K-387/2021-18

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu pojedincu Ivani Peronja, uz sudjelovanje zapisničarke Sunčice Jaman, u kaznenom postupku protiv okrivljenika ŠB, zbog kaznenog djela iz čl. 314. st. 2. i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu br. K-DO-1726/19 od 31. listopada 2019., nakon javno održane i zaključene rasprave 12. veljače 2025., u nazočnosti okrivljenika i zamjenika ODO-a u Splitu PB, **.**.2025. objavio je i

p r e s u d i o

OKRIVLJENIK: LB, zv. " Š", OIB: [osobni identifikacijski broj], sin P i L, rođene Ž, rođen **.**.1984. u [adresa], s prebivalištem  u [adresa],  državljanin  Republike Hrvatske, tehničar za brodostrojarstvo, trenutno nezaposlen, bez primanja, pismen sa završenom srednjom stručnom spremom, oženjen, otac dvoje djece od kojih je jedno maloljetno, srednjeg imovnog stanja, bez imovine, bez čina, neodlikovan, neosuđivan,

k r i v  j e:

I. što je dana 26. rujna 2019. oko 00,50 sati u [adresa], prilikom postupanja policijskih službenika vezano za nasilje u obitelji LB, dok je policijski službenik ŽB postupao prema njemu kako bi savladao aktivni otpor koji je pružao, u nakani da ga silom i prijetnjom spriječi u obavljanju službene radnje, istoga udario glavom u glavu, a potom više puta desnom nogom u predjelu potkoljenice, pri čemu je ŽB zadobio laku tjelesnu ozljedu u vidu otekline glave područja čela iznad lijevog oka, nakon čega mu se obratio riječima: „Ubit ću te momak, tebe, upantija san te, gotov si, skini mi lisice da te riješim, jebat ću ti majku!“, pa kada ga je isti savladao uz pomoć drugih kolega i smjestio u službeno vozilo istome se tijekom vožnje ponovno u nakani da ga ustraši obratio riječima: "Tebe san upantija, kad izađen gotov si, viruj mi šta ti kažem najebat ću ti se majke, jebat ću ti majku, ti si mrtav čovik!“, a potom se obratio i drugom policijskom službeniku EB također u nakani da ga ustraši riječima:„ Jebat ću ti majku i ti si gotov, pobit ću ti kćeri, jebat ću ti kćeri, pobit ću vas sve, boli me kurac što ste panduri!“,

dakle, silom i prijetnjom spriječio službenu osobu u obavljanju službene radnje koja je u okviru njezinih ovlasti, a pritom joj je nanesena tjelesna ozljeda, te drugome ozbiljno prijetio da će mu nanijeti zlo, a kazneno djelo je počinjeno prema službenoj osobi u vezi s njezinim radom,

II. čime je u stjecaju počinio kazneno djelo protiv javnog reda – prisilom prema službenoj osobi - označeno i kažnjivo po članku 314. stavku 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, dalje: KZ/11) i dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom - označeno i kažnjivo po članku 139. stavku 3. u svezi stavka 2. KZ/11, sve u svezi članka 51. KZ/11.

III. Stoga se okrivljeniku LB prethodno utvrđuju pojedinačne kazne zatvora za svako kazneno djelo, i to kako slijedi:

- za kazneno djelo prisile prema službenoj osobi, na temelju čl. 314. st. 2. KZ/11, uz primjenu čl. 48. st. 2. u svezi čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci,

- za svako od dva počinjenja kaznena djela prijetnje, na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od od po 6 (šest) mjeseci.

IV. Potom se okrivljenik LB, na temelju članka 314. st. 2. KZ/11, a u svezi sa člankom 51. KZ/11, osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, pa mu se na temelju članka 56. KZ/11 izriče

u v j e t n a  o s u d a

na način da se okrivljeniku LB jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako isti u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo.

V. Na temelju čl. 69. KZ/11 okrivljeniku LB se izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, koja se izvršava u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za otklanjanje ovisnosti izvan zatvorskog sustava, a može se, pod uvjetima određenim posebnim propisom, izvršavati i u terapijskoj zajednici ako je takvo odvikavanje dostatno za otklanjanje opasnosti. Mjera se izvršava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, a može trajati do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude. Ako osuđenik bez opravdanog razloga prekrši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom izrečenom uz uvjetnu osudu, sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne (čl. 58. st. 5. KZ/11).

VI. Na temelju članka 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 129/19, 80/22 i 36/24

– u daljnjem tekstu: ZKP/08) oštećenik EB se sa svojim imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

VII. Na temelju čl. 148. st. 1., u vezi s čl. 145. st. 2. t. 1. i 6. ZKP/08, okrivljenik LB je dužan, u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude, podmiriti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1.092,65 EUR-a (tisućudevedesetdvaeurašezdesetpetcenti), od čega iznos od 265,44 EUR predstavlja troškove sudsko-medicinskog vještačenja, iznos od 672,00 EUR predstavlja trošak provođenja sudsko-psihijatrijskog vještačenja, iznos od 55,21 EUR predstavlja trošak stalne sudske vještakinje dr. Sanje Batine dokaznoj radnji prvog ispitivanja okrivljenika, dok iznos od 100,00 EUR predstavlja sudski paušal.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je 31. listopada 2019. optužnicu br. K-DO-1726/19 protiv okrivljenika ŠB zbog kaznenog djela iz čl. 314. st. 2. i dr. KZ/11.

2. Rasprava od 12. veljače 2025. je zbog proteka zakonskog roka od tri mjeseca počela iznova te je održana pred predsjednikom vijeća kao sucem pojedincem na temelju suglasnosti stranaka (čl. 19.b st. 3. ZKP/08).

2.1. Na raspravi održanoj 12. veljače 2025., prilikom očitovanja o optužnom aktu, okrivljenik LB je izjavio kako se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se optužnim aktom stavljaju na teret. Ujedno, okrivljenik je osporio postavljeni imovinskopravni zahtjev oštećenika EB.

3. U dokaznom postupku, na temelju odredbe čl. 329. st. 3. ZKP/08, pregledan je i pročitan nalaz KBC-a Split, Klinike za psihijatriju broja protokola: 2019/677354 od 26. rujna 2019. za ŠB (list 8 spisa) te dokumentacijski list pregleda u ambulanti Zavoda za hitnu medicinu SDŽ za policijskog službenika ŽB od 26. rujna 2019. (list 37 spisa).

3.1. U dokazne svrhe, na temelju odredbe čl. 431. st. 1. t. 6. ZKP/08, uz suglasnost stranaka, pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka žrtve-oštećenika EB sastavljen u Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu dana 15. listopada 2019. (list 56

– 57 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za sudsku medicinu dr. Antonia Alujevića od 24. listopada 2019. godine (list 65 – 66 spisa) te nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje dr. Sanje Batine od 11. 7.2024. (list 99 - 106 spisa).

3.2. Na temelju odredbe čl. 431. st. 1. t. 8. ZKP/08 u dokaznom postupku je pročitan zapisnik o ispitivanju svjedoka ŽB od 12. rujna 2024. (list 110 - 112 spisa).

3.3. Na kraju dokaznog postupka, a prije uzimanja obrane okrivljenika pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika od 12.2.2025. (list 131 spisa).

3.2. Stranke nisu imale primjedbi na do sada izvedene dokaze kao ni daljnjih dokaznih prijedloga.

4. Nakon tako provedenog dokaznog postupka te ocjene svakog dokaza pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, utvrđeno je da je okrivljenik LB u stjecaju počinio kazneno djelo protiv javnog reda – prisilom prema službenoj osobi - označeno i kažnjivo po članku 314. stavku 2. u svezi stavka 1. KZ/11 i dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom - označeno i kažnjivo po članku 139. stavku 3. u svezi stavka 2. KZ/11, sve u svezi članka 51. KZ/11.

5. Naime, navedeno kazneno djelo prisile prema službenoj osobi čini onaj tko silom ili prijetnjom da će izravno uporabiti silu spriječi službenu osobu u obavljanju službene radnje koja je u okviru njezinih ovlasti ili je prisili na obavljanje službene radnje u okviru ili izvan njezinih ovlasti, dok je kvalificirani oblik iz st. 2. istog članka počinjen ako je kaznenim djelom iz st. 1. ovoga članka doveden u opasnost život ili tijelo službene osobe ili joj je nanesena tjelesna ozljeda ili je uporabljeno oružje ili opasno oruđe. Cilj ovog kaznenog djela je zaštitom službene osobe osigurati neometano obavljanje službene radnje koju počinitelj sprječava uporabom sile ili prijetnje.

5.1. Nadalje, kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. u svezi sa st. 2. KZ/11. čini onaj tko drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti, oteti, ili mu oduzeti slobodu, ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem, oružjem, opasnim oruđem ili drugim opasnim sredstvom, ili uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak, a kazneno djelo je počinjeno prema službenoj ili odgovornoj osobi u obavljanju javne ovlasti ili u vezi s njezinim radom ili položajem, ili prema novinaru u vezi s njegovim poslom, ili prema odvjetniku u obavljanju njegove djelatnosti, ili iz mržnje, prema bliskoj osobi ili prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi, teže tjelesne ili duševne smetnje ili trudnoće, ili prema većem broju ljudi, ili ako je prouzročilo veću uznemirenost stanovništva, ili ako je osoba kojoj se prijeti dulje vrijeme stavljena u težak položaj.

6. Tijekom postupka nije bilo sporno da je oštećenik-žrtva ŽB inkriminirane prigode zadobio laku tjelesnu ozljedu u vidu otekline glave područja čela iznad lijevog oka, koje utvrđenje nitko od stanaka na niti koji način nije osporavao, a kako je oštećenik ŽB zadobio ranije opisanu ozljedu i kako se radi o lakoj tjelesnoj ozljedi u svom nalazu i mišljenju utvrdio je stalni sudski vještak dr. Antonio Alujević (list 65-66 spisa).

6.1. Međutim, spornim se s obzirom na negiranje okrivljenika, postavilo pitanje da li je okrivljenik prilikom postupanja policijskih službenika vezano za nasilje u obitelji LB, dok je policijski službenik ŽB postupao prema njemu kako bi savladao aktivni otpor koji je pružao, u nakani da ga silom i prijetnjom spriječi u obavljanju službene radnje, istoga udario glavom u glavu, a potom više puta desnom nogom u predjelu potkoljenice, pri čemu je ŽB zadobio laku tjelesnu ozljedu, te da li je ovakvim postupanjem okrivljenik spriječio službenu osobu u obavljanju službene radnje koja je u okviru njezinih ovlasti. Također, u postupku je trebalo utvrditi da li je okrivljenik policijskim službenicima ŽB i EB kritične prigode izrekao utužene riječi čime je ostvario zakonska obilježja prijetnje iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11.

7. Iznoseći svoju obranu u prethodnom postupku (listovi 13-15, 17 te 38-43 spisa) okrivljenik LB je u bitnom naveo kako je kritične prigode konzumirao alkohol, i to rakiju, negdje oko pola litre, te da se ne sjeća uopće samog događaja već činjenice kako se probudio na Odjelu psihijatrije vezanih ruku.

7.1. Pri ovakvoj obrani okrivljenik je ostao i na raspravi (listovi 128-129 spisa) dodatno navodeći da se sjeća kako se kritičnog dana svađao sa svojim ocem, majkom i bratom, te da su po njega ujutro došli na Hitni prijem na Firule inspektori PP Trogir E i Đ, a da je on tamo bio vezan lisicama. Imenovani inspektori su ga odveli u PP Trogir, nakon što je ispitan, uručeno mu je da pročita ono što je on navodno učinio, a na što se zgrozio kada je to pročitao jer se zaista ničega od toga nije sjećao. Po završetku postupanja u [adresa] odveden je u pritvor u I PP Split, nakon čega je sutradan pušten, a misli da je tada sa njim bila i vještakinja dr. Sanja Batina. Ako je napravio to za što se njega tereti, žao mu je zbog toga i u tom slučaju se ispričava oštećenicima. Obzirom da je trenutno nezaposlen i bez ikakvih mjesečnih primanja, ne može naknaditi postavljeni imovinskopravni zahtjev oštećenika.

8. Na raspravi ispitani svjedok-oštećenik-žrtva ŽB (listovi 111-112 spisa) izjavio je da nije zainteresiran za kazneni progon protiv okrivljenika i da ne postavlja imovinskopravni zahtjev u ovom postupku. U svezi predmetnog događaja naveo je da su on i kolega ĐB dobili dojavu kako jedna osoba galami u [adresa] u [adresa]. Krenuli su u intervenciju kada su zatekli okrivljenika kako leži na ulici, točnije u dvorištu svoje obiteljske kuće, samo u gaćama bez majice. Okrivljenika su zatekli u rastrojenom stanju, odmah je pretpostavio da bi moglo doći do otpora. U bitnome je izjavio da je on okrivljeniku prišao sa leđa, te da je prema istome primijenio sredstva za vezivanje, točnije lisice, a ovome se okrivljenik nije opirao. Njihovo postupanje protiv okrivljenika je trajalo jedno 10-15 min za koje vrijeme okrivljenik da je vikao, galamio, te psovao, a koje psovke je upućivao prema njemu, njegovom kolegi, a i prema članovima svoje obitelji. Kada je nad okrivljenikom primijenio sredstva za vezivanje podigao ga je na noge, te mu je rekao da je uhićen. Nakon 4-5 koraka, a prema putu do njihovog vozila koje je bilo udaljeno nekih 20-tak m od ovog mjesta, okrivljenik se počeo opirati, vrijeđati. Okrivljenik ga je udarao nogama po potkoljenicama, a obzirom da se okrivljenik opirao, on i kolega ĐB su zatražili pojačanje, zbog čega je došao kolega EB. Izjavio je da se s obzirom na protek vremena ne može sjetiti koje je točno riječi prijetnje okrivljenik upućivao njemu, dok se sjeća da je kolegi EB upućivao prijetnje u vezi njegove djece, ali s obzirom na protek vremena ni ovo ne može sa sigurnošću tvrditi. Istaknuo je da su okrivljenika odveli na pregled kod psihijatra, a potom su ga odveli u ćeliju. Nakon ovog događaja okrivljenika je susreo 3-4 puta, a okrivljenik mu se nije u niti jednom smislu obraćao.

8.1. Nakon što je svjedoku-oštećeniku-žrtvi ŽB sukladno čl. 426. ZKP/08 pročitan njegov raniji iskaz kojeg je dao pred ODO Split od 15. listopada 2019. (list 58-59 spisa), a s obzirom na određena odstupanja imenovanog svjedoka prilikom iskazivanja na raspravi, isti je u bitnome izjavio da su određena odsupanja u njegovom iskazivanju na raspravi rezultat proteka vremena, ističući da je točno sve što je iskazao pred ODO Split kada su njegova sjećanja bila svježija, a posebno vezano za inkriminirane riječi prijetnje koje je tada naveo u svom iskazu u prethodnom postupku, pojašnjavajući da je njima okrivljenik upućivao riječi prijetnje još od trenutka kretanja prema službenom vozilu.

9. Ispitan u svojstvu svjedoka-oštećenika-žrtve EB (list 56-57 spisa) je naveo kako je kritičnog dana obavljao svoju dužnost u Policijskoj postaji Trogir. U jednom trenutku da ga je kontaktirao šef smjene i izvijestio kako su kolege ŽB i ĐB išli na jednu intervenciju povodom nasilja u obitelji u [adresa] na adresu [adresa] te ga je uputio da iziđe na mjesto događaja i da im asistira prilikom postupanja. Kada je došao na mjesto događaja vidio je jednog čovjeka koji je već bio savladan od njegovih kolega i vezan, a kako je vozilo kojim su oni došli bilo puno opreme, trebali su ga smjestiti u vozilo kojim je on došao. S obzirom da se isti opirao putem prema autu, on i kolega ŽB su ga ipak nekako savladali i ugurali u vozilo. Kolega ŽB da je sjeo za upravljač vozila, kolega ĐB je sjeo na mjesto suvozača, a on da je sjeo na sjedalo iza vozača odmah do ove osobe koja je bila vezana. Krenuli su prema Domu zdravlja u [adresa] u proceduru, a cijelim putem ova osoba da je lamatala nogama i pokušavala udariti sve oko sebe međutim kako je on sjedio do njega uspio je spriječiti ga u tome da nekoga udari. Ujedno, ta osoba cijelim putem da je prijetila njemu i kolegi ŽB dok kolegi ĐB nije prijetila iz razloga jer joj se isti nije ni obraćao za razliku od njih dvojice. Sjeća se da mu se okrivljenik obratio riječima kako će mu "jebati majku“, da je gotov, da će mu pobiti kćeri, da će ih sve pobiti te kako ga boli kurac što su oni panduri i slično. Kada su došli do Doma zdravlja dočekala ih je dežurna liječnica, a kako je ova osoba u tom trenutku doslovno podivljala u vozilu, ista uopće da nije htjela postupati prema njemu nego ih je uputila da ga odvedu na Odjel psihijatrije, što su i napravili. Istaknuo je kako je LB i dalje cijelim putem na sličan način prijetio njemu i kolegi ŽB, a kada su došli na Odjel u jednom navratu je također pokušao udariti desnom nogom kolegu ŽB, u čemu nije uspio, a nakon čega su ga uspjeli savladati i smjestiti na krevet, te ga i zavezali uz pomoć bolničkog osoba nakon čega je prestalo njihovo postupanje.

10. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Antonija Alujevića (listovi 65- 66 spisa) proizlazi da je oštećenik – žrtva ŽB kritične prigode zadobio oteklinu glave područja čela iznad lijevog oka koja predstavlja (laku) tjelesnu ozljedu nastalu udarcem tupo tvrdim predmetom (glavom o glavu) silom nekog slabijeg intenziteta. Kod oštećenog da se opisuje crvenilo područja lijeve potkoljenice što ne predstavlja tjelesnu ozljedu u sudsko-medicinskom smislu iako isto može imati vrijednost traga ozljeđivanja te da je kod oštećenika bila postavljena i dijagnoza akutne reakcije na stres što ne predstavlja tjelesnu ozljedu nego fiziološku reakciju organizma na neugodni događaj.

11. Razmatrajući ovakve sadržaje izvedenih dokaza, sud zaključuje da oštećenici- žrtve ŽB i EB uvjerljivo i detaljno iskazuju a koji iskazi su međusobno podudarni u odnosu na odlučne činjenice i nadopunjuju se, kao i da isti nemaju razloga bilo što neistinito svjedočiti, niti je itko u postupku ukazivao takve razloge.

11.1. Tako svjedoci-žrtve ŽB i EB suglasno iskazuju da se okrivljenik protiv kojeg su postupali inkriminiranog dana nalazio u vidno rastrojenom stanju, kao i da se nije prestao opirati i njima svo vrijeme prijetiti.

12. Nasuprot tome, iako okrivljenik negira počinjenje djela, u osnovi dopušta mogućnost da je on počinitelj istih, pojašnjavajući da je pola godine prije događaja prolazio jedan težak životni period kada se rastavljao od svoje bivše supruge, a zbog čega je inkriminiranog dana i bio pod utjecajem alkohola, pa pretpostavlja da je to sve bio okidač za njegovo agresivno ponašanje prema roditeljima inkriminiranog dana, a koji mu ništa nisu skrivili, kao i prema oštećenicima ako je on zaista počinio ova kaznena djela. Smatra da su alkohol i njegova tadašnja životna situacija bili okidač za njegovo ponašanje, žao mu je zbog svega ukoliko je on zaista počinitelj ovih kaznenih djela.

13. Ovakva obrana okrivljenika kojom on samo dopušta mogućnost da je počinio djela koja mu se stavljaju na teret predmetnim optužnim aktom ali da se inkriminiranog događaja ne sjeća je očito usmjerena umanjenju njegove kaznene odgovornosti te je sud ne prihvaća.

14. Stoga sud prihvaća da se događaj zbio upravo na način kako to opisuju oštećenici-žrtve, a što korespondira s činjeničnim opisom iz optužnog akta.

15. Na temelju provedenog postupka, posebno iskaza ispitanog policijskog službenika ŽB koji je nesporno prema okrivljeniku poduzimao službenu radnju, te uzimajući u vidu objektivne činjenice koje proizlaze iz medicinske dokumentacije za imenovanog oštećenika-žrtvu, nedvojbeno je utvrđeno da je okrivljenik počinio kazneno djelo prisile prema službenoj osobi, a djelo je dovršeno jer je okrivljenik spriječio policijskog djelatnika u obavljanju službene radnje, koja je dovršena tek po pozivu i dolasku drugih policijskih službenika. U postupku je utvrđeno da nakon što su policijski službenici postupali povodom dojave i htjeli utvrditi identitet i obaviti razgovor sa okrivljenikom, poduzeli službene radnje u okviru svojih ovlasti, a okrivljenik je primijenio silu i prijetnju prema policijskom službeniku ŽB kojem je kritične prigode nanesena laka tjelesna ozljeda, a nakon toga je ozbiljno prijetio policijskim službenicima ŽB i EB. Dakle, za predmetno kazneno djelo prisile prema službenoj osobi potrebno je da počinitelj uporabom sile ili prijetnje uspije u svojoj namjeri sprječavanja službene osobe u obavljanju službene radnje koju je u okviru njezinih ovlasti poduzela ili je prisili na obavljanje službene radnje u okviru ili izvan njezinih ovlasti, a djelo je dovršeno u trenutku kada je okrivljenik pružajući otpor djelatniku policije istog prisilio da pozove u pomoć i druge policijske djelatnike radi izvršenja namjeravane službene radnje.

15.1. Također, prihvaćajući iskaz ispitanih svjedoka-oštećenika-žrtvi ŽB i EB sud drži utvrđenim da je okrivljenik u nakani da zastraši imenovane oštećenike-žrtve, a nakon što je oštećenik-žrtva ČB okrivljenika savladao uz pomoć drugih kolega i smjestio u službeno vozilo istome se tijekom vožnje u nakani da ga ustraši obratio riječima: "Tebe san upantija, kad izađen gotov si, viruj mi šta ti kažem najebat ću ti se majke, jebat ću ti majku, ti si mrtav čovik!“, a potom se obratio i drugom policijskom službeniku EB također u nakani da ga ustraši riječima:„ Jebat ću ti majku i ti si gotov, pobit ću ti kćeri, jebat ću ti kćeri, pobit ću vas sve, boli me kurac što ste panduri!“ Ovakvim protupravnim ponašanjem okrivljenika ŠB i upućivanjem prijetećih riječi okrivljenik je počinio kaznena djela prijetnje, jer je oštećenicima ozbiljno prijetio zlom, s tim što nije relevantno da li je okrivljenik imao nakanu te prijetnje i ostvariti, a te riječi su bile podobne da izazovu strah za život oštećenika. Djelo je ostvareno kad radnje počinitelja u objektivnom smislu predstavljaju naročito ozbiljnu prijetnju bez obzira na to kakav učinak su prouzročile kod osobe kojoj su upućene. Stoga ozbiljnost prijetnje se ne prosuđuje samo na temelju izgovorenih riječi, već iz okolnosti i konteksta cijelog događaja. Nastavno, s obzirom na sadržaj riječi te imajući u vidu okolnosti inkriminiranog događaja, riječi koje je okrivljenik uputio oštećenicima-žrtvama nedvojbeno predstavljaju ozbiljnu prijetnju zlom. U konkretnom slučaju radi se o kvalificiranom obliku ovog djela iz stavka 3., jer su kaznena djela prijetnje počinjena prema službenim osobama u vezi s njihovim radom.

16. Stoga je sud na temelju iskaza naprijed navedenih oštećenika-žrtvi i cijeneći nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Antonija Alujevića, te drugih izvedenih i naprijed pobojanih dokaza utvrdio da je okrivljenik LB inkriminiranog dana počinio kaznena djela kako je to činjenično i pravno opisano i označeno u izreci presude.

17. Napominje se da je sud u pravnoj kvalifikaciji u prezadnjem retku iza riječi „članku 139. stavku 3. u svezi stavka“, broj „1“ precizirao zamijenivši ga brojem "2", jer je očito riječ o omašci, a takva korekcija je u skladu i s pravnim opisom kaznenih djela iz optužnice.

18. Nakon provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je okrivljenik LB s namjerom da spriječi službenu osobu u obavljanju službene radnje uporabio silu i prijetnju prema službenoj osobi u obavljanju službene radnje te spriječio službenu osobu u obavljanju službene radnje koja je u okviru njezinih ovlasti, i tako nanio službenoj osobi tjelesnu ozljedu, kako to proizlazi iz iskaza ispitanog ošećenika-žrtve ŽB, a što decidirano nije otklonio ni sami okrivljenik, te je ovakvim postupanjem okrivljenik ostvario sva obilježja kaznenog djela iz čl. 314. st. 2. KZ/11.

18.1. Ujedno, utvrđeno je da je predmetna kaznena djela prijetnje okrivljenik počinio nakon što je prethodno uporabio silu i prijetnju prema službenoj osobi i nakon što je savladan od strane policijskih službenika, s time da prijetnja nije bila u funkciji njegovog aktivnog otpora prema policijskim službenicima, štoviše, aktivni otpor je prestao prije upućivanja ozbiljnih prijetnji policijskim službenicima.

19. Glede subjektivne strane, treba kazati da ovaj sud smatra kako je okrivljenik LB prilikom počinjenja kaznenih djela za koje je proglašen krivim postupao s izravnom namjerom, tj. bio je svjestan svog protupravnog ponašanja i htio je nastupanje štetne posljedice, a čime su se u njegovom ponašanju ostvarila obilježja kaznenog djela iz 314. st. 2. i čl. 139. stavku 3. u svezi st. 2. KZ/11, dok sud nakon provedenog dokaznog postupka na strani okrivljenika nije našao nijedan ispričavajući razlog.

20. Što se tiče ubrojivosti okrivljenika u vrijeme počinjenja kaznenog djela, tijekom postupka je provedeno njegovo psihijatrijsko vještačenje po vještakinji dr. sc. Sanji Batini (listovi 99-106 spisa), iz kojeg nalaza i mišljenja o provedenom psihijatrijskom vještačenju proizlazi da je okrivljenik osoba kod kojeg su dijagnosticirani elementi kombinirane emocionalno nestabilne, impulzivne i nezrele strukture osobnosti. Ovisnik je o alkoholu. U vrijeme počinjenja djela za koje se tereti je u bio u stanju privremene duševne poremećenosti zbog akutne intoksikacije alkoholom, pa su njegove sposobnosti shvaćanja svog postupanja, a osobito vladanja svojom voljom bile isključene. U nalazu i mišljenju se dalje navodi da je djelo počinjeno pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu te zbog opasnosti (manjeg stupnja) da će zbog te ovisnosti počiniti teže kazneno djelo preporučuje se sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu iz čl. 69. KZ/11, koja se po mišljenju vještakinje može provoditi i ambulantno. Ujedno, vještakinja je utvrdila da je okrivljenik raspravno sposoban.

20.1. Sud u cijelosti prihvaća ovakav nalaz i mišljenje vještakinje kao uvjerljiv i argumentiran te utvrđuje da je okrivljenik u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio u stanju privremene duševne poremećenosti zbog akutne intoksikacije alkoholom pa su njegove sposobnosti shvaćanja svog postupanja i vladanja svojom voljom bile isključene. Pri tome se ističe da su kaznena djela bila obuhvaćena okrivljenikovom namjerom koja je prethodila njegovom stavljanju u stanje alkoholiziranosti zbog koje nije mogao shvatiti značenje svojeg postupanja ni vladati svojom voljom, u koje stanje se okrivljenik doveo svojom krivnjom (samoskrivljena neubrojivost).

21. Slijedom navedenog, okrivljenik LB je kriv zbog počinjenja kaznenih djela opisanog pod t. I. izreke.

22. Na okrivljenika je primijenjen materijalni zakon koji je važio u vrijeme počinjenja kaznenog djela – Kazneni zakon („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18), obzirom da naknadne izmjene Kaznenog zakona nisu blaže za okrivljenika u pogledu sankcije, stoga je primijenjen zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenih djela.

23. Prilikom odlučivanja o izboru, vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije, sud je u olakotnom smislu okrivljeniku LB cijenio činjenicu što je on većim dijelom priznao počinjenje predmetnih kaznenih djela, način počinjenja kaznenih djela, činjenicu što se na raspravi ispričao oštećeniku ŽB koji nije zainteresiran za kazneni progon protiv okrivljenika, njegovu neosuđivanost za kaznena djela te izraženo kajanje zbog počinjenih kaznenih djela.

23.1. Otegotnih okolnosti sud nije nije pronašao na strani okrivljenika.

23.2. Sve naprijed navedene u postupku utvrđene olakotne okolnosti kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti predstavljaju one naročite olakotne okolnosti koje su u skladu s čl. 48. st. 2. KZ/11 pretpostavka za ublažavanje kazne.

23.2. Pri tome je ovaj sud okrivljeniku utvrdio pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo prisile prema službenoj osobi kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, što je ispod zakonskog minimuma koji je propisan za navedeno kazneno djelo, ublažavanjem kazne primjenom čl. 48. st. 2. u svezi čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11, te kazne zatvora u trajanju od po 6 (šest) mjeseci za svako od dva počinjena kaznena djela prijetnje, nakon čega je okrivljenika, na temelju članka 314. st. 2. KZ/11, a u svezi sa člankom 51. KZ/11, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, koja kazna se ukazuje primjerenom težini počinjenih kaznenih djela te osobi okrivljenika te mu je potom na temelju članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu i odmjerio rok provjeravanja u trajanju od 3 (tri) godine u kojem okrivljenik ne smije počiniti neko novo kazneno djelo.

23.3. Prema ocjeni ovog suda, navedena sankcija se ukazuje primjerenom težini počinjenih kaznenih djela i ličnosti okrivljenika te je na tragu proklamiranog načela individualizacije u kažnjavanju te će se njenim izricanjem postići sve one svrhe kažnjavanja koje su predviđene u čl. 41. KZ/11, a posebno svrha specijalne prevencije, kao i svrha generalne prevencije koja se ogleda u utjecaju ove presude na okrivljenika, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela te kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja .

24. Imajući u vidu da je ovaj sud tijekom postupka utvrdio kako je okrivljenik LB počinio kaznena djela za koja je proglašen krivim u vezi s ranijim navodima stalne sudske vještakinje, to mu je na temelju odredbe 69. KZ/11 izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, koja se izvršava u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za otklanjanje ovisnosti izvan zatvorskog sustava, a može se, pod uvjetima određenim posebnim propisom, izvršavati i u terapijskoj zajednici ako je takvo odvikavanje dostatno za otklanjanje opasnosti. Mjera se izvršava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, a može trajati do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude. Ako osuđenik bez opravdanog razloga prekrši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom izrečenom uz uvjetnu osudu, sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne (čl. 58. st. 5. KZ/11).

25. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 oštećenik EB upućen je na pokretanje parničnog postupka u pogledu postavljenog imovinskopravnog zahtjeva za naknadu štete u iznosu od 2.654,45 EUR-a, budući da podaci kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu ni za potpuno, ni za djelomično presuđenje tog imovinskopravnog zahtjeva.

26. Tijekom ovog postupka nastali su troškovi koji se odnose na sudsko- medicinsko vještačenje i sudsko-psihijatrijsko vještačenje, a koji se naplaćuju sukladno čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08.

26.1. Prema čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 troškovi postupka predstavljaju i paušalnu svotu, a koja se odmjerava zavisno o složenosti i trajanju postupka. U konkretnom slučaju ovaj sud je paušalnu svotu za okrivljenika ŠB odmjerio u iznosu od 100,00 EUR (stoeura).

26.2. S obzirom da je okrivljenik LB proglašen krivim te je radno sposoban, to ga je sud temeljem odredbe čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 obvezao, u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, na naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 1.092,65 EUR-a (tisućudevedesetdvaeurašezdesetpetcenti), od čega iznos od 265,44 EUR predstavlja troškove sudsko-medicinskog vještačenja, iznos od 672,00 EUR predstavlja trošak provođenja sudsko-psihijatrijskog vještačenja, iznos od 55,21 EUR predstavlja trošak stalne sudske vještakinje dr. Sanje Batine dokaznoj radnji prvog ispitivanja okrivljenika, dok iznos od 100,00 EUR predstavlja sudski paušal, koji je sud odmjerio imajući u vidu imovno stanje okrivljenika te broj poduzetih sudskih radnji i složenost kaznenog postupka.

13. veljače 2025.

S U D A C

Ivana Peronja

POUKA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od primitka pisane presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Okrivljeniku LB,

2. ODO-u u Splitu,

3. Oštećenicima (ŽB, EB),

4. u spis.