Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-733/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Sonje Meštrović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene UČ, ranije U, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Igoru Plavšiću, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tužene - protutužiteljice PČ, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Krunoslavu Glokoviću, odvjetniku iz Županje, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i radi sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji poslovni broj 15 Pr-852/2021-51 od 17. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 13. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužene-protutužiteljice te se potvrđuje pobijana presuda i rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji poslovni broj 15 Pr-852/2021-51 od 17. svibnja 2022.

II. Tužiteljici se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom i rješenjem suđeno je:

p r e s u d i o  j e

I. Raskida se ugovor o radu od 21. svibnja 2019., sklopljen između tužiteljice UČ (rođ. U), OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i tužene PČ, OIB [osobni identifikacijski broj], vl. [obrt], [adresa], za radno mjesto pomoćni konobar, sa danom 1. ožujka 2022.

II. Nalaže se tuženoj PČ, OIB [osobni identifikacijski broj] vl. [obrt]“, [adresa], da tužiteljici UČ (rođ. U), OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati na ime naknade štete iznos od 12.375,02 kn (dvanaesttisućatristosedamdesetpetkunaidvijelipe) sa zateznim kamatama tekućim od 17. svibnja 2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženoj PČ, OIB [osobni identifikacijski broj], vl. [obrt]“, [adresa], da isplati tužiteljici UČ (rođ. U), OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadu plaće za periode počevši od mjesec rujna 2020. do 15.veljače 2021., svakomjesečni iznos i to za:

- rujan 2020. bruto iznos od 4.062,51 kn

- listopad 2020. bruto iznos od 4.062,51 kn

- studeni 2020. bruto iznos od 4.062,51 kn

- prosinac 2020. bruto iznos od 4.062,51 kn

- siječanj 2021. bruto iznos od 4.250,00 kn

- dio mjeseca veljače 2021. bruto iznos od 2.125,00 kn, sve sa zateznom kamatom u dijelu neto iznosa koja teče od 15. u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženoj PČ, OIB [osobni identifikacijski broj], vl. [obrt]“, [adresa], da naknadi tužiteljici UČ (rođ. U), OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], prouzročeni parnični trošak 17.000,00 kn (sedamnaesttisućakuna) u roku od 15 dana.

V. Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva kojim potražuje zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak na dosuđeni iznos bruto plaće iz točke III.

VI. Odbija se tužena kao protutužiteljice s protutužbenim zahtjevom koji glasi:

"Raskida se s danom 30. kolovoza 2020. ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između parničnih stranka 21. svibnja 2019. te se nalaže tuženoj da tužiteljici isplati naknadu štete u iznosu od 11.517,36 kn (jedanaesttisućapetstosedamnaestkunaitridesetšestlipa) u roku od 15 dana.".

r i j e š i o  j e

" Dopušta se preinaka tužbe.“

2. Protiv navedene presude i rješenja žali se tužena-prtutužiteljica zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica-protutužena u cijelosti osporila žalbene navode tužene-protutužiteljice i predlaže ih odbiti.

4. Žalba tuženice- protutužiteljice nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti kao ni bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koje se ukazuje tuženik u žalbi jer pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturiječni a nema ni drugih nedostataka zbog kojih se pobijana presuda ne bi mogla ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice-protutužene (dalje:tužiteljica) na raskid ugovora o radu zaključen sa tuženom-protutužiteljicom (dalje:tužena) dana 21. svibnja 2019., za radno mjesto pomoćni konobar s danom 1. ožujka 2022. kao i naknada štete te potraživanje naknade plaće za period od mjeseca rujna 2020. do 15. veljače 2021.

7. Predmet spora je i protutužbeni zahtjev tužene za sudski raskid ugovora o radu s danom 30. kolovoza 2020.

8. Na temelju provedenih dokaza sud prvog stupnja je utvrdio slijedeće činjenice:

- da je među strankama nesporno je da je u ovoj pravnoj stvari ranije donesena presuda posl. br. 15 Pr-304/2020-17 od 1. veljače 2021. kojom je odlučujući o tužbenom zahtjevu u ovoj pravnoj stvari točkom 1.izreke utvrđen nedopuštenim otkaz Ugovora o radu tužene uručen tužiteljici, stoga da radni odnos temeljem sklopljenog Ugovora o radu od 21. svibnja 2019. nije prestao. Točkom 2. izreke navedene presude naloženo je tuženoj da tužiteljici isplati naknadu plaće za period od 16. lipnja 2020. do 30. kolovoza 2020., dok je točkom 3. izreke presude raskinut s danom 30. kolovoza 2020. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, sklopljen između parničnih stranaka 21. svibnja 2019. te je naloženo tuženoj da tužiteljici isplati naknadu štete u iznosu od 11.517,36 kn. Točkom 5. odbijena je tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva kojim traži da se naloži tuženoj da tužiteljicu vrati na radno mjesto pomoćni konobar te da tužiteljici isplati naknadu plaće za period od rujna 2020. do vraćanja na radno mjesto,

- da je Županijski sud u Splitu presudom i rješenjem posl. br. 22 Gž R-238/2021-2 od 8. travnja 2021. potvrdio u točki 1. i 2. izreke u cijelosti, te u točki 5. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim je ista tražila vraćanje na rad na radno mjesto pomoćni konobar, zahtjev za isplatu zatezne kamate na neisplaćene plaće počev od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec, i zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak na dosuđeni iznos bruto plaće iz točke 2. izreke, te ukinuo presudu u točki 3. i 4. izreke u cijelosti, te u točki 5. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim je ista tražila isplatu naknade plaće od 30. kolovoza 2020. do dana vraćanja na rad, i predmet je u tom pobijanom dijelu vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje,

- da je obzirom na gore navedeno pravomoćno presuđeno da je predmetni otkaz ugovora o radu nedopušten, da radni odnos nije prestao, te je naloženo tuženoj da tužiteljici isplati naknadu plaće za period od 16. lipnja 2020. do 30. kolovoza 2020.,

- da je tužiteljica tijekom postupka i to nakon zaključenja prethodnog postupka preinačila tužbu podneskom od 9. veljače 2022., te zatražila kao i tužena sudski raskid ugovora o radu s danom 01. ožujka 2022., potražujući s osnova naknade štete iznos od 12.375,02 kn s kamatom od presuđenja do isplate, te potražujući naknadu plaće za period od rujna 2020. do 15. veljače 2021. u iznosu od 4.062,51 kn mjesečno za period od rujna do prosinca 2021, te za siječanj 2021. u iznosu od 4.250,00 kn i za dio veljače 2021. u iznosu od 2.125,00 kn s kamatom od 15. u mjesecu za prethodni mjesec,

-iz iskaza tužiteljice u bitnom proizlazi da je dana 13. lipnja 2020.,izvijestila supruga tužene s kojim je više komunicirala jer je češće bio u kafiću da je trudna i da bi htjela koristiti godišnji odmor, slijedećeg dana odnosno 14. lipnja 2020. do 18. lipnja 2020. te da u tom periodu ode kod liječnika pa da onda vide što će dalje., da je u knjizi za promet pića u znak zahvale što joj je omogućeno da koristi godišnji odmor od 14. lipnja 2020. do otvaranja bolovanja zbog rizičnog posla za trudnoću nacrtala srce, a poznato joj je da su to radili i drugi koji su radili u istom ugostiteljskom objektu., da ju je 16. lipnja 2020. u večernjim satima nazvala tužena i rekla da dođe kod nje kući po "papire", i rekla da trudnice u Hrvatskoj imaju sva prava, a kada je sjela u automobil vidjela je da joj je tužena dala odluku o prestanku radnog odnosa odnosno da je riječ o osobno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu., da je ona "poslala" inspekciju tuženoj, a nakon toga tužena ju je zvala i prijetila da će prijaviti njezinog oca zbog rada na crno, radi čega smatra da nije moguć nastavak radnog odnosa, te da tužbom ne traži vraćanje na posao. Za svoj radni odnos kod tužene je navela da je trajao od 21. svibnja 2019. do 16. lipnja 2020., iza toga je sklopila brak, također je navela da joj je suprug zaposlen, tako da se uzdržavaju od njegove plaće s obzirom da ona nema primanja,

- da iz iskaza tužene proizlazi da je njoj suprug 14. lipnja 2020., kada je on radio prvu smjenu sa radnicom po imenu P i kada je došao iza 15,00 h kući, rekao "UČ je danas bila na ogradici", a pod tim je mislio da je sa nogostupa se naslonila na ogradu terase kafića te da je okrenula glavu u stranu kada je njega vidjela. Nadalje je navela da je ona tada kao i inače što to radi pogledala "knjigu šanka", jer je uobičajeno da slijedećeg dana gleda podatke od prethodnog dana, tada je primijetila i rekla suprugu "pa vidiš da je napisala da se zahvaljuje na svemu i nacrtala srce", to isto su činili i neki drugi radnici kada prestaju s radnim odnosom kod njih. Za tužiteljicu je navela da je tijekom 2018. također radila kod njih, bili su zadovoljni sa njom, ali je ona rekla da ide raditi u Njemačku, tada je otkaz dala telefonom, kod njih je ponovno počela raditi 2019. godine, sa tužiteljicom su imali dobar odnos kao i sa ostalim radnicima, a tužiteljica se znala njezinom suprugu povjeravati oko svojih privatnih stvari, jer su izgradili prijateljski odnos. Nadalje je navela da kada tužiteljica nije došla na posao 14., 15. i 16. lipnja 2020. obavijestila je knjigovođu iz Županje da je ona dala otkaz, jer je htjela da ne plaća doprinose za tužiteljicu s obzirom da ona ne radi. Tužena smatra da nastavak radnog odnosa nije moguć zbog ponašanja tužiteljice nakon 16. lipnja 2020., a i s obzirom na to da je unatoč trudnoći mogla odraditi nakon 13. lipnja 2020. još par dana dok se tužena ne snađe za radnika, s obzirom da je tužena u prvoj polovini lipnja 2020. ostala bez radnika i računala je na tužiteljicu.

- da iz nalaza i mišljenje sudskog vještaka za ekonomiju i financije Mate Ivanović, dipl.oec razvidno je da visina plaće koju bi tužiteljica ostvarila kod tužene za razdoblje od 1. rujna 2020., do 15. veljače 2021., a sukladno Uredbama o visini minimalne plaće RH u utuženom razdoblju iznosi 18.100,00 kuna u neto iznosu, odnosno 22.625,04 kuna u bruto iznosu, i to u rujnu 2020. , neto iznos 3.250,00 kn, odnosno bruto iznos 4.062,51 kn, u listopadu 2020. godine, u neto iznosu 3.250,00 kn, odnosno u bruto iznosu 4.062,51 kn, u studenome 2020. , u neto iznosu 3.250,00 kn, odnosno u bruto iznosu 4.062,51 kn, u prosincu 2020., u neto iznosu 3.250,00 kn, odnosno u bruto iznosu 4.062,51 kn, u siječnju 2021., u neto iznosu 3.400,00 kn, odnosno u bruto iznosu 4.250,00 kn i u veljači 2021.,u neto iznosu 1.700,00 kn, odnosno u bruto iznosu 2.125,00 kn,

- da je sudski vještak dao očitovanje na okolnost visine plaće koju bi tužiteljica ostvarivala kod tužene za razdoblje od 1. rujna 2020. godine do 15. veljače 2021. godine imajući u vidu ugovor o radu i Uredbu o visini minimalne plaće RH u utuženom razdoblju, kojim navodi da je Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 21. svibnja 2019. godine ugovorena bruto plaća u iznosu od 3.839,12 kuna, a istim ugovorom regulirano je da će se plaća isplaćivati jedanput mjesečno i to najkasnije do 15-og u mjesecu za prethodni mjesec.

-da je Uredbom o visini minimalne plaće (NN 106/2019) utvrđena visina minimalne plaće u bruto iznosu od 4.062,51 kuna za razdoblje od 1. siječnja 2020. godine do 31. prosinca 2020. godine, a Uredbom o visini minimalne plaće (NN 119/2020) utvrđena je visina minimalne plaće u bruto iznosu od 4.250,00 kuna za razdoblje od 1. siječnja 2021. godine do 31. prosinca 2021. godine.,

- da iz potvrde Hrvatskog zavoda za zapošljavanje proizlazi da se tužiteljica vodila u evidenciji nezaposlenih osoba od 19. lipnja 2020. do 14. veljače 2021.

9. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja koje svoje osnov ima u sadržaju dokaza provedenih u postupku a koje sud prvog stupnja ocijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži jasne i valjane razloge ispravan je zaključak suda prvog stupnja kako u konkretnom slučaju je osnovan zahtjev tužiteljice za sudskim raskidom ugovora o radu i to s danom 1. ožujka 2022. kao i zahtjev za naknadu štete odnosno naknadu neisplaćene plaće (članak 125. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 137/04, 68/05, 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23 – dalje u tekstu: ZR).

9.1. Polazeći od odredbe članka 125. ZR-a pravilna je ocjena iz pobijane presude da su u okolnostima konkretnog slučaja ostvarile se pretpostavke za sudski raskid ugovora o radu tužiteljici-protutuženici kako je to tužbom zatražila.

10. Naime, u smislu odredbe članka 125. stavak 1. ZR-a ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća tog radnika, ovisnost trajanju radnog odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

11. Prema tome, unatoč činjenici nedopuštenosti otkaza ugovora o radu tužiteljici- protutuženici, izvjesno je da tužiteljici nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika, a što je jedna od temeljnih pretpostavki za njen rad kod tuženika.

12. Dakle, bez obzira što tuženik-protutužitelj u ovom sporu nije uspio dokazati postojanje opravdanog razloga za otkazom ugovora o radu stoji činjenica da je tuženik-protutužitelj kao poslodavac bio nezadovoljan radom tužiteljice-protutužene kao njegove radnice, a dokaz nezadovoljstva je i njegov zahtjev za sudski raskid ugovora o radu. Radni odnos i ugovorni odnos radnika i poslodavca a koji se uz ostalo temelji na uzajamnom povjerenju. U konkretnom slučaju tuženik-protutužitelj kao poslodavac izgubio takav odnos prema tužiteljici-protutuženici kao radnici držeći da nastavak njenog rada u tim okolnostima kod tuženika-protutužitelja više nije moguć.

13. U okolnostima kad je odnos povjerenja realno narušen, u interesu je obiju stranaka da se sudskim raskidom ugovora o radu prekine radni odnos tužiteljice- protutužene. Stoga je prihvaćenje zahtjeva tužiteljice-protutužene za sudski raskid ugovora o radu pravilno na temelju odredbe članka 125. stavak 1. utvrđen prestanak radnog odnosa tužiteljice-protutuženice.

14. Inače zahtjev za sudski raskid ugovora o radu i za naknadu štete akcesoran je onom zahtjevu koji se traži utvrđenje i nedopuštenosti otkaza ugovora o radu jer se ti zahtjevi mogu podnijeti samo okončanjem glavne rasprave pred sudom prvog stupnja koji se vodi radi utvrđenja otkaza poslodavca nedopuštenom.

15. U ovom postupku, a do zaključenja glavne rasprave tuženik je kao protutužitelj postavio zahtjev za sudski raskid ugovora o radu, dok je tužiteljica- protutuženica a nakon što je pravomoćno odbijena s tužbenim zahtjevom da se ista vrati na radno mjesto pomoćni konobar, podneskom od 9. veljače 2022. zatražila sudski raskid ugovora o radu s danom 1. ožujka 2022. te postavila zahtjev za naknadu štete.

16. Dan s kojim se raskida ugovor o radu sud može, prema okolnostima slučaja odrediti u rasponu od dana davanja nezakonitog otkaza do dana donošenja sudske odluke o raskidu ugovora o radu.

16.1. Utvrđenjem nedopuštenosti otkaza ugovora o radu radnopravni status radnika vraća se u ono stanje kakvo je bilo prije otkazivanja. Dakle, vraćanjem u takav status radnik se ne može naći u nepovoljnijoj ali ni u povoljnijoj situaciji nego je bio prije otkazivanja. Stoga ovaj sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud primjereno okolnostima slučaja odredio raskid ugovora o radu s danom 1. ožujka 2022. gdje se sud rukovodio trajanju trudnoće tužiteljice te korištenjem roditeljskog dopusta a kod činjenice da je tužiteljici priznato pravo na rodiljsku poštedu od rada do navršene prve godine života djeteta u razdoblju od 15. veljače 2021. do 14. veljače 2022. to je pravilno prvostupanjski sud utvrdio raskid ugovora s danom 1. ožujka 2022.

17. Stoga je prigovor tuženika-protutužitelja na utvrđeni datum sudskog raskida ugovora o radu također neosnovan s obzirom da prvostupanjski sud pri donošenju odluke na dan prestanka radnog odnosa, u obzir uzeo sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja.

18. Naknada štete tužiteljici-protutuženici je dosuđena uz uvažavanje svih propisanih pretpostavki za dosudu te naknade u smislu odredbe članka 125. stavak 1. ZR-a.

19. Rukovodeći se prethodno navedenim kriterijima za određivanje visine naknade štete u slučaju sudskog raskida ugovora o radu polazeći od činjenica da je radni odnos tužiteljice-protutužene kod tuženika-protutužitelja trajao svega 13 mjeseci, da je tužiteljica mlađe životne dobi i da ima obvezu uzdržavati jedno malodobno dijete ocjena je ovog suda da u konkretnom slučaju dosuđena naknada primjereno određena i korelaciji je s dužinom trajanja radnog odnosa tužiteljice-protutužene kod tuženika-protutužitelja i njenih ukupnih prilika.

20. U žalbi tužena u bitnom ukazuje kako je sud prvog stupnja počinio apsolutno bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 9. ZPP-a, odnosno konkretno odlučio o dijelu tužbenog zahtjeva o kojem je pravomoćno presuđeno. To stoga što je presuda prvostupanjskog suda poslovni broj 15 Pr-304/20 od 1. veljače 2021. potvrđena odlukom Županijskog suda u Splitu poslovni broj 22 Gž R-238/21 od 8. travnja 2021. u dijelu u kojem je tužiteljici temeljem članka 125. ZR prvostupanjski sud dosudio na ime naknade štete tri prosječne plaće.

20.1. Žalbeni navodi tužene nisu osnovani iz razloga kako slijedi.

21. Naime, odredbom članka 288. stavak 2. ZPP-a propisano je da osim rješenja koja je ovlašten donositi nakon prethodnog ispitivanja tužbe na pripremnom ročištu predsjednik vijeća donosi i rješenje o odbacivanju tužbe, ako utvrdi da o tužbenom zahtjevu već teče parnica, da je stvar pravomoćno presuđena, da je o predmetu spora sklopljena sudska nagodba ili da ne postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe za utvrđenje.

22. Da bi se moglo govoriti o istovjetnosti dvaju zahtjeva, potrebno je postojanje njihova subjektivnog ( iste stranke ) i objektivnog ( isti predmet spora ) identiteta, a traži se i da se oba zahtjeva temelje na identičnoj činjeničnoj osnovi.

23. Kod subjektivnog identiteta spora treba imati na umu da je pravomoćnost ograničena na odnos među istim parničnim strankama, dok kod ocjene objektivnog identiteta treba imati na umu da je pravomoćnost ograničena istovjetnošću presuđenog pravnog odnosa, a pravni je odnos istovjetan kad se iz iste osnove među istim strankama postavlja isti zahtjev.

24. Ranijom pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda posl. br. 15 Pr- 304/2020-17 od 1. veljače 2021., odlučeno je o dijelu tužbenog zahtjevu pod točkom 2. izreke kojom je naloženo tuženoj da tužiteljici isplati naknadu plaće za period od 16. lipnja 2020. do 30. kolovoza 2020., u ukupnom iznosu od 9.963,47 kuna sa pripadajućom kamatom, dok je u točkom 2. pobijane presude naloženo tuženoj da tužiteljici isplati na ime naknade štete iznos od 12.375,02 kn

(dvanaesttisućatristosedamdesetpetkunaidvijelipe) sa pripadajućim kamatama s osnove sudskog raskida ugovora o radu.

25. Kako se u konkretnom slučaju radi o dva različita pravna osnova (u prvom slučaju isplata naknade plaća), a ovdje naknada štete zbog sudskog raskida istog tog ugovora, to je sasvim jasno da u konkretnom slučaju ne postoji negativna procesna pretpostavka, zbog pravomoćno presuđene stvari (res iudicata – članak 333/2 ZPP- a) kako to pogrešno navodi žalitelj u žalbi.

26. Isto tako ne stoji kao osnovan žalbeni navod (kojeg uzgred rečeno tuženik u žalbi posebno i ne upire) kako prvostupanjski sud nije bio ovlašten dopustiti preinaku tužbe nakon zaključenog prethodnog postupka.

27. Preinaka tužbe jeste promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg i isticanje drugog uz postojeći, a prema odredbi iz članka 190. stavak 1. i 2. ZPP tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. U konkretnom slučaju, tuženik se bez protivljenja upustio u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, pa je pravilno prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 190. stavak 4. dopustio preinaku, smatrajući da postoji pristanak tuženika.

28. Prvostupanjska odluka o troškovima postupka temelji se na pravilno izvršenom obračunu u primjeni članka 154. stavak 1. te članka 155. ZPP-a i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine broj: 142/12, 103/14, 144/14 i 107/15, 37/22, 51/23 i 138/23 dalje: OT). Tužena određeno i ne pobija odluku o trošku postupka, a u toj odluci na pravilnu primjenu materijalnog prava drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.

29. Slijedom naprijed izloženog, kako ovaj sud ne nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, žalbu tuženika je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu i rješenje na temelju odredbe članka 368. stavak 1., a u svezi članka 380. stavak 2. ZPP-a.

30. Zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi trošak odgovora na žalbu je odbijen jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (članak 166.st.1. u svezi s člankom 155.st.1. ZPP-a).

U Splitu 13. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Andrea Boras Ivanišević