Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Kž-313/2024-4
Šibenik, Ul. Stjepana Radića 81
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Dijane Jakoliš kao predsjednice vijeća, Branka Ivić i Ivana Jurišića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Horvat kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog KC, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog KC, podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 24. srpnja 2024. posl. br. K-1183/2024-12, u sjednici vijeća održanoj dana 13. veljače 2025.
p r e s u d i o j e:
Žalba optuženog KC odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje:
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu br. K-1183/2024- 12 od 24. srpnja 2024.. proglašen je krivim opt. KC zbog počinjenja kaznenog djela prijetnjom iz čl. 139. st. 2. KZ/11, pa je na temelju istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, u koju kaznu zatvora je okr. KC na temelju čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme od uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 13. svibnja 2024. do 24. srpnja 2024.
1.1. Temeljem čl. 148. st. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. i 80/22. - dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik je oslobođen dužnosti podmirenja troškova postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti.
2. Protiv te presude žali se osobno opt. KC, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana prvostupanjska presuda preinači na način da mu se ublaži kazna ili ista zamijeni prikladnom kaznenom sankcijom "koja ne obuhvaća izvršavanje kazne zatvora od 6 mjeseci", podredno ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.
5. Žalba optuženika nije osnovana.
6. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka (u žalbi je označena kao povreda kaznenog zakona) opt. KC nalazi u tvrdnji da je optužba prekoračena (u žalbi se pogrešno navodi povreda odredbi čl. 355. ZKP/08, umjesto čl. 449. st. 1. ZKP/08), jer da iz izreke i obrazloženja pobijane presude proizlazi da se tereti i za to je proglašen krivim, zbog jednog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, a u uvodnom dijelu presude da se navodi množina, zbog "kaznenih djela".
6.1. Međutim, suprotno tvrdnji žalitelja ne radi se o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 9. ZKP/08, da je optužba prekoračena (čl. 449. st. 1. ZKP/08), budući je iz izreke i obrazloženja pobijane presude, što ne osporava ni žalitelj, potpuno jasno da je opt. KC proglašen krivim zbog jednog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, počinjen na štetu ZC, kako je i terećen optužnicom Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-894/2024 od 05. lipnja 2024., a to što je uvodnom dijelu presude navedeno "kaznenih djela", radi se o očitoj omašci koja ničim ne utječe na zakonitost donesene prvostupanjske presude.
7. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka opt. KC ističe u daljnjoj tvrdnji da prvostupanjski sud nije proveo ispitivanje žrtve ZC, čime se ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08, jer da prvostupanjski sud bez neposrednog ispitivanja žrtve nije mogao ustvrditi da su svi provedeni dokazi (pa i iskaz žrtve ZC) sukladni priznanju optuženika.
7.1. Međutim, ne radi se o navedenoj bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka. Naime, na ročištu rasprave održanom 18. srpnja 2024. opt. KC očitujući se o optužbi izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo za koje se tereti, te rasprava odgođena za 20. srpnja 2024. na koju je sud odlučio pozvati žrtvu ZC radi njegovog ispitivanja. Na ročište rasprave 24. srpnja 2024. nije pristupila žrtva IC, optuženi je promijenio svoje očitovanje o optužbi, na način da je izjavio da se smatra krivim za djelo za koje se tereti optužnicom, potom odmah iznio svoju obranu u kojoj je potvrdio da je žrtvi ZC uputio riječi prijetnje koje se navode u optužnici i više puta ga poslužavnikom udario, nakon čega je zastupnica optužbe izmijenila predloženu kaznu iz optužnice (8 mjeseci zatvora), sa manjom kaznom za optuženika u trajanju od 6 mjeseci, upravo zbog promjene stava optuženika vezano za krivnju i njegovog priznanja počinjenja kaznenog djela za koje se tereti, te je okrivljenik izjavio da prihvaća po zastupniku optužbe predloženu izmijenjenu kaznu. Iz zapisnika s ročišta rasprave od 24. srpnja 2024. (list 140 – 142 spisa) je razvidno da stranke nisu imali drugih dokaznih prijedloga, pa su pročitani dokazi na kojima se temelji optužnica, između ostalih i zapisnik o ispitivanju svjedoka - žrtve ZC, na koji dokaz stranke, kao i na ostale izvedene dokaze, nisu imali primjedbi.
8. Optuženik se žali i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koju povredu žalitelj nalazi u tome što nije neposredno ispitan svjedok – žrtva IC, a što je po žalitelju "bilo ključno za utvrđivanje svih okolnosti slučaja".
8.1. Ako se i zanemari odredba čl. 464. st.7. ZKP/08, po kojoj žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može podnijeti optuženik u odnosu na optužbu za koju se izjasnio da se smatra krivim, osim ako je za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude ili s radi o činjenicama odlučnim za vrste i mjere kazne, o čemu se u predmetnom slučaju očito ne radi jer je isti bio upoznat s iskazom svjedoka – žrtve ZC, budući je njegov iskaz pročitan na ročištu rasprave od 24. srpnja 2024. i optuženik nije imao primjedbu na isti kao ni na ostale izvedene dokaze, obzirom što je naprijed već navedeno vezano za izvedene dokaze na raspravi nakon što se je optuženik očitovao o optužbi na način da je izjavio da se smatra krivim za kazneno djelo za koje se tereti optužnicom državnog odvjetnika i da stranke nisu imale nikakvih primjedbi na iskaz svjedoka – žrtve ZC pročitan na ročištu rasprave 24. srpnja 2024., a koji iskaz je imenovani svjedok – žrtva dao u Općinskom kaznenom odvjetništvu u Zagrebu 04. lipnja 2024., potpuno je jasno da nije osnovana žalba optuženika zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koju žalitelj nalazi u tome što na raspravi nije ispitana žrtva IC.
9. Žaleći se zbog odluke o kazni optuženik tvrdi da bezuvjetna kazna zatvora na koju je osuđen u trajanju od 6 mjeseci nije nužna za postizanje svrhe specijalne a niti generalne prevencije, jer da je u istražnom zatvoru "izdržao" gotovo polovinu trajanja kazne zatvora na koju je osuđen i da su mu uz to izrečene i mjere opreza posjećivanja caffe bara "[obrt]" u Zagrebu te zabrane približavanja žrtvi ZC kao i uspostavljenje i održavanje veze s istim, te da te mjere opreza u potpunosti postižu svrhu sankcije i prevenciju bilo kakvih daljnjih štetnih događaja.
9.1. Prilikom odmjeravanja kazne prvostupanjski sud je osnovano optuženiku cijenio olakotnim da je kazneno djelo priznao i da je otac dvoje djece, dok je otegotnim cijenio raniju kaznenu osuđivanost optuženika u četiri navrata zbog raznih kaznenih djela, pa i zbog istog kaznenog djela prijetnje, ali i prisile prema službenoj osobi. Stoga je ocjena ovog drugostupanjskog suda da je kazna zatvora na koju je optuženik osuđen u trajanju od 6 mjeseci u konkretnoj situaciji primjerena naprijed navedenim utvrđenim okolnostima i samoj svrsi kažnjavanja. Tom će se kaznom utjecati prvenstveno na optuženika ali i na sve ostale članove društvene zajednice da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela društveno neprihvatljivo, a kažnjavanje počinitelja opravdano i pravedno. Kazna zatvora na koju je optuženik osuđen u trajanju od 6 mjeseci sadrži dostatnu društvenu osudu za počinjeno kazneno djelo, te će se njome jačati i povjerenje građana u pravni poredak koji je utemeljen na vladavini prava. Glede mjera opreza koje su na snazi prema optuženiku, one nisu od utjecaja za izbor vrste i mjere kazne, i njima se ne ostvaruje svrha kažnjavanja propisana u čl. 41. KZ/11, jer to i nije kazna, već kako sam naziv kaže, mjera opreza, koja se određuje tijekom postupka kad su za to ispunjeni zakonski uvjeti.
10. Slijedom svega izloženog te ne nalazeći u pobijanoj presudi postojanje povreda odredaba kaznenog postupka i povredu kaznenog zakona na štetu optuženika (čl. 476. ZKP/08), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, odbijena je žalba optuženika kao neosnovana, te je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.
U Šibeniku, 13. veljače 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Dijana Jakoliš
