REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-1070/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja Hrvatska elektroprivreda-dioničko društvo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 28921978587, kojeg zastupa opunomoćenica HŽ, zaposlenica tužitelja, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije (ranije Ministarstva pravosuđa i uprave), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, radi nepotpunog izvlaštenja, 13. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-943-04/21- 01/148, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-02 od 4. travnja 2024. i rješenja Primorsko- goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave u Opatiji, KLASA: UP/I-943-04/18-01/28, URBROJ: 2170/1-03-06/8- 21-3 od 10. veljače 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava u Opatiji, KLASA: UP/I-943-04/18- 01/28, URBROJ: 2170/1-03-06/8-21-3 od 10. veljače 2021., odbačen je zahtjev tužitelja za pokretanje postupka nepotpunog izvlaštenja ustanovljenjem služnosti na dijelu z.č. 3003/2, k. o. [katastarska općina].

2. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II-943-04/21-01/148, URBROJ: 514-04-02-01- 01/08-24-02, od 4. travnja 2024. odbijena je žalba tužitelja i žalba LŽ od H izjavljene protiv navedenog prvostupanjskog rješenja, iz istih razloga kao i onih navedenih u obrazloženju prvostupanjskog rješenja. U obrazloženju rješenja tuženik, u bitnom, navodi da se prema Zakonu o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine", broj 74/14, 69/17 i 98/19, dalje: ZION) nekretnina može izvlastiti pod uvjetima iz članka 2., u vezi s člankom 14. ZION-a, odnosno da ukoliko je građevina izgrađena prije podnošenja prijedloga za izvlaštenje, utoliko nema uvjeta za provođenje postupka izvlaštenja pa prijedlog za izvlaštenje treba odbaciti, a pitanje naknade i druga pitanja (imovinsko-pravne naravi) stranke mogu riješiti sporazumno, odnosno u slučaju spora u parničnom postupku pred nadležnim sudom.

3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu, a u tužbi navodi, u bitnome, da je ispunio sve zakonske pretpostavke za provođenje postupka nepotpunog izvlaštenja. Naime, navodi da je u konkretnom upravnom postupku interes Republike Hrvatske utvrđen sukladno odredbi članka 13. stavka 2. ZION-a, s obzirom da je posebnim propisom, odnosno člankom 4. Zakona o energiji ("Narodne novine", broj 120/12, 14/14, 95/15, 102/15 i 68/18), propisano da je izgradnja energetskih objekata, njihovo održavanje i korištenje te obavljanje energetskih djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku, a da predmetni elektroenergetski objekt-stupna trafostanica TS 20/0,4 kV Zaluki služi za opskrbu električnom energijom i poboljšanje naponskih prilika područja za koje je izgrađena, zbog čega je neupitno da se korištenjem te nekretnine postiže veća korist od one koja se postizala korištenjem te nekretnine na dosadašnji način. Osim toga, navodi i da je izgradnja navedenog objekta u skladu s pravomoćnom lokacijskom dozvolom, KLASA: UP/I-350-05/12-03/88, URBROJ: 2170/1-03-06/7-19-06 od 28. siječnja 2014., izdanom od Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave u Opatiji te pravomoćnim rješenjem o produženju važenja te lokacijske dozvole izdane od istog tijela 21. siječnja 2016. Stoga smatra da je neupitno da je tužitelj u predmetnoj upravnoj stvari u potpunosti ispunio zakonske pretpostavke potrebne za provođenje postupka osiguranja dokaza koje prethodi postupku izvlaštenja. Pri tome da niti u jednom pozitivnom zakonskom propisu, pa tako i ZION-u, ne postoji zakonska osnova na temelju koje bi nadležno tijelo odbacilo prijedlog tužitelja za pokretanje postupka nepotpunog izvlaštenja. Naime, navodi da je primarna svrha postupka izvlaštenja sadržana u odredbi članka 4. ZION-a te da se pozitivnim odlučivanjem o zahtjevu za nepotpuno izvlaštenje nakon izgradnje infrastrukture građevine za koju je utvrđen interes Republike Hrvatske, ne ugrožava zakonom utvrđena svrha izvlaštenja, niti je svrha izvlaštenja postignuta samom izgradnjom objekta jer je svrha izvlaštenja, pored izgradnje građevine, odnosno izvođenja radova, i rješavanje imovinskopravnih odnosa glede predmeta izvlaštenja, a što je donošenjem pobijanog rješenja onemogućeno. U prilog svom stajalištu upućuje na praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, sadržanu u presudi poslovni broj: Usž-1967/17 od 20. prosinca 2017. te praksu ovog Suda, poslovni broj: Us I-668/12 od 13. rujna 2013. te Us I-765/2021 od 14. listopada 2021. Osim navedenog, tužitelj ukazuje i na svoju obvezu gradnje elektroenergetskih objekata u propisanom roku od 30 dana od kad druga ugovorna strana ispuni obveze iz ugovora o priključenju te priključiti objekte korisnika mreže na distribucijsku mrežu. Tužitelj navodi i da bi prihvaćanjem navedenog stava javnopravnih tijela, rezultiralo njegovim nepravovremenim izvršavanjem obveza iz ugovora o priključenju, a posljedično tome bio bi izložen regresnim potraživanjima isplate ugovorne kazne i naknade štete od Republike Hrvatske.

4. Tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na navode iz osporenog rješenja i predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Budući da su pravno odlučne činjenice među strankama nesporne, da tužitelj osporava samo primjenu prava, a stranke u tužbi i odgovoru na tužbu nisu izričito zatražile održavanje rasprave, Sud je bez održavanja rasprave, primjenom odredbe članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) i odredbe članka 8. ZUS-a prema kojoj je Sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješio bez održavanja rasprave.

6. Na temelju razmatranja nespornih činjenica i spornog pravnog pitanja, Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. U ovom sporu nije sporno da je tužitelj 13. veljače 2018. pokrenuo upravni postupak nepotpunog izvlaštenja nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Nadalje, nije sporno da je tužitelj prije podnošenja prijedloga za izvlaštenje već izvršio radove na predmetnoj nekretnini, a radi izvođenja kojih predlaže provesti postupak izvlaštenja.

8. Sporno je u ovoj upravnoj stvari može li se sukladno mjerodavnim zakonskim propisima provesti postupak nepotpunog izvlaštenja nekretnine u situaciji kad su već izvedeni radovi radi kojih se predlaže provesti postupak izvlaštenja.

9. Člankom 2. stavkom 1. ZION-a propisano je da se nekretnina može izvlastiti, ako posebnim zakonom nije drukčije propisano, kada je to potrebno radi izgradnje građevine ili izvođenja radova u interesu Republike Hrvatske, kada se ocijeni da će se korištenjem nekretnine, za koju se namjerava predložiti izvlaštenje, u novoj namjeni postići veća korist od one koja se postizala korištenjem te nekretnine na dosadašnji način. Stavkom 2. istog članka propisano je da se nekretnina u smislu stavka 1. ovog članka može izvlastiti radi izgradnje građevine ili izvođenja radova gospodarske infrastrukture, groblja i drugih objekata komunalne infrastrukture, zdravstvenih, prosvjetnih, kulturnih i sportskih građevina, industrijskih, energetskih, vodnogospodarskih, prometnih i objekata elektroničkih komunikacija, građevina za potrebe hrvatskog pravosuđa, vojske i policije te istraživanja i eksploatacije rudnog i drugog blaga.

10. Člankom 4. ZION-a propisano je da izvlaštenjem korisnik izvlaštenja stječe pravo koristiti nekretninu u svrhu radi koje je izvlaštenje provedeno.

11. Člankom 28. stavkom 1. ZION-a propisano je da prijedlog za izvlaštenje može podnijeti korisnik izvlaštenja nakon što je po odredbama ovog ili posebnoga zakona utvrđen interes Republike Hrvatske za izgradnju građevine ili za izvođenje radova.

12. Člankom 40. stavkom 1. ZION-a propisano je da korisnik izvlaštenja stječe pravo na posjed izvlaštene nekretnine danom pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju ako je do tada prijašnjem vlasniku nekretnine isplatio naknadu određenu rješenjem o izvlaštenju, odnosno predao u posjed drugu odgovarajuću nekretninu. Stavkom 2. istog članka propisano je da ako do pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju korisnik izvlaštenja nije ispunio svoje obveze prema vlasniku nekretnine, pravo na posjed izvlaštene nekretnine steći će tek danom isplate naknade, ako se prijašnji vlasnik nekretnine i korisnik izvlaštenja drukčije ne sporazume.

13. Člankom 41. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) propisano je da kad službena osoba utvrdi da ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka, rješenjem će odbaciti zahtjev.

14. Predmetnu odluku tuženika, kojom je potvrđeno rješenje prvostupanjskog tijela o odbacivanju prijedloga za nepotpuno izvlaštenje predmetne nekretnine, radi izgradnje stupne TS 10(20)/0,4 kV Zaluki 1, Sud nalazi osnovanom. Naime, institut izvlaštenja, kako ga je uredio zakonodavac, predviđa da se postupak izvlaštenja pokreće radi potrebe izgradnje građevine, odnosno radi izvođenja radova u interesu Republiku Hrvatske. Dakle, građevine koja se tek treba izgraditi, odnosno radova koji se tek trebaju poduzeti. Stoga u ovoj upravnoj stvari nisu bile ispunjene pretpostavke za usvajanje podnesenog prijedloga tužitelja budući da je tužitelj i prije podnošenja prijedloga za izvlaštenje već stupio u posjed predmetne nekretnine i izvršio radove radi izvođenja kojih je pokrenuo postupak izvlaštenja, odnosno jer je pokrenuo postupak izvlaštenja nakon što je na predmetnoj nekretnini postignuta svrha izvlaštenja, a koju tužitelj kao korisnik izvlaštenja naknadno podnesenim prijedlogom za izvlaštenje samo formalno pokušava ostvariti, budući da istu u stvarnosti već uživa. Stoga je takav prijedlog u skladu s citiranim člankom 41. stavkom 2. ZUP-a trebalo odbaciti.

15. Da je postupak izvlaštenja moguće pokrenuti samo u pogledu nekretnina na kojima nisu izgrađene građevine odnosno izvedeni radovi radi kojih se predlaže provesti postupak izvlaštenja, proizlazi i iz zakonske odredbe koja propisuje da izvlaštenjem korisnik izvlaštenja stječe pravo koristiti nekretninu u svrhu radi koje je izvlaštenje provedeno te zakonske odredbe koja određuje trenutak kad korisnik izvlaštenja smije stupiti u posjed izvlaštene nekretnine i započeti s namjeravanim radovima (jasno je da bez stupanja u posjed nekretnine nije moguće na njoj izvesti bilo kakve radove), a koji trenutak jest vezan uz nastup pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju, i to ako je do tada prijašnjem vlasniku nekretnine korisnik izvlaštenja isplatio naknadu, odnosno trenutkom isplate naknade ako je ona isplaćena nakon pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju. Dakle, tek po pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju korisnik izvlaštenja smije stupiti u posjed izvlaštene nekretnine te započeti s namjeravanim radovima. U suprotnom, kao što je to slučaj u ovoj pravnoj stvari, radilo bi se o faktičnom izvlaštenju nekretnine, bez obzira što su, primjerice, radovi poduzeti u skladu s izdanom lokacijskom dozvolom ili važećim prostornim planom, jer korisniku izvlaštenja u takvoj situaciji nedostaje pravna osnova za stupanje u posjed tuđe nekretnine i izvođenje radova na njoj te se za tako (faktično) oduzetu nekretninu naknada više ne bi niti mogla odrediti u upravnom postupku izvlaštenja, a kako to pravilno ukazuje i tuženik.

16. Na drukčiju odluku nije od utjecaja navod tužitelja da postoji interes Republike Hrvatske za izvođenje predmetnih radova jer bez obzira i na eventualni opći interes za izvođenje radova, takav interes ne može zamijeniti pravomoćno rješenje o izvlaštenju te biti osnova za stupanje u posjed tuđe nekretnine i izvođenje namjeravanih radova na njoj.

17. Stoga, Sud u cijelosti prihvaća stav tuženika da se nekretnine u smislu citiranih odredbi ZION-a mogu izvlastiti isključivo prije izvođenja radova, a ne i nakon njihova izvođenja. Naime, u suprotnom bi se radilo o legalizaciji nezakonitog oduzimanja, odnosno ograničenja prava vlasništva i to aktom državne vlasti koji bi podrazumijevao nerazmjerno miješanje države u mirno uživanje vlasništva pojedinca koje miješanje ne bi imalo legitiman cilj, pri čemu se naglašava da legitiman cilj može postojati jedino u uređenom postupku izvlaštenja u kojem se, radi ostvarenja svrhe izvlaštenja koja se ne može postići na manje otegotan način, postiže aktom prisile vlasti i uz naknadu tržišne vrijednosti nekretnine koja se oduzima, odnosno na kojoj se ograničava pravo vlasništva pojedinca. Stoga Sud ističe da suprotno shvaćanje po kojem bi korisnik izvlaštenja prvo stupio u posjed nekretnine i izveo radove, a tek potom pokrenuo postupak izvlaštenja, predstavljalo bi izvrgnuto shvaćanje instituta izvlaštenja, po kojem bi pretjerani teret bio stavljen na stranu izvlaštenika, kao objektivno slabije strane u tom odnosu, i koji bi bio prisiljen trpjeti ograničenja svog prava vlasništva, a bez naknade za to ograničenje. Nadalje, u takvoj situaciji postojala bi i realna opasnost da bi izvlaštenik bio prisiljen pokretati postupak pred nadležnim sudom radi ostvarenja naknade onda kada to ne bi učinio korisnik izvlaštenja (jer već uživa svrhu izvlaštenja) ili bi to učinio s predugim vremenskim odmakom. Stoga je zadatak nadležnih upravnih tijela i suda osigurati da se upravni postupak izvlaštenja provodi onako kako je to propisano mjerodavnim zakonskim odredbama, poštujući sve faze postupka izvlaštenja, i to od utvrđivanja interesa Republike Hrvatske za izgradnju objekata ili izvođenje radova, faze pripremnih radnji, pokretanja i provođenja samog postupka izvlaštenja pa do faze donošenja rješenja o izvlaštenju te utvrđivanja i isplate naknade za izvlaštenu nekretninu.

18. Pri odluci u ovoj upravnoj stvari Sud je imao u vidu sudsku praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i ovog Suda na koju se tužitelj pozivao, međutim Sud je postupio u skladu sa stavom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženim u recentnijoj praksi, u presudi poslovni broj: Usž-1526/21-2, od 9. prosinca 2021., u kojoj je taj Sud istaknuo da „U postupku je utvrđeno kao nesporno da je nekretnina koja je predmetom izvlaštenja vlasništvo fizičke osobe, da je tužitelj već izgradio planirani objekt i stupio u posjed predmetne nekretnine prije podnošenja prijedloga za izvlaštenje, zbog čega osnovano prvostupanjski sud i upravna tijela zaključuju da je svrha koja se namjeravala postići izvlaštenjem predmetne nekretnine već ispunjena. Pri tome nije od utjecaja na drugačiju odluku činjenica da se radi o gradnji na temelju akta za građenje, obzirom da odredbe Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade nije moguće primjenjivati retroaktivno.“ Osim s navedenom, ovaj Sud je predmetnu presudu donio i u skladu sa stajalištem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, izraženim u presudi poslovni broj: Usž-547/23-3 od 5. veljače 2024. Stoga je ovaj Sud u skladu s citiranim zakonskim odredbama i prethodno citiranom praksom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske odlučio kako je navedeno u izreci ovog rješenja.

19. Na drugačije rješavanje ove upravne stvari nije od utjecaja niti tužbeni navod kojim tužitelj ukazuje na dugotrajnost vođenja i ovog i drugih upravnih postupaka izvlaštenja, zbog čega da je u opasnosti da neće u roku izvršiti svoju obvezu spajanja ugovornih strana na distribucijski sustav, budući da na dugotrajnost provedenog i ostalih upravnih postupaka koje tužitelj vodi i eventualnu štetu koja mu zbog toga prijeti, Sud nije u mogućnosti utjecati, već je jedino ovlašten po tužbi ocijeniti zakonitost osporenog rješenja.

20. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Rijeci 13. veljače 2025.

Sudac

Vedran Juričić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS).

DNA:

- tužitelju Hrvatskoj elektroprivredi-dioničko društvo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49