Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-23/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Manueli Ostoić Čačinović, kao sucu pojedincu i Mateji Marjanović, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ŽJ, državljanina Moldove, rođenog **.**.1988. u mjestu Kopanka, Moldova, smještenog u Prihvatnom centru za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, zastupanog po opunomoćeniku Stjepanu Babiću, odvjetniku iz Zagreba, Vodovodna 13/I, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VI. Policijske postaje Zagreb, Zagreb, Trg narodne zaštite 1, OIB: 36162371878, radi određivanja ograničenja slobode kretanja, nakon objave presude, dana 13. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VI. Policijske postaje Zagreb, KLASA: NK-UP/I-216-01/24-03/927, URBROJ: 511-19-32-24-1 od 28. prosinca 2024.
II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.
III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Stjepanu Babiću, pružatelju pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 1.000,00 (tisuću) EUR-a, uz pripadajući PDV u iznosu od (dvjestopedeset) 250,00 EUR-a, odnosno ukupno 1.250,00 (tisućudvjestopedeset) EUR-a u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VI. Policijske postaje Zagreb, KLASA: NK- UP/I-216-01/24-03/927, URBROJ: 511-19-32-24-1 od 28. prosinca 2024. tužitelju, tražitelju međunarodne zaštite, određuje se ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance (točka 1. izreke) za razdoblje najdulje do tri mjeseca od dana uručenja rješenja (točka 2. izreke).
2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda pravila postupka.
2.1.Smatra kako nisu ispunjeni uvjeti za ograničenje kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova RH. Dodao je kako nije potrebno ograničiti kretanje tužitelja, a radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima se temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu jer su sve činjenice u vezi zahtjeva tužitelja utvrđene te ga nije potrebno dodatno saslušavati niti pribaviti drugu službenu dokumentaciju, a nije utvrđeno niti da kod njega postoji rizik od bijega .
2.2. Naveo je kako nije ispunjen niti uvjet radi kojega bi bilo potrebno ograničiti tužitelju slobodu kretanja, a radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka RH, jer tužitelj svojim boravkom na slobodi ne predstavlja nikakvu opasnost, a činjenica da je isti pravomoćno kažnjavan i da je odslužio kaznu ne može predstavljati ugrozu po javni poredak i sigurnost, i to stoga što je odsluženjem kazne već rehabilitiran, a ne postoje nikakve indicije koje bi ukazivale da bi isti bio opasan po javni poredak i sigurnost RH.
2.3. Istaknuo je kako nema interes napustiti teritorij RH jer je svjestan činjenice da mu je u interesu dobiti azil, a podredno, mogla mu se izreći mjera zabrane kretanja izvan određenog područja ili osobnim pristupanjem u Prihvatilište u određeno vrijeme ili davanjem u polog u Prihvatilište putnih isprava i karata.
2.4. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje i da tužitelju odobri besplatnu pravnu pomoć u predmetnom upravnom sporu.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj evidentiran kao počinitelj kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u RH, drugoj članici europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma opisano u čl.326.st.1.Kaznenog zakona kao i da se ne pridržava obveza odnosno zakona RH čime predstavlja opasnost za javni poredak zbog čega mu je sukladno članku 54. stavku 2. točke 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ograničena sloboda kretanja.
3.1. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
5.Sud je proveo glavnu raspravu i na njoj saslušao tužitelja koji je iskazao da je počinio kazneno djelo opisano u čl.326.Kaznenog zakona navodeći da je prevozio migrante za što je pravomoćno kazneno osuđen, a već je i odslužio kaznu . Dodao j da bi kada bi bio pušten iz Prihvatilišta radio kao vozač. Napomenuo je i da je zatražio međunarodnu zaštitu u RH.
6. Razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.
7. Sukladno odredbama članka 54. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj 70/15, 127/17 i 33/23 dalje Zakon) tražitelj i stranac u transferu ima slobodu kretanja u Republici Hrvatskoj (stavak 1.).
8. Tražitelju se može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, osobito ako se ocijeni da postoji rizik od bijega, radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske i zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se na temelju objektivnih okolnosti, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite, opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima. (stavak 2. točka 1., 3. i 7.).
9. Sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može se ograničiti sljedećim mjerama:
1. zabrana kretanja izvan Prihvatilišta
2. zabrana kretanja izvan određenog područja
3. osobnim pristupanjem u Prihvatilište u određeno vrijeme
4. davanje u polog Prihvatilištu putnih isprava i karata
5. smještaj u prihvatni centar za strance (stavak 5.).
10. Mjera smještaja u prihvatni centar za strance može se izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. ovoga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja (stavak 6.).
11. Mjere ograničavanja slobode kretanja izriču se dok za to postoje razlozi iz stavka 2. ovoga članka, najduže do tri mjeseca. Iznimno, iz opravdanih razloga primjena mjera ograničavanja slobode kretanja može se produžiti za još najduže tri mjeseca (stavak 9.).
12. Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja donosi odluku o ograničenju slobode kretanja, kojom određuje vrstu mjera iz stavka 5. ovoga članka te njihovo trajanje, razmjerno svrsi ograničenja kretanja (stavak 11.).
13. Iz podataka u spisu proizlazi da je tužitelju pravomoćnom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K-478/2024 od 09.listopada 2024 izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 godine i šest mjeseci koju je isti izdržavao u Zatvoru u Zagrebu do dana 28.prosinca 2024.kada je preuzet od strane policijskih službenika VI PP i smješten u PC za strance Ježevo.
13.1 Stoga je pravilno tuženik procijenio da je na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja, ograničenje slobode kretanja potrebno radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske.
14. Tuženik je, također, na temelju individualne procjene u skladu s pravilom razmjernosti pravilno zaključio da s obzirom na prethodno navedene okolnosti, postoji rizik od bijega te se svrha ograničenja kretanja ne bi mogla postići drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona.
15. Nakon provedenog postupka sud je mišljenja da tuženikova procjena nije prestroga, te da je tuženik tijekom postupka koristio svoje diskrecijsko pravo izreći mjeru koju u konkretnom slučaju smatra primjerenom, svoju je odluku valjano obrazložio, stoga se tužbeni prigovori ocjenjuju neosnovanima. Ponašanje tužitelja, tj počinjenje kaznenog djela i to prevoženje stranih državljana preko granice bez dokumenata, za koje je pravomoćno osuđen, tuženik je pravilno okarakterizirao kao razlog zbog kojeg je tužitelju potrebno ograničiti slobodu kretanja smještanjem u Prihvatni centar za strance.
16. Slijedom navedenog, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ovaj je sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
17. Kako je tužitelj pri davanju zahtjeva za međunarodnu zaštitu izjavio da nema nikakve imovine, sud je tužitelju odobrio besplatnu pravnu pomoć sukladno članku 60. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i članku 9. stavku 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite („Narodne novine“, broj: 140/15 i 155/22).
18. Stoga je opunomoćeniku tužitelja, a koji se nalazi na listi pružatelja pravne pomoći tuženika, na temelju odredbe članka 9. stavka 2. i 3. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23), a vezano uz trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 27. t. 1. i 46.) umanjenog za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, dakle u iznosu od 500,00 EUR-a po radnji, uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 250,00 EUR-a priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.250,00 EUR-a.
U Zagrebu 13. veljače 2025.
Sutkinja:
Manuela Ostoić Čačinović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Odvjetnik Stjepan Babić, Vodovodna 13/I, [adresa] Zagreb
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka,
VI. Policijska postaja Zagreb, Trg narodne zaštite 1, [adresa] Zagreb
3. U spis
