Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-401/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Snježane Oset kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak-Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog CZ zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine" broj: 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.) odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko – dalmatinske, I. policijske postaje Split podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: 23. Pp-11124/2021-2 od 5. studenog 2021., na sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko – dalmatinske, I. policijske postaje Split i pobijana presuda potvrđuje.
- Obrazloženje
1. Pobijanom presudom na temelju članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona okrivljeni ZZ je oslobođen od optužbe da bi počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira s obrazloženjem da je prvostupanjski sud prilikom ispitivanja optužnog prijedloga utvrdio da djelo prekršaja koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj.
2. Istom presudom određeno je da će na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 2. do 4. Prekršajnog zakona pasti na teret proračunskih sredstava suda.
3. Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava splitsko – dalmatinska, I. policijska postaja Split je pravodobno podnio žalbu zbog povrede materijalnog prava. Žalitelj ističe da činjenično stanje nije u potpunosti i pravilno utvrđeno pa da je nejasno tumačenje suda prvog stupnja u pogledu pravnog pitanja koje se odnosi na uznemiravanje stanara u stambenoj zgradi izostanak konstitutivnog elementa javnosti u konkretnom događaju te da takvim restriktivnim tumačenjem fiktivnog javnog mjesta i javnosti nije moguće zadovoljiti imperativ Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
3.1. Predlažu da se žalba prihvati jer da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo da se ukine pobijana presuda i predmet dostavi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Žalba nije osnovana.
5. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se pobijana prvostupanjska presuda pobija, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Naime, prvostupanjski sud je rješavajući u stadiju u prethodnog ispitivanja optužnog prijedloga donio presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe budući da djelo činjenično opisano u optužbi nije prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira jer činjenica da je okrivljenik nerazumljivo vikao i lupao po inventaru u stanu ne predstavlja zakonsko obilježje prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira budući da je mjesto počinjenja prekršaja stan u zgradi koja nije javno mjesto, a niti se isto reflektiralo na javno mjesto na ulicu.
7. Po ocjeni ovog Suda ovako opisano mjesto počinjenja prekršaja kao zakonsko obilježje predmetnog prekršaja predstavljalo bi tzv. fiktivno mjesto koje po svojoj namjeni nije javno mjesto (privatni stan) ali pod određenim uvjetima to može postati, a uvjeti i okolnosti koji su postojali u vrijeme izvršenja radnje, a koji bi činili takvo mjesto javnim, odnosno dostupnost takvog ponašanja čujnosti s neograničenog javnog mjesta dakle, nastupanje posljedice u javnosti predstavlja odlučnu činjenicu koja čini biće prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
7.1. Prema stavu ovog Suda izraženog u zaključku sjednice Odjela za prekršaje iz područja javnog reda i mira i javne sigurnosti Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 12. listopada 2022. posljedica dostupnosti takvog ponašanja na neograničenom javnom mjestu, mora biti navedena u činjeničnom opisu izreke jer predstavlja zakonsko biće predmetnog prekršaja, slijedom navedenog reflektiranje u javnosti nekog od ponašanja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kada se ono nije dogodilo na neograničenom otvorenom javnom mjestu već na tzv. fiktivnom javnom mjestu u ovom slučaju stanu, predstavlja jednu od odlučnih činjenica prekršaja iz navedene odredbe koja kao takva mora biti i navedena u činjeničnom opisu izreke presude.
8. Budući da se u izreci pobijane presude u činjeničnom opisu odnosno optužnom prijedlogu ne naznačuje da je okrivljenikovo lupanje i vikanje reflektiralo se na javnom mjestu već je navedeno da je na taj način okrivljenik ometao mir, odmor i normalan život okolnih stanara koji također ne čine javnost, pa dakle u činjeničnom opisu prekršaja nedostaje javnost mjesta kao jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret.
9. Stoga djelo za koje se okrivljenik optužuje za koji se protiv njega vodi ovaj prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u optužnom prijedlogu, po propisu nije prekršaj pa je prvostupanjski sud pravilno ispitujući optužni prijedlog, oslobodio okrivljenika CZ za prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, pa je slijedom navedenog žalba tužitelja neosnovana.
10. Zbog navedenih razloga trebalo je na temelju članka 205. Prekršajnog zakona odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 13. veljače 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak-Medaković,v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.
