Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž R-254/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca Barbare Bosner predsjednice vijeća, Dubravke Butković Brljačić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Duška Abramovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Rački i kolege j.t.d. iz Zagreba, pisarnica u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Metalka centar d.o.o. za građenje, trgovinu i usluge, Slavonski Brod, Ulica Matije Mesića 45, OIB: 11383091936, zastupanog po punomoćnici Ramoni Karakaš-Kovačević, odvjetnici iz Slavonskog Broda, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Pr-49/2023-15 od 10. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Pr-49/2023-15 od 10. listopada 2023. potvrđuje u točkama I, II, III, IV i V izreke.
II Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženika od 28. veljače 2023., kojom je tužiteljici izvanredno otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 23. rujna 2020. (točka I izreke). Utvrđeno je da se ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 23. rujna 2020. između stranaka sudski raskida s danom 10. listopada 2023. (točka II izreke). Tuženik je obvezan isplatiti tužiteljici na ime neisplaćenih plaća za razdoblje od 1. ožujka 2023. do 10. listopada 2023. ukupan iznos od 7.349,47 eur/55.374,81 kn[1] sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose (točka III izreke). Tuženik je obvezan isplatiti tužiteljici na ime naknade štete iznos od 4.008,80 eur/30.204,30 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja 10. listopada 2023. do isplate (točka IV izreke). Tuženik je obvezan naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.257,67 eur/9.475,91 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja 10. listopada 2023. do isplate (točka V izreke). Odbijen je preostali dio zahtjeva tužiteljice za isplatu naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od 1.002,20 eur/7.551,11 kn (točka VI izreke).
2. Protiv citirane presude u njezinom dosuđujućem dijelu (točke I - V izreke) žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), predlažući da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, uz obvezu tužiteljice na naknadu parničnog troška.
3. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu u kojem negira sve žalbene navode tuženika kao neosnovane, predlažući da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi, uz obvezu tuženika na naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako niti ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se sadržajno upire žalbenim navodima, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je presudu moguće ispitati.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za pružanjem radno-pravne zaštite sadržaja pobliže navedenog točkama I – V izreke pobijane presude.
7. U provedenom je postupku utvrđeno:
-da je 23. rujna 2020. tuženik sklopio s tužiteljicom ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova blagajnice;
-da je 28. veljače 2023. tuženik donio odluku kojom je tužiteljici izvanredno otkazao narečeni ugovor o radu, u obrazloženju koje se navodi da je 20. veljače 2023. u sjedištu poslodavca došlo do ukazivanja pogreške poslovanja radnice jer je neovlašteno priopćavala podatke o poslovanju tvrtke trećim osobama bez dopuštenja poslodavca;
-da je tužiteljica protiv navedene odluke podnijela zahtjev za zaštitu prava, koji je tuženiku upućen preporučenom pošiljkom 3. ožujka 2023. te na koji je tuženik odgovorio 14. ožujka 2023., odbivši zahtjev za zaštitu prava tužiteljice, nakon čega je tužiteljica 30. ožujka 2023. podnijela tužbu u ovoj pravnoj stvari, čime je postupila sukladno odredbama iz čl. 133. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22; dalje ZR);
-da je tuženik omogućio tužiteljici iznošenje obrane 20. veljače 2023. kada je sazvao sastanak na kojem je tužiteljici ukazao na povredu koja joj se stavlja na teret, a da tužiteljica nije iskoristila mogućnost iznošenja obrane;
-da tužiteljica nije osporila da je na molbu ZC, prethodno zaposlenika tuženika (radni odnos imenovanog prestao kod tuženika 30. listopada 2022.) fotografirala proizvode i cijene određenih proizvoda tuženika te ih proslijedila ZC, a ovaj svom prijatelju - kupcu OC, koji je 17. veljače 2023. došao u prodavaonicu trgovačkog centra Energy Centar plus, u kojoj je zaposlen ZC;
-da po ocjeni prvostupanjskog suda navedeno postupanje ne predstavlja osobito tešku povredu radne obveze što proizlazi iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika AC: "Nije meni sporno što je ona slikala i slala slike ZC jer je i on sam mogao doći u trgovinu i slikati, ne mogu ja to zabraniti…", te: "da je tužiteljica mogla slikati kao i svatko drugi";
-da tuženik nije dokazao kada bi i koje druge podatke (izuzev fotografija, proizvoda i cijena) o poslovanju tvrtke tužiteljica priopćavala trećim osobama bez dopuštenja poslodavca, a što da proizlazi iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika AC koji je iskazao: "... ona je mogla telefonski javiti koliki ja rabat dajem jer je imala sve podatke“; „…ne znam je li ona priopćavala podatke drugima. Ističem da je mogla jer je imala pristup. A ne znam je li slala, to će se saznati tek kasnije, ako se smanji promet kod određenih kupaca u veleprodaji“;
-da "neovlašteno priopćavanje podataka o poslovanju tvrtke trećim osobama bez dopuštenja poslodavca", po stavu prvostupanjskog suda nije dostatno obrazloženje pobijane Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici; obzirom da se ne navodi o kakvoj se pogreški točno radi, tj. koje podatke, kada i kome je tužiteljica neovlašteno priopćavala;
-da je bruto plaća tužiteljice iznosila 1.002,20 eur mjesečno.
8. Slijedom izloženoga, kraj nesporne činjenice da je tužiteljica fotografirala proizvode i cijene u trgovini tuženika i fotografije slala ZC, zaposleniku konkurentske tvrtke, ali da je u postupku utvrđeno da takvo postupanje ne predstavlja za tuženika kao poslodavca povredu radne obveze i nije obuhvaćeno povredom iz obrazloženja odluke o otkazu, a priopćavanje drugih podataka o poslovanju tvrtke trećima bez dopuštenja poslodavca, tuženik nije dokazao, sud prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice, te pozivom na odredbu iz čl. 125. st. 1. ZR-a kao dan prestanka radnog odnosa utvrđuje 10. listopada 2023. – dan presuđenja u ovoj pravnoj stvari, tužiteljici dosuđuje naknadu plaće za mjesece ožujak – rujan 2023. u iznosu od po 1.002,20 eura mjesečno i za deset dana mjeseca listopada 2023. u iznosu od 334,07 eura, ukupno 7.349,47 eur i na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu istoj dosuđuje iznos od 4.008,80 eura, cijeneći da je tužiteljica radila kod tuženika dvije godine pet mjeseci i tri dana, da je u dobi od 45 godina i da nema obveze uzdržavanja.
9. Ovaj sud prihvaća pravilnim utvrđenje suda prvog stupnja da su za pravnu valjanost odluke o otkazu mjerodavni razlozi navedeni u obrazloženju odluke, zbog čega ti razlozi moraju biti jasni, određeni i nedvojbeni, a da u konkretnom slučaju "neovlašteno priopćavanje podataka o poslovanju tvrtke trećim osobama bez dopuštenja poslodavca" ne predstavlja dostatno obrazloženje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, k tome kao najteže sankcije za povredu obveza iz radnog odnosa.
10. Pravilno je i utvrđenje suda prvog stupnja da tuženik nije dokazao da bi tužiteljica počinila takvu tešku povredu radne obveze koja bi opravdavala donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, budući da tuženik nije dokazao koje podatke, kada i kome je tužiteljica neovlašteno priopćavala. S tim u vezi pravilno je cijenjen iskaz zakonskog zastupnika tuženika AC, koji je iskazao: "… ona je mogla telefonski javiti koliki ja rabat dajem jer je imala sve podatke"; "… ne znam je li ona priopćavala podatke drugima. Ističem da je mogla jer je imala pristup. A ne znam je li slala, točno će se saznati tek kasnije, ako se smanji promet kod određenih kupaca u veleprodaji; da je tužiteljica mogla slikati kao i svatko drugi". Stoga, kada tuženik nije dokazao sadržajem kojih konkretnih radnji bi tužiteljica tako teško povrijedila radne obveze da zbog toga nastavak radnog odnosa iste kod tuženika ne bi bio moguć, već tuženik razloge donošenja pobijane odluke opravdava iz bojazni da je tužiteljica, kada je fotografirala proizvode i cijene, te slala fotografije ZC, mogla poslati neke druge važne podatke o poslovanju tvrtke trećim osobama, međutim, ne dokazujući kada bi, kome i koje to druge podatke slala trećim osobama, pobijana odluka o otkazu nije na zakonu osnovana.
11. Pri tome, a kako je ocjena provedenih dokaza pridržana za prvostupanjski sud, te je s obzirom na pravilno utvrđeno činjenično stanje prihvatljiva i ovom sudu, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika o suprotnom i kojima iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza.
12. S obzirom na izloženo, pravilno je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da nije dopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 28. veljače 2023., te je na zahtjev tužiteljice, a u primjeni odredbe čl. 125. st. 1. ZR-a sudski raskinut ugovor o radu sklopljen između stranaka 23. rujna 2020., s danom donošenja pobijane presude – 10. listopada 2023.
13. Tuženik prvi puta u žalbi ističe da je tužiteljica odmah nakon zaključenja glavne rasprave počela raditi u OPG-u u [adresa], prodavati na štandu, a kako se sukladno odredbi iz čl. 352. st. 1. ZPP-a u žalbi ne mogu isticati nove činjenice i dokazi, ovaj sud o navedenom žalbenom razlogu nije ovlašten odlučivati.
14. Isto tako, u primjeni odredbe čl. 95. st. 3. i 5. ZR-a, pravilno je tužiteljici dosuđena naknada plaće za vremensko razdoblje ožujak 2023. – 10. listopada 2023., a s obzirom na nesporni iznos mjesečne plaće od 1.002,20 eura, u ukupnom iznosu od 7.349,47 eur, kao i naknada štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od 4.008,80 eur, cijeneći duljinu radnog odnosa tužiteljice kod tuženika, životnu dob tužiteljice i da nema obveza uzdržavanja koje bi ju teretile.
15. Pravilna je i odluka o parničnom trošku, kako po osnovi, tako i visini, utemeljena na odredbama iz čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, pa tako i za pristup ročištu 10. listopada 2023. prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22).
16. Iz ovih je razloga na temelju odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.
17. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka, budući da u istom nije uspio, dok tužiteljici nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu pozivom na odredbu iz čl. 155. st. 1. ZPP-a.
18. U preostalom dijelu (točka VI izreke) presuda suda prvog stupnja kao nepobijana ostane neizmijenjena.
U Rijeci 13. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Barbara Bosner
