Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Poslovni broj: P-170/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, u ime Republike Hrvatske, po sucu toga suda Ljubici Kovačević, u pravnoj stvari tužitelja LJ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zast. po pun. Tomislavu Strniščaku odvj. iz Čakovca, protiv tuženika Helcom Trade d.o.o., Varaždin, Gospodarska ulica 40, OIB 60566702025, zast. po pun. Steli Tursan odvj. iz Varaždina, radi proglašenja ovrhe na plaći nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave dana 24. siječnja 2025., u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnicu Irenu Kovač odvj. vježbenicu u uredu Tomislava Strniščaka odvj. iz Čakovca, te prisutnosti direktorice tuženika GJ uz pun. Stelu Tursan odvj. iz Varaždina, a dana 13. veljače 2025., objavio i

p r e s u d i o  j e :

I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha na plaći ovršenika određena na temelju rješenja o ovrsi Trgovačkog suda u Varaždinu, poslovni broj Ovr-6/2022 od 09. lipnja 2022. godine.

II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak parničnog postupka uvećan za zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.".

II. Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.625,00 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od dana donošenja presude pa do isplate po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose.

Obrazloženje:

1. Tužitelj je kod ovog suda 5. listopada 2022. podni tužbu radi proglašenja ovrhe na plaći nedopuštenom. Tužitelj tvrdi da je 7.6.2022. Trgovačkom sudu u Varaždinu podnio žalbu protiv rješenja o ovrsi broj Ovr-6/22 od 9.6.2022. iz žalbenog razloga navedenog u čl. 50 st. 1. OZ-a nakon čega je Trgovački sud u Varaždinu donio rješenja poslovni broj Ovr-6/22-31 od 9.9.2022. kojim je tužitelj kao ovršenik upućen da u roku od 15 dana od pravomoćnosti navedenog rješenja pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe na plaći. Rješenje je tužitelj primio 16.9.2022. te u roku podnosi ovu tužbu. Nadalje navodi da je tuženik kao ovrhovoditelj 10.5.2011. podnio Trgovačkom sudu u Varaždinu prijedlog za određivanje ovrhe na novčanim sredstvima tužitelja radi naplate novčane tražbine u iznosu od 45.965,38 kuna kojim je sud udovoljio i donio rješenje o ovrsi Ovr-696/2011 od 27.12.2011. Kako se ovo rješenje nije moglo provesti, a radi namirenja iste tražbine, ovrhovoditelj je podnio prijedlog za promjenu sredstva ovrhe određivanjem ovrhe na plaći ovršenika od 28.2.2022. te je Trgovački sud donio rješenje Ovr-6/22 od 9.6.2022. Ovo rješenje donijeto je po prijedlogu tuženika, a iz razloga što je postojala nemogućnost provedbe ovrhe na prethodno donijetom rješenju i sredstvima provođenja ovrhe (na novčanim sredstvima). Tužitelj smatra da je rješenje Trg. suda u Varaždinu broj Ovr-6/22 od 9.6.2022. nezakonito jer je potraživanje zastarjelo u smislu čl. 233 st .1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18-dalje ZOO). Poziva se na činjenice da tražbina utvrđena pravomoćnom odlukom suda ili odlukom drugog nadležnog tijela zastarjeva u roku od 10 godina. Kako je prijedlog za promjenu sredstva ovrhe podnijet 29. ožujka 2022., a razvidno je da je od ovršnog postupka broj Ovr- 696/11 i rješenja od 27.12.2011. prošlo više od 10 godina, stoga smatra da je potraživanje tuženika prema tužitelju zastarjelo. Kako je potraživanje zastarjelo, predlaže da sud donese presudu kao u izreci.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tuženom zahtjevu jer je isti neosnovan i u pogledu visine i osnove. Navodi da je doista donijeto rješenje o ovrsi Ovr-696/11 od 27.12.2011. kojim je po prijedlogu ovrhovoditelja, ovdje tuženika pokrenuta ovrha kod Trgovačkog suda u Varaždinu. Nastavno je ovrha po prijedlogu za promjenu predmeta i sredstva ovrhe nastavljena na plaći tužitelja prema rješenju o ovrsi TS u Varaždinu broj Ovr-6/22. Cijelo vrijeme od pokretanja ovršnog postupka rješenjem Ovr-696/11 se vodio ovršni postupak radi naplate tražbine tuženika. Stoga zastara nije ni mogla početi teći te se ne može primjeni odredba čl. 233 .st. 1. ZOO-a budući zastara nije ni počela teći odnosno prekinuta je za cijelo vrijeme trajanja ovršnog postupka u kojem tuženik pokušava naplatiti svoju tražbinu. Poziva se na odredbe čl. 241 i 245 ZOO-a. U konkretnom slučaju, tuženik je pokrenuo ovršni postupak još 2004. godine, radi naplate tražbine koja je dospijevala 2003. godine. Povodom prijedloga ovrhovoditelja, Trgovački sud u Varaždinu je donio rješenje o ovrsi broj: Ovr-65/04, a u kojem rješenju ovrsi je bila određena provedba ovrhe na pokretninama tužitelja. Budući da je predmetna ovrha postala nemoguća, o čijoj ne mogućnosti je tuženik obavješten zaključkom Općinskog suda u Čakovcu (kao provedbenim sudom prema tada važećim zakonskim propisima) broj: Ovrv-33/09 dana 2. svibnja 2011. godine, to je tuženik dana 10. svibnja 2011. godine u zakonskom roku podnio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe. Temeljem navedenog prijedloga tuženika ovrha pokrenuta pod poslovnim brojem Ovr-65/2004 nastavljena je određivanjem ovrhe na novom predmetu ovrhe i to donošenjem rješenja Trgovačkog suda u Varaždinu broj: Ovr-696/2011 dana 27.12.2011. godine. Nadalje, ponovno je tuženik ka ovrhovoditelj u ovršnom postupku Ovr-696/2011, obavješten od strane Trgovačkog suda u Varaždinu, o nemogućnosti provedbe ovrhe, te je sud sukladno odredbama Ovršnog zakona zaključkom pozvao tuženika da u roku od 2 mjeseca predloži novo sredstvo ili ovrhu, a što je tuženik i učinio. Dakle, tuženik je sukladno zaključku Trgovačkog suda u Varaždinu u predmetu Ovr-696/2011, i u zakonskom roku, ponovno podnio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe, te predložio da se ovrha nastavi protiv tužitelja na novom predmetu i sredstvu ovrhe, budući da je tuženik utvrdio da je tužitelj zaposlen. Temeljem prijedloga tuženika ovrha radi naplate tuženikove tražbine koja je bila određena rješenjem TS VŽ Ovr-65/04 i TS VŽ Ovr- 96/2011, rješenjem Trgovačkog suda u Varaždinu broj: Ovr-6/2022 nastavljena je na plaći tuženika. Sukladno navedenom, ovršni postupak radi naplate tuženikove tražbine koji je pokrenut prije dospijeća njegove tražbine, i to još 2004. godine, ovrha neprekinuto traje, odnosno određena ovrha nije obustavljena ili dovršena na neki od propisanih načina Ovršnim zakonom, već je samo sukladno odredbi članka 5. stavak 3. Ovršnog zakona, Nadležan sud određivao nastavak ovrhe na drugim sredstvima i predmetima, a sve sukladno odredbama Ovršnog zakona.

3. Članak 5. Ovršnog zakona određuje: (3) Ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ne može provesti, ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe. U tom slučaju sud će donijeti novo rješenje o ovrsi i nastaviti ovrhu na temelju toga rješenja. Ovrha određena prijašnjim rješenjem o ovrsi obustavit će se ako ovrhovoditelj povuče ovršni prijedlog u povodu kojega je ona određena ili ako za to budu ispunjeni drugi zakonom predviđeni razlozi.

4. Stoga, desetogodišnji zastarni rok iz čl. 233. st. 1. ZOO nakon prekida do kojeg je došlo podnošenjem ovršnog prijedloga nije ni počeo teći, zbog čega je neosnovan tužiteljev prigovor zastare tuženikove tražbine (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju posl. br. Rev 1608/15-2 od 3. svibnja 2017. i presudi posl. br. Rev 1919/2019- 2 od 8. svibnja 2019.). Sudska odluka -Županijski sud u Zadru, Gž 1547/2021-2, 05.01.2022. godine, Sentenca “Ukoliko se radi ostvarenja tražbine ovrhovoditelja vodi ovršni postupak, koji nije pravomoćno obustavljen ili dovršen, tada još nije uopće započeo teći zastarni rok za tražbinu vjerovnika”. Stoga predlaže da sud tužbu i tužbeni zahtjev odbije te traži trošak postupka.

5. Sud je u toku postupka proveo dokaze uvidom u rješenje Ovr-6/22 priloženo uz tužbu, prijedlog ovrhovoditelja od 10.5.2011. radi promjene predmeta i sredstva ovrhe list 39-43, u prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe od 28.2.2022. list 44-50, u bjanko zadužnicu list 70-73, prijedlog za ovrhu od 29.3.2004. list 74-77, prijedlog za promjenu sredstva list 79-81, u obračun zakonskih kamata list 91-118, u ovršne spise Ovr-349/05 (Ovrv-33/09), Ovr-696/11 (Ovr-6/2022), Ovr-65/04 (Ovr- 584/04) TS Varaždin.

6. Odredbom čl. 7 i 219 ZPP-a određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice odnosno svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

7. Sud je u toku postupka saslušao tužitelja i odgovornu osobu tuženika.

8. Cijeneći navedene dokaze na način propisan čl. 8. ZPP-a ovaj sud nalazi utvrđenim na temelju svakog pojedinog provedenog dokaza i svih zajedno, kao i cjelokupnog rezultata raspravljanja, da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan na način kako je specificiran u izreci ove presude.

9. Nesporno su ovdje tužitelj kao dužnik i ovdje tuženik kao vjerovnik vodili ovršni postupak radi namirenja tražbine ovrhovoditelja, ovdje tuženika Helcom Trade d.o.o. u iznosu od 45.965,38 kuna.

10. Nesporno su u ovoj pravnoj stvari vođeni ovršni postupci tuženika kao ovrhovoditelja protiv tužitelja kao ovršenika.

11. Nesporno tražbina tuženika nije namirena.

12. Nesporno je bjanko zadužnica izdana u Prelogu 26.8.2003. a na kojoj je ovjeren potpis kod javnog bilježnika.

13. Sporno je da li je nastupila zastara potraživanja osiguranog bjanko zadužnicom (list 70-73) na kojoj je kao jamac platac namirenje tražbine preuzeo i ovdje tužitelj.

14. Tužitelj LJ iskazao je kako smatra da je u ovom postupku nastupila zastara s obzirom ista potječe od bjanko zadužnice iz 2003., a on je istu potpisao u svojstvu jamac-platac. Nakon što je promijenjeno sredstvo ovrhe tuženik je ustao sa prijedlogom za ovrhu na njegovoj plaći te mu se od plaće mjesečno skida između 215-217 eura jer je njegov poslodavac u obvezi postupati po rješenju te mu to skida. Koliko zna skinuto mu je više od 5000 eura. Smatra da je njegova obaveza prestala jer je nastupila zastara potraživanja. Napomenuo je da je ovrha počela na pokretninama i pokretnine su popisane u ovršnom postupku, stavljena je zabilježba, on ih nije mogao prodati i namiriti dugovanje, iako je vrijednost popisanih pokretnina bila veća od stvarnog duga i to duplo. Pokretnine nisu prodane ali su bile ovršene.

15. Direktorica tuženika RJ iskazala je da je točno da su početno vodili postupak radi naplate potraživanja protiv ovdje tužitelja LJ i tvrtke Međimurka-Exstra d.o.o. Prelog. Sjeća se da je iznos duga bio oko 46.000,00 kuna. Ovrha na pokretninama je bila bezuspješna te se promijenilo sredstvo ovrhe na način da je nastavljen postupak na računu tužitelja i kasnije na plaći tužitelja, a koja ovrha se nastavlja i sada. Provjerila je u knjigovodstvu te je utvrdila da je na plaći tužitelja na ime duga skinuto 5.605,20 eura. Sjeća se da je bilo riječ o dugu za isporučenu robu tvrtki Međimurka-Extra d.o.o. te je on potpisao bjanko zadužnicu kao jamac-platac. TD Međimurka-Extra d.o.o. otišla je u stečaj, a ovrha se nastavlja na plaći tužitelja LJ. Smatra da zastara nije nastupila jer se od 2004. ovršni postupak neprekidno vodi obzirom se ovrhovoditelj, ovdje tuženik nije uspio naplatiti po svom potraživanju.

16. Uvidom u spis Ovr-65/04 utvrđeno je da se ovršni postupak vodio na pokretninama TD Međimurka-Extra d.o.o. i LJ.

17. Uvidom u spis Ovr-696/11 TS u Varaždinu utvrđeno je da je Trg. sud u Varaždinu donio rješenje o promjeni predmeta i sredstva ovrhe i to zapljenom računa i oročenih sredstava ovršenika ovdje tužitelja LJ.

18. Uvidom u spis Ovr-6/22 TS u Varaždinu utvrđeno je da je TS u Varaždinu uputio tuženika LJ na pokretanja parnice radi proglašenja nedopuštenom ovrhe na plaći ovršenika određene rješenjem o ovrsi TS Varaždin broj Ovr-6/22 od 9.6.2022. iz razloga zbog kojeg je izjavljena žalba i to da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

19. Uvidom u spis utvrđeno je da je tužitelj 5.10.2022. podnio tužbu radi proglašenja ovrhe na plaći nedopuštenom. Tužba je podnijeta u roku.

20. Uvidom u spis (list 70-73) sud je utvrdio da je Međimurka-Extra d.o.o. izdala tuženiku Helcom Trade d.o.o. bjanko zadužnicu na iznos od 100.000,00 kuna.

21. Uvidom u bjanko zadužnicu utvrđeno je da je kao jamac platac evidentiran ovdje tužitelj LJ.

22. Uvidom u ovršne spise Ovr-65/04, Ovr-696/11, Ovr-6/22 utvrđeno je da se ovršni postupak protiv tužitelja neprekidno vodi a da tražbina nije u cijelosti namirena s time da se sada vodi ovrha na plaći tužitelja na način da mu se od plaće mjesečno obustavlja 215-217 eura te mu je skinuto oko 5000 eura.

23. Članak 241. ZOO-a određuje da “Zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.”

24. Članak 245. ZOO-a određuje da “(1) Nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. (2) Zastara prekinuta priznanjem od strane dužnika počinje teći iznova od priznanja. (3) Kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. (4) Kad je prekid zastare nastao prijavom tražbine u stečajnom postupku, zastara počinje teći iznova od dana okončanja toga postupka. (5) Isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja. (6) Zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta.”

25. U toku postupka utvrđeno je da se od 2004. neprekidno vodi ovršni postupak radi naplate tražbine te da ovrha cijelo vrijeme traje, da je prekinut tijek zastare te zastani rok nije ni počeo teći.

26. Prema tome nije osnovan prigovor tužitelja da je ovršna tražbina sukladno odredbi čl. 233 st. 1. Zakona o obveznim odnosima zastarjela, obzirom zastara nije ni počela teći iz razloga što je cijelo vrijeme trajao ovršni postupak u kojem je tuženi pokušavao naplatiti svoju tražbinu a iz kojih razloga je tužitelj upućen na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

27. Nesporno je da je potraživanje tuženika bilo osigurano bjanko zadužnicom izdanom od tvrtke Međimurka-Extra, a na kojoj je kao jamac platac evidentiran i tužitelj. 28. Nesporno je ovršni postupak pokrenut još 2004., no do završetka glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari tuženik se nije naplatio, te se vodi više ovršnih postupaka radi promjene sredstva i predmeta ovrhe.

29. Ovrha je nakon prvobitnog rješenja o ovrsi broj Ovr-65/04 nastavljena u drugim ovršnim postupcima i neprekidno traje sve do posljednjeg rješenja o ovrsi broj Ovr-6/22 u kojem postupku je tuženik upućen na parnicu radi proglašenja ovrhe na plaći nedopuštenom.

30. Kako iz stanja spisa i priključenih ovršnih predmeta proizlazi da se postupak cijelo vrijeme vodi te nije moglo doći do zastare potraživanja jer je isto prekinuto uslijed pokretanja ovršnih postupaka i kontinuiranog vođenja istih.

31. Stoga je valjalo tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan. 32. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. ZPP-a.

33. Tuženik je u cijelosti uspio u sporu te je sud prihvatio opravdani trošak tuženika uz iznosu od 1.625,00 eura koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu s PDV-om u iznosu od 250,00 eura, zastupanje na ročištu 13.9.2023. sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura, zastupanje na ročištu 3.7.2024. sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura, sastav podneska od 2.7.2024. sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura, sastav podneska od 17.7.2024. sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura, zastupanje na ročištu 24.1.2025. u iznosu od 250,00 eura, zastupanje na ročištu radi objave presude u iznosu od 125,00 eura, odnosno sveukupno 1.625,00 eura, a na plaćanje je obvezan tužitelj koji je izgubio spor, te je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Čakovcu, 13. veljače 2025.

Sutkinja:

Ljubica Kovačević

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana po primitku presude, nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda pismeno u 3 primjerka.

O tome obavijest:

1. Tužitelj po pun.

2. Tuženik po pun.