Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-488/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Gašparuš-Horvat, predsjednice vijeća, Verice Kos, sutkinje izvjestiteljice i Gorana Škugora, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Bogojević, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Nadramija i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv 1. tuženika ĐC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Maro Ogresta, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Petre Mostarčić Iković, Boženka Mostarčića i Mare Ogreste u Zagrebu i 2. tuženice BC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Meliha Okić Buljanović, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2812/2021-53 od 26. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja ŠC i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2812/2021-53 od 26. svibnja 2022. pod točkom I. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 6.335,85 eur (47.737,49 kn) sa zateznom kamatom tekućom od 10. svibnja 2008. do isplate.

II. Preinačava se navedena presuda pod točkom I. izreke za iznos od 13.300,84 eur (100.215,18 kn) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. svibnja 2008. do isplate i u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka te pod točkama II. i III. izreke i za isto sudi:

1. Nalaže se 1. tuženiku ĐC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženici BC iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] da solidarno isplate tužitelju ŠC iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 13.300,84 eur (100.215,84 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. svibnja 2008. do isplate i to do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

2. Odbija se kao neosnovani zahtjev 1. tuženika ĐC za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 6.356,18 eur (47.890,62 kn) i zahtjev 2. tužene BC za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 5.760,17 eur (43.400,00 kn).

III. Nalaže se 1. tuženiku ĐC i 2. tuženoj BC da tužitelju ŠC solidarno naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 5.942,10 eur u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se 1. tuženiku ĐC i 2. tuženoj BC da tužitelju ŠC solidarno naknade trošak žalbenog postupka u iznosu od 491,62 eur u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja ŠC za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 234,24 eur i zahtjev 2. tužene BC za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe na odgovor na žalbu u iznosu od 466,61eur.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

''I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se I-tuženiku-protutužitelju ĐC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II-tuženiku-protutužitelju BC iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] da solidarno isplate tužitelju ŠC iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 147.952,67 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. svibnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju da I-tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 47.890,62 kuna sa zakonskim zateznim kamatama po čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a od 26. svibnja 2022. godine do isplate u roku od 15 dana.

III Nalaže se tužitelju da II-tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 43.400,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama po čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a od 26. svibnja 2022. godine do isplate u roku od 15 dana.''

2. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj iz svih žalbenih razloga s prijedlogom da se postupi po odredbama čl. 366.a i čl. 373. ZPP, odredi vještačenje, a potom preinači pobijana presuda na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev, uz nalog tuženima da tužitelju naknade parnični trošak. Za sastavljanje žalbe i sudsku pristojbu na žalbu zahtijeva naknadu od 725,86 eur (5.468,97 kn). Ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP, jer je tužitelju onemogućeno raspravljati pred sudom, s obzirom da je, nakon što je sud odredio dopunsko vještačenje, proveden očevid i vještak pozvan izraditi nalaz i mišljenje, odbio tužbeni zahtjev, iako vještak u određenom roku nije dostavio dopunu nalaza i mišljenja. Nadalje ističe da je zbog toga propusta činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a slijedom toga i pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

Osporava i odluku o troškovima postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelja 1. tuženik ĐC navodi da nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP, koju ističe tužitelj, činjenično stanje nije nepotpuno utvrđeno, a ni materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu

3.1. U odgovoru na žalbu tužitelja 2. tuženica BC predlaže odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu. Za sastav odgovora na žalbu i sudsku pristojbu na odgovor na žalbu zahtijeva naknadu od 466,61 eur (3.515,68 kn).

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 147.952,67 kn, sada 19.636,69 eur. Tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je prednica tužitelja DC izvršila rekonstrukciju krovišta, zamjenu dotrajalih dijelova krovišta i zamjenu pokrova te izvršila prenamjenu dijela tavana u stambeni prostor, uz ugovore o pravu građenja sklopljene sa etažnim vlasnicima stambene zgrade u [adresa], ZC, OC, EC i prednikom tuženika sada pokojnim LC, da prema ugovoru o građenju tuženicima, koji su upisani kao suvlasnici stana u prizemlju površine 168,57 m2 svaki u ½ dijela, pripada dio tavanskog prostora, da se obveze iz ugovora dijele prema postotku vlasništva u predmetnoj zgradi. Nadalje tvrdi, da je na ime obavljenih radova VC poduzeću Korni d.o.o, kao izvođaču radova, na ime svih obavljenih radova platila iznos od 160.874,51 kn prema računu broj 97/2003 od 30. studenog 2003., a da radovi koji su obavljeni po zahtjevu i traženje prednika tuženika iznose sa PDV-om 147.952,67 kn, pa stoga zahtijeva od tuženika solidarnu isplatu tog iznosa, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. studenog 2003. do isplate. Na glavnoj raspravi održanoj 9. listopada 2019. tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev glede tijeka zatezne kamate na način da zahtijeva zakonsku zateznu kamatu tekuću od 10. svibnja 2008. do isplate, a traži i solidarnu naknadu troškova parničnog postupka.

6. U odgovoru na tužbu 1. tuženik ĐC ne spori da je zemljišnoknjižni suvlasnik stana u ½ dijela te da je DC sa ostalim suvlasnicima zgrade, pa i LC, sklopila ugovore o pravu građenja i ishodila pravomoćnu građevinsku dozvolu za rekonstrukciju krovišta, zamjenu dotrajalih konstruktivnih dijelova krovišta i pokrova te prenamjenu dijela tavana u stambeni prostor. No, prigovara osnovi i visini tužbenog zahtjeva, jer da tražbina tužitelja nema uporište u zakonskim propisima te da su tuženici zbog objektivne nemogućnosti ispunjenja ugovora odustali od prenamjene svog dijela tavana i smatraju da nisu dužni ispuniti obveze iz ugovora čija je svrha postala objektivno nemoguća. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

6.1. Odgovor na žalbu podnijela je i tuženica BC. U odgovoru na tužbu ne spori da je suvlasnica stana u stambenoj zgradi u [adresa]. Ističe da je svrha ugovora o građenju između prednika tužitelja i prednika tuženika bila dozvola da DC izvrši određene radove na zajedničkim dijelovima zgrade, kao i dijelu tavana za svoje potrebe – prenamjenom tavanskog dijela u stambeni prostor, za koje radove suvlasnici ZC i OC ne plaćaju ništa, ali joj prenose u vlasništvo dio tavanskog prostora, suvlasnik EC dobiva u vlasništvo svoj dio tavanskog prostora koji neće biti prenamijenjen u stambeni prostor, a troškove tog uređenja dužna je snositi DC, dok da je prednik tuženika preuzeo obvezu da snosi udio u troškovima i u dijelovima drugih suvlasnika prema udjelu u vlasništvu za točno određene radove navedene u čl. 3. ugovora, iako je to nepravično, jer DC dobiva u vlasništvo dio tavanskog prostora za stanovanje, koji joj prepuštaju suvlasnici ZC i OC, kao bi uredila zajedničke dijelove zgrade, a prednik tuženika ne dobiva ništa. Navodi da kad bi i postojala obveza prednika tuženika, obveza postoji samo za uređenje na zajedničkim dijelovima zgrade navedenim u čl. 3. ugovora zaključenog između DC i prednika tuženika, ali da iz dokaza priloženih uz tužbu nije jasno koji su to radovi i u kojoj visini, niti prema kojem udjelu se dijele pa osporava i visinu tužbenog zahtjeva, ističući i da tužitelj nije dokazao da je utuženi iznos plaćen.

7. Sud prvog stupnja u postupku je utvrdio:

- da su stranke vlasnici stanova u stambenoj zgradi u [adresa], sagrađenoj na čest. br. [čestica] po novoj izmjeri br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisanoj u [broj poduloška], z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to tužitelj stana površine 101,11 m2, a tuženici stana u prizemlju površine 168,57 m2, svaki u 1/2 dijela,

- da je sadašnji tužitelj zakonski nasljednik prvotne tužiteljice sada pokojne DC,

- da su tuženici zakonski nasljednici sada pokojnih LC i UC, a što sve proizlazi i iz zajedničkog izvatka iz knjige položenih ugovora za zgradu u [adresa], te rješenja o naknadno pronađenoj imovini,

- da je prednica tužitelja DC zaključila ugovore o pravu građenja sa ostalim suvlasnicima predmetne stambene zgrade i to TC (zvanom ZC), OC, EC i sada pokojnim LC te da je ishodila građevinsku dozvolu za sanaciju i rekonstrukciju krovišta te prenamjenu jednog dijela tavanskog prostora u stambeni prostor,

- da je DC **.**.2000. zaključila ugovor o pravu građenja sa suvlasnikom predmetne zgrade u [adresa], pravnim prednikom tuženih sada pokojnim LC, a tim ugovorom su ugovorne stranke ustanovile pravo građenja i rekonstrukcije krovišta te prenamjenu tavana u stambeni prostor na preostalom dijelu koji ne pripada EC, na način da LC pripada na korištenje, a poslije etažiranja u vlasništvo, dio tavanskog prostora sa samostalnim ulazom označen u Nacrtu br. 1, koji je sastavni dio ovog ugovora, sivom bojom, da je ugovoreno da se ugovorne strane obvezuju sanirati (urediti) krovište (zamjena loših greda, novi crijep, izolacija i dr.), uključujući i dio koji ostaje EC, postaviti betonsku deku sa bočnim serklažama zbog sprečavanja daljnjeg slijeganja gornjih etaža, uključujući i dio koji ostaje EC, a pored navedenog i da preuzimaju i obvezu postavljanja portafona, zajedničke satelitske zemaljske antene, kao i uređenje prednjeg dvorišta,

- da su stranke ugovora od 14. srpnja 2000. ugovorile da će trošak etažiranja cijele predmetne zgrade odnosno njegov dio koji bi odgovarao veličini suvlasničkog dijela EC i OC i TC (zvanom ZC) i koji bi pao na njihov teret snositi ugovorne stranke, da je ugovoreno da je na naprijed opisani način za stečeno pravo građenja DC, LC u potpunosti obeštećen od strane DC, kao i da je na naprijed opisani način za stečeno pravo građenja LC, DC u potpunosti obeštećena od strane LC, pa da s tog osnova nemaju nikakvih međusobnih potraživanja, te da sve naprijed navedene preuzete obveze ugovora dijele prema postotku vlasništva u predmetnoj zgradi (stan + tavanski prostor), dakle da su tim ugovorom o pravu građenja pravni prednik tužitelja DC i pravni prednik tuženih sada LC, prije nego što je DC zaključila ugovore o građenju sa ostalim suvlasnicima predmetne zgrade, zaključili predmetni ugovor o građenju sa svrhom da izvrše prenamjenu dijela tavanskog prostora koji ne pripada EC u stambeni prostor, međusobno si dajući suglasnost za isto (prema nacrtu koji je sastavni dio tog ugovora određeno je koji bi dio tavanskog prostora pripao kojoj od ugovornih stranaka na preostalom dijelu koji ne pripada EC), pritom preuzimajući na sebe obvezu da na svoj trošak izvrše sanaciju krovišta, postave betonsku deku sa bočnim serklažama zbog sprečavanja daljnjeg slijeganja gornjih etaža, postave portafone, zajedničku satelitsku zemaljsku antenu kao i uređenje prednjeg dvorišta, te trošak etažiranja predmetne zgrade, i u onom dijelu koji bi se inače odnosio na suvlasnički dio ostalih suvlasnika, i to svaki prema svom postotku vlasništva u predmetnoj zgradi (stan + tavanski prostor),

- da je DC zaključila ugovore o pravu građenja sa suvlasnicima predmetne zgrade u [adresa], i to ZC službeno osobnog imena TC (dana **.**.2000.) i OC (dana 9. travnja 2002.) te su istim ugovorima ugovorne stranke ustanovile pravo građenja i rekonstrukcije krovišta te prenamjenu tavana u stambeni prostor, a ugovoreno je da navedeni suvlasnici ustupaju svoj dio tavanskog prostora u vlasništvo DC, dok se DC obvezuje sanirati (urediti) krovište (zamjena loših greda, novi crijep, izolacija i dr., a prema ugovoru zaključenom sa suvlasnikom OC još i limarski radovi), postaviti betonsku deku sa bočnim serklažama zbog sprečavanja daljnjeg slijeganja gornjih etaža, a pored navedenog preuzima i obvezu postavljanja portafona, zajedničke satelitske zemaljske antene, kao i uređenje prednjeg dvorišta, a prema ugovoru zaključenom sa suvlasnikom OC još i farbanje stubišta, obnavljanje (farbanje) dvorišne ograde, s time da je ugovoreno da će trošak etažiranja cijele predmetne zgrade odnosno njegov dio koji bi odgovarao veličini suvlasničkih dijelova ranije navedenih suvlasnika i koji bi pao na njihov teret snositi DC,

- da je tim ugovorima ugovoreno da su na naprijed opisani način za stečeno pravo građenja ranije navedeni suvlasnici u potpunosti obeštećeni od strane DC pa da s tog osnova od nje nemaju nikakvih daljnjih potraživanja, dakle, navedenim ugovorima o pravu građenja DC, nakon sklapanja ugovora o pravu građenja sa pravnim prednikom tuženih LC, preuzela je na sebe obvezu da na svoj trošak izvrši sanaciju krovišta, postavi betonsku deku sa bočnim serklažama zbog sprečavanja daljnjeg slijeganja gornjih etaža, postavi portafone, zajedničku satelitsku zemaljsku antenu kao i uređenje prednjeg dvorišta, te trošak etažiranja predmetne zgrade, i u onom dijelu koji bi se inače odnosio na suvlasnički dio ranije navedenih suvlasnika, a za što su navedeni suvlasnici istoj ustupili u vlasništvo svoj dio tavanskog prostora i dali istoj suglasnost da ga zajedno sa svojim dijelom tavanskog prostora prenamjeni u stambeni prostor,

- da je CC dopisom od 8. siječnja 2002. po punomoćniku izvijestio DC da se ne slaže s ugovorom o pravu građenja koji mu je ponuđen, jer da je isti stekao uvjerenje da DC želi izgraditi dio tavanskog prostora za sebe i svoje potrebe, no da je u međuvremenu došao u posjed ugovora o građenju koji je DC zaključila sa LC, te da se prema tom ugovoru LC ustupa dio tavanskog prostora za izgradnju a ne za uporabu, a što da nije bilo dogovarano tj. da nije bilo dogovarano da bi LC trebao biti investitor u izgradnji stambenog objekta, a što dodatno da opterećuje i činjenica što je LC preminuo,

- da je EC u dopisu naznačio da se o istome obavještavaju i ostali suvlasnici predmetne zgrade pa i tuženici, dakle utvrđeno je da je navedeni suvlasnik iskazao nezadovoljstvo namjerom da i pravni prednik tuženih izvrši prenamjenu svog dijela tavana u stambeni prostor, tako da tuženici nisu mogli dobiti suglasnost svih suvlasnika predmetne zgrade za prenamjenu dijela tavanskog prostora koji bi im pripao prema ugovoru o pravu građenja koji je njihov pravni prednik LC

LC zaključio s DC,

- da je DC **.**.2002. zaključila ugovor o pravu građenja sa suvlasnikom predmetne zgrade u [adresa] EC, a tim ugovorom ugovorne stranke ustanovile su pravo građenja i rekonstrukcije krovišta te prenamjenu tavana u stambeni prostor na preostalom dijelu koji ne pripada EC, te da EC pripada na korištenje, a poslije etažiranja u vlasništvo, dio tavanskog prostora sa samostalnim ulazom označen u Nacrtu br. 1, koji je sastavni dio ovog ugovora, sivom bojom,

- da je ugovorom o pravu građenja od 23. svibnja 2002. ugovoreno da se DC obvezuje sanirati (urediti) krovište (zamjena loših greda, novi crijep, izolacija i dr.), uključujući i dio koji ostaje EC, postaviti betonsku deku sa bočnim serklažama zbog sprečavanja daljnjeg slijeganja gornjih etaža, uključujući i dio koji ostaje EC, a pored navedenog i da preuzima i obvezu postavljanja portafona, zajedničke satelitske zemaljske antene, kao i uređenje prednjeg dvorišta, da je ugovoreno i da će trošak etažiranja cijele predmetne zgrade odnosno njegov dio koji bi odgovarao veličini suvlasničkog dijela EC i koji bi pao na njegov teret snositi DC, da je ugovoreno da se DC obvezuje omogućiti EC slobodan pristup dimnjacima i satelitskoj anteni, te da je na naprijed opisani način za stečeno pravo građenja EC u potpunosti obeštećen od strane DC pa da s tog osnova od nje nema nikakvih daljnjih potraživanja, dakle utvrđeno je da je navedenim ugovorom o pravu građenja DC, nakon sklapanja ugovora o pravu građenja sa pravnim prednikom tuženih sada pokojnim LC, preuzela na sebe obvezu da na svoj trošak izvrši sanaciju krovišta, postavi betonsku deku sa bočnim serklažama zbog sprečavanja daljnjeg slijeganja gornjih etaža, postavi portafone, zajedničku satelitsku zemaljsku antenu kao i uređenje prednjeg dvorišta, te trošak etažiranja predmetne zgrade, i u onom dijelu koji bi se inače odnosio na suvlasnički dio suvlasnika EC, a za što joj je navedeni suvlasnik dao suglasnost da prenamjeni dio tavanskog prostora koji joj pripadne u stambeni prostor,

- da je DC ishodila građevinsku dozvolu (konačna 18. rujna 2002.) temeljem koje je istoj dozvoljeno da kao investitor izvrši rekonstrukciju krovišta, zamjenu dotrajalih konstruktivnih dijelova krovišta i zamjenu pokrova te prenamjenu dijela tavana u stambeni prostor u [adresa], na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema glavnom projektu, dakle, ista je ishodila građevinsku dozvolu za rekonstrukciju i popravak cijelog krovišta te prenamjenu dijela tavana u stambeni prostor na predmetnoj adresi, a sa čime su bili upoznati tuženici,

- da su tužitelj ŠC i njegova prednica DC, kao naručitelji zaključili 17. veljače 2003. ugovor o izvođenju radova broj 14/03 sa tvrtkom KORNI d.o.o. kao izvođačem, prema ponudi izvođača, a predmetom tog ugovora je izvođenje radova na demontaži i rušenju te građevinsko-obrtničkih radova na uređenju potkrovlja u [adresa], prema izdanoj građevinskoj dozvoli, da je ugovoreno da se pod građevinsko-obrtničkim radovima podrazumijevaju svi građevinski radovi, te krovopokrivački, limarski, instalaterski, keramičarski, parketarski te obrtnički radovi potrebni za preuređenje i prenamjenu potkrovlja prema naprijed navedenoj građevinskoj dozvoli, da je ugovoreno da očekivana vrijednost radova prema ponudi iznosi cca 495.000,00 kuna i da će se plaćanje obaviti po završetku radova, s time da je izvođač dužan posebnim obračunom razdvojiti radove koji pripadaju dijelu tavana tuženih zajedno s 1/3 troškova na zajedničkim prostorijama od ostalih radova, da je ugovoreno da se izvođač obvezuje započeti s izvođenjem ugovorenih radova 18. veljače 2003. te ih izvoditi kontinuirano i završiti najkasnije do 1. listopada 2003.,

- da se tužitelj dopisom od 13. listopada 2003. (preporučenom pošiljkom) obratio 1. tuženiku ĐC na radno mjesto istog, navodeći da mu ovim putem šalje kopiju ključa od ulaznih vrata, te istog obavještava da su kablovi za portafon za stan tuženika dovedeni pred sami ulaz za stan i da jedino treba u stanu montirati unutarnju jedinicu, no da je isto moguće jedino ukoliko netko od tuženih bude u stanu, a nadalje obavještava 1. tuženika da se uselio u tavanski stan, no da još uvijek traju neki radovi, pa da stoga čeka konačni obračun (financijski) s izvođačem nakon čega bi se sastao sa 1. tuženikom te da bi sve troškove zajednički pregledali, dakle tužitelj ŠC je 13. listopada 2003. preporučenom pošiljkom predao 1. tuženiku ĐC ključ ulaznih vrata tavanskog prostora koji pripada tuženicima, kao i da su tada još uvijek trajali (izvodili se) neki radovi na tavanskom prostoru,

-da je tvrtka Korni d.o.o. naručiteljima radova izdala račun broj 97/2003 od 30. studenog 2003. za građevinske radove izvršene po ugovoru br. 14/03 u ukupnom iznosu od 160.874,51 kuna (131.864,35 kuna + PDV u iznosu od 29.010,16 kuna), uz koji je priložena specifikacija troškova u kojoj su navedeni radovi izvršeni i obuhvaćeni citiranim računom, s jasnom naznakom o kojoj vrsti radova se radilo, u kojoj količini su isti izvedeni i po kojoj cijeni, te na koji i koliko na kojem dijelu tavanskog prostora tj. naznačeno je koji se troškovi odnose na dio tavanskog prostora koji pripada tuženicima, koji se troškovi odnose na dio tavanskog prostora koji pripada EC, te koji se troškovi odnose na zajednički dio tavanskog prostora i zajednički dio zgrade,

- da prema troškovniku radova tvrtke Korni d.o.o. od 16. ožujka 2005. na dijelu tavana koji ne potpada pod stan ŠC, a odnosi se na radove izvedene na dijelu tavana koji pripada tuženicima i EC te zajedničkim dijelovima svih suvlasnika tavanskog prostora isti iznose ukupno 147.952,67 kuna,

- da su tuženici dopisom od 15. lipnja 2005. putem punomoćnika upućenom DC i tužitelju ŠC iskazali nezadovoljstvo troškovnikom radova na dijelu tavana koji ne potpada pod stan ŠC od 16. ožujka 2005., smatrajući da isti ne odgovara stvarnom stanju i izvedenim radovima te da je isti u protivnosti sa ugovorom o građenju od 14. srpnja 2000., kojeg je DC zaključila sa pravnim prednikom tuženih sada pokojnim LC, kao i da je isti protivan i pravilima struke i realnim vrijednostima naznačenih radova kao i da je u suprotnosti sa svim razgovorima koje su stranke prethodno neposredno vodile, da isti sadrži i trošak radova koji nije ugovoren navedenim ugovorom o građenju (trošak uređenja zidova stubišta), pritom dovodeći u pitanje i koji su radovi izvedeni, u kojem opsegu i u kojoj kvaliteti, jer da su se građevinski radovi izvodili bez znanja i pitanja i uvida tuženih te njihova sudjelovanja u odabiru osobe izvođača, bez da se tuženicima omogućilo da nadgledaju izvođenje radova i da im se onemogućio bilo kakav pristup u tavanski prostor, a nadalje su tuženici tom prilikom i dali svoje mišljenje glede pravnog sadržaja ranije citiranih ugovora o pravu građenja koje je DC zaključila sa suvlasnicima predmetne zgrade i posljedicama istog, te su pozvali prvotnog i sadašnjeg tužitelja da revidiraju navedeni troškovnik te da zajednički urede sva sporna pitanja koja su se pojavila među strankama glede istog,

- da je tužitelj dopisom od 29. lipnja 2005. putem punomoćnika odgovorio na dopis tuženih od 15. lipnja 2005. pritom, između ostalog, navodeći da je iznos troška u troškovniku od 16. ožujka 2005. u cijelosti podmirio tužitelj, pa da ukoliko tuženici smatraju da su troškovi u istom iskazani preveliki i da nisu realni, da ne odgovaraju stvarno izvršenim radovima, da je tada tužitelj voljan dati na uvid svu relevantnu dokumentaciju te omogućiti uvid u izvršene radove, napominjući da su tuženici uvid u svu relevantnu dokumentaciju i stanje radova imali kroz cijelo razdoblje obavljanja radova, a naročito nakon njihova završetka kada je tužitelj i pisano slao pozive na adresu tuženih, da tužitelj priznaje da trošak uređenja zidova stubišta nije bio ugovoren ugovorom o pravu građenja koji je zaključen sa pravnim prednikom tuženih LC, no da je tužitelj u svojem zahtjevu prema tuženicima išao striktno po ugovornim stavkama, smatrajući da troškovi koji padaju na teret tuženih su daleko veći nego što ih potražuje od tuženih, a od istih da potražuje samo trošak radova koji se odnose na tavanski prostor u vlasništvu tuženih i 1/3 troška radova koji se odnose na tavanski prostor koji pripada EC, a napomenuo je i da je imao i troškove glede organizacije i provedbe cijelog projekta, jer da je taj posao pao isključivo na njega, dok da su tuženici nakon što je potpisan ugovor o pravu građenja zaključen sa njihovim pravnim prednikom LC, bez ikakvih daljnjih radnji, truda, financiranja i ostalog, dobili visoku razinu uređenosti tavanskog prostora kojeg bez osobitog angažmana mogu pretvoriti u kvalitetan stambeni prostor te je tužitelj pozvao tuženike da pokušaju dogovoriti mirno rješenje spora ukoliko je isto moguće,

- da su pisanom izjavom od **.**.2008. ZC (službeno osobnog imena TC) i EC potvrdili da su toga dana oni te ŠCG i 1. tuženik utvrdili da su ulazna vrata dijela tavanskog prostora koji je u vlasništvu tuženika bila otvorena te da 1. tuženik smatra da je s tim danom stupio u posjed navedenog tavanskog prostora,

- da je 1. tuženik ĐC u prisutnosti javnog bilježnika Ive Hanžeković Živković i svog punomoćnika odvjetnika Zvonimira Buterina i bravara GC **.**.2008. promijenio bravu na ulaznim vratima dijela tavanskog prostora u vlasništvu tuženih, o čemu je sačinjen zapisnik o posvjedočenju posl. br. OU-933/08-1 ,

- da je očevidom utvrđeno da se predmet spora odnosi na stambenu zgradu u [adresa], i to tavanski dio predmetne zgrade s pripadajućim pristupnim stubištem, da se do dijela nekretnine koja je predmet ovog postupka dolazi preko stubišta, II kata predmetne zgrade i to pristupnim betonskim popločenim visokim stepeništem, nakon kojeg se dolazi do tavanskog dijela koji se sastoji od podesta veličine 1x1m s kojeg se ulazi u tri dijela tavanskog prostora; prvi dio nalazi se s lijeve strane i predstavlja namjenski tavanski dio, koji pripada gospodinu EC, drugi dio predstavlja stambeni prostor i isti se nalazi odmah ravno kada se pristupi na podest, koji pripada tužitelju, treći dio također predstavlja namjenski tavanski dio i isti se nalazi s desne strane podesta, a isti pripada tuženicima,

- da su kroz tavanski dio u dijelu koji pripada tuženicima dovedeni žica za struju i cijevi za vodu, no nema priključka za isto, dok u dijelu koji pripada prvotnom tužitelju postoji i priključak za vodu, struju i kanalizaciju, a u dijelu gospodina EC nema službenog priključka struje već isti za svjetlo koristi priključak stambenog prostora tužitelja te je također u istome sprovedena žica za struju i cijevi za vodu,

- da je u tavanskim dijelovima tuženih i gospodina EC izvršeno samo grubo uređenje, dok je stambeni dio tužitelja u potpunosti uređen za stanovanje,

- da cijeli prostor sadašnjeg tavanskog stana i preostala dva tavanska dijela u cijelosti odgovara površini tavanskog prostora s nacrta koji se nalazi na listu 284 spisa,

- da je pristupno stepenište i podest tavanskog prostora u cijelosti uređeno, a 1. tuženik je vlastitim ključem otključao ulazna vrata svog dijela tavanskog prostora,

- da je na temelju nalaza i mišljenja vještaka Mladena Ožića utvrđeno da su u predmetnom nestambenom prostoru u potkrovlju stambenog objekta u [adresa], u [adresa], koji je u vlasništvu tuženih, izvođeni građevinski radovi na način da je isti odvojen giopskartonskim pregradnim zidovima od stana tužitelja, da su dovedene žice za struju te cijevi za vodovod i kanalizaciju, ali nema priključka, izvedena je betonska deka međukatne konstrukcije, podaskano je krovište te postavljen pokrov i limarija,

- da ukupna vrijednost radova iznosi 100.215,18 kuna +PDV 22% = 122.262,88 kuna, a ista se odnosi samo na radove izvedene na dijelu tuženika, tj. nisu obuhvaćeni radovi na dijelu EC,

- da vještak nije imao na uvid dokumentaciju koja pokazuje detaljno stanje krovišta i objekta prije izvođenja radova kao niti građevinsku knjigu, ovjereno od strane nadzornog organa u kojem bi bili navedeni svi izvedeni radovi prema vrsti i količini te u kojoj bi bila priložena dokaznica mjera, koja bi se mogla provjeriti, a zbog vrste i karakteristike radova u ovom trenutku nije moguće provjeriti stavke koje su izvođene, jer nije moguće bez ovjerene građevinske knjige ili dokaznice mjere izvedenih radova provjeriti stavke kao npr. rušenje pregradnih zidova, zamjene dijelova konstrukcije i sl., a dio radova nije niti fizički dostupan,

- da su radovi koji su navedeni u troškovniku (na listu 28-31 sudskog spisa) u građevinskom smislu uobičajeni i logični za takvu vrstu sanacije i adaptacije, cijene su u uobičajenom tržišnom rasponu cijena,

- da privremena situacija, koja se nalazi na listu 348-351, nije napravljena na način kako nalažu pravila struke, niti je potpisana od strane izvođača ili nadzornog organa pa nije uzeta u obzir kod izrade nalaza i mišljenja,

- da je vještak dužan napraviti nalaz i mišljenje u skladu s dostupnom dokumentacijom i stvarnom mogućnošću utvrđivanja činjenica na terenu, a paušalni obračun radova u građevinskoj struci je uobičajen, a vještak smatra da su ti radovi u građevinskom smislu uobičajeni i logični za takvu vrstu sanacije i adaptacije,

- da zadatak vještačenja nije bio utvrđivanje nedostataka na navedenim radovima niti su isti navođeni u dosadašnjem tijeku postupka, pa je slijedom svega naprijed navedenog, zaključak vještaka da je sporno krovište adaptirano i sanirano i da su u tom smislu izvedeni radovi, a koji se navode i u Ugovorima o pravu građenja, da su radovi koji su analizirani u troškovniku na listu 28-31, u građevinskom smislu logični i uobičajeni za takvu vrstu radova, a cijene su u uobičajenom tržišnom rasponu za takve vrste radova, a da zbog karaktera radova te fizičke nedostupnosti dijela radova, precizne izmjere i iskazi pojedinih radova nisu mogući niti svrsishodni bez prikaza detaljnog stanja prije početka radova te ovjerene građevinske knjige s dokaznicama mjera,

- da je evidentno da sadašnjeg stanja ne bi bilo da nije izveden niz građevinskih radova i da je pregledom lica mjesta te usporedbom sa dostupnom dokumentacijom utvrdio da su radovi koji su navedeni u sudskom spisu logični i za pretpostaviti da su bili potrebni, da u troškovniku nema radova koji se ne bi mogli povezati sa adaptacijom i rekonstrukcijom starog krovišta, da je troškovnik u spisu u skladu s pravilima struke, no s obzirom da ne postoji dokumentirano stanje prije početka radova za neke stavke može se pretpostaviti da su logične, ali naravno opreza radi, ne može sa sigurnošću reći da je to doista bilo takvo, npr. demontaža krovnih prozora dva komada, jer naravno ne zna da li su postojala dva stara krovna prozora i da li su se oni trebali zamijeniti,

- da je uspoređivao cijene u troškovniku sa tržišnim cijenama i iste smatra uobičajenima, dok privremenu situaciju nije uopće uzeo u obzir, a misli da su cijene iz 2005.g. ili iz 2003.g., minimalno ili ništa izmijenjene u odnosu na to razdoblje,

- da su stranke prigovarale i dopunskim očitovanjima vještaka Mladena Ožića pa je ponovo proveden očevid na licu mjesta, a vještaku je naloženo dopuniti nalaz i mišljenje, što, međutim u roku nije učinio.

8. Imajući u vidu navedena utvrđenja prvostupanjski sud odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev, s obrazloženjem da tužitelj na kojem je teret dokaza nije dokazao svoje činjenične navode.

9. Osnovano u žalbi ističe tužitelj da on ne može snositi posljedice nepostupanja vještaka po nalogu suda. Stoga je, u smislu odredbe čl. 373.b ZPP drugostupanjski sud radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja odredio izvesti dokaz dopunskim vještačenjem po vještaku građevinske struke Mladenu Ožiću, koji je već izvršio potrebna mjerenja, s time da je odlučeno da se dokaz izvede pred sucem pojedincem prvostupanjskog suda, o čemu se imaju obavijestiti stranke po punomoćnicima.

10. U dopunskom nalazu i mišljenju vještak Mladen Ožić je u cijelosti ostao kod ranijeg nalaza i mišljenja glede nestambenog dijela tavana koji je u vlasništvu tuženika, dok je naveo da vrijednost radova nestambenog tavana koji je u vlasništvu EC iznosi 39.089,89 kn, kao i to da nekretnina nije etažirana.

11. Na dopunski nalaz i mišljenje tužitelj nije imao suštinskih primjedbi. 1. tuženik ĐC, očitujući se na dopunu nalaza i mišljenja navodi da nalaz i mišljenje ne može predstavljati valjanu podlogu za meritornu odluku u ovoj pravnoj stvari te da odluku valja donijeti primjenom čl. 219.a u vezi čl. 8. ZPP. Drugotužena BC prigovara dopunskom nalazu i mišljenju te ističe da istim nisu utvrđene činjenice iz kojih bi proizlazila bilo kakva obveza 2. tuženice. Ni jedna od stranaka nije predložila izvođenje bilo kakvih dokaza glede prigovora na dopunski nalaz i mišljenje vještaka.

12. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj uz suglasnost svih suvlasnika zgrade u [adresa], pa i prednika tuženika, sada pokojnog LC, izvršio poslove na rekonstrukciji predmetne zgrade, koji obuhvaćaju sanaciju krovišta, postavljanje betonske deke sa bočnim serklažama zbog sprečavanja daljnjeg slijeganja gornjih etaža, postavljanje portafona i dr., da su se prednica tužitelja DC i prednik tuženika LC ugovorom o pravu građenja od 14. srpnja 2000. obvezali (zajednički) sanirati krovište i postaviti betonsku deku s bočnim serklažama, uključujući i dio koji ostaje EC, postaviti portafone, zajedničku zemaljsku antenu i uređenje prednjeg dvorišta, kao i snositi trošak navedenih radova, razmjerno svom suvlasničkom udjelu u predmetnoj zgradi, računajući i tavanski prostor, s time da prema tom ugovoru predniku tuženika pripada na korištenje, a poslije etažiranja u vlasništvo, dio tavanskog prostora sa samostalnim ulazom. Isto tako je pravilno utvrdio da je tužitelj ispunio svoju obvezu iz ugovora i financirao izvođenje svih ugovorenih radova, kao i da su po dovršetku radova tuženicima predani ključevi tavanskog prostora uređenog u skladu s ugovorom i da je 1. tuženik stupio u posjed navedenog dijela tog prostora. Stoga tužitelj osnovano od 1. i 2. tuženika zahtijeva ispunjenje ugovorne obveze koju je preuzeo njihov prednik .

13. Polazeći od svih utvrđenja o predmetu spora valja odlučivati primjenom odredbe čl. 12., kojom je propisana da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja i čl. 17., kojim je propisano da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje (stavak prvi), a obveza se može ugasiti samo suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu ili na temelju zakona (stavak drugi) Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO), koji se ima primijeniti na odnos stranaka u smislu odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO/05).

14. U postupku je utvrđeno na temelju nalaza i mišljenja vještaka Mladena Ožića da vrijednost radova na dijelu koji pripada tuženicima iznosi 122.262,88 kn, što odgovara iznosu od 16.227,07 eur, od čega su radovi 100.215,18 kn, što sada iznosi 13.300,84 eur, a preostali iznos od 2.926,23 eur predstavlja PDV od 22 %. Vještak je, naime, u nalazu i mišljenju naveo da su svi radovi, a koji se navode u Ugovorima o pravu građenja izvedeni, da su radovi koji su analizirani u troškovniku (na listu 28-31) , u građevinskom smislu logični i uobičajeni za takvu vrstu radova, a cijene su u uobičajenom tržišnom rasponu za takve vrste radova, a da zbog karaktera radova te fizičke nedostupnosti dijela radova, precizne izmjere i iskazi pojedinih radova nisu mogući niti svrsishodni bez prikaza detaljnog stanja prije početka radova te ovjerene građevinske knjige s dokaznicama mjera, ali da je evidentno da sadašnjeg stanja ne bi bilo da nije izveden niz građevinskih radova i da je pregledom lica mjesta te usporedbom sa dostupnom dokumentacijom utvrdio da su radovi koji su navedeni u sudskom spisu logični i za pretpostaviti da su bili potrebni, da u troškovniku nema radova koji se ne bi mogli povezati sa adaptacijom i rekonstrukcijom starog krovišta. Prigovori stranaka na nalaz i mišljenje otklonjeni su dopunom nalaza i mišljenja, nakon ponovljenog očevida. Na dopunu nalaza i mišljenja ponovo su istaknuti prigovori, općenite naravi, no kako ni jedna od stranaka nije predložila izvođenje nekih drugih dokaza glede svojih prigovora, nalaz i mišljenje vještaka te dopuna nalaza i mišljenja su ocijenjeni vjerodostojnima.

15. Iz nalaza i mišljenja svjedoka JC, direktora tvrtke Korni d.o.o, koja je izvodila predmetne radove, je utvrđeno da je tvrtka izvela sve radove navedene u troškovniku, da je sve izvedene radove platio tužitelj u gotovini te da zbog gotovinskog plaćanja u specifikaciji troškova nije bio uračunat PDV.

16. Prema tome, tužitelj je platio izvedene radove, ali ne i PDV. Stoga su tuženici, kao nasljednici LC koji je preuzeo obvezu ugovorom od 14. srpnja 2000., a stekli su predmetnu nekretninu svaki u ½ dijela, dužni tužitelju, temeljem odredbe čl. 17. ZOO, solidarno platiti vrijednost izvedenih radova od 100.215,18 kn, što sada iznosi 13.300,84 eur, a ne i PDV na taj iznos, jer PDV nije ni plaćen. Tužitelj dakle neosnovano zahtijeva isplatu iznosa od 47.737,49 kn, što odgovara iznosu od 6.335,85 eur. Na dosuđeni iznos od 13.300,84 eur (100.215,18 kn) tužitelju pripada zatezna kamata tekuća od podnošenja tužbe, jer je do tada sve radove već platio, mada nije dokazao kada ih je točno platio, a vrijednost radova je i izračunata prema cijenama iz 2003., kada su izvršeni radovi, po stopi propisanoj čl. 29.st.2. ZOO/05.

17. Na žalbene navode tužitelja da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP, jer da je onemogućen raspravljati pred sudom time što je glavna rasprava zaključena, a da nije dostavljen dopunski nalaz i mišljenje vještaka valja reći da je taj propust otklonjen te je dopunjeni nalaz i mišljenje vještaka Ožića dostavljen tužitelju i tuženima, a stranke su se na isti očitovale. Prema tome, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP, niti su počinjene druge povrede odredaba parničnog postupka na koje sud prvog stupnja pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

18. Valjalo je stoga na temelju odredbe čl. 373. t. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) preinačiti prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke za iznos od 13.300,84 eur (100.215,18 kn) te naložiti tuženima da taj iznos isplate tužitelju sa zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe 10. svibnja 2008. do isplate, a na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presudu pod točkom I. izreke potvrditi za iznos od 6.335,85 eur (47.737,49 kn) za koji je tužbeni zahtjev kao neosnovan odbijen.

19. Kako je djelomično preinačena odluka o glavnoj stvari, u smislu odredbe čl. 166. st. 2. ZPP valja preinačiti i odluku o troškovima parničnog postupka. U postupku su djelomično uspjeli i tužitelj i tuženici pa o troškovima postupka valja odlučivati na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, u vezi čl. 155. ZPP, pri čemu je osnovica za obračun troškova parničnog postupka iznos od 19.636,69 eur (147.952.67 kn) koji tužitelj zahtijeva tužbom. O protutužbenom zahtjevu 1. tuženika ĐC je, naime, već pravomoćno odlučeno, a glede istog tužitelj nije zahtijevao naknadu troškova.

19.1. Kao opravdan trošak postupka tužitelju pripada trošak zastupanja po punomoćniku-odvjetniku i to: 250 bodova za sastav tužbe (po Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – „Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 – dalje: Tarifa), po 50 bodova za sastav podneska od 10. svibnja 2010. i 13. prosinca 2018. (svaki po Tbr. 8. t. 3. Tarife), po 250 bodova za sastavljanje podnesaka od 25. ožujka 2013., 21. travnja 2017., 26. svibnja 2017. i 4. listopada 2021. (svaki po Tbr. 8. t. 1. Tarife), po 250 bodova za zastupanje na ročištima od 8. ožujka 2013., 17. siječnja 2014., 10. lipnja 2014., 5. prosinca 2014., 15. listopada 2015., 23. siječnja 2019., 9. listopada 2019., 17. rujna 2021. i 12. travnja 2021. (svako po Tbr. 9. t. 1. Tarife), 50 bodova za zastupanje na ročištu od 13. studenog 2012. (po Tbr. 9. t. 5. Tarife), po 250 bodova za zastupanje na očevidu od 16. prosinca 2016. i 2. prosinca 2021. (po Tbr. 9. t. 7. Tarife svaki), 312,5 bodova za sastavljanje žalbe od 4. ožujka 2020. (po Tbr. 10. t. 1. Tarife), što sve, uz vrijednost boda od 10,00 kn i PDV od 25 % iznosi 52.268,75 kn. Kao opravdan trošak postupka tužitelju pripada i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 1.100,00 kn, na presudu u iznosu od 1.100,00 kn i na žalbu u iznosu od 963,00 kn. Prema tome, na ime opravdanih troškova zastupanja i sudskih pristojbi tužitelju pripada ukupno 55.431,75 kn, što sada iznosi 7.357,06 eur. Tužitelj je u sporu uspio u omjeru od 83,86 % (glede osnove u cijelosti, a glede visine 67,73 %), dok su tuženici uspjeli u omjeru od 16,14 % (samo glede visine 36,27 %, a nisu uspjeli glede osnove) pa su tuženici dužni tužitelju naknaditi 67,72 % tih troškova, što iznosi 4.982,20 eur (37.538,38 kn). Trošak sudskog dostavljača od ukupno 384,56 kn i trošak vještačenja te očevida od ukupno 6.847,84 kn tužitelju je priznat u cijelosti, jer je bio neophodan, neovisno o omjeru uspjeha u sporu, pa je dakle u cijelosti priznat iznos od 7232,40 kn, što iznosi sada 959,90 eur.

19.2. Dakle, na ime opravdanih troškova postupka priznato je tužitelju ukupno 5.942,10 eur te je naloženo tuženima da taj trošak tužitelju solidarno naknade (s obzirom da solidarno odgovaraju za glavnu stvar, solidarno odgovaraju i za troškove postupka – čl. 161. st. 3. ZPP).

20. Odluka pod točkama IV. i V. izreke ove drugostupanjske presude se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. i 2. u vezi čl. 154. st. 2. ZPP. Tužitelju kao opravdan trošak pripada trošak sastava žalbe protiv prvostupanjske presude i to 312,5 bodova (po Tbr.10. t. 1. Tarife), što uz vrijednost boda od 10,00 kn i PDV od 25 % iznosi 3.906,25 kn, a kao opravdan trošak mu pripada i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 1.562,72 kn, odnosno ukupno 5.468,97 kn, što odgovara iznosu od 725,86 eur. Žalba tužitelja osnovana je u omjeru od 67,73 % pa su tuženici dužni solidarno tužitelju naknaditi trošak žalbenog postupka u iznosu od 491,62 eur. Preostali iznos troška žalbenog postupka od 234,24 eur tužitelj neosnovano zahtijeva pa je isti odbijen.

20.1. Kao neosnovan je je odbijen i zahtjev 2. tužene BC za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe na odgovor, jer taj trošak nije bio potreban.

U Velikoj Gorici 13. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat