REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-2107/2022-39
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, po prijedlogu sudske savjetnice Anje Podhraški, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje sa sjedištem u [adresa], OIB: 02958272670, zastupanog po punomoćniku SE, zaposleniku tužitelja, protiv tuženika HE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 13. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se zahtjev tužitelja kojim od tuženika traži isplatu 1.192,86 EUR (slovima: tisuću sto devedeset dva eura i osamdeset šest centa) sa zateznim kamatama od 12. travnja 2022. do isplate.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 12. travnja 2022. ovom sudu podnio tužbu u kojoj navodi da je tuženiku s danom 15. veljače 2017. pravomoćnim rješenjem tužitelja klasa: UP/I-503- 01/18-01/1252, urbroj: 338-21-02-02-19-07 od 18. ožujka 2019. utvrđen prestanak statusa obvezno zdravstveno osigurane osobe tužitelja kao hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata koji pravo na obvezno zdravstveno osiguranje ne mogu ostvariti po drugoj osnovi. Tužitelj navodi da je tuženik u razdoblju od 15. ožujka 2017. do 2. travnja 2019. na teret tužitelja neopravdano koristio zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja u iznosu 8.987,58 kn te da je dužan navedeni iznos vratiti tužitelju. Stoga tužitelj traži donošenje presude kojom se tuženiku nalaže tužitelju platiti 1.192,86 EUR (8.987,58 kn) sa zateznim kamatama od 12. travnja 2022. do isplate.
2. Tuženik tijekom postupka u bitnome ističe da je hrvatski branitelj i šezdesetpostotni hrvatski ratni vojni invalid. Navodi da je neosnovano izbrisan iz registra državljana, a da područje Republike Hrvatske uopće nije napuštao. Ističe da se nalazio na izdržavanju kazne u Kaznionici Lepoglava na čijoj adresi je imao prijavljeno boravište. Navodi da je ispunio i proslijedio formulare na temelju kojih je kaznionica Lepoglava trebala prijaviti njegovo prebivalište u [adresa]. Ističe da je u konkretnom slučaju došlo do propusta Policijske uprave Zagrebačke i tužitelja. Navodi da tužitelj nije imao zakonske osnove utvrditi mu prestanak prava za zdravstveno osiguranje, da je tužitelj neosnovano donio rješenje o prestanku statusa obvezno zdravstveno osigurane osobe pa predlaže da sud odbije tužbu.
3. U nastavku postupka tužitelj navodi da je prestanak statusa obvezno zdravstveno osigurane osobe u konkretnom slučaju utvrđen zbog toga što tuženik kao hrvatski branitelj nije ispunjavao formalne uvjete da mu se po toj osnovi prizna status obvezno osigurane osobe. Upućuje na to da je, da bi osoba ostvarivala prava po toj osnovi, potrebno da ima prijavljeno prebivalište na području [adresa], a što tuženik nije imao. Navodi da činjenica da je tuženik eventualno imao prijavljeno boravište na području [adresa] nije od značaja za postojanje njegovog statusa prema naprijed navedenoj osnovi jer je upravo postojanje prebivališta nužan preduvjet za ostvarivanje prava na obvezno zdravstveno osiguranje prema bilo kojoj osnovi.
4. Sud je izveo dokaz čitanjem pregleda postupaka u PZZ-u (list 3-12 spisa), pregleda realiziranih recepata u ljekarnama (list 13-195 spisa), pregleda troškova liječenja SKZZ (list 197-199 spisa), tablični prikaz plaćanja partnerima (list 200 spisa), izvoda stavaka (list 201-213 spisa), izvadaka o promjenama i stanju na transakcijskom računu (list 214-251 spisa), popisa računa ispostavljenih na ime tuženika za troškove zdravstvenih usluga (list 252-260 spisa), rješenja tužitelja od 18. ožujka 2019. (list 261-262 spisa), dopisa tužitelja (list 263 spisa), pregleda podataka osigurane osobe (list 264 spisa), pregled podataka MUP-a (list 265 spisa), dopisa Ministarstva hrvatskih branitelja (list 289 spisa), rješenja Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti (list 291-293 spisa), preslika iskaznica (list 294-295 spisa), dopisa Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina (list 303 spisa), dopisa Ureda Predsjednika RH (list 307-308 spisa), dopisa Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove (list 314- 315 spisa), dopisa PU Zagrebačke (list 320, 331-332 spisa), dopisa tužitelja (list 325 spisa), uvjerenja o prebivalištu (list 330 spisa).
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu 1.192,86 EUR po osnovi usluga iz obveznog zdravstvenog osiguranja koje je tuženik koristio od 15. ožujka 2017. do 2. travnja 2019., odnosno tijekom razdoblja kad tuženik po navodima tužitelja nije imao status obvezno zdravstveno osigurane osobe.
7.1. Čitanjem pregleda postupaka u PZZ-u (list 3-12 spisa), pregleda realiziranih recepata u ljekarnama (list 13-195 spisa), zatim pregleda troškova liječenja SKZZ (list 196-199 spisa) te tabličnog prikaza popisa računa ispostavljenih na ime tuženika (list 252-260 spisa) sud je utvrdio da je tuženik u razdoblju od 15. ožujka 2017. do 2. travnja 2019. koristio usluge iz obveznog zdravstvenog osiguranja u ukupnom iznosu 9.114,08 kn, da je u troškovima sudjelovao plaćanjem 126,50 kn, a da je 8.987,58 kn plaćeno iz sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja.
7.2. Navedenu dokumentaciju sud prihvaća kao vjerodostojnu, dok tuženik vjerodostojnost iste nije osporavao u tijeku postupka.
7.3. Dakle, na temelju spomenute dokumentacije sud nalazi utvrđenim da je tuženik u razdoblju od 15. ožujka 2017. do 2. travnja 2019. koristio usluge iz obveznog zdravstvenog osiguranja, a da je pritom po osnovi takvih troškova iz prihoda obveznog zdravstvenog osiguranja (čl. 72. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, "Narodne novine" broj 80/13, 137/13; dalje: ZOZO) plaćeno 1.192,86 EUR (8.987,58 kn).
8. Čitanjem rješenja tužitelja klasa UP/I-503-01/18-01/1252, ur. broj: 338-21- 02-02-19-07 od 18. ožujka 2019. (list 261-262 spisa) sud je utvrdio da je tuženiku s danom 15. veljače 2017. utvrđen prestanak statusa obvezno zdravstveno osigurane osobe tužitelja kao hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata započet 7. ožujka 1996. Iz obrazloženja iz tog rješenja vidljivo je da je do utvrđenja prestanka statusa došlo zbog saznanja za činjenicu koja je od bitnog utjecaja na status tuženika. U provedenom upravnom postupku utvrđeno je da je za tuženika provedena objava prebivališta pa da isti više ne ispunjava zakonske uvjete za ostvarivanje statusa obvezno zdravstveno osigurane osobe tužitelja kao hrvatski branitelj Domovinskog rata. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno 18. travnja 2019. i izvršno 28. ožujka 2019.
9.1. Što se tiče stjecanja i trajanja statusa osiguranika koji je ujedno i hrvatski branitelj, treba reći da je čl. 22. st. 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine" broj 121/17; dalje: ZHB) propisano da pravo na obvezno zdravstveno osiguranje, ako to pravo ne mogu ostvariti prema drugoj osnovi osiguranja utvrđenoj zakonom kojim se uređuje obvezno zdravstveno osiguranje, na temelju svog statusa, imaju (među ostalim) hrvatski branitelji iz Domovinskog rata, a st. 2. istog članka propisano je da pravo na zdravstvenu zaštitu i novčane naknade iz obveznog zdravstvenog osiguranja ostvaruju u opsegu, na način i prema uvjetima utvrđenim zakonom kojim se uređuje obvezno zdravstveno osiguranje. Dakle, iz navedenih odredbi ZHB-a proizlazi da hrvatski branitelji imaju pravo na zdravstvenu zaštitu, no u pogledu određivanja opsega, načina i uvjeta upućuje na primjenu ZOZO-a, koji je bio na snazi tijekom utuženog razdoblja, a koji u čl. 7. st. 1. toč. 19. propisuje da status osiguranika stječu hrvatski branitelji iz Domovinskog rata, ako pravo na obvezno zdravstveno osiguranje ne mogu ostvariti po drugoj osnovi.
9.2. Treba reći da iz naprijed navedenih zakonskih odredbi ne proizlazi da bi status osiguranika tuženika, a koji bi tuženik ostvarivao kao hrvatski branitelj, na bilo koji način bio vezan uz činjenicu (ne)postojanja prebivališta ili boravišta. Naime, dok čl. 7. st. 1. ZOZO-a za zdravstveno osiguranje po nekim drugim osnovama izrijekom propisuje da osoba mora imati prijavljeno prebivalište (primjerice korisnici prava na mirovinu prema propisima o mirovinskom osiguranju – toč. 10., korisnici prava na profesionalnu rehabilitaciju po propisima o mirovinskom osiguranju – toč. 11., korisnici mirovine i invalidnine koji to pravo ostvaruju isključivo od stranog nositelja – toč. 12., osobe koje nisu obvezno zdravstveno osigurane i koje su se u propisanom roku prijavile tužitelju – toč. 13., redoviti učenici srednjih škola i redoviti studenti visokih učilišta iznad 18 godina života – toč. 14. i 15. i slično), takav uvjet nije propisan za ostvarivanje prava na zdravstveno osiguranje na temelju čl. 7. st. 1. toč. 19. ZOZO-a. Upućuje se i na to da se do suprotnog zaključka ne može doći niti tumačenjem već spomenute odredbe u vezi s čl. 4. st. 1. ZOZO-a koji propisuje da su se na obvezno zdravstveno osiguranje prema jednoj od osnova osiguranja utvrđenih ovim Zakonom obvezne osigurati sve osobe s prebivalištem u [adresa] i stranci s odobrenim stalnim boravkom ili dugotrajnim boravištem u [adresa], ako međunarodnim ugovorom, odnosno posebnim zakonom nije drukčije određeno. Naime, takva odredba propisuje obvezu osiguranika s prijavljenim prebivalištem, odnosno stalnim boravkom ili dugotrajnim boravištem u [adresa] na prijavu, no ista ne može biti tumačena na način da osoba koja ima status hrvatskog branitelja za ostvarivanje svog prava mora imati i prijavljeno prebivalište na području [adresa]. Stoga je stav ovog suda da je postojanje statusa osiguranika na temelju njegovog statusa hrvatskog branitelja vezan isključivo uz postojanje takvog statusa.
9.3. Tužitelj nedvojbeno posjeduje status hrvatskog branitelja, što je sud među ostalim utvrdio čitanjem rješenja tužitelja od 18. ožujka 2019. (točka 8.1. obrazloženja), a što i proizlazi iz preostale dokumentacije koja se nalazi u spisu, koju je u tijeku postupka dostavio tuženik (list 291-295, 325 spisa), a čiju vjerodostojnost tužitelj nije osporavao. Dakle, tužitelj je i tijekom utuženog razdoblja prema mišljenju ovog suda imao pravo biti osiguran kao hrvatski branitelj na temelju čl. 7. st. 1. toč. 19. ZOZO-a.
10.1. Treba isto tako reći i da je čitanjem dopisa MUP-a, Uprave za imigraciju, za državljanstvo i upravne poslove od 28. srpnja 2022. (list 314-315 spisa) sud utvrdio da je tuženik 28. travnja 2017. prijavio boravište u Zatvoru u Zagrebu, a da zadnja prijava boravišta vrijedi do 27. siječnja 2023.
10.2. Sud naprijed navedenu dokumentaciju prihvaća kao vjerodostojnu, a čiju vjerodostojnost tužitelj nije osporavao tijekom postupka.
10.3. Dakle, na temelju naprijed spomenutog dopisa sud nalazi utvrđenim da je tuženik tijekom utuženog razdoblja bio lišen slobode, odnosno da se isti nalazio na izdržavanju kazne zatvora.
10.4. Tužitelj je, s obzirom da je tijekom utuženog razdoblja bio lišen slobode, imao mogućnost ostvarivati prava u okviru obveznog zdravstvenog osiguranja i na temelju čl. 7. st. 1. toč. 28. ZOZO-a kao osoba kojoj je odlukom nadležnog suda oduzeta sloboda i koja se zato nalazi u ustrojstvenoj jedinici Ministarstva pravosuđa i to prema prijavi Ministarstva pravosuđa. Iz dokumentacije koja se nalazi u spisu ne proizlazi da je Ministarstvo pravosuđa uopće prijavilo promjenu statusa osiguranika, odnosno tuženika. Dakle, iako je tuženik imao mogućnost ostvarivati pravo i po navedenoj osnovi, zbog izostanka prijave takve promjene tužitelju nije moglo biti poznato da tuženik ima pravo biti zdravstveno osiguran na temelju ranije spomenute odredbe.
11. Dakle tuženik je imao pravo na obvezno zdravstveno osiguranje na temelju čl. 7. st. 1. toč. 28. ZOZO-a, no isto nije bilo evidentirano u evidencijama tužitelja jer je izostala prijava od strane nadležnog tijela. Međutim tuženik je isto tako (kao hrvatski branitelj) imao pravo biti osiguran i na temelju čl. 7. st. 1. toč. 19. ZOZO-a, ako takvo pravo ne ostvaruje po drugoj osnovi. Iako je druga osnova za status osiguranika postojala, tužitelj iste nije bio svjestan pa je tuženik prema stavu ovog suda mogao ostvarivati svoje pravo na obvezno zdravstveno osiguranje po osnovi svog statusa hrvatskog branitelja na temelju već naprijed spomenutog čl. 7. st. 1. toč. 19. ZOZO-a. Stoga se u ovom slučaju ne može reći da tuženik nije imao pravo na korištenje zdravstvenih usluga na teret prihoda obveznog zdravstvenog osiguranja pa tako tužitelj nema pravo na naplatu utuženog iznosa.
12. Stoga je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja na temelju čl. 7. st. 1. toč. 19. ZOZO-a i odlučio kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 13. veljače 2025.
Sutkinja:
Marija Šipek
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka u roku od petnaest dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud.
Dostaviti:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
