REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-602/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Nikolina Mišković, u pravnoj stvari predlagateljice osiguranja BZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Aleksandar Crnković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Crnković i partneri d.o.o. Zagreb, Ilica 5, protiv protivnika osiguranja JZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi određivanja privremene mjere, odlučujući o žalbi predlagateljice osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj R1-37/2024-4 od 21. siječnja 2025., 13. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj R1-37/2024-4 od 21. siječnja 2025. i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan prijedlog radi određivanja privremene mjere osiguranja nenovčane tražbine zabranom protivniku osiguranja otuđenja i opterećenja poslovnog udjela u trgovačkom društvu San Kapital d.o.o., Zadar, u nominalnom iznosu od 12.000,00 kn.

2. Prvostupanjski sud je ocijenio da nisu ispunjeni uvjeti za određivanje predložene privremene mjere propisani odredbom čl. 346. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ). Po ocjeni prvostupanjskog suda predlagateljica osiguranja nije dokazala ni vjerojatnost svoje nenovčane tražbine ni opasnost da će protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati ostvarenje njene tražbine.

3. Protiv ovog rješenja, predlagateljica osiguranja je podnijela žalbu tvrdeći da su ispunjeni uvjeti za određivanje predložene privremene mjere za osiguranje nenovčane tražbine. Ona je iznijela razloge zbog kojih smatra da postoji njezina nenovčana tražbina, kao i opasnost iz odredbe čl. 346. st. 1. OZ-a. Predlagateljica osiguranja je napomenula da će bez ovakve mjere nastati šteta zbog mogućnosti otuđenja i opterećenja poslovnih udjela u društvu San Kapital d.o.o., [adresa].

4. Žalba predlagateljice osiguranja je osnovana, ali ne u svemu iz razloga u njoj navedenih.

5. Nakon što je pobijano rješenje ispitano na temelju odredbi čl. 365. st. 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 125/23; dalje: ZPP), u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ, u granicama žalbenih razloga i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud utvrđuje da ono nije pravilno i zakonito.

6. Ovaj sud ocjenjuje da je prilikom donošenja pobijanog rješenja prvostupanjski sud propustio ispitati što je točno predmet osiguranja u ovoj pravnoj stvari, odnosno koju tražbinu predlagateljica osiguranja ovdje predlaže osigurati.

7. Naime, obveza je predlagatelja/ice osiguranja u prijedlogu za određivanje privremene mjere istaknuti zahtjev u kojem će točno označiti tražbinu čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži i vrijeme njezina trajanja te kada je potrebno, sredstva osiguranja kojima će se privremena mjera prisilno ostvariti te predmet osiguranja, uz odgovarajuću primjenu pravila o sredstvima i predmetu ovrhe. Predlagatelj/ica osiguranja je u prijedlogu dužan navesti i činjenice na kojima se temelji zahtjev za određivanje privremene mjere te predložiti dokaze kojima se ti navodi potkrjepljuju, s tim da je te dokaze predlagatelj dužan po mogućnosti priložiti uz prijedlog (čl. 341. st. 2. OZ-a).

8. Dakle, u prijedlogu za osiguranje tražbina mora biti individualno određena u zahtjevu i konkretna u odnosu na protivnika osiguranja. Ako prijedlog ne sadrži taj element, prvostupanjski sud je s prijedlogom dužan postupiti kao s nepotpunim prijedlogom te pozvati predlagatelja da prijedlog dopuni ili ispravi (čl. 21. OZ-a, čl. 109. ZPP-a).

9. Pravilna oznaka tražbine čije se osiguranje predlaže, ne može biti nadomještena činjeničnim navodima iz prijedloga za osiguranje ili sadržajem priloženih isprava, a niti se na taj način može nadomjestiti propust predlagatelja osiguranja u sastavljanju prijedloga. To znači da sud ne može samostalno izvoditi zaključke o tome koju se tražbinu predlaže osigurati.

10. Zakonom je definiran pojam tražbine kao prava na neko davanje, činjenje, nečinjenje ili trpljenje (čl. 2. OZ-a). Tražbina u naravi predstavlja skup subjektivnog prava i zahtjeva na ispunjenje, što znači da novčana tražbina predstavlja subjektivno pravo na naplatu određene svote novca, a sve ostale tražbine su nenovčane.

11. U ovom slučaju, ovaj sud je utvrdio da prijedlog radi određivanja privremene mjere ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti. Naime, predlagateljica osiguranja je u prijedlogu naznačila da predlaže osiguranje nenovčane tražbine, ali pritom nije jasno konkretizirala o kojoj je točno tražbini riječ. U prijedlogu za osiguranje predlagateljica osiguranja iznijela je (prema njenom mišljenju) razloge ništetnosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 30. rujna 2020., sklopljenom između EZ, kao primatelja uzdržavanja i JZ (ovdje, protivnik osiguranja) kao davatelja uzdržavanja. Ona se pozvala i na to da je protiv protivnika osiguranja, kod Općinskog suda u Zadru, podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnosti tog Ugovora. Ipak, predlagateljica osiguranja pritom nije točno precizirala tražbinu čije osiguranje traži niti je navela u čemu se ona točno sastoji.

12. Uvažavajući sadržaj predlagateljičinog prijedloga, ovaj sud želi ukazati na to da se deklaratornom tužbom traži utvrđenje sadržaja nekog pravnog odnosa, a konstitutivnom preinačenje sadržaja nekog pravnog odnosa ili njegovo ukinuće. S tim u vezi, postavlja se pitanje mogućnosti osiguranja privremenim mjerama u povodu tih parnica. To zato što i u povodu takvih zahtjeva može nastati potreba osiguranja pravnog reda. U povodu deklaratornih i konstitutivnih tužbi moguće je u nekim slučajevima odrediti privremene mjere. No one (u tim slučajevima) imaju regulacijski karakter, jer se njima privremeno uređuje sporni pravni odnos. Zakonom su propisane posebne pretpostavke za određivanje takvih mjera osiguranja, a to su: vjerojatnost postojanja konkretnog spornog odnosa između stranaka uz alternativne pretpostavke: a) ako je to nužno radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, b) ako je to nužno radi sprječavanja nasilja ili c) ako je to potrebno radi osiguranja pravnoga reda. Cilj regulacijskih mjera nije rješavanje spora, a sadržaj zaštite koji se pruža treba spriječiti nastanak nenadoknadive štete, u pravilu ispod razine koja se pruža ovrhom iako će u nekim slučajevima one biti gotovo iste. U svakom slučaju, učinak regulacijske mjere mora biti vremenski ograničen i uvjetovan pokretanjem (i odgovarajućim ishodom) glavnog parničnog postupka, jer to nije ni meritorno suđenje ni potpuno ostvarenje pretendiranog prava predlagatelja.

13. Kako je već naprijed navedeno, u ovom slučaju prijedlog radi određivanja privremene mjere ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti. Unatoč tome, prvostupanjski sud je o njemu meritorno odlučio. Time je počinio bitnu povredu odredbi postupka (čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, čl. 21. OZ-a).

14. Slijedom iznesenog, pobijano rješenje je ukinuto i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovan postupak (čl. 380. st. 1. t. 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a).

15. U nastavku postupka, prvostupanjski sud će pozvati predlagateljicu osiguranja dopuniti/ispraviti prijedlog za osiguranje, kako je ovom odlukom upućen. Nakon toga će na temelju valjanog zaključka o odlučnim okolnostima koje Zakon propisuje za određivanje predloženog osiguranja, ovisno o tome koje se osiguranje predlaže, o prijedlogu donijeti zakonitu odluku.

Zagreb, 13. veljače 2025.

Sudac

Nikolina Mišković