REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-8132/2021-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, koga zastupa punomoćnica JP, dipl. iur., protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, koga zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnica stranaka, 13. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev:

"Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, isplati iznos od 8.722,55 eura uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje naknaditi tuženiku Euroherc osiguranje d.d. troškove postupka u iznosu od 1.250,00 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 13. veljače 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi kako je 22. srpnja 2008. osiguranik tužitelja FP smrtno stradao u prometnoj nesreći kao putnik, a koju je skrivio MP upravljajući osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu UP, koje je u vrijeme nesreće bilo osigurano kod tuženika. Rješenjem tužitelja broj 214847 od 15. rujna 2008. udovici i djeci pokojnog osiguranika tužitelja FP priznato je pravo na obiteljsku mirovinu. Navodi kako je iz iste činjenične i pravne osnove za drugo razdoblje isplate pravomoćno presuđeno presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6513/14 od 27. travnja 2017., kao i za razdoblje od 1. studenoga 2014. do 30. rujna 2016, dok je za razdoblje od 1. studenoga 2011. do 30. listopada 2014. u tijeku postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, kao i za razdoblje od 1. listopada 2016. do 28. veljače 2019., koji postupak se pred tim sudom vodi pod poslovnim brojem P-1252/2019. Navodi kako je za razdoblje od 1. ožujka 2019. do 30. lipnja 2021. tužitelj s naslova obiteljske mirovine isplatio 8.722,55 eura (65.720,08 kn), koji iznos za tužitelja predstavlja štetu. Stoga zahtijeva naložiti tuženiku isplatiti mu na ime naknade štete iznos od 8.722,55 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od podnošenja tužbe do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka priznaje nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, dok osporava odgovornost vozača vozila osiguranog kod tuženika. Navodi kako se u konkretnom slučaju ima primijeniti odredba čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu prema kojoj se razmjerni iznos mirovine, koju je društvo za osiguranje obvezno naknaditi tužitelju kao stvarnu štetu, određuje u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Smatra kako je teret dokazivanja visine razmjernog iznosa mirovine kojega je tuženik dužan naknaditi tužitelju, upravo na tužitelju. Iz toga razloga na ročištu za glavnu raspravu održanom 20. siječnja 2025. odustaje od dokaznog prijedloga za provođenjem financijskog vještačenja na okolnost visine štete nastale tužitelju. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te traži naknadu troškova postupka.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u rješenje HZMO-a, Područne službe u Zagrebu broj 0214847 od 15. rujna 2008. (list 4-7 spisa), dokumentaciju MUP-a (list 8-17 spisa), presude za prijašnja razdoblja isplate (list 18 do 34 spisa), potvrdu o isplati (list 35 spisa) te je izvršen uvid u spis Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-807/17 i P- 30/14 (službena bilješka list 73 spisa).

4. Tuženik je na ročištu za glavnu raspravu odustao od dokaznog prijedloga za provođenjem financijskog vještačenja na okolnost visine štete nastale tužitelju; dok dokazi predloženi na okolnost utvrđenja odgovornosti za predmetni štetni događaj nisu izvedeni, s obzirom je neodlučno u kojem omjeru je odgovoran vozač vozila osiguranog kod tuženika, a u kojem omjeru vozač drugog vozila, budući da tuženikova odgovornost za štetu proizlazi iz odredbe čl. 1064. u vezi s čl. 1069. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08), jer je predmetna šteta nastala kao posljedica ozljede putnika (treće osobe) sudarom dvaju motornih vozila, za koju štetu po načelu uzročnosti (objektivna odgovornost) odgovaraju njihovi vlasnici solidarno; a i isti nisu ni bili odlučni za odlučivanje u ovome postupku iz razloga kako slijedi.

5. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP), tužbeni zahtjev ocijenjen je neosnovanim.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa koji je tužitelj isplatio zbog smrti svoga osiguranika u prometnoj nesreći koju je skrivio vozač vozila osiguranog kod tuženika, u visini obiteljske mirovine priznate rješenjem HZMO-a od 15. rujna 2008., za razdoblje od 1. ožujka 2019. do 30. lipnja 2021.

7. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija.

8. Sporno je ima li tužitelj pravo na naknadu štete nastale isplatom obiteljskih mirovina udovici i djeci svoga osiguranika, kao i u kojoj visini.

9. Pored izričitog osporavanja osnove i visine tužbenog zahtjeva, imajući u vidu da je teret dokaza visine tužbenog zahtjeva sukladno odredbi čl. 219. st. 1. u vezi s čl. 221. a ZPP-a na tužitelju, sud je ocijenio da tužitelj tijekom postupka nije dokazao niti je predložio izvođenje dokaza na temelju kojih bi sud mogao sa sigurnošću utvrditi osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva.

10. Naime, prema pravnom shvaćanju ovog suda za odluku o ovom sporu mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate obiteljske mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja odnosno prometne nesreće (Tako i VSRH Rev-5292/19, Rev 206/22, Rev 12/22, Rev 678/22, Rev 1437/21, Rev 12/22, Rev 1235/21, Rev 66/2022, Rev 184/2022 i dr.) pa se u konkretnom slučaju primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje u tekstu: ZOOP). Također, i na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda RH održanoj 8. lipnja 2022. promijenjeno je pravno shvaćanje prihvaćeno na 26. sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova od 5. prosinca 2016., tako da novo pravno shvaćanje glasi: "U sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku, odnosno članovima osiguranikove obitelji, primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.".

10.1. Prema odredbi čl. 27. ZOOP-a društvo za osiguranje uz ostalo dužno je nadoknaditi i zavodu koji obavlja poslove mirovinskog osiguranja stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (st. 1.). Stvarnom štetom u smislu st. 1. tog članka smatra se uz ostalo i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njene obitelji (st. 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovne koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st.3.).

10.2. Drugim riječima, obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koju tužitelj isplaćuje i iznosa koje bi isplaćivao kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu.

10.3. Tužitelj u ovom postupku ne navodi, a niti dokazuje, sukladno odredbama iz čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a, da postoji (i da potražuje) razmjeran iznos mirovine koji predstavlja razliku između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i obiteljske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

23. Ujedno valja navesti da tužitelj u ovom predmetu nije ni predložio izvođenje dokaza provođenjem financijskog vještačenja (čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a), već je taj dokaz predložio tuženik i od njega naknadno odustao. Dakle, u ovome postupku tužitelj, na kojemu je teret dokazivanja, nije predložio izvođenje dokaza, prvenstveno financijskog vještačenja, na temelju kojega bi sud utvrdio navedenu razliku, odnosno visinu tužbenog zahtjeva (Tako i ŽS Karlovac Gž-539/21 od 15. ožujka 2023.). Stoga, a kako tužitelj nije dokazao da mu je nastala stvarna šteta, kao i visinu navedene štete, koja mu pripada u razmjernom iznosu po odredbi iz čl. 27. st. 3. ZOOP-a, to je valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, sve primjenom odredbe o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a.

11. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke presude.

12. Odluka o trošku tuženika temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023 - dalje u tekstu: OT), prema vrijednosti predmeta spora od 8.722,55 eur i vrijednosti boda od 2,00 eur (Tbr. 52. u svezi 54. OT).

13. Tuženiku zastupanom po odvjetniku priznat je trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8. t. 1. OT) 200,00 eur, sastava obrazloženog podneska od 22.5.2024. (Tbr. 8. toč. 1. OT) 200,00 eur i zastupanja na ročištu 12.5.2022., 20.5.2024. i 20.1.2025. (Tbr 9. toč. 1. OT) po 200,00 eur, što ukupno iznosi 1.000,00 eur, a uz PDV iznosi 1.250,00 eur.

14. Tuženiku su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 13. veljače 2025. do isplate u skladu s odredbom čl. 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj člankom 26. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23., 155/23 - dalje u tekstu: ZOO).

15. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točki II. izreke presude.

Zagreb, 13. veljače 2025.

Sutkinja:

Ela Mišura Stopfer

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnici

2. Tuženiku po punomoćnici