Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Poslovni broj: Kžzd-39/2023-11

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Branka Ivića, kao predsjednika vijeća, Ivana Jurišića i Dijane Jakoliš, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antonije Perkov, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog CE, zbog kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 i dalje u tekstu: KZ/11) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku od 28. ožujka 2023. broj 4 Kzd-44/22-26, u sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice odvjetnice Ive Baica Skert kao zamjene branitelja, odvjetnika Ognjena Dabelića te zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Šibeniku, ĐEG

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe optuženog CE, po službenoj dužnosti preinačava se prvostupanjska presuda u odluci o uračunavanju istražnog zatvora na način da se optuženom CE po članku 54. KZ/11 u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. kolovoza 2022. do 7. listopada 2022.

II. Odbija se žalba optuženog CE kao neosnovana te se u ostalom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Dubrovniku proglasio je krivim optuženog CE zbog kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11, kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11i kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. KZ/11. Za počinjena kaznena djela optuženiku su utvrđene kazne zatvora i to za kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11 u trajanju od 1 (jedne) godine, za kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11 u trajanju od 1 (jedne) godine i za kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2., KZ/11 u trajanju od 1 (jedne) godine te je potom na temelju odredbe članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, u koje vrijeme mu je uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. kolovoza 2022. u 19:15 sati do 7. listopada 2023.

1.1. Na temelju odredbe članka 148. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 1. točka 1.8. ZKP/08 i to paušalni troškovi u iznosu od 40,00 eura, trošak vještačenja u iznosu 235,43 eura te trošak branitelja po službenoj dužnosti u iznosu od 995,42 eura, ukupno 1270,85 eura. Optuženik je dužan u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti ove presude podmiriti navedeni trošak kaznenog postupka uplatom na račun državnog proračuna Republike Hrvatske model HR64 IBAN: [broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-4422 (opisa plaćanja: troškovi u predmetu Kzd-44/22) te je u istom roku dužan sudu dostaviti pisani dokaz o izvršenoj uplati pozivom na gornji poslovni broj predmeta.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju, odvjetniku Ognjenu Dabeliću zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08, povrede kaznenog zakona, te odluke o kazni s prijedlogom da se prihvati žalba, ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjsko sudu na ponovno postupanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08 ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 80/22 i 36/24– dalje u tekstu: ZKP/08) spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. O sjednici vijeća obaviješteni su u smislu odredbe članka 475. stavak 2. ZKP/08 optuženik, njegov branitelj te državni odvjetnik. Sjednici je pristupio državni odvjetnik te zamjenica branitelja optuženika. dok nije pristupio uredno pozvani optuženik pa je sjednica održana u njegovoj odsutnosti.

6. Žalba nije osnovana.

7. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08 žalitelj nalazi u tome što pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno ne daju se jasni i dostatni razlozi utvrđenja subjektivnog odnosa, sud da niti ne navodi ubrojivost optuženika, a niti pravilno i dostatno obrazlaže namjeru optuženika. Međutim, protivno takvim žalbenim navodima, prvostupanjska presuda sadrži jasne i dovoljne razloge u pogledu subjektivnog odnosa optuženika prema počinjenim kaznenim djelima. Naime, sud prvog stupnja je opisujući subjektivni odnos optuženika prema počinjenim kaznenim djelima u točki 8. obrazloženja presude naveo da je "on u vrijeme ispunjavanja ispunjavanja zakonskih obilježja istih bio potpuno svjestan zabranjenih posljedica svoga postupanja, odnosno da verbalnim i fizičkim nasrtanjem na svoje sijete i na suprugu u prisutnosti djeteta, članove obitelji dovodi u ponižavajući položaj, da nasrtanjem na djetetovu majku u njegovoj prisutnosti krši njegova prava te da udaranjem djeteta isto nasljeđuje te da je upravo i postupao s ciljem nastupa tih zabranjenih posljedica svoga postupanja…", dakle, prvostupanjski sud sasvim dostatno obrazlaže izravnu namjeru kao oblik krivnje u smislu članka 28. stavka 2. KZ/11. Stoga ne stoji tvrdnja žalitelja da bi prvostupanjski sud kada je ovaj način opisao namjeru optuženika počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08. Neosnovan je i navod optuženika u pogledu ubrojivosti optuženika jer njegova ubrojivost proizlazi iz postupanja optuženika utvrđenog od strane prvostupanjskog suda, s tim da njegova ubrojivost tijekom postupka nije bila ni upitna.

7.1. Nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi i da je prvostupanjski sud ostvario istu apsolutnu povredu odredaba kaznenog postupka budući da su razlozi u pobijanoj presudi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni tako što je u točki 2. obrazloženja presude naveo da se optuženik očitovao da se smatra krivim, a u točki 3. da je optuženik u bitnom izjavio kako je točno ono što mu se optužnicom stavlja na teret i da se dogodilo onako kako je u optužnici opisano, a u točki 11. je navedeno kako je sud uzeo u obzir činjenicu da se optuženika izjasnio da se smatra krivim, ali ne onako kako se to navodi u optuženici. Prvostupanjski je sud, naime, a kako to proizlazi iz odnosnih raspravnih zapisnika, vjerno izložio sadržaj očitovanja o optužbi te obranu samog optuženika te je kod odlučivanja o izboru vrste i kaznene sankcije ispravno kao olakotnu okolnost vrednovao takvo očitovanje optuženika kojim je priznao počinjenje kaznenih djela kao olakotnu okolnost. Prema tome, razlozi pobijane presude su i u ovom dijelu potpuno jasni i neproturječni.

8. Neosnovano žalitelj tvrdi da je prvostupanjski sud počinio povredu kaznenog zakona jer je za istovremeno za isti činjenični opis oglasio krivim optuženika za počinjenje težeg kaznenog djela iz članka 177. stavka 2. KZ/11 te kaznenog djela iz članka 179. a KZ/11. Optuženik je, naime, proglašen krivim što je " u nakani da suprugu LE dovede u ponižavajući položaj, svjestan da time ugrožava daljnji psihofizički razvoj sina CEG rođ. **.**.2011., u prisutnosti sina u više navrata vikao na suprugu… rukama gurao u predjelu prsa suprugu, u više navrata vikao na sina CEG, u više navrata udarao dijete ĐE, hvatao za uho i kosu…pa se dijete LEG u najmanje jednom navratu u strahu udaljio od kuće i satima skrivao u susjedovoj kući jer ga je bilo strah vratiti se…a što sve negativno utječe na daljnji ispravan odgoj i razvoj djeteta… i na koji način je suprugu LE doveo u ponižavajući položaj nemoći i povrijeđenog dostojanstva", dakle, nema ni govora da bi se radilo o istom činjeničnom opisu. Stoga je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je optuženika proglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 i povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11, zbog čega nije ostvarena povreda kaznenog zakona kako to smatra žalitelj.

9. Žaleći se zbog odluke o kazni, optuženik prije svega navodi kako se prvostupanjski sud na temelju pregleda presude, prilikom cijenjenja otegotnih okolnosti upušta u ocjenu optuženikove ranije osuđivanosti pri čemu zanemaruje da nema podatak o njegovoj rehabilitiranosti. Također, navodi kako se sud ne osvrće na iskaz oštećenice koja je navela da se ne boji da bi joj suprug mogao nešto napraviti i da im nisu potrebne nikakve mjere opreza te da svrha specijalne i generalne prevencije ne opravdava visinu jedinstvene kazne zatvora. Ovakve žalbene prigovore ovaj drugostupanjski sud smatra promašenim i neosnovanim. Optuženik je, naime, pravomoćnom presudom Općinskog suda u Dubrovniku od 9. studenog 2020. broj 4K- 189/19-13 proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. u vezi članka 52. KZ/11 te osuđen na kaznu zatvora od osam mjeseci, potom mu je izrečena uvjetna osuda uz vrijeme provjeravanja od dvije godine, pa kada se ima u vidu da u tom slučaju, prema odredbi članka 19. stavka 4. alineja 5. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji ( "Narodne novine" broj 134/12, 105/15,32/17 i 53/22) rehabilitacija nastupa u roku od tri godine od isteka roka provjeravanja, očito je kako nema ni govora da bi na strani optuženika nastupila rehabilitacija. Nadalje, prvostupanjski sud je uzeo u obzir sve one okolnosti koje u smislu odredbe članka 47. KZ/11 utječu na to da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela te mu je ispravno kao otegotno cijenio prijašnju osuđivanost i dugotrajnost činjenja predmetnih kaznenih djela, dok je kao olakotne okolnosti pravilno cijenio priznanje kaznenih djela te da je u međuvremenu došlo do poboljšanja u međusobnim odnosima unutar njegove obitelji. Opravdano je stoga prvostupanjski sud uzimajući u obzir stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra i težinu nastupjelih posljedica prethodno utvrdio adekvatne kazne zatvora za svako kazneno djelo te ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci primjerenu okolnostima konkretnog slučaja i ličnosti optuženika, kojom će se i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

10. Prilikom ispitivanja pobijane presude po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točka 2. KZ utvrđeno je da je ostvarena povreda kaznenog zakona jer je optuženik uhićen dana 24. kolovoza 2022., a istražni zatvor mu je ukinut 7. listopada 2022., zbog čega je u ovom dijelu po službenoj dužnosti presuda preinačena.

11. Kako ispitivanjem prvostupanjske presude nisu nađene druge povrede na koje ovaj drugostupanjski sud u smislu članka 476. stavka 1. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti trebalo je na temelju članka 482. i 486. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Šibenik, 13. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Branko Ivić