REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-19/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Sanje Gospočić kao predsjednice vijeća, te Mladena Genca i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Dubravke Besednik Horak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice MU, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. i 114/22), odlučujući o prigovoru okrivljenice MU, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Središnjeg ureda, Sektora za mobilne jedinice, Područne jedinice – Službe za mobilne jedinice Rijeka od 5. prosinca 2024., broj: 244/2024, Klasa: 471-01/24-04/2792, Ur. broj: 513-02-1974/53-24-4 na sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se prigovor okrivljenice MU te se preinačuje pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni na način da se za prekršaj iz članka 192. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 1. Općeg poreznog zakona, činjenično i pravno opisanog izrekom tog prekršajnog naloga temeljem citiranog zakonskog propisa uz primjenu odredbe članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljenici izriče novčana kazna u iznosu od 300,00 (tristo) eura koju kaznu je dužna platiti u roku od 60 dana od dana primitka ove presude.
Sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, ako okrivljenica plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.
II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c u svezi odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenica MU dužna je platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 25,00 (dvadesetpet) eura u roku od 60 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljenica MU proglašena je krivom zbog prekršaja iz članka 192. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 1. Općeg poreznog zakona, činjenično i pravno opisanog izrekom tog prekršajnog naloga te joj je temeljem citirane zakonske odredbe, izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 (tisućutristodvadeset) eura.
2. Istim prekršajnim nalogom, okrivljenica je obvezana na naknadu troškova izdavanja prekršajnog naloga u iznosu od 15,00 (petnaest) eura.
3. Protiv citiranog prekršajnog naloga, okrivljenica je sukladno odredbi članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona podnijela prigovor zbog izrečene novčane kazne.
4. U podnijetom prigovoru kojeg okrivljenica naslovljuje „žalbom“, tek šturo navodi da se žali na visinu izrečene kazne, bez istaknutog odgovarajućeg prijedloga povodom podnijetog prigovora, no kako se to indirektno može zaključiti iz njegovog sadržaja, predlaže da se odmjerena novčana kazna smanji.
5. Prigovor je osnovan.
6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. u svezi odredbe članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu - ovaj Sud), nalazi da istim nisu počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede odredbi materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenice, niti je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Ispitujući nadalje, pobijani prekršajni nalog uz ocjenu navoda prigovora kojima okrivljenica ukazuje kako je odmjerena novčana kazna prestroga, a uzimajući u obzir sve subjektivne i objektivne okolnosti koje u smislu odredbe članka 36. stavka 1. i stavka 2. Prekršajnog zakona utječu na odmjeravanje kazne, kao što su stupanj krivnje, opasnost djela i svrha kažnjavanja, ovaj Sud je našao da se u konkretnom slučaju, svrha kažnjavanja, može postići i blažom kaznom od one koja je odmjerena.
8. Naime, iz obrazloženja odluke o kazni vidljivo je kako izdavatelj prekršajnog naloga navodi da su „prilikom odmjeravanja novčane kazne za pravnu i fizičku osobu cijenjene sve okolnosti (dosadašnja nekažnjavanost, svjesnost počinjenja djela, priznanje počinjenja djela) koje utječu na ublažavanje visine kazne“, koje okolnosti se decidirano ne utvrđuju kao olakotne, ali je očigledno za pretpostaviti da u cijenjene takvima. Međutim, budući je u konkretnom slučaju okrivljenica – fizička osoba, obrtnik, očigledna je omaška u konstataciji da su novčane kazne odmjerene pravnoj i fizičkoj osobi, dok je tvrdnja da su navedene okolnosti utjecale na ublažavanje kazne pogrešna, budući ista nije odmjerena uz primjenu instituta ublažavanja kazne (članak 37. stavak 3. točka 1. Prekršajnog zakona), već je izrečena u posebnom minimumu novčane kazne koja je propisana za ovu vrstu prekršaja. Napokon, niti otegotne okolnosti izričito se ne utvrđuju kao takve, već se neodređeno navodi da je prilikom odmjeravanja novčane kazne „cijenjena težina učinjenog prekršaja i njegove posljedice“.
9. Iako okrivljenica navodima prigovora ni na koji način ne ukazuje na svoje loše imovinske prilike ili složenu obiteljsku situaciju niti u odnosu na iste okolnosti podnosi bilo kakve dokaze, imajući u vidu utvrđene olakotne okolnosti na strani okrivljenice čiji značaj nije cijenjen u dovoljnoj mjeri, ovaj Sud smatra kako se radi o takvim olakotnim okolnostima koje opravdavaju primjenu instituta ublažavanja kazne sukladno odredbi članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona. Stoga je ovaj Sud, uvažavajući navedeno, a kako je za ovog počinitelja (fizička osoba obrtnik) za inkriminirani prekršaj propisana novčana kazna u rasponu od 1.320,00 do 39.810,00 eura, preinačio pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni, kao u točki I izreke ove odluke, primjenjujući naveden institut.
10. Ujedno, imajući u vidu doista mali iznos za koji nije izdan račun (1,35 eura), a posebice vodeći računa o načelu kako izrečena novčana kazna mora predstavljati primjerenu društvenu osudu za počinjeno djelo, ovaj Sud je, uvažavajući vrstu počinitelja, iznos propisane novčane kazne za inkriminirani prekršaj, kao i granice ublažavanja iste, odmjerio novčanu kaznu ispod posebnog minimuma novčane kazne koja je zakonom propisana za taj prekršaj.
11. U tako odmjerenoj novčanoj kazni, pravilan su odraz pronašle sve utvrđene olakotne okolnosti, kao i utvrđene otegotne okolnosti koje se objektivno odnose na samu težinu djela, pa odmjerena novčana kazna, po mišljenju ovog Suda, odgovara okolnostima konkretnog slučaja i individualizirana je u dovoljnoj mjeri.
12. Ovaj Sud je mišljenja kako je takva novčana kazna primjerena težini i društvenoj opasnosti počinjenog prekršaja i kako je opravdano očekivati da će se ovako odmjerenom novčanom kaznom postići kako opća tako i posebna svrha kažnjavanja, te utjecati na okrivljenicu, ali i na sve druge da ubuduće ne čine takva ili slična protupravna djela.
13. Treba istaknuti, da će se u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini, ako okrivljenica plati dvije trećine izrečene novčane kazne u za to određenom roku, pri čemu je prilikom određivanja roka za plaćanje novčane kazne u smislu odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, ovaj Sud vodio računa o visini izrečene novčane kazne.
14. Kako se odluka o troškovima izdavanja prekršajnog naloga, temelji na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.a u svezi odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, ista je zakonita i valjana.
15. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c u svezi odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenicu, određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 euro (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj) koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.
16. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi članka 207. Prekršajnog zakona, presuđeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 13. veljače 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Dubravka Besednik Horak, v. r.
Sanja Gospočić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Središnjem uredu, Sektoru za mobilne jedinice, Područnoj jedinici – Službi za mobilne jedinice Rijeka u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu i ovlaštenog tužitelja.
