Broj: Ppž-900/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Snježane Oset kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv prvookrivljenog ĆZ i drugookrivljenog ČZ, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 41/77., 52/87., 47/89., 55/89., 5/90. – pročišćeni tekst, 30/90. – ispravak pročišćenog teksta, 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave šibensko-kninske, Policijske postaje Vodice, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, broj: Pp-1161/2021-15 od 29. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave šibensko-kninske, Policijske postaje Vodice kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Šibeniku, broj: Pp-1161/2021-15 od 29. studenog 2024. prvookrivljeni ĆZ i drugookrivljeni ČZ oslobođeni su od optužbe da bi na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinili prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
2. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio tužitelj u kojoj navodi kako prvostupanjski sud nije dovoljno kritički i savjesno ocijenio pravilnost i točnost utvrđenih činjenica, već da se je samo pozivao na činjenicu da je dvorište obiteljske kuće fiktivno mjesto. Zatim, ističe kako iz provedenog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da se je ponašanje okrivljenika moglo reflektirati odnosno čuti i vidjeti s neograničenog javnog mjesta. Također, smatra da izostanak konstatacije u činjeničnom opisu optužbe glede reflektiranja okrivljenikovih protupravnih ponašanja u javnosti ne bi trebao biti razlog zbog kojih bi trebalo iste osloboditi od optužbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.), ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
5. Po ocjeni ovog suda, pravilno je i osnovano prvostupanjski sud, nakon provedenog postupka, oslobodio okrivljenike od optužbe za prekršaj koji im je optužnim aktom ovlaštenog tužitelja stavljen na teret.
6. Naime, s obzirom da je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to iz navedenog sve odlučne činjenice moraju nužno biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja. U protivnom, dakle, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.
6. 1. Stoga, budući je u činjeničnom opisu prekršaja sadržanog u optužbi naznačeno da se je inkriminirani događaj odvio u dvorištu obiteljske kuće, koje mjesto, po kategorizaciji javnih mjesta u smislu odredaba Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, spada u kategoriju tzv. fiktivnog javnog mjesta, tj. onog mjesta koje po svojoj namjeni nije javno mjesto, ali pod određenim uvjetima (dostupnost vidiku ili čujnosti s neograničenog javnog mjesta) može imati takav značaj, samim time bilo je nužno da je u činjeničnom opisu također naznačeno odnosno opisano da se je ponašanje okrivljenika reflektiralo, znači da je bilo vidljivo ili čujno, na neograničenom javnom mjestu.
6. 2. Dakle, predmetni činjenični opis ne sadrži jedan od konstitutivnih elemenata odnosno element javnosti mjesta budući nije navedeno da se je ponašanje okrivljenika reflektiralo na neograničenom javnom mjestu i na takav način djelo prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira nije uopće određeno i po propisu nije prekršaj, a što je uostalom detaljno obrazložio i prvostupanjski sud.
6. 3. Stoga, potpuno je nebitno, iz ranije naznačenih razloga, da li je tijekom provedenog dokaznog postupka nedvojbeno utvrđeno ili bi se eventualno saslušanjem drugih svjedoka moglo utvrditi da se je ponašanje okrivljenih moglo reflektirati odnosno čuti i vidjeti s neograničenog javnog mjesta. Zbog navedenog žalbeni navodi tužitelja su u cijelosti neosnovani.
7. Zbog svega navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 13. veljače 2025.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Mladen Budiša, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 4 otpravka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
