REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-3836/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluke, predsjednice vijeća te Ivanke Mašić i Snježane Oset, članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše, zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. RS, zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94 ) i dr. odlučujući o žalbi okr. RS, protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, od 27. siječnja 2022., broj: 64. Pp -5079/2021, u sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I Povodom žalbe okr. RS, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda te se izriče:
Na temelju čl. 181.t.5. Prekršajnog zakona („ Narodne novine“, broj: 107/07, 157/13, 110/15, 118/18 i 114/22)
ODBIJA SE OPTUŽBA
što je 19. studenog 2021. u 10,15 sati ušao u prostor dječjeg vrtića „Remetinec“ u Zagrebu, Lanište 10 bez zaštitne maske, dakle, nije se pridržavao obveze pravilnog nošenja maske za lice ili medicinske maske, čime je počinio prekršaj iz čl. 47. st. 2. t. 9., kažnjiv po čl. 76.c t.1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti.
II Uslijed odluke pod I., žalba okr. RS u odnosu na prekršaj iz čl. 76 c. st. 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti je bespredmetna.
III Uslijed odluke pod. I., preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se okr. RS, za prekršaj činjenično opisan pod t. 1. izreke pobijane presude, iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, izriče novčana kazna u iznosu od 150,00 eura (sto pedeset eura), koju je dužan platiti u roku od 30 dana od primitka ove presude, s time da će se izrečena novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini ako okrivljenik u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.
IV U ostalom dijelu, žalba okr. RS odbija se kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijana presuda.
V. Na temelju čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17. i 118/18., 114/22 dalje u tekstu: PZ) okr. RS oslobađa se obveze naknaditi troškove prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okr. RS proglašen je krivim da je , na način činjenično opisan u izreci presude počinio prekršaje iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i čl. 76.c t. 1 Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti , za koji mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 1.631,00 kuna , koju kaznu je dužan platiti u roku od jednog mjeseca od primitka pravomoćne presude uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne.
1.2. Temeljem čl. 50. st. 1. t. 7. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane posjećivanja određenog mjesta- prostora Dječjeg vrtića „Remetinec“ u Zagrebu, Lanište 1D u trajanju od 1 ( jedne) godine.
2. Protiv te presude okr. RS je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
3. Žalba je dijelom bespredmetan, a dijelom nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da je u odnosu na prekršaj iz čl. 76.c 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti , za koji je žalitelj proglašen krivim u točki I izreke pobijane presude nastupila apsolutna zastara prekršajnog progona , zbog čega je presudu trebalo preinačiti i odbiti optužbu za to djelo prekršaja, a uslijed čega je žalba okr. u tom dijelu bespredmetna.
5. Naime, okrivljeniku se optužbom stavlja na teret da je prekršaj iz čl. 76.c t. 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, počinio dana 19. studenog 2021. kada je utvrđeno počinjene prekršaja.
5.1. Odredbom čl. 13. st. 2. Prekršajnog zakona propisano je „ prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine za prekršaje za koji je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog.“ Odredbom članka 239. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, propisano je da je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog, između ostalog , i za prekršaj za koji je kao propisana samo novčana kazna do 663,61 eura za fizičku osobu.
5.2. Slijedom navedenog, a imajući na umu visinu propisane kazne za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim u točki I izreke pobijane presude (za prekršaj iz čl. 76.c t. 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti propisana je novčana kazna u iznosu od 66,36 eura), očigledno je da se radi o prekršaju za koji je ovlašteni tužitelj, prema izričitoj odredbi članka 239. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, bio dužan izdati obvezni prekršajni nalog, osim ako je počinjen u stjecaju s prekršajem za koji nisu ostvareni uvjeti iz čl. 239. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, o čemu se u konkretnom slučaju nije radilo te je ovlašteni tužitelj podnio Optužni prijedlog i za prekršaj iz čl. 76.c t. 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti.
5.3. No, za procesni režim primjene pravila o zastari prekršajnog progona nije bitan naziv akta nego uvjeti propisani odredbom čl. 13. Prekršajnog zakona, prema kojoj u odnosu na prekršaj iz čl. 76. c t. 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine.
5.4. Budući da se u ovom prekršajnom postupku, kako je to već navedeno, okrivljenik tereti za prekršaj i čl. 76.c t. 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, to je pravilnom primjenom odredbe čl. 13. st. 2. Prekršajnog zakona nastupila tzv. apsolutna zastara prekršajnog progona, zbog čega u odnosu na ovaj prekršaj više nije moguć prekršajni progon, pa je na temelju čl. 181. t. 5. Prekršajnog zakona, trebalo odbiti optužbu na način kako je to navedeno u izreci ove presude.
6. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenično stanja, okrivljenik u svojoj žalbi osporava počinjenje prekršaja.
6.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima, po ocjeni ovog suda prvostupanjski je sud u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio te je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno primijenio materijalno pravo i okrivljenika proglasio krivim za prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
6.2. Naime, prvostupanjski je sud pravilno cijenio obranu okrivljenika i svjedoka, opravdano utvrdio odgovornost okrivljenika iz iskaza svjedokinja AS i VS, koji su detaljno, životno i uvjerljivo svjedočile, u bitnom podudarno, opisali tijek događaja, te je isto tako, valjano cijenio ponašanje okrivljenika i svjedoka prilikom suočenja.
6.3. Provedene dokaze je prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani okrivljenika. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge, a koje razloge prihvaća i ovaj sud.
7. Slijedom iznesenog, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe, u kojima žalitelji ne navode nove činjenice i ne predlažu nove dokaze u smislu čl. 193. st. 5. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku te niti za ovaj drugostupanjski sud nema mjesta nikakvoj dvojbi u pogledu odlučnih činjenica i postojanja krivnje okrivljenika.
8. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, odnosno, novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, jer su izrečena unutar zakonskih okvira novčanih kazni propisanih za predmetne prekršaje, što je blaža vrsta kazne budući da je za iste prekršaje propisana alternativno i kazna zatvora u trajanju do 30 dana , pa je iz navedenog evidentno da je prvostupanjski uzeo u obzir sve olakotne okolnosti na strani žalitelja.
9. Prvostupanjski sud je u točki 18. Valjano obrazložio razloge za izricanje zaštitne mjere posjećivanja određenog mjesta-prostora Dječjeg vrtića „Remetinec“ u Zagrebu, Lanište 1D, u trajanju od jedne godine, s kojim razlozima se u potpunosti slaže i ovaj Sud.
10. S obzirom na žalbene navode okrivljenog te njegova osobna svojstva, ovaj sud odlučujući o žalbi, na temelju čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona, okrivljenog je oslobodio obveze naknade paušalne svote troškova postupka povodom žalbe, smatrajući da bi se njihovim plaćanjem dovelo u pitanje uzdržavanje okrivljenog.
11. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 13. veljače 2025.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Mladen Budiša, v.r.
US, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 4 ovjerenih prijepisa: za spis, žalitelja, i tužitelja.
