojbeno utvrđeno i da tužitelj predmetne provjere nije vršio u okviru većeg broja drugih provjera tijekom uobičajenog posla ili da je tim podacima pristupio vanjski korisnik, a iscrpno su obrazloženi i razlozi na kojima se takav zaključak temelji.

Valja reći i da tužitelj tijekom provedenog postupka nije dao valjane i razumne razloge, odnosno obrazložio zbog čega je u navedeno vrijeme izvršio provjere predmetnih vozila, a bez prethodno zabilježene operativne potrebe.

9. Prvostupanjskim rješenjem od 28. svibnja 2021. tužitelju je utvrđena odgovornost za težu povredu službene dužnosti opisane u članku 96. stavku 1. točki 5. Zakona o policiji ("Narodne novine", 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19.) kao odavanje podataka iz članka 35. navedenog Zakona neovlaštenim osobama te mu je na temelju članka 110. stavka 2. točke 6. istog Zakona izrečena disciplinska kazna prestanka državne službe (točka 1. izreke). U točki 2. izreke prvostupanjskog rješenja je opisano ponašanje tužitelja koje ima obilježje teške povrede službene dužnosti opisane u članku 96. stavku 1. točki 2. Zakona o policiji (nezakonit rad ili propuštanje poduzimanja mjera i radnji na koje je službenik ovlašten radi sprečavanja nezakonitosti), te mu je na temelju članka 110. stavka 2. točke 6. Zakona o policiji izrečena disciplinska kazna prestanak državne službe, tj. jedinstvena disciplinska kazna prestanak državne službe. Naime, nakon što je 15. prosinca 2019. putem mobilnog uređaja tužitelj zaprimio poruku UN sa zamolbom da provjeri je li ga CN teretio prilikom kriminalističkog istraživanja nad imenovanim zbog posjedovanja 100g kokaina, dana 18. studenog 2019. je u informacijskom sustavu tuženika izvršio uvid u detaljne podatke za osobu imena CN, a o saznanjima o povezanosti UN sa CN nije sukladno mjerodavnim propisima izvijestio nadležnog rukovoditelja, a niti je podatke o saznanjima unio u odgovarajuću zbirku tuženika.

10. Nadalje, u obrazloženju pobijane presude sud navodi da je tijekom provedenog disciplinskog postupka prvostupanjsko tijelo provelo pet usmenih rasprava, navedeni su svi provedeni dokazi, a posebno su obrazloženi razlozi zbog kojih je iskaz svjedoka MN, voditelja Službe za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta Zagreb od 10. studenog 2020. ocijenjen vjerodostojnim dokazom, a i iskaz saslušane svjedokinje SN je ocijenjen kao životno uvjerljiv i logičan, a i u bitnim okolnostima se podudara sa iskaznom svjedoka AN vezano uz okolnosti predmetne komunikacije i kriptirane aplikacije koja se u njoj koristila. Saslušani svjedoci su svoje iskaze argumentirali, odnosno obrazložili razloge za iznesene zaključke, a u bitnom su međusobno podudarni, tj. njihova usklađenost i sadržaj tih iskaza ne ostavlja bilo kakav prostor za sumnju u istinitost i vjerodostojnost danih iskaza.

11. Slijedom navedenog, a uvažavajući okolnost da rješenja disciplinskih sudova sadrže valjano i argumentirano obrazloženje, tj. dostatne i relevantne razloge za ocjenu o disciplinskoj odgovornosti tužitelja i zaključke o utvrđenom činjeničnom stanju, sud se pravilno očitovao samo o ključnim prigovorima tužitelja koje je isticao i ranije tijekom postupka, ne ponavljajući pri tome doslovno sve razloge koje su već navela disciplinska tijela, a na kojima temelje ocjenu o neosnovanosti tih prigovora, a na kojima tužitelj ustraje i tijekom upravnog spora.

12. Postupajući na opisani način, prvostupanjski sud prema ocjeni ovog Suda, nije povrijedio odredbe ZUS-a, odnosno nije počinio postupovnu povredu koja bi bila od utjecaja na zakonitost osporene presude. Stoga, obrazloženje pobijane presude u konkretnom slučaju ne dovodi u pitanje ostvarenje ustavnog prava na pošteno suđenje. Takav zaključak ovaj Sud prije svega temelji na stajalištu da ustavna obveza ne smije biti protumačena na način da sudovi moraju detaljno odgovoriti na svaki argument koji stranke iznesu u postupku, tj. u svojim žalbama ili drugim odgovarajućim podnescima, već se pri tome treba voditi mjerilima dostatnosti i relevantnosti tih razloga, dok obrazloženje sudske odluke uvijek ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja (mjerilo dostatnosti).

13. Stoga, u osvrtu na žalbene navode, ovaj Sud nalazi da opseg obrazloženja pobijane presude u predmetnom slučaju odgovara obvezama prvostupanjskog suda koje proizlaze iz članka 60. stavka 4. ZUS-a, ali i zahtjevima ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje.

14. Valja reći i da je tužitelj u konkretnom slučaju upoznat s razlozima na kojima je utemeljena odluka u mjeri koja odgovara okolnostima konkretnog slučaja, a upravni spor je, kao i prethodno disciplinski postupak, proveden na način koji ne utječe na ostvarivanje procesnih prava tužitelja.

15. Prvostupanjski sud je dao razložne i dostatne razloge zbog kojih je odbio provesti daljnji dokazni postupak po prijedlogu tužitelja, uključujući i provođenje vještačenja po vještaku informatičke struke, jer je to smatrao suvišnim, s obzirom na iscrpno proveden disciplinski postupak i relevantnost iskaza saslušanih svjedoka. Naime, na temelju već provedenih dokaza i utvrđenih činjenica sud je ocijenio da je tužitelj postupao na način koji nije spojiv sa dužnostima policijskog službenika, odnosno da je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja i provedenih dokaza bilo moguće nedvojbeno utvrditi disciplinsku odgovornost tužitelja. S time u vezi, sud navodi da je tužitelj neposredno nakon razgovora koji je snimljen s kriptirane aplikacije izvršio uvid u podatke upravo na način kako je to sugovornik od njega i zahtijevao. Stoga je sud, ocijenivši da su sve bitne okolnosti konkretnog slučaja vezano uz postupanje tužitelja nesporno utvrđene, a zbog čega neprovođenje daljnjeg dokaznog postupka po prijedlogu tužitelja, u okolnostima konkretnog slučaja, ne dovodi do povrede ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje, jer opisanim postupanjem sud nije tužitelja doveo u lošiju poziciju u odnosu na drugu stranu u upravnom sporu.

16. Zbog navedenih razloga, niti nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Ljudevita Ostoića od 8. svibnja 2023., koje je tužitelj dostavio uz žalbu, a koje je izrađeno na temelju zahtjeva tužitelja, nije od utjecaja na ocjenu zakonitosti pobijane presude i drugačiji ishod ovog postupka. Prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi posebno naveo i obrazložio razloge zbog kojih je tužitelju izrečena disciplinska kazna prestanka državne službe. Kako je upravno-sudski nadzor zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene, a što je u predmetnom slučaju ocjena o izboru kazne, ograničen na zakonitost takve odluke, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana, ocjena je ovog Suda da je izbor kazne obavljen u okviru zakonom dane ovlasti, odnosno da je izrečena disciplinska kazna u skladu sa svrhom radi koje je ta ovlast dana.

17. Stoga je, ovaj Sud ocijenivši da tužitelj žalbenim navodima nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost pobijane presude, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 13. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović