Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-752/2023-3

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Nataše Peršić Brleković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB:84397956623, zastupan po punomoćnici DĐ, dipl. iur., protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, OIB: 26187994862, zastupan po punomoćnici NĐ, dipl. iur, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1281/2022 od 16. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tuženika te se ukida presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1281/2022 od 16. lipnja 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.896,76 eur sa pripadajućim zateznim kamatama dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude u usvajajućem dijelu pravodobno se žali tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno da ju ukine i vrati predmet na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava sve žalbene navode tuženika smatrajući da je prvostupanjski sud donio pravilnu odluku temeljenu na odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.896,76 eur s pripadajućim kamatama s osnova naknade stvarne štete koja je tužitelju nastala isplatom invalidske mirovine osiguraniku tužitelja ĐĐ u razdoblju od 1.3.2019. do 31.12.2021.

6. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je osiguraniku tužitelja rješenjem tužitelja broj IN-41808 od 28.6.1992. priznato pravno na invalidsku mirovinu počevši od 13.9.1990. radi potpunog gubitka radne sposobnosti radi ozljede izvan rada (30%) i povrede na radu odnosno profesionalne bolesti (70%),

- da je tuženik temeljem pravomoćne presude već bio obvezan na plaćanje štete tužitelju za raniji period,

- da se u konkretnom slučaju na potraživani iznos naknade štete imaju primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16 i 115/18, dalje ZOMO) koji je bio na snazi u vrijeme kad je tužitelju nastupila šteta isplatom iznosa invalidske mirovine, a ne odredba čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/19, 76/13 i 152/14, dalje ZOOP) po načelu lex posterior derogat legi priori,

- da sukladno odredbama članka 161. i 164. ZOMO-a, tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od tuženika u punom iznosu novčanih davanja isplaćenih na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u utuženom razdoblju, odnosno u konkretnom slučaju u visini 30% isplaćenih mirovina radi ozljede izvan rada, a ne samo u razmjernom iznosu isplaćenih iznosa invalidske mirovine kako neosnovano navodi tuženik.

6.1 Temeljem prednjih utvrđenja i izraženog pravnog shvaćanja prvostupanjski sud usvaja tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 1.896,76 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama primjenom odredbe članka 165. stavak 3. ZOMO-a dok odbija iznos od 2.529,02 eur zbog pogrešnog obračuna.

7. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju neosnovano upire tuženik u žalbi s obzirom da presuda nije nerazumljiva te ju je moguće valjano pravno ispitati.

8. Međutim, osnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud u donošenju pobijane presude pogrešno primijenio materijalno pravo kada je o zahtjevu tužitelja odlučio primjenom odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju.

9. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda u skladu sa ustaljenom i dosljednom sudskom praksom, sadržanu u brojim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao najvišeg suda u državi koji osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (primjerice broj Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020., broj Rev-1354/2016 od 18. svibnja 2021., broj Rev-909/2021 od 8. rujna 2021., broj Rev- 1437/2021 od 5. siječnja 2022., broj Rev-901/2021 od 27. rujna 2022., broj Rev- 12/2022-2 od 12. siječnja 2022., Rev-113/2022 od 9. studenoga 2022., broj Rev- 552/2022-2 od 17. svibnja 2022, broj Rev-1180/2022 od 6. prosinca 2022. i broj Rev- 705/2024-2 od 28. svibnja 2024.), za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih s osnova mirovine, mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO odnosno u vrijeme kad su izvršene isplate mirovine.

10. Naime, treba imati u vidu da je tuženica društvo koje se bavi poslovima osiguranja u koje spadaju i poslovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti sukladno odredbama ZOOP-a, a u konkretnom je slučaju riječ upravo o obveznom osiguranju u prometu. Između tužitelja i štetnika postoji odnos izvanugovorne odgovornosti za štetu pa su stoga obveze društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014. i 155/23., dalje: ZOOP). Odredbe ZOOP-a u odnosu na opće odredbe ZOMO-a predstavlja lex specialis pa se stoga primjenjuje pravno načelo lex specialis derogat legi generali, odnosno ZOMO je opći akt kojim se uređuju odnosi u sustavu mirovinskog osiguranja pa je posebnim zakonom dopušteno odstupiti od njegovih općih načela (v. odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-I/988-1998 od 17. ožujka 2010.).

11. Odredbom članka 8. ZOOP-a propisano je kako tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama tog zakona, a kojim odredbama je uređen i opseg pokrića, odnosno rizici koje osiguravatelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom te obim i opseg osiguranog pokrića, a na temelju čega se (sukladno načelu razmjernosti) i naplaćuje, odnosno obračunava premija osiguranja.

11.1. Nadalje je odredbom članka 27. ZOOP-a propisano:

"(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.".

11.2. Stoga, obveza tuženika kao društva za osiguranje postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog invalidnosti, pa je u ovom slučaju trebalo utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju invalidnosti uzrokovane ozljedom na radu i ovisno o tome odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja (isto revizijski sud u odluci broj Rev 850/2022-2 od 25. listopada 2022.).

11.3. Navedeno iz razloga što se tuženik, kao osiguravatelj motornog vozila štetnika, ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač, odnosno štetnik. Obveza tuženika regulirana je odredbama ZOOP-a na temelju kojega je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru tog zakona i njime preuzetih obveza. Osiguravajuća društva nisu štetnici, nego na temelju zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu u slučaju da se ispune uvjeti propisani ZOOP-om naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji ugovor je uređen posebnim zakonom odnosno ZOOP-om.

12. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da u slučaju kad se radi o izdacima učinjenim s osnova invalidske mirovine, kao što je propisano u čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP, obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ako bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, te je u svakom pojedinom slučaju potrebno utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i zavisno od toga odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja. Sukladno navedenom irelevantni su žalbeni navodi tuženika o eventualnom stjecanju prava na starosnu mirovinu osiguranika tužitelja, a o čemu je zauzeto pravno shvaćanje u revizijskoj odluci broj Rev 1149/2022 od 20. ožujka 2024.

13. Budući da je zbog pogrešnog pravnog shvaćanja prvostupanjskog suda došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, uslijed čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno iz razloga što visina štete nije obračunata temeljem odredbe članka 27. stavak 3. ZOOP- to će prvostupanjski sud u ponovnom postupku, u okviru predloženih dokaza, utvrdit odlučne činjenice vezano uz materijalno pravne pretpostavke propisane odredbom članka 27. stavak 3. ZOOP-a i potom donijeti novu odluku.

14. Slijedom iznesenog valjalo je temeljem odredbe članka 370. ZPP-a pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te odlučiti kao u izreci ove presude.

15. U nepobijanom dijelu prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 13. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić

.