Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ovr-1113/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Grgić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja [trgovačko društvo] [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik GD, odvjetnik u [adresa], protiv ovršenika BA, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Ovr- 1301/2024-15 od 22. travnja 2024., dana 13. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba ovrhovoditelja i ukida rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Ovr-1301/2024-15 od 22. travnja 2024., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
II. Odluka o troškovima postupka nastalih povodom pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbačen je prijedlog za ovrhu kao nepotpun, te je zaključkom naložen zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Osijeku upis zabilježbe odbačenog prijedloga za ovrhu s danom zabilježbe pokretanja postupka Z- 3824/2024 na nekretnini ovršenika upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na zk. kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća br. 8, dvorište i oranicu, [adresa], ukupne površine 1033 m2.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio ovrhovoditelj iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine,“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak i da se ukine zaključak kojim je naložen upis zabilježbe odbacivanja prijedloga i naložiti njegovo brisanje.
3. Žalba je osnovana.
4. Iz stanja spisa proizlazi da je ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na nekretnini ovršenika opisanoj u izreci pobijanog rješenja na temelju ovršne isprave – Izjave o zaplijeni po pristanku dužnika od 24. srpnja 2019., izdane i potvrđene od strane javnog bilježnika MB iz [adresa], broj OV-9332/2019, radi namirenja novčane tražbine u iznosu od 21.554,67 EUR i troškova postupka sve sa pripadajućim zateznim kamatama. U prijedlogu navodi da je predmetno potraživanje stekao temeljem Ugovora o cesiji od 10. studenog 2023. zaključenog između [trgovačko društvo], kao cedenta i sadašnjeg ovrhovoditelja kao cesionara.
5. Odlučujući o prijedlogu ovrhovoditelja prvostupanjski sud je u bitnome utvrdio da ovrhovoditelj svoj prijedlog za ovrhu temelji na Izjavi o zaplijeni po pristanku dužnika 24. srpnja 2019., koja ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika na drugim predmetima ovrhe, no da navedena Izjava ne predstavlja ovršenikovu izričitu izjavu da se ovrha može provesti na njegovoj jedinoj nekretnini nužnoj za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, te da na temelju predmetne Izjave o zaplijeni ovrhovoditelj nije stekao založno pravo na ovršenikovoj nekretnini.
6. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odbacio prijedlog za ovrhu uz obrazloženje da ovrhovoditelj nije uz prijedlog za ovrhu dostavio suglasnost ovršenika da se ovrha provede na njegovoj jedinoj nekretnini sukladno odredbi čl. 75. st. 5. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje: OZ), te je naložio zabilježbu rješenja o odbacivanju prijedloga za ovrhu pozivom na odredbu čl. 95. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narode novine“, broj 63/19, 128/22 i 155/23 – dalje: ZZK),
7. Ovrhovoditelj osnovano u žalbi ističe da je navedeni zaključak prvostupanjskog suda suprotan volji ugovornih stranaka prilikom sklapanja Ugovora o kreditu od 24. srpnja 2019., zaključenog između pravnog prednika ovrhovoditelja [trgovačko društvo], kao kreditora i ovšenika OA kao korisnika kredita, u kojemu je ovršenik prilikom potpisivanja Izjave o zaplijeni svjesno dao suglasnost da se u slučaju neispunjenja obveze iz toga kredita ovrha može provesti na jedinoj nekretnini u njegovu vlasništvu. Pogrešnim smatra i daljnji zaključak suda da se ovrha može provesti na drugim prikladnim predmetima ovrhe, jer je učinio vjerojatnim da je ovrha na drugom prikladnim predmetima ovrhe (izravna naplata po računima ovršenika, ovrha na plaći, dokaz da ovršenik nema osobno vozilo) bila bezuspješna.
8. Naime, svoj prijedlog za ovrhu na nekretnini ovršenika ovrhovoditelj, kako je to već ranije navedeno temelji na Izjavi o zapljeni po pristanku dužnika od 24. srpnja 2019., izdanoj i potvrđenoj od strane javnog bilježnika MB iz [adresa], broj OV- 9332/2019., kojom je ovršenik dao suglasnost da dopušta pljenidbu plaće, odnosno drugog stalnog novčanog primanja, izuzev za iznos koji je izuzet od ovrhe, radi naplate tražbine [trgovačko društvo] (pravnog prednika ovrhovoditelja) u iznosu od 20.000, EUR u kunskoj protuvrijednosti sa pripadajućim zateznim kamatama, i u kojoj je navedeno da predmetna izjava ima značenje pravnog posla iz čl. 77. st. 1. OZ, te da navedena isprava ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može odrediti ovrha i na drugim predmetima ovrhe.
9. U trenutku izdavanja Izjave o zaplijeni po pristanku dužnika 24. srpnja 2019. na snazi je bio Zakon o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 73/17), kojim je u čl. 23. izmijenjen čl. 202. OZ koji u st. 1. propisuje da dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni njegova plaća, odnosno drugo stalno novčano primanje, osim u dijelu u kojem je to primanje izuzeto od ovrhe. Suglasnost kojom se dopušta pljenidba plaće, odnosno drugog stalnog novčanog primanja za iznos koji je izuzet od ovrhe, ne proizvodi pravne učinke. Stavkom 2. istog članka propisano je da se isprava iz stavka 1. toga članka izdaje u jednom primjerku, ima značenje pravnog posla iz članka 77. stavka 1. toga Zakona, a poslodavac ovršenika na temelju te isprave dužan je zaplijenjeni dio plaće isplatiti, odnosno isplaćivati ovrhovoditelju po isteku roka od šezdeset dana od dana njezina primitka. Stavkom 5. istog članka propisano je da isprava iz stavka 1. toga članka ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika i na drugim predmetima ovrhe.
10. Ovrhovoditelj je učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe ostala bezuspješna, zbog čega je na temelju Izjave o zapljeni po pristanku dužnika od 24. srpnja 2019., predložio ovrhu na nekretnini ovršenika, a kako je riječ o ispravi koje u smislu odredbe čl. 202. st. 5. OZ i čl. 23. st. 1. toč. 7. OZ imaju svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha na nekretnini, to pogrešno smatra prvostupanjski sud da je ovrhovoditelj uz prijedlog za ovrhu trebao dostaviti suglasnost da se ovrha može provesti na njegovoj jedinoj nekretnini, kraj činjenice da je uz prijedlog dostavio Izjavu o zapljeni po pristanu ovršenika, koja isprava, kako je u njoj i navedeno ima značenje pravnog posla iz čl. 77. st. 1. OZ, a koju je dao ovršenik kao korisnik Ugovora o kreditu (čl. 10. Ugovora) da je suglasan da se u slučaju pokretanja i provođenja ovrhe radi namirenja tražbine banke iz Ugovora o kreditu ovrha može provesti i na njegovoj jedinoj nekretnini.
11. Zbog iznijetih razloga, valjalo je uvažiti žalbu ovrhovoditelja i temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP, u vezi sa odredbom čl. 21. st. 1. OZ ukinuti pobijano rješenje i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
12. U ponovljenom postupka prvostupanjski sud će imajući u vidu prednje iznijeto pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelja.
U Zagrebu, 13. veljače 2025.
Sutkinja:
Ksenija Grgić
