Poslovni broj: Usž-71/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Sanje Štefan, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Eidos d.o.o., sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupaju opunomoćenici Oskar Skerbec i Dolores Pijetlović, odvjetnici u Rijeci, Uljarska 1, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1420/2023-8 od 30. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1420/2023-8 od 30. listopada 2023.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1420/2023-8 od 30. listopada 2023. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-02/22-01/439, urbroj: 513-04-23-2 od 28. travnja 2023. i rješenja Ministarstva financija-Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, klasa: UP/I- 471-02/22-01/139, urbroj: 513-07-08/22-1 od 20. listopada 2022.

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da je uvećanje porezne osnovice suprotno članku 92. stavka 5. Općeg poreznog zakona jer izabrane „slične djelatnosti“ na tržištu ne mogu biti „iste djelatnosti“. Smatra da je tuženik primijenio metodu usporedbe koja se u predmetnom slučaju ne može primijeniti na djelatnost tužitelja. Smatra da je izabrana pogrešna metoda probira izborom tri usporedive tvrtke „koje su registrirane za djelatnost računalnog programiranja“ kao tužitelj te metoda transfernih cijena. Prvostupanjski nije obrazložio razloge iz kojih nije prihvatio tužiteljev prijedlog da provede financijsko vještačenje te smatra da je time stavljen u neravnopravan položaj prema tuženiku. Poziva se na rješenje poslovni broj: Us l-1420/23-7 od 30. listopada 2023. kojim je poreznom savjetniku Damiru Brajkoviću uskraćeno pravo sudjelovanja u ovom upravnom sporu za tužitelja. Navodi kako nije zahtijevao zastupanje poreznog savjetnika već je podnio prijedlog da u upravnom sporu sudjeluje ovlašteni porezni savjetnik. Sud je takvim postupanjem propustio primijeniti odredbe članka 2. i članka 4. stavka 3. Zakona o poreznom savjetništvu. Smatra da je prvostupanjski sud donošenjem pobijane odluke izvršio niz zakonskih povreda i to načela zakonitosti, načela materijalne istine i slobodne ocjene dokaza. Predlaže da Sud uvaži žalbu i presudom riješi ovu upravnu stvar.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno ovlasti iz odredbe članka 33. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima uzeo u obzir činjenice utvrđene u provedenom poreznom nadzoru te zaključio da je porezno tijelo iznijelo pravilne zaključke te da je bilo osnove za utvrđenje manje obračunatog i plaćenog poreza na dobit za razdoblje 2018., 2019. i 2020. godine. zbog postojanja zlouporabe prava na području poreza na dobit pri čemu je svoju odluku valjano i dostatno obrazložio.

7. Prema podacima u spisu predmeta dostavljenima ovom Sudu uz žalbu proizlazi da su tijekom poreznog nadzora poreza na dobit kod tužitelja za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2020., o čemu je sastavljen zapisnik po obavljenom poreznom nadzoru od 27. srpnja 2022., utvrđene nezakonitosti i nepravilnosti u poslovanju tužitelja.

8. Uslijed utvrđenih nezakonitosti u poslovanju tužitelja istome je rješenjem tijela prvog stupnja od 20. listopada 2022. protiv kojeg je odbijena žalba tužitelja rješenjem tuženika od 28. travnja 2023. utvrđen manje obračunan i plaćen porez na dobit za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018., za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019., i za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. u iznosima kako je to pobliže navedeno u izreci rješenja tijela prvog stupnja.

9. Naime, nadzorom je utvrđeno da je tužitelj u financijskim izvješćima i poreznim prijavama u 2018., 2019. i u 2020. godini iskazivao računovodstveni i porezni gubitak, te je poreznim nadzorom utvrđeno da u obavljanju usluga povezanom društvu nerezidentu nije odredio cijene u skladu s načelom nepristrane transakcije pod uvjetima koji bi se ugovorili s nepovezanim osobama i time je umanjio poreznu osnovicu poreza na dobit. Stoga se pristupilo procjeni porezne osnovice u smislu odredbe članka 92. stavka 2. točke 2. i stavka 3. točke 4. i stavka 5. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20) te je izvršeno uvećanje prihoda od usluga za što je odabrana metoda za određivanje transfernih cijena dodavanjem bruto dobiti na troškove propisana odredbom članka 13. stavka 3. točke c. Zakona o porezu na dobit („Narodne novine“ broj : 177/04., 90/05., 57/06., 80/10., 22/12., 146/08., 148/13., 143/14., 50/16., 115/16., 106/18., 121/19. i 32/20).

10. Nakon provedenog poreznog nadzora zaključeno je da je tužitelj protivno dužnosti postupanja u dobroj vjeri poduzimao postupke i radnje kako bi ostvario poreznu prednost obzirom da nije odredio cijene u skladu s načelom nepristrane transakcije te je tužitelju uvećana porezna osnovica za 2018., 2019. i 2020. godinu za iznos razlika prihoda od obavljenih usluga utvrđenih po tržišnoj cijeni i prihoda od usluga utvrđenih po transfernoj cijeni.

11. Prema odredbi članka 13. stavka 1. Zakona o porezu na dobit ako se između povezanih osoba u njihovim poslovnim odnosima ugovore takve cijene ili drugi uvjeti koji se razlikuju od cijena ili drugih uvjeta koji bi se ugovorili između nepovezanih osoba, tada se sva dobit u svoti u kojoj bi bila ostvarena, kad bi se radilo o odnosima između nepovezanih osoba, uključuje u poreznu osnovicu povezanih osoba. Prema stavku 3. navedenog članka pri utvrđivanju i procjeni jesu li poslovni odnosi između povezanih osoba iz stavka 2. ovog članka ugovoreni po tržišnim cijenama može koristiti jedna od sljedećih metoda – metoda usporedivih nekontroliranih cijena, metoda trgovačkih cijena, metoda dobivanja bruto dobiti na troškove, metoda podjele dobiti i metoda neto dobitka.

12. Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda jer po ocjeni ovoga Suda tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.

13. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio i protumačio mjerodavno materijalno pravo, odnosno članak 92. stavak 2. točku 2. i članak 3. točku 4. Općeg poreznog zakona te članak 13. stavke 1. i 2. Zakona o porezu na dobit.

14. Slijedom navedenog, osnovan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika i rješenjem tijela prvog stupnja nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, zbog čega je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

15. Time što je prvostupanjski sud odbio dokazne prijedloge tužitelja nije povrijedio odredbu članka 33. Zakona o upravnim sporovima jer prema stavku 3. navedene odredbe proizlazi da stranke mogu predlagati činjenice koje treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. Vodeći računa o tome da je osnovno načelo poreznog postupka, načelo dokumentiranosti, dakle, da se odlučne činjenice utvrđuju vjerodostojnom dokumentacijom i koju je tužitelj u obvezi dostaviti tijekom poreznog nadzora, a što je tužitelj propustio utvrditi, stoga je prvostupanjski sud provođenje financijskog vještačenja pravilno ocijenio suvišnim obzirom na nesporne činjenice utvrđene iz dokumentacije koja prileži spisu predmeta.

16. Prilikom utvrđivanja jesu li poslovne transakcije u svezi obavljenih usluga između poreznog obveznika EIDOS d.o.o kao isporučitelja i povezanog društva Gruppo Euris S.p.a. kao primatelja usluga ugovorene po tržišnim cijenama porezno tijelo zatražilo je obavijesti o ostvarenoj marži usporedivih trgovačkih društava slične djelatnosti za isti porezna razdoblja koja su predmet nadzora te je potom primijenjena metoda dodavanja prosječne stope bruto dobiti na ukupne troškove. Obzirom da je u smislu odredbe članka 13. stavka 1. točke c. Zakona o porezu na dobit porezno tijelo pri procjeni jesu li poslovni odnosi između povezanih osoba ugovoreni po tržišnim cijenama ovlašteno koristiti jednu od propisanih metoda, prigovori tužitelja u kojima osporava primjenu navedene metode nisu osnovani.

17. Žalbeni prigovori koji se odnose na rješenje poslovni broj: Usl-1420/23-7 od 30. listopada 2023. nisu osnovani obzirom da navedeno rješenje nije predmetom ocjene zakonitosti ovog upravnog spora.

18. Prvostupanjski sud i porezna tijela su točno i potpuno utvrdili činjenično stanje te pravilno primijenili i protumačili mjerodavno materijalno pravo, a prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi pravilno primijenio odredbu Zakona o upravnim sporovima te u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, sukladno odredbi članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.

19. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 13. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Blanša Turić