REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3563/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Jagoda Crnokrak, u pravnoj stvari tužitelja IM GRADING d.o.o., OIB 67471038968, Zagreb, Ulica Radoslava Cimermana 16, kojeg zastupa punomoćnica Larisa Silvija Marić, odvjetnica u Marić Stajčić & Perkov, Odvjetničkom društvu j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika OK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao vlasnika „[obrt], OBRT ZA USLUGE“, kojeg zastupa punomoćnik Ante Mihaljević, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate iznosa od 2.066,84 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj Povrv-1007/2023-13 od 12. srpnja 2024., 13. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj Povrv-1007/2023-13 od 12. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom je presudom odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.066,84 EUR, u odnosu na kojeg je bilo donijeto rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Zinke Batušić-Šlogar iz Sesveta poslovni broj Ovrv-4261/2023 od 17. svibnja 2023. te je platni nalog iz toga rješenja ukinut u odnosu na glavnicu i sporedna traženja, a tužitelju je naloženo tuženiku nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 EUR u roku od 15 dana.

2. Sud je nakon iscrpnog dokaznog postupka utvrdio da nema pretpostavki za tuženikovu odgovornost za štetu u smislu odredbe članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/11, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO), obrazlažući da nije ispunjena pretpostavka uzročne veze između štetne radnje i štete, iako je u postupku utvrđeno da je došlo do štete u stambenoj zgradi u [adresa] uslijed procurivanja vode u spremište broj 7 u drugom ulazu te zgrade. Iako je tuženik izvodio određene radove na toj zgradi, nije dokazano da je do curenja vode došlo uslijed radnji koje je obavljao tuženik pa je presuđeno kako je navedeno. Odluka o trošku postupka se temelji na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP).

3. Tužitelj je protiv presude podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava ističući prije svega da je počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a koja se sastoji u proturječnosti razloga pobijane presude o ocjeni izvedenih dokaza sa sadržajem zapisnika o izvedenim dokazima, pri čemu žalitelj iscrpno analizira iskaze pojedinih svjedoka i razloge o tome kako je te iskaze u svojoj odluci obrazložio prvostupanjski sud i u tome nalazi počinjenu bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Također smatra da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo pa predlaže preinačiti presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijana je presuda ispitana na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. ZPP-a u granicama dopuštenih žalbenih razloga u sporu male vrijednosti sukladno odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a. Presudu je pravilnom primjenom materijalnoga prava valjalo potvrditi.

7. Iz presude kao i sadržaja činjeničnih navoda stranaka tijekom postupka proizlazi da se radi o sporu zbog nedostataka obavljenog djela, pri čemu tužitelj tvrdi da se radi o nedostacima dijela koje je obavio tuženik kao jedan od izvoditelja radova na stambenoj zgradi u [adresa], uslijed čega je došlo do potrebe otklanjanja nedostataka, za što je tužitelj angažirao treću osobu, društvo Termotom Pavlek d.o.o. te je stoga za tužitelja nastala šteta u iznosu od 1.653,47 EUR na što je tužitelj još obračunao i porez na dodanu vrijednost i ispostavio tuženiku račun na 2.066,84 EUR koji je predmetom spora.

8. Dakle, tužitelj smatra tuženika odgovornim za nedostatke u obavljanju djela pa se radi o situaciji na koju valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima o odgovornosti za nedostatke propisane u člancima 604. -611. ZOO-a. Temeljna je pretpostavka za ostvarivanje prava s osnove postojanja nedostatka pregled izvršenog djela i obavijest o nedostacima, a u slučaju skrivenih nedostataka obavijest izvođaču što je prije moguće, najkasnije u roku od mjesec dana od otkrivanja nedostatka, kako je to propisano odredbom članka 605. ZOO-a.

9. S obzirom na činjenicu da je tuženik bio protustranka u postupku osiguranja dokaza koji se provodio pod poslovnim brojem R1-46/2021 pred Trgovačkim sudom u Zagrebu i da je u tom postupku bio obavljen očevid na licu mjesta, o čemu postoji zapisnik od 17. ožujka 2021. list 110. -112. spisa, proizlazi da je tuženik kao izvođač najkasnije na taj dan obaviješten o navodnim nedostacima njegovog djela.

10. S obzirom na navedenu nespornu činjenicu tužbeni zahtjev nije osnovan već stoga jer je tužitelj svoja prava po osnovi navodnih nedostataka utuženjem iznosa naknade štete za koju smatra da mu je nastala zbog nedostataka tuženikova djela započeo podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave upućenog javnom bilježniku 25. travnja 2023., a to je po proteku prekluzivnog roka propisanog odredbom članka 606. ZOO-a. Naime, tom je odredbom propisano da naručitelj koji je izvođača na vrijeme obavijestio o nedostacima izvršenog djela gubi sva prava nakon isteka dvije godine od učinjene obavijesti, osim ako je izvođačevom prijevarom bio spriječen da ih ostvaruje. Kako je, dakle, tužitelj mogao prava po osnovi nedostataka propisana odredbom članka 608. ZOO-a ostvarivati u roku od dvije godine od učinjene obavijesti, a tako i pravo na naknadu štete, protekom tog roka naručitelj gubi prava po osnovi nedostataka. Tužitelj je naplatu štete pokušao ostvariti prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave izvan prekluzivnog roka od dvije godine slijedom čega je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo tužbeni zahtjev ocijeniti neosnovanim.

11. S obzirom na navedeno nisu odlučni drugi razlozi iz presude, a tako niti iz žalbe kojima se osporava pravilnost ocjene izvedenih dokaza, iako valja reći da žalitelj na taj način ističe zapravo žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušteno u sporu male vrijednosti.

12. Međutim, odlučna je činjenica da je tužitelj po proteku roka od dvije godine od učinjene obavijesti tuženiku o navodnim nedostacima tuženikova djela izgubio prava koja mu zakon omogućuje za slučaj utvrđenih nedostataka izvršenog djela, slijedom čega je tužbeni zahtjev neosnovan.

13. Stoga je i pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu pa je na temelju odredbe članka 368. stavka 2. ZPP-a presuđeno kao u izreci.

Zagreb, 13. veljače 2025.

Sudac

Jagoda Crnokrak