Republika Hrvatska
Općinski sud u Zlataru
Stalna služba u Zaboku
Zabok, M. Gupca 22
Poslovni broj: P-252/2023.-65.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sutkinji toga suda Nives Škudar, u pravnoj stvari tužitelja TĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Petrović, odvjetnik u Zlataru, Kaštelska 4, protiv tužene JĐ iz [adresa] , OIB [osobni identifikacijski broj], (sada na adresi [adresa]) koju zastupa punomoćnica Kristina Krajačić, odvjetnica u Zaboku, K.Š.Đalskog 4, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 8. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 13. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"1. Nalaže se tuženiku JĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju TĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 6.457,93 eura, zajedno sa zateznim kamatama, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od dana 14. rujna 2019., pa do isplate, u roku od 15 dana.
2. Nalaže se JĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju TĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], nadoknadi prouzročeni parnični trošak, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju TĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženoj JĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak ovog postupka u iznosu od 2.937,50 eura , sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od dana presuđenja pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj navodi u tužbi da je sa tuženicom sklopio brak 26. travnja 2003. u Velikom Trgovišću, koji je upisan u maticu vjenčanih matičnog područja Veliko Trgovišće, pod rednim brojem 4, koji brak traje i dalje. Kod ovog suda vodi se postupak radi razvoda braka pod posl.br. P Ob-131/2019, po tužbi ovdje tuženice protiv tuženika ovdje tužitelja. Tvrdi da je bračna zajednica počela sklapanjem braka 26. travnja 2003. i trajala do 13. rujna 2019. kada je tužitelj lišen slobode određivanjem istražnog zatvora, te je lišenjem slobode tužitelja prestala bračna zajednica parničnih stranaka budući da je 31.listopada 2019. tužena pokrenula postupak razvoda braka. Za vrijeme trajanja bračne zajednice parničnih stranaka isti su stekli pravo vlasništva, među ostalim i osobnog automobila marke BMW, tip 3, godina proizvodnje 2012., reg. oznake [registarska oznaka], zajedno sa dva seta felgi i guma, koji predstavlja bračnu stečevinu, iako je u evidenciji MUP-a kao vlasnik formalno upisana samo tuženica, a slijedom odredbe čl. 36. st. 1. i 3. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" br. 103/15,u daljnjem tekstu ObZ), ista pokretnina predstavlja bračnu stečevinu parničnih stranaka kao bračnih drugova te su suvlasnici navedene pokretnine svaki u ½ dijela. Tužena je u studenom 2019. prodala predmetno vozilo trećoj osobi, zajedno sa dva seta felgi i guma, time da nije zatražila prethodnu suglasnost ili naknadno odobrenje tužitelja niti je o istome obavijestila tužitelja, već je to tužitelj naknadno saznao. Prema procjeni tužitelja u vrijeme prodaje tržišna vrijednost predmetnog vozila iznosila je 100.000,00 kuna, a kako je navedeno vozilo bilo u suvlasništvu parničnih stranaka, a riječ je o bračnoj stečevini, otuđenjem vozila parnične stranke su postali suvlasnici odgovarajućeg novčanog iznosa, svaki u ½ dijela, radi čega tužitelj ustaje tužbom protiv tužene za isplatu iznosu od 50.000,00 kuna, s osnova diobe bračne stečevine. Na navedeni iznos potražuje zakonsku zateznu kamatu od 14. rujna 2019. do isplate i uz naknadu parničnog troška.
2.Tužena u odgovoru na tužbu čini nespornim da je u tijeku postupak razvoda braka koji nije pravomoćno dovršen. Osporava se da je bračna zajednica stranaka trajala do 13. rujna 2019. već tvrdi da je ista prestala 19. lipnja 2019. kada je protiv tužitelja određen jednomjesečni istražni zatvor te nadalje osporava da bi osobni automobil marke BMW, tip 3, godina proizvodnje 2012., reg. oznake [registarska oznaka], predstavljao bračnu stečevinu stranaka, svakog u ½ dijela, već tvrdi da isti automobil predstavlja vlastitu imovinu tužene, a koju je stekla temeljem pravnog posla, darovanjem od tužitelja tijekom trajanja bračna zajednice čime je ista pokretnina postala njezina vlastita imovina, u smislu odredbe čl. 39. st. 2. ObZ-a kojim je propisano da vlastitu imovinu bračnog druga čini ona imovina koja je stečena tijekom trajanja bračne zajednice na pravnom temelju različitom od onog propisanog u čl. 36. st. 1. ObZ-a.
3. Tužitelj tijekom postupka ustraje kod navoda da je bračna zajednica stranaka prestala 13. rujna 2019., a ne 19. lipnja 2019. kako to navodi tužena, jer su nakon tužiteljevog puštanja na slobodu 19. srpnja parnične stranke zajedno sa svojom djecom proveli ljetni godišnji odmor na moru, i potom zajedno živjeli na tadašnjoj zajedničkoj adresi prebivališta u [adresa], odakle je tužitelj odlazio na posao. Isto tako, ustraje na navodi da osobni automobil marke BMW, tip 3, godina proizvodnje 2012., reg. oznake [registarska oznaka], zajedno sa dva seta felgi i guma, predstavlja bračnu stečevinu, te u tom smislu, osporava vjerodostojnost ugovora o darovanju motornog vozila, odnosno da je tužitelj skriptor potpisa pod rubrikom "prodavatelj". Nadalje, navodi da pod pretpostavkom da je ugovor o darovanju motornog vozila doista potpisao tužitelj pod rubrikom "prodavatelj", riječ je o simuliranom pravnom poslu koji je isti sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima ništetan. Tvrdi da su stranke kao bračnu drugovi zajednički donijeli odluku o kupnji vozila i kod kupnje vozila od treće osobe odmah formalno sastavile ugovor o darovanju, iako su obje ugovorne strane sporazumno tj. suglasno i namjerno sastavile takav ugovor, s jedinim ciljem izbjegavanja plaćanja poreza na promet motornih vozila, a što se u praksi često koristilo i bilo opće poznato.
4. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u izvadak iz matice vjenčanih na listu 6 spisa, te u original ugovora o darovanju motornog vozila na listu 93 spisa, te je saslušao parnične stranke u svrhu dokazivanja na listu 137 do 139 spisa i na listu 149 do 150 spisa, dopunski saslušao stranke na ročištu 18. siječnja 2024. (list 197 do 199 spisa), te proveo prometno vještačenje po ovlaštenom prometnom vještaku ing. Igoru Jakopliću, te izvršio uvid u nalaz i mišljenje na listu 210 do 212 spisa.
5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
6. Uvidom u izvadak iz matične knjige vjenčanih utvrđeno je da su tužitelj i tužena sklopili brak dana 26. travnja 2003. u Velikom Trgovišću, a uvidom u original ugovora o darovanju motornog vozila koji ugovor je dostavila na zahtjev suda Stanica za tehnički pregled iz Zaboka, za vozilo marke BMW, tip 3, godina proizvodnje 2012., reg. oznake [registarska oznaka], utvrđeno je da je isti ugovor zaključen između darodavatelja TĐ i daroprimca JĐ dana **.**.2019., a koje osobno vozilo je u trenutku darovanja imalo reg. oznaku [registarska oznaka], a na istom ugovoru prileže i vlastoručni potpisi stranaka i to tužitelja na mjestu "prodavatelj", a na mjestu kupca " JĐ". Uvidom u isti ugovor utvrđeno je da se radi o tiskanom obrascu ugovora o kupoprodaji motornog vozila te je na istom ugovoru precrtana riječ "kupoprodaji", a iznad koje je napisana riječ štampanim slovima "DAROVANJE".
7. Saslušan u svrhu dokazivanja tužitelj je naveo da je automobil marke BMW kupio od čovjeka iz Sv.Nedjelje koji je sa njim radio, o čemu su odmah sastavili kupoprodajni ugovor, a odmah nakon zaključenja takvog kupoprodajnog ugovora je i sastavljen ugovor o darovanju između njega i tužene, a sve radi toga da se izbjegne plaćanje poreza na automobil, koji je u to vrijeme iznosio cca 5.000,00 kuna jer je vrijednost tog BMW u trenutku kupnje iznosila 15.000,00 eura. Navodi da nije sporno da je taj dan sa tuženom potpisao darovni ugovor za taj auto, ali tvrdi, nakon što mu se predočava original ugovora o darovanju koji prileži na listu 93 spisa, da na mjestu "prodavatelj" nije njegov vlastoručni potpis. Čini mu se da je podatke o osobama zaključenja ugovora kao i podatke o automobilu ispisivala i upisivala tužena te da se na mjestu "kupac" nalazi vlastoručni potpis tužene dok izričito osporava da bi s druge strane bio njegov vlastoručni potpis na mjestu "prodavatelj".
7.1. Uz to navodi da ga je tužena znala potpisivati i na drugim dokumentima u banci i prilikom zaključivanja bilo kakvih drugih kupoprodajnih ugovora za automobile jer je imala punomoć za raspolaganje po njegovom tekućem računu. Automobil je pretežno koristio on i služio mu za odlazak na posao u Sv.Nedjelju, a na identičan način su postupali i kod kupnje drugih vozila, a koje su tijekom braka kupovali, pa je tako zaključen kupoprodajni ugovor te bi istovremeno sa zaključenjem tog ugovora gdje se on pojavljivao kao kupac, zaključio i ugovor o darovanju između njega i tužene a da bi se izbjeglo plaćanje poreza državi.
7.2. Tvrdi da on nije imao niti volju niti želju darovati taj auto tuženoj da ona bude vlasnik tog automobila već je isto učinjeno samo iz razloga legalnog izbjegavanja poreza koji se plaća prilikom kupoprodaje, navodeći da su oni kao supružnici se bavili zajedno takvim načinom prodaje i darovanja, da to nije bio izoliran slučaj, već su to na taj način učinili i sa 10-ak prethodnih automobila.
7.3. Obrazlažući razloge radi čega se uvijek on pojavljivao kao kupac, tužitelj pojašnjava da je on jedno vrijeme bio zaposlen odnosno jedno vrijeme nezaposlen i da je imao više vremena, a i zbog same činjenice da se sa time bavi od 2003. godine upravo se on pojavljivao kao stranka u kupoprodajnom ugovoru odnosno kupac, a ne tužena. Sredstva za kupnju tog vozila i prethodnih vozila tužitelj je ostvarivao vlastitim radom u firmi i "na crno".
7.4. U svom dopunskom saslušanju tužitelj je naveo da je osnovna svrha tog ugovora o darovanju bila ta da on izbjegne ovrhe na tom automobilu koji bi inače bio u njegovom vlasništvu budući je u to vrijeme imao različita dugovanja po različitim osnovama. Nadalje navodi da je na suprugu prenešeno pravo vlasništva samo iz razloga da se izbjegnu dugovanja koje je on imao prema svojim vjerovnicima i plaćanje poreza. Tvrdi da je taj automobil u vrijeme sačinjavanja ugovora o darovanju imao prijeđeni oko 160 do 170000 km te je bio ispravan i u voznom stanju i registriran.
8. Tužena JĐ u svom iskazu navodi da je automobil BMW njezina posebna imovina te je protivno navodima tužitelja iz iskaza njegova namjera bila upravo da joj daruje taj automobil, kao i prije toga druge automobile, a to iz razloga da umanji svoj osjećaj krivice zbog dugogodišnjeg psihičkog i fizičkog maltretiranja, prijetnji, alkoholizma i ostaloga a što je sve tužena trpjela dugi niz godina. Na taj način tužitelj je na neki način htio spriječiti njezin odlazak iz bračne zajednice i da na neki način sebi "olakša dušu". Ostaje kod tvrdnje da je njihova bračna zajednica prestala, odnosno formalno završila, 19. lipnja 2019., ali ne spori da je nakon toga po izlasku iz zatvora otišao sa njom i djecom na more gdje ju je totalno psihički i fizički uništio, zatvorio, silovao i to se pred djecom, tako da nema govora o tome da bi bračna zajednica trajala do mjeseca rujna 2019. U potkrijepu svojih navoda tužena je izjavila da je u mjesecu srpnju 2019. završila u Sigurnoj kući, a što je u suprotnosti sa navodima tužitelja o trajanju bračne zajednice do rujna 2019. godine. Navodi kako je točno da je ona imala punomoć po njegovim računu i vršila prijenose sredstava sa njegovog računa na njezin svakog 15-og u mjesecu kada je dospijevao račun za Master Card jer je on koristio njezinu Master Card karticu a što je vidljivo iz samog prometa po toj kartici tako da je njegova plaća bila za pokriće tih troškova, a njezina plaća koju je dobivala 2. i 3. radnog dana u mjesecu, služila je za podmirenje režijskih troškova i troškova života. Nadalje navodi da su ugovor o darovanju tužitelj i ona uvijek radili u Stanici za tehnički pregled prilikom dobivanja novih reg.tablica, a taj je automobil poslije ona dala majci koja joj je za uzvrat dala novce kojim je kaparila stan u [adresa] jer je bila prisiljena iseliti iz kuće u kojoj su bivši suprug i ona živjeli s djecom zbog stalnih prijetnji i maltretiranja. Sa majkom nije zaključivala kupoprodajni ugovor budući da je ona njoj za uzvrat dala novce tj. kaparu za stan. Nadalje navodi da je tijekom braka bilo negdje oko 4 takova ugovora o darovanju i da joj je svaki auto koji bi kupio, kasnije njoj darovao. Navodi da je njihov brak trajao 17 godina te da je tužitelj kroz cijelo vrijeme trajanja braka bio zaposlen otprilike 3-4 godine, najviše 5, dok je ona cijelo vrijeme bila u radnom odnosu, a povremeno je suprug radio i neprijavljeno kod svog očuha, ali je sve to bilo vrlo kratko i nije vrijedno spomena.
8. 1. U svom dopunskom saslušanju tužena ponavlja svoje prethodne navode da se tijekom cijelo braka tužitelj prema njoj ponašao na nedoličan način i da ju je maltretirao, te osporava da bi imao bilo kakve ovrhe ili dugovanja za tih 17 godina braka, jer je u postupku utvrđivanja bračne stečevine tužitelj izjavio da je imao svoje novce i to nekih 80.000,00 eura sa kojima je napravio kuću, a što je u kontradikciji sa njegovom izjavom o nekakvim dugovanjima u ovome postupku. Tvrdi da je u vrijeme kada je ona taj autom marke BMW darovala majci isti na Njuškalu imoa vrijednost između 10 do 12000 eura jer se radio o tipu 3, dakle nije se radilo o velikom autu, te se sjeća da je imao prijeđeni oko 200000 kilometara.
9. Naime, tužitelj traži isplatu s osnova bračne stečevine u iznosu od 6.457,93 eura, što predstavlja polovicu vrijednosti automobila BMW koji je kupljen u mjesecu veljači 2019. uz tvrdnju da je ugovor o darovanju od 4. veljače 2019. prividan ugovor i kao takav ništetan. Zbog isticanja ovakvog prigovora, a temeljem čl. 327. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, - u daljnjem tekstu: ZOO) na ništetnost se pazi po službenoj dužnosti te je sud prvenstveno morao raspraviti takav prigovor tužitelja. Prema čl. 285. ZOO-a prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegu pravnu valjanost. To znači da prividan ugovor podrazumijeva svjesni nesklad između volje i njezina očitovanja koji nastaje sporazumnim i namjernim iskazivanjem volja ugovornih strana o sklapanju određenog obvezno pravnog odnosa da bi se kod trećih osoba izazvao određeni lažni dojam, iako ugovorne strane ne žele da ugovor nastaje i pravno djeluje. U konkretnoj situaciji, a na temelju iskaza stranaka nije utvrđeno da postoji svjesni nesklad između volje i očitovanja na strani tužene, a niti je tužitelj dokazao da je tim ugovorom o darovanju prikriven neki drugi ugovor niti je dokazao da je udovoljeno uvjetima za pravnu valjanost tog drugog ugovora. Stranke su voljno i svjesno potpisale ugovor o darovanju što je nesporno, te iz tog razloga takav prigovor tužitelja sud je odbio kao neosnovan. Naime, iz samog iskaza tužitelja potpuno je razvidno da je on htio posljedice koje proizlaze iz predmetnog ugovora o darovanju, a to je da bi mogao izbjeći svoja dugovanja prema vjerovnicima, a jedini način da izbjegne vlasništvo toga automobila jest upravo pravni posao darovanja odnosno prijenosa vlasništva na svoju suprugu, iz čega upravo slijedi zaključak da su upravo takav ugovor stranke htjele i svjesno ga potpisale, te da se istim ugovorom ne prikriva nikakav drugi pravni posao, a niti je to tužitelj tijekom postupka dokazao. Inače po svojoj koncepciji i sadržaju sam iskaz tužitelja je međusobno konfliktan i kontradiktoran jer s jedne strane govori o svojim dugovanjima prema trećim osobama, dok se nasuprot tome suprotstavlja iskaz tužene kao njegove bivše supruga koja navodi da u drugom postupku utvrđivanja bračne stečevine (a o čemu sud ima neposrednih saznanja) tužitelj navodi da je imao svojih novaca u iznosu od 80.000,00 eura, kojima je napravio kuću, pa se samim time postavlja pitanje vjerodostojnosti iskaza samog tužitelja. Tužitelj je želio posljedice koje proizlaze iz takvog ugovora o darovanju s time da isti ne može birati koje pravne posljedice i cilj pravnog posla želi, a koji ne. Cilj je pravnog posla prijenos vlasništva na drugu osobu, a posljedica je onemogućavanje vjerovnicima tužiteljima naplata njihovih eventualnih potraživanja od tužitelja, a na koju posljedicu je tužitelj svjesno pristao. Iz tog razloga je valjalo prigovor tužitelj odbiti kao neosnovan.
11. Sud je prema naputku Županijskog suda u Dubrovniku proveo dokaz prometnim vještačenjem na okolnost utvrđivanja vrijednosti predmetnog vozila u trenutku prodaje, te je s obzirom na to prometni vještak ing. Igor Jakoplić u svom nalazu i mišljenju (list 210 do 212 spisa) naveo kako u spisu nema podataka i dokumentacije iz koje bi bilo moguće utvrditi stanje vozila u vrijeme prodaje, te se uzima kao da je bilo vozilo u prosječnom stanju obzirom na starost od 6 godina i 5 mjeseci, a prema iskazanom o stanju putomjera na dan prodaje prema tužitelju imalo je prevaljenih oko 165000 kilometara a prema tuženoj oko 200000 kilometara. Vještak procjenjuje da bi tržišna vrijednost vozila na dan prodaje majci tužene, a koje vozilo je prešlo 165000 kilometara iznosila oko 97.314,57 HRK, a ako je vozilo prešlo 200000 kilometara tržišna vrijednost iznosila bi oko 83.761,01 HRK.
12. Nakon toga što je nalaz i mišljenje dostavljen strankama tužitelj je izjavio da na isto nema prigovora te s obzirom na utvrđenu vrijednost vozila, a imajući u vidu da je u trenutku otuđenja 2109. godine vozilo imalo prijeđenih minimalno 160000 kilometara, tužitelj potražuje polovicu vrijednosti vozila odnosno iznos od 6.457,93 eura.
13. Sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja da predmetni automobil predstavlja bračnu stečevinu u smislu odredbe čl. 36. st. 1. Obiteljskog zakona koji propisuje da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, valja navesti da se navedena odredba ne odnosi konkretno na predmetni automobil, te je sud stao na stanovište da se radi o vlastitoj imovini tužene u smislu odredbe čl. 39. st. 2. ObZ-a jer se radi o imovni koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od temelja iz čl. 36. istog zakona. Naime, tužena je vlasništvo predmetnog automobila stekla darovanjem od tužitelja radi čega je ista pokretnina postala njezina vlastita imovina, a radi čega nije bilo potrebno od tužitelja tražiti niti pristanak niti naknadno odobrenje za raspolaganja koja ja tužena vršila vezano uz taj automobil.
14. Slijedom iznijetog odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.
14. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 u daljnjem tekstu: ZPP).
14.1. Tuženoj odmjereni su troškovi zastupanja po tužbi i to za sastav odgovor na tužbu po tar.br. 8/I -1.000,00 kuna, za zastupanje 24. studenoga 2020., 5. studenoga 2021., 14. rujna 2022., 25. rujna 2023., 8. studenoga 2023., 27. studenoga 2023., 18. siječnja 2024., 13. ožujka 2024., 8. siječnja 2025., sve po tar.br. 9/I, a svako po 200 eura, te za sastav podneska od 15. travnja 2021., po tar.br. 8/III – 50 eura, te za sastav podneska od 06. lipnja 2022., po tar.br. 8/I – 200 eura, što sveukupno iznosi 2.350,00 eura, što uvećano za PDV od 25% u iznosu od 587,50 eura, iznosi ukupno 2.937, 50 eura, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. na koji je dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od dana objave presude do isplate, a u visini propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.
15. Obzirom je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu to je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka.
12. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci.
U Zaboku, 13. veljače 2025.
Sutkinja
Nives Škudar
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu u Dubrovniku, pismeno u tri primjerka. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.
Dostaviti:
1. Odvjetnik Josip Petrović, Zlatar
2. Odvjetnica Kristina Krajačić, Zabok, K.Š.Đalskog 4
3. E-oglasna ploča suda
