Poslovni broj: 120-Povrv-3934/2021-19
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ani Ćurković Dražić, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Verice Brebrić Ćosić, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37 , OIB: 43965974818, zastupan po opunomoćeniku Shain Lou Pacheco-Vinković, odvjetniku u Puli, protiv tuženika FČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Maji Buhin, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 4. veljače 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja ZČ i zamjenika punomoćnika tuženika JČ, odvjetničke vježbenice kod odvjetnice Maje Buhin, dana 13. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba poslovni broj Ovrv-32563/2020. od 11. studenog 2020., te se tužbeni zahtjev odbija.
II. Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Ovrhovoditelj, sada tužitelj podnio je dana 11. studenog 2020. ovršni prijedlog, sada tužbu protiv ovršenika sada tuženika, radi isplate.
2. Povodom ovršnog prijedloga javni bilježnik Mladen Ježek iz Zagreba dana 11. studenog 2020. izdao je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-32563/2020..
3. Tuženik je pravovremeno podnio prigovor na rješenje o ovrsi, u bitnome navodeći kako osporava rješenje o ovrsi u cijelosti, osnov i visinu, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, prigovara vjerodostojnoj ispravi - izvatku iz poslovnih knjiga, ističe prigovor zastare, te osporava troškove postupka.
4. Rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-3934/2021-2 od 20. rujna 2021. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba poslovni broj Ovrv-32563/2020. od 11. studenog 2020. u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje, a postupak se nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
5. Tužitelj u podnesku od 2. studenog 2021. povlači tužbu u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju iznos glavnice u visini od 712,86 EUR obzirom na osnovani prigovor zastare, dok ustraje kod potraživanja glavnice u preostalom iznosu od 149,38 EUR, uz naknadu troškova postupka.
7. Tuženik se u podnesku od 2. prosinca 2021. protivi povlačenju tužbenog zahtjeva za iznos od 712,86 EUR, te ističe da je uplatom iznosa od 172,54 EUR dana 2. prosinca 2021. platio preostalo utuženo potraživanje u iznosu od 149,38 EUR zajedno sa zateznim kamatama.
8. Tužitelj je u podnesku od 14. lipnja 2024 specificirao tužbeni zahtjev potražujući troškove ovršnog postupka u iznosu od 131,06 EUR, te naknadu troškova parničnog postupka.
9. Kako se tuženik protivio povlačenju tužbe, sud je meritorno odlučio o zahtjevu tužitelja.
10. Sud je tijekom postupka izvođenja dokaza izvršio uvid u Izvod iz poslovnih knjiga tužitelja (list 4 spisa), preslike utuženih računa (list 21 do 28 spisa), Izvadak iz zemljišne knjige (list 29 do 33 spisa), potvrdu plaćanja (list 36 spisa), račun (list 39 spisa), specifikaciju kamata prema računu (list 41 do 44 spisa) te su provedeni dokazi ocijenjeni sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP).
11. Predmet spora je zahtjev za isplatu naknade za isporučenu električnu energiju na adresi u [adresa], šifra kupca: 11101373129 za razdoblje od studenog 2017. do travnja 2020..
12. U odnosu na prigovor tuženika u pogledu nedostataka vjerodostojne isprave ističe se kako je odredbom članka 31. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22., u daljnjem tekstu: OZ) propisano da je vjerodostojna isprava prema ovom Zakonu, račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima kad je to potrebno za zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom. Računom se smatra i obračun kamata, dok je stavkom 2. određeno kako je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik, te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja koji je potpisan od ovlaštene osobe tužitelja i sadrži sve elemente propisane navedenim člankom i kao takav je podoban je za ovrhu.
13. Uvidom u Izvod iz poslovnih knjiga i prijepise računa, koji predstavljaju vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe čl. 31. st. 1. OZ-a uz koju zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti i utvrđeno je da se isto odnosi na potraživanje tužitelja u ukupnom iznosu od 862,24 EUR, te da su datumi dospijeća plaćanja, navedeni iznos potraživanja, te brojevi računa istovjetni u obje isprave. Nadalje, razvidno je da je kao obračunsko mjesto potrošnje navedena [adresa]. 14. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da je tuženik suvlasnik nekretnine - zgrade sagrađene na katastarskoj čestici [katastarska čestica], KO [katastarska općina], te kao takav pasivno legitimiran u ovom postupku, odnosno kao vlasnik nekretnine na predmetnoj adresi, obveznik plaćanja usluga tužitelja.
15. U konkretnom slučaju uvidom u dokumentaciju prležeću spisu, osobito uvidom u Izvod iz poslovnih knjiga i prijepise računa utvrđeno je da je u istima kao obveznik naveden tuženik, te da se isti koristio uslugama tužitelja u utuženom razdoblju,
16. Odlučujući o prigovoru zastare tuženika, sud je polazio od odredbe čl. 232. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO) koji propisuje jednogodišnji zastarni rok za tražbine naknade za isporučenu električnu energiju te je stoga prigovor tuženika za potraživanje koje ima datum dospijeća do 10. studenog 2019. (ovršni prijedlog je podnesen 11. studenog 2020.) u ukupnom iznosu od 712,86 EUR osnovan, dok je za preostale utužene račune koji imaju kasniji datum dospijeća prigovor zastare neosnovan. Naime, tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu dana 11. studenog 2020., a uvidom u Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga te preslike računa utvrđeno je da se predmetno potraživanje odnosi na period od studenog 2017. do svibnja 2020.. Budući da je od trenutka kad je tužitelj bio ovlašteni putem suda potraživati isplatu predmetnog potraživanja, a to je prvi dan nakon dospijeća potraživanja iznosa od ukupno 712,86 EUR do podnošenja prijedloga za ovrhu protekao zakonski rok od jedne godine, to je evidentno da je predmetno potraživanje utuženo nakon propisanog jednogodišnjeg zastarnog roka, te je prigovor zastare za potraživanje dospjelo prije 10. studenog 2019. u iznosu od 712,86 EUR u cijelosti osnovan, dok je potraživanje s osnova računa broj 2201275746-191120-9 s dospijećem 27. prosinca 2019., računa broj 2201275746-191220-5 s dospijećem 28. siječnja 2020., računa broj 2201275746-200320-9 s dospijećem 25. travnja 2020. i računa broj 2201275746-200420-5 s dospijećem 29. svibnja 2020. u ukupnom iznosu od 149,38 EUR utuženo unutar propisanog jednogodišnjeg zastarnog roka.
17. Uvidom u potvrdu o izvršenoj transakciji s lista 36 spisa vidljivo je da je dana 2. prosinca 2021. tuženik na ime predmetnog potraživanja platio račune (glavnicu i kamate) s datumom dospijeća 27. prosinca 2019., 28. siječnja, 25. travnja i 29. svibnja 2020. u iznosu od 172,54 EUR, kako je naveo u opisu plaćanja. Navedenom uplatom podmirio je glavnicu i kamate potraživanja za račune za koje je prigovor zastare neosnovan, odnosno potraživanje s osnova računa broj 2201275746- 191120-9 s dospijećem 27. prosinca 2019., računa broj 2201275746-191220-5 s dospijećem 28. siječnja 2020., računa broj 2201275746-200320-9 s dospijećem 25. travnja 2020. i računa broj 2201275746-200420-5 s dospijećem 29. svibnja 2020. u ukupnom iznosu od 149,38 EUR, a koju činjenicu ni tužitelj nije osporavao. 18. Na taj način gore provedenim dokazima sud je utvrdio raniju osnovanost i visinu utuženog potraživanja. Uzimajući u obzir da je prigovor zastare tuženika za potraživanje u iznosu od 712,86 EUR osnovan, te činjenicu da je ostatka potraživanja u iznosu od 149,38 EUR tuženik podmirio dana 2. prosinca 2021., te na taj način podmirio utuženo potraživanje i time faktično priznao da je kao obveznik plaćanja materijalno-pravno legitimiran na pasivnoj strani. Sukladno navedenom sud nalazi da je postojala obveza tuženika za plaćanje utuženog iznosa.
19. Međutim, a s obzirom na gornja utvrđenja suda i navod samog tužitelja koji potvrđuje da je u međuvremenu tuženik izvršenom uplatom od 2. prosinca 2021. u cijelosti podmirio nezastarjelo utuženo potraživanje (kao i dio ovršnih troškova kako to proizlazi iz navoda tužitelja) čime je u smislu odredbe čl. 160. st. 1. ZOO-a prestala takva njegova obveza prema tužitelju, to više ne postoji osnova po kojoj bi tužitelj bio ovlašten potraživati od tuženika isplatu utuženog iznosa, slijedom čega je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a valjalo ukinuti platni nalog u cijelosti te odbiti takav tužbeni zahtjev te odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.
20. U odnosu na zahtjeve stranaka za naknadu troškova postupka, sud općenito nalazi da je u slučaju odbijanja tužbenog zahtjeva (gubitka parnice) sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj dužan tuženiku naknaditi troškove postupka. No, cijeneći okolnost da je tuženik utuženo nezastarjelo potraživanje tužitelja podmirio tek nakon pokretanja ovog postupka, dakle prouzrokovao vođenje istoga i posljedično u svezi s tim nastanak troškova, a nakon podmirenja potraživanja svejedno se protivio povlačenju tužbe, sud smatra da je ovdje na odgovarajući način potrebno dodatno cijeniti i odredbu čl. 154. st. 4. ZPP-a kojom je propisano da ukoliko su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stanka snosi svoje troškove postupka. Uzimajući u obzir činjenicu da je prigovor zastare tuženika djelomično osnovan, dok je preostali nezastarjeli utuženi iznos tuženik platio nakon pokretanja postupka, sud nalazi da su u konkretnom slučaju usprkos odbijanja tužbenog zahtjeva, stranke uspjele u postupku u približno jednakim dijelovima, osobito budući je sud vodio računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom II..
U Zagrebu, 13. veljače 2025.
Sudac:
Ana Ćurković Dražić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana dostave presude.
Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
1. tužitelju po punomoćniku
2. tuženiku po punomoćniku
