Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-347/2024-4

Šibenik, Ul. Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Dijane Jakoliš kao predsjednice vijeća, Branka Ivić i Ivana Jurišića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Horvat kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog LT, zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 3. u svezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog LT, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku od 23. siječnja 2024. posl. br. K-239/2019-38, u sjednici vijeća održanoj dana 13. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e:

Žalba optuženog LT odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje:

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Dubrovniku br. K-239/2019-38 od 23. siječnja 2024. proglašen je krivim opt. LT zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11, te na temelju čl. 227. st. 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvoru u trajanju od 1 (jedne) godine.

1.1. Na temelju čl. 72. KZ/11 opt. LT izrečena je sigurnosna mjera zabrane upravljanja vozilima svih kategorija u trajanju od 2 (dvije) godine, a temeljem st. 4. navedenog članka zakona, po proteku polovine trajanja izrečene sigurnosne mjere, sud može na prijedlog osuđenika obustaviti njezino izvršenje ako ustanovi da više ne postoji opasnost iz st. 1. čl. 72. KZ/11, a osuđenik može ponoviti prijedlog, ali ne prije proteka jedne godine od zadnjeg preispitivanja.

1.2. Temeljem čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20.,80/22. i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP/08) opt. LT obvezan je snositi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. – 8. ZKP/08 i to paušalne troškove kaznenog postupka sukladno čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u iznosu od 132,72 eura, trošak izrade skice mjesta nastanka prometne nesreće, fotoelaborata i upotrebe alkotesta po računu Postaje prometne policije Dubrovnik, u iznosu od 53,08 eura, trošak vještačenja po vještaku dr. Igoru Boriću, u iznosu od 381,52 eura, trošak vještačenja po vještaku Vinku Bašiću, u iznosu od 365,25 eura, kao i troškove pristupa na glavnu raspravu vještaka Vinka Bašić, u iznosu od 91,31 eura, troškovi vještačenja službe kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja, u iznosu od 99,54 eura, trošak toksikološkog vještačenja Službe kemijsko- fizikalnih i toksikoloških vještačenja, u iznosu od 140,16 eura, kao i trošak svjedoka UT, u iznosu od 3,98 eura, koje je dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude, uplatom na račun državnog proračuna Republike Hrvatske.

2. Protiv te presude žali se osobno opt. LT, po branitelju Draganu Pištalo, odvjetniku u Dubrovniku, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje i odluku, podredno pobijana presuda preinači i prema optuženiku primijeni "institut rada za opće dobro".

3. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku s prijedlogom da se žalba optuženik odredi kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. Žalba optuženika nije osnovana.

6. U žalbi optuženika u bitnom se navodi da je pobijana prvostupanjska presuda manjkava u dijelu utvrđenja koncentracije alkohola u krvi optuženika u trenutku prometne nesreće, a što je po žalitelju odlučna činjenica prilikom odmjeravanja kaznenopravne sankcije. Navodi se da iz iskaza dvojice ispitanih svjedoka proizlazi da je optuženik, u kući jednog od svjedoka, koja je u blizini mjesta gdje se dogodila prometna nesreća, nekontrolirano konzumirao alkohol a iz provedenog dopunskog toksikološkog vještačenja da bi proizlazila, ukoliko je optuženik doista pio alkohol nakon prometne nesreće da bi tada koncentracija alkohola u organizmu optuženika u trenutku prometne nesreće bila nešto manja od 1,00 g/kg. U žalbi se ukazuje na to da reakcija optuženika nakon prometne nesreće, da je odmah ukazao pomoć oštećeniku, upravo ukazuje na manji postotak alkohola u organizmu optuženika u trenutku prometne nesreće, jer da njegova reakcija koju je pokazao nakon prometne nesreće pružajući pomoć oštećenom ne bi bila moguća s koncentracijom alkohola koja se navodi u činjeničnom opisu djela u izreci presude od najmanje od 1,97 g/kg alkohola u organizmu.

6.1. Protivno takvim žalbenim tvrdnjama optuženika, ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud, savjesnom i kritičnom ocjenom obrane optuženika i izvedenih dokaza pravilno utvrdio koncentraciju alkohola u organizmu optuženika u trenutku nastanka prometne nesreće i utjecaj takve količine koncentracije alkohola u organizmu na njegove vozačke sposobnosti. Opravdano prvostupanjski sud nije poklonio vjeru obrani optuženika u kojoj on tvrdi da je nakon prometne nesreće pio rakiju u kući ST, kao ni iskazima svjedoka ST i brata optuženika FT, koji su iskazali da nakon što je optuženik popio čašu vode, da je isti zgrabio sa stola bocu s rakijom i počeo piti, po svjedoku ST optuženik je popio sigurno dva,dva i pol decilitra, dok svjedok FT se nije mogao izjasniti o količini, ali da se radilo o velikom gutljaju. Osnovano prvostupanjski sud takvu obranu optuženika i iskaze naprijed navedenih svjedoka ocjenjuje kao njihov pokušaj otklanjanja krivnje od optuženika za predmetno kazneno djelo. Ispravno prvostupanjski sud ukazuje na neživotnost i nelogičnost obrane optuženika i iskaza naprijed navedenih svjedoka, da optuženik nedugo nakon što se prometna nesreća dogodila, kad još nije obavljen ni očevid, niti je došla policija na mjesto prometne nesreće, svjestan da se radi o teškoj prometnoj nesreći i da će biti podvrgnut alkotestiranju, u nazočnosti dvije odrasle osobe, od kojih je jedan njegov brat FT, u kući ST popije toliku količinu žestokog alkoholnog pića odnosno rakije. Nadalje, opravdano prvostupanjski sud glede nevjerodostojnosti njihovog iskaza ukazuje i na različitost u njihovom kazivanju u odnosu na količinu alkohola kojeg bi optuženik konzumirao nakon prometne nesreće u kući svjedoka ST, pa tako isti navodi da se radilo o dva, dva i pol decilitra rakije, a svjedok FT da se radilo o jednom velikom gutljaju. Jednako tako na nevjerodostojnost njihovih iskaza, opravdano primjećuje prvostupanjski sud, ukazuje da su oba svjedoka navela da je prilikom njihovog povratka iz kuće ST, gdje bi po njihovim iskazima i obrani optuženika, isti konzumirao rakiju, policija već bila na mjestu događaja dok iz iskaza svjedoka DT, policijskog službenika Postaje prometne policije Dubrovnik, koji je inkriminirane prigode bio vođa očevidne ekipe, proizlazi da je prilikom njegovog dolaska na mjesto prometne nesreće optuženik bio na mjestu događaja. Iskaz svjedoka VT prvostupanjski sud je ocijenio jasnim i uvjerljivim, odnosno istinitim, jer taj svjedok nema nikakvog razloga neistinito iskazivati, budući je u svojstvu službene osobe došao na mjesto gdje se dogodila prometna nesreća te je u svom iskazu jasno naveo koga je od sudionika prometne nesreće zatekao na mjestu događaja, dakle optuženika, dok je drugi sudionik prometne nesreće vozač motocikla bio prevezen u Opću bolnicu Dubrovnik. Da su obrana optuženika i iskazi naprijed navedenih svjedoka o navodnom konzumiranju alkohola, rakije, od strane optuženika, nakon što se dogodila prometna nesreća, u kući svjedoka ST, neprihvatljivi, odnosno dati u cilju izbjegavanja krivnje optuženika za kazneno djelo za koje se tereti, posebno ukazuje to da je iz Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu Postaje prometne policije Dubrovnik od 02. listopada 2018. koji zapisnik je optuženik potpisao bez ikakvih primjedbi proizlazi da je optuženik konzumirao alkohol i to tri pive od 0,5 litara, zadnje u 20,35 sati, dakle neposredno prije nastanka prometne nesreće, što sve proizlazi iz obrasca AUK-1, iz kojeg jasno proizlazi da optuženik nije pio nakon događaja(predmetne prometne nesreće), dakle iz optuženikovo očitovanje nakon prometne nesreće glede konzumacije alkohola jasno proizlazi da nije konzumirao alkohol nakon prometne nesreće, što dodatno i posebno ukazuje da su optuženikova obrana da je naknadno konzumirao alkohol, kao i u tom pravcu iskazi naprijed navedenih svjedoka, usmjereni na pokušaj izbjegavanja utvrđivanja krivnje optuženika za kazneno djelo za koje se tereti, pa je prvostupanjski sud obranu optuženika i iskaze spomenutih svjedoka opravdano tako i ocijenio. Iz provedenog toksikološkog vještačenja jasno proizlazi da su vozačke sposobnosti opt. LT obzirom na utvrđenu koncentraciju od najmanje 1,97 g/kg alkohola u krvi u vrijeme nastanka prometne nesreće, odnosno nalazio se u pijanom stanju, zbog toga bile bitno smanjene.

7. Optuženik se (podredno) žali i zbog odluke o kazni navodeći da oštećenik nije postavljao imovinskopravni zahtjev niti tražio kazneni progon protiv njega, da je neosuđivana osoba, i prije predmetne prometne nesreće, a i nakon toga, da se skrbi o malodobnoj kćeri plaćajući redovito alimentaciju, da živi s roditeljima koje također pomaže, a koji su u poznoj dobi od 93. i 94. godine života, protek vremena, zbog čega smatra izrečenu kaznu prestrogom i predlaže zamijeniti zatvor na koji je osuđen s radom na opće dobro.

7.1. Ispitujući odluku o kazni, ovaj drugostupanjski sud ocijenio je, da je prvostupanjski sud, cijeneći sve relevantne okolnosti, optuženika osudio na primjerenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Naime, za kazneno djelo za koje je optuženik proglašen krivim iz čl. 227. st. 3. u svezi st.1. KZ/11 propisana je kazna zatvora od jedne do osam godina, dakle optuženik je osuđen na minimalnu propisanu kaznu zatvora za kazneno djelo za koje je proglašen krivim. Tom će se kaznom utjecati prvenstveno na optuženika, ali i na sve članove društvene zajednice da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela društveno neprihvatljivo i pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja opravdano i pravedno, kao i da je vožnja protivno prometnim propisima, osobito u alkoholiziranom stanju pogibeljna. Izrečena kazna sadrži i dostatnu moralnu i društvenu osudu za zlo koje je optuženik počinjenjem ovog kaznenog djela prouzročio, a njome će se istovremeno jačati povjerenje građana u pravni poredak koji je utemeljen na vladavini prava.

7.2. Glede prijedloga žalitelja da se izrečena kazna, jedna godina zatvora, zamijeni radom za opće dobro, to po zakonu nije moguće. Naime, u čl. 55. st. 1. KZ/11 je propisano da sud može izrečenu novčanu kaznu u iznosu manjem od tristo šezdeset dnevnih iznosa ili kaznu zatvora u trajanju manjem od jedne godine zamijeniti radom za opće dobro. U predmetnom slučaju optuženiku je prvostupanjskom presudom izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, dakle ne manje od jedne godine (npr. 11 mjeseci) pa da bi se ta kazna mogla zamijeniti radom za opće dobro. Međutim, neovisno o tome, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda svrha kažnjavanja propisana u čl. 41. KZ/11 ne bi se mogla ostvariti ako bi se kazna zatvora zamijenila radom za opće dobro, iz razloga već naprijed navedenih.

8. Kako u smislu čl. 478. ZKP/08 žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika, između ostalih, sadrži u sebi žalbu zbog odluke o sigurnosnoj mjeri, to je ovaj drugostupanjski sud ispitao prvostupanjsku presudu i u tom dijelu, u odluci o sigurnosnoj mjeri kojom je optuženiku na temelju čl. 72. KZ/11 izrečena zabrana upravljanja motornim vozilima svih kategorija u trajanju od dvije godine.

8.1. Prvostupanjski sud je s pravom optuženiku uz izrečenu kaznu izrekao i sigurnosnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima iz čl. 72. st. 1. KZ/11, budući je optuženik prouzrokovao ovu prometnu nesreću pod utjecajem visoke koncentracije alkohola u krvi, slijedom čega postoji opasnost da će optuženik upravljajući motornim vozilom ponovno ugroziti sigurnost prometa.

9. Slijedom svega izloženog te ne nalazeći u pobijanoj presudi postojanje povreda odredaba kaznenog postupka i povredu kaznenog zakona na štetu optuženika (čl. 476. ZKP/08), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, odbijena je žalba optuženika kao neosnovana, te je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Šibeniku, 13. veljače 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Dijana Jakoliš