Poslovni broj: Usž-3078/2023-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Sanje Štefan, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice PR, iz [adresa], koju zastupa opunomoćenica Nataša Vučinić, odvjetnica u Zagrebu, Zapoljska 38, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, radi poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI- 2303/2022-5 od 18. kolovoza 2023., na sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2303/2022-5 od 18. kolovoza 2023.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-410-20/20-01/947, URBROJ: 513-04-22-5 od 8. lipnja 2022. i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Dubrava, KLASA: UP/I-410-20/2020-001/00401, URBROJ: 513-007-01-03-2020-0005 od 2. lipnja 2020. kojim je tužiteljici utvrđena obveza plaćanja poreza na promet nekretnina u iznosu od 52.476,39 kuna.
3. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da je presuda nejasna jer sud prvo navodi da nije našao povrede odredbi postupka, a potom navodi da je prigovor tužiteljice u odnosu na nedostatak obrazloženja djelomično osnovan. Ističe da je dostavila rješenje o nasljeđivanju iz kojeg proizlazi da je nekretnine koje su oporezovane stekla nasljeđivanjem. Naposljetku navodi da je sud morao obrazložiti za svaki suvlasnički dio koji je bio predmet oporezivanja na koji način je stečen, a ne samo u odnosu na zk. česticu 2121, zk. uložak [broj ZK uloška]. Predlaže stoga da Sud poništi pobijanu presudu.
4. Iako uredno pozvan tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je porezno tijelo zaprimilo obavijest o prometu nekretnina na temelju presude zbog ogluhe, poslovni broj: P-7473/15 od 7. ožujka 2016. i to suvlasničkih dijelova pojedinačno navedenih zk. čestica broj: 212, zk. uložak [broj ZK uloška], u 2/4 dijela, 213, zk. uložak [broj ZK uloška], u ½ dijela, 214/2, zk. uložak [broj ZK uloška], u ½ dijela, 215/4, zk. uložak [broj ZK uloška], u 1/3 dijela, povodom čega je tužiteljica pozvana dostaviti dokaz o reguliranom porezu, koji dokaz nije dostavila, a zbog čega joj je rješenjem tuženika utvrđena obveza plaćanja poreza na promet nekretnina. Visina porezne obveze određena je na temelju usporednih podataka.
8. Odredbom članka 4. stavka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“, broj: 67/97., 26/00., 153/02., 22/11. 143/14. – dalje: ZPPN) propisano je da je promet nekretnina svako stjecanje vlasništva nekretnine u Republici Hrvatskoj, a stjecanjem nekretnine smatra se kupoprodaja, zamjena, nasljeđivanje, darovanje, unošenje i izuzimanje nekretnina iz trgovačkog društva, stjecanje dosjelošću, stjecanje nekretnina u postupku likvidacije ili stečaja, stjecanje na temelju odluka suda ili drugog tijela, stjecanje temeljem zakona te ostali načini stjecanja nekretnina od drugih osoba.
9. Odredbom članka 9. stavka 7. ZPPN-a propisano je da je Porezna uprava ovlaštena procjenom utvrditi tržišnu vrijednost nekretnine ako je ukupan iznos naknade iz stavaka 4. i 6. ovoga članka manji od cijena koje se postižu ili se mogu postići na tržištu u trenutku nastanka porezne obveze. Stavkom 8. istog članka ZPPN-a propisano je da procjenu tržišne vrijednosti nekretnine iz stavka 7. ovoga članka utvrđuje službenik Porezne uprave na temelju usporednih podataka o kretanju tržišnih vrijednosti sličnih nekretnina s približno istog područja u približno isto vrijeme.
10. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio činjenice na koje se tuženik propustio očitovati, da je iz zemljišnoknjižnih izvadaka s povijesnim prikazima razvidno da je tužiteljica neke suvlasničke dijelove nekretnine stekla nasljeđivanjem iza pokojnog supruga AR, no ne i one koji su predmet ovog oporezivanja. Suvlasničke dijelove iste nekretnine, koji su predmet ovog oporezivanja, tužiteljica je stekla na temelju ranije navedene presude zbog ogluhe od SR. U odnosu na visinu porezne obveze pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da tužiteljica zapravo samo paušalno prigovara istoj jer ne predlaže izvođenje daljnjih dokaza na navedenu okolnost, a tržišna vrijednost predmetnih nekretnina utvrđena je korištenjem najniže usporedne cijene za m2 građevinskog zemljišta na približno istom području, u približno isto vrijeme, sve sukladno prethodno citiranim zakonskim odredbama.
11. Prigovor tužiteljice da je prvostupanjski sud samo u odnosu na zk. česticu 212, zk. uložak [broj ZK uloška] obrazložio na koji način je suvlasnički dio stečen, a da je morao obrazložiti za sve zk. čestice koje su bile predmet oporezivanja na koji način su suvlasnički dijelovi stečeni ovaj Sud nalazi neosnovanim jer je prvostupanjski sud jasno naveo da je navedeno primjerično obrazložio. Iz spisa predmeta proizlazi da se o istom radi i u odnosu na ostale zk. čestice koje su bile predmet oporezivanja, neke je suvlasničke dijelove kako je to ranije već navedeno tužiteljica stekla nasljeđivanjem iza pokojnog supruga, ali one koji su predmet oporezivanja stekla je na temelju presude zbog ogluhe od SR. Tako primjerice i u odnosu na zk. česticu 215/4, zk. uložak [broj ZK uloška] iz kojeg je razvidno da je tužiteljica 2/3 suvlasničkog dijela stekla nasljeđivanjem iza pokojnog supruga, dok je 1/3 suvlasničkog dijela stekla na temelju navedene presude zbog ogluhe od SR, a predmet oporezivanja u konkretnom slučaju je bilo stjecanje upravo 1/3 suvlasničkog dijela.
12. Prigovor tužiteljice da je presuda nejasna jer prvostupanjski sud prvo navodi da nije našao povrede odredbi postupka, a potom da je prigovor tužiteljice u odnosu na nedostatak obrazloženja djelomično osnovan ovaj Sud nalazi neosnovanim i prihvaća u cijelosti obrazloženje prvostupanjskog suda da sud donosi odluku kojom odbija tužbeni zahtjev i onda kada utvrdi da je u postupku koji je prethodio donošenju pojedinačne odluke bilo nedostataka, ali nisu utjecali na rješavanje predmeta i onda kada utvrdi da je odluka na zakonu osnovana, ali zbog drugih razloga od onih navedenih u odluci, o čemu se u konkretnom slučaju radi.
13. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
14. Prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.
15. Kako tužiteljica razlozima navedenima u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 13. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
