REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-3478/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Meri Dominis Herman, uz sudjelovanje Slobodanke Gorsensky, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja HŠ, rođenog **.**.2001. u mjestu Brahmanbaria, državljanina Narodne Republike Bangladeš, trenutno boravi u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, nakon objave presude, 13. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/23-06/54288, URBROJ: 511-01-212-24-10 od 12. srpnja 2024.

II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura (tisućudvjestopedeseteura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/I-216-03/23-06/54288, URBROJ: 511-01- 212-24-10 od 12. srpnja 2024., odbio zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

2. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog akta i u bitnome navodi kako je u svom iskazu naveo i političke okolnosti zbog kojih je bio proganjan. Napominje kako je za svaki navod priložio materijalni dokaz te da je iznio i niz detalja. Navodi kako je u upravnom postupku iznio svoje subjektivne probleme vezane za političke aktivnosti od 2016. godine, kao i probleme s obzirom na svoje vjersko opredjeljenje i svojih roditelja kao i s obzirom na događaje koje je naveo u iskazu. Smatra kako tuženik nije ispitao stvarno stanje u zemlji podrijetla, već da se bavio nebitnim izvorima koje daju općenite i zastarjele informacije nespecifične za grad i regiju u kojoj je obitavao. Opisuje situaciju u Bangladešu.

3. Predlaže da Sud poništi rješenje tuženika, da mu se odobri međunarodna zaštita u Republici Hrvatskoj i besplatna prava pomoć.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je ista neosnovana iz razloga iznesenih u obrazloženju osporenoga rješenja. Navodi kako je tužiteljev iskaz u bitnome različit od onog kojeg je dao na saslušanju. Napominje da je u zahtjevu naveo samo verbalne prijetnje upućene njegovoj obitelji zbog vjerske pripadnosti, da bi na saslušanju iznio potpuno nove činjenice, kao što je primjerice angažman u prosvjedima. S obzirom da je tužitelj zemlju podrijetla napustio legalno s vizom i radnom dozvolom s namjerom rada u Republici Hrvatskoj navodi da se može razumjeti razlika u intenciji tužiteljevih iskaza tijekom postupka za odobrenje međunarodne zaštite, a čiji je zahtjev podnio tek kad mu je u Republici Hrvatskoj otkazan rad. Navodi kako trenutno u Narodnoj Republici Bangladeš nije proglašeno izvanredno stanje, a prema dostupnim informacijama privremena vlada se obvezala da će situaciju u zemlji stabilizirati u najkraćem roku.

5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

6. Sud je 7. veljače 2025., održao usmenu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i u odsutnosti tužitelja i tuženika. Sud je uzeo u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke i izvršen je uvid u spis tuženika. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 114. stavak 3. Zakon o upravnim sporovima – Narodne novine, 36/24. – dalje ZUS), Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Sud nije izveo dokaz saslušanjem tužitelja jer je tužitelj prema obavijesti tuženika od 11. rujna 2024. i 16. prosinca 2024., napustio Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite i nije prijavio novo boravište, a opunomoćenik tužitelja je na raspravi s obzirom na navedeno odustao od navedenog dokaznog prijedloga.

8. Člankom 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj 70/15., 127/17. i 33/23., dalje Zakon) propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

9. Člankom 21. stavkom 1. i 2. Zakona, propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

10. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je osporeno rješenje doneseno u postupku po zahtjevu tužitelja podnesenom 8. prosinca 2023., nakon iskazane namjere za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, a prije donošenja odluke tužitelj je saslušan o čemu je sastavljen zapisnik od 2. svibnja 2024.

11. Uvidom u osporeno rješenje razvidno je da se u istome navodi sadržaj izjava tužitelja te razlozi na kojima je temeljio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Isto tako izvršena je procjena vrijednosti materijalnih činjenica i valjanost dokaza te procjena budućeg rizika. Pozivom na odredbe članka 20. Zakona, utvrđeno je da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za priznavanje azila, jer tužitelj nema osnovanog straha od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja slijedom čega nisu ispunjeni uvjeti iz toga članka.

12. U obrazloženju tuženik navodi, kako je tužitelj izjavio da je zemlju podrijetla napustio jer je njegova obitelj imala problema zbog svoje vjerske pripadnosti. Naveo je agresivni napad jedne muslimanske obitelji koji je počeo šest mjeseci prije njegova napuštanja zemlje podrijetla te je iznio i da su hindusi manjina u Bangladešu te da ih muslimani ne vole i ne žele živjeti s njima u zajednici. Naveo je da budući da su živjeli u strahu da su ga roditelji uputili da se spasi i napusti zemlju podrijetla te da navedene prijetnje nisu prijavili policiji, jer im ne bi pomogli budući je vlast većinom muslimanska. Nadalje je naveo da je preko jedne Agencije pronašao posao u Republici Hrvatskoj i da mu je ta Agencija osigurala vizu, radnu dozvolu i avionsku kartu. Opisao je probleme zbog vjerske pripadnosti koje sežu u daleku prošlost, kao i da su njegovi osobini problemi počeli kada je organizirao prosvjed 2016. godine i 2023. godine kada je na nagovor prijatelja iste organizirao bez dozvole policije. Opisao je događaje na prosvjedu. U svezi problema njegove obitelji zbog vjere, na saslušanju je iskazao da su napadi bili 2008. godine, a glavni događaj je vezao za 3. ožujka 2023.

13. Sukladno iznesenom, ocjenjujući cjelokupan iskaz tužitelja dan u upravnom postupku o razlozima napuštanja zemlje podrijetla, koji su bili kontradiktorni na saslušanju i u iskazu o vremenu incidentalnih događaja uzimajući u obzir njegove osobne okolnosti te s obzirom na procjenu budućeg individualnog rizika, Sud prihvaća utvrđenje tuženika kako ne postoji osnovan strah od proganjanja iz članka 20. Zakona.

14. Tuženik je valjano i detaljno obrazložio razloge zbog kojih je na temelju slobodne ocjene dokaza zaključeno da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje međunarodne zaštite, ni azila, a ni supsidijarne zaštite, te naveo razloge zbog kojih je utvrdio da za tužitelja povratkom u zemlju podrijetla ne bi došlo do stvarnog rizika da će tražitelj međunarodne zaštite biti izložen proganjanju, a koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud. Također je naveo kako je tužitelj u Republiku Hrvatsku došao legalno kako bi se zaposlio, a da je zahtjev za međunarodnu zaštitu podnio tek kada mu je otkazan posao u Republici Hrvatskoj.

15. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao točki I izreke.

16. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, točkom II izreke odobrena je besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 140/15. i 155/22.).

17. Budući da je pravnu pomoć pružio odvjetnik Zoran Bauer točkom III izreke naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.250,00 eura u skladu s člankom 9. Pravilnika te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23.). Odvjetniku je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura i trošak zastupanja na raspravi u iznosu do 500,00 eura, uvećano za PDV, odnosno ukupno 1.250,00 eura.

U Zagrebu, 13. veljače 2025.

Sutkinja:

Meri Dominis Herman

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na presudu ne odgađa izvršenje rješenja (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).

Dna:

1. Odvjetnik Zoran Bauer,

2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, [adresa] Zagreb, Ilica 335,

3. U spis