REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-685/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Draženki Ilak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Željka Brlečić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Brlečić & Partneri j.t.d. u Varaždinu, protiv tuženika Nova TV d.d. Zagreb, Remetinečka cesta 139, OIB: 75399377119, kojeg zastupaju punomoćnici Valentina Kučić i Dino Vukoša, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Buterin Posavec u Zagrebu, radi utvrđenja i zabrane, rješavajući žalbu tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 14. lipnja 2024., poslovni broj: Pn-108/2023-5., 13. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja ĆT djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, te se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu od 14. lipnja 2024., poslovni broj: Pn-108/2023-5 preinačuje tako da se nalaže tužitelju ĆT da naknadi tuženiku Nova TV d.d. parnični trošak u iznosu od 1.062,50 eura (tisuću šezdeset dva eura i pedeset centi), umjesto iznosa od 1.312,50 eura.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak žalbe u iznosu od 89,06 eura, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"Nalaže se tužitelju ĆT naknaditi tuženiku NOVA TV d.d. parnični trošak u iznosu od 1.312,50 EUR (tisućutristodvanaest eura i pedeset eurocenti), u roku od 15 (petnaest) dana ."

2. Protiv rješenja tužitelj je pravovremeno podnio žalbu iz svih žalbenih razloga. Smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Navodi da je zahtjev tuženika za naknadom troškova u cijelosti neosnovan i previsok, te da je isti trebalo odbiti, a ne usvojiti ga. Ističe kako je prvostupanjski sud 13. prosinca 2023. donio rješenje kojim je na temelju članka 291. stavka 4. ZPP-a riješio kako se tužba smatra povučenom, dok u pobijanom rješenju navodi kako je rješenjem od 13. prosinca 2023. utvrđeno da je tužba povučena temeljem članka 295. stavka 2. ZPP-a, zbog čega smatra da je pobijano rješenje nerazumljivo, te da ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Nadalje smatra kako je trošak svake pojedine radnje trebalo obračunavati prema tarifi koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja tih radnji. Osim toga, ističe kako 12. studenog 2021. nije održano ročište zbog epidemije virusom Covid-19, što je vidljivo iz zapisnika. Punomoćnici su pravovremeno obavijestili sud o nemogućnosti dolaska, zbog čega smatra da trošak tog ročišta nikako ne može pasti na tužitelja. Ističe dalje, kako se na ročištu koje je održano 4. veljače 2022. nisu izvodili nikakvi dokazi, već se raspravljalo samo o procesnim pitanjima, pa je tuženiku neopravdano priznat trošak po Tbr. 9 točki 1. Tarife. I konačno ističe kako ročište koje je bilo zakazano za 13. prosinca 2023. uopće nije održano, jer tužitelj na isto nije pristupio, a tuženik se nije htio upustiti u raspravljanje, pa tuženiku ne pripada pravo na naknadu nikakvog troška. Konačno, tužitelj predlaže da se njegova žalba uvaži i da se pobijano rješenje preinači tako da se zahtjev tuženika odbije, podredno predlaže da se pobijano rješenje ukine i da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe.

3. Tuženik se, u odgovoru na žalbu protivi svim žalbenim navodima. Smatra da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je primijenio Tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Isto tako ističe kako je punomoćnik tuženika pristupio na ročište 12. studenog 2021., na istom je raspravljano, a tuženik je u sudski spis predao dokumentaciju važnu za predmet spora, pa nema govora da navedeno ročište nije održano. Predlaže odbiti žalbu. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Činjenica da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja naveo kako je rješenjem od 13. prosinca 2023. utvrđeno da se tužba smatra povučenom temeljem članka 295. stavak 2. ZPP-a, a stvarno je navedenim rješenjem povlačenje tužbe utvrđeno temeljem članka 291. stavka 4. ZPP-a, ne čini izreku pobijanog rješenja nerazumljivom, niti rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati. To zato što je rješenjem od 13. prosinca 2023. tužba povučena jer tužitelj nije pristupio na ročište, a tuženik se nije htio upustiti u raspravljanje, a pri tome nije od osobitog značenja da li se radilo o pripremnom ročištu (članak 291. stavak 4. ZPP-a) ili o ročištu za glavnu raspravu (članak 295. stavak 2. ZPP-a), jer je posljedica koja je proizašla zbog nepristupanja tužitelja ista, a to je povlačenje tužbe. K tome je važno za istaknuti da je navedeno rješenje postalo pravomoćno 13. siječnja 2024., a kako to proizlazi iz prvostupanjskog spisa (strana 413. spisa). Stoga je ovaj drugostupanjski sud utvrdio da tužitelj neosnovano ukazuje na počinjenje bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

5.1. Ispitujući dalje pobijano rješenje, sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja u donošenju pobijanog rješenja počinio koju od bitnih povreda postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i činjenično stanje, a iz prvostupanjskog spisa nesporno proizlazi da je pravomoćnim rješenjem utvrđeno da je tužba povučena jer tužitelj nije pristupio na zakazano ročište, da se tuženik nije htio upustiti u raspravljanje i da je na navedenom ročištu zatražio trošak parničnog postupka prema troškovniku kojega je predao u sudski spis (strana 411. i 412. spisa).

7. Pravilno je stoga postupio prvostupanjski suda kada je tuženiku dosudio troškove postupka, jer je prema članku 158. stavku 1. ZPP-a tužitelj koji povuče tužbu dužan tuženiku naknaditi troškove postupka, pa kako je tužitelj zahtjev za naknadu troškova stavio u roku iz članka 164. stavka 8. ZPP-a, to je i njegov zahtjev za naknadom troškova pravovremeno postavljen.

8. Neosnovano tužitelj smatra da je pri obračunu parničnog troška, trošak svake pojedine radnje trebalo obračunavati prema tarifi koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja tih radnji. Naime, kada sud donosi odluku o naknadi parničnog troška nakon stupanja na snagu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 dalje: Tarifa) koja se primjenjuje od 25. studenog 2023., a kojom je izmijenjena vrijednost boda koja od tada iznosi 2,00 eura treba primijeniti tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Kako je zahtjev za naknadu parničnog troška stavljen 13. prosinca 2023, dakle nakon stupanja na snagu Tarife 138/23, to je pravilno prvostupanjski sud dosudio parnični trošak prema vrijednosti boda od 2,00 eura i za radnje poduzete prije izmjene vrijednosti boda, iako prvostupanjski sud pogrešno u obrazloženju svoje odluke navodi da se radi o Tarifi "Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 37/22, 126/22, pravilno je vrijednost boda računao po 2,00 eura.

9. Neosnovano tužitelj u žalbi ističe kako ročište 12. studenog 2021. nije održano zbog epidemije virusom Covid-19, jer iz zapisnika od 12. studenog 2021. (strana 197.) proizlazi da na navedeno ročište nije pristupio punomoćnik tužitelja, koji je svoj izostanak opravdao zdravstvenim stanjem, odnosno sumnjom na prisutnost virusa Covid-19, dok je punomoćnik tuženika bio na navedenom ročištu. Prvostupanjski je sud međutim pogrešno pristup tuženika na navedeno ročište obračunao prema Tbr. 9. točki 1. Tarife, jer se na istom nije raspravljalo o glavnoj stvari, već samo o procesnim pitanjima, pa je isto trebalo biti obračunato prema Tbr. 9 točki 2. Tarife.

10. Neosnovano tužitelj smatra kako ročište 13. prosinca 2023. uopće nije održano, pa da tuženik nema pravo na trošak pristupa na isto. Naime, iz zapisnika od 13. prosinca 2023. (strana 411.) vidljivo je da je punomoćnik tuženika na isto pristupio, ali se nije želio upustiti u raspravljanje, jer je tužitelj izostao sa ročišta što je u konačnici dovelo i do povlačenja tužbe. Na navedenom je ročištu punomoćnik tuženika zatražio naknadu troškova. Ovaj trošak je međutim trebalo obračunati prema Tbr. 9. točki 2. Tarife (50%), a ne po Tbr. 9. točki 1., kako je to učinio prvostupanjski sud.

11. Na ročištu održanom 4. veljače 2022. (strana 375. spisa) raspravljalo se o glavnoj stvari pa je pravilno prvostupanjski sud trošak navedenog ročišta obračunao prema Tbr. 9. točki 1. Tarife.

12. Dakle, prvostupanjski je sud pravilno tuženiku priznao trošak sastava odgovora na žalbu prema Tbr. 8 točki 1. Tarife u iznosu od 100 bodova, trošak sastava žalbe prema Tbr. 10. točki 1. Tarife u iznosu od 125 bodova, trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu 4. veljače 2022. prema Tbr. 9 točki 1. Tarife u visini od 100 bodova, dok je trošak zastupanja po punomoćniku na ročištima održanim 12. studenog 2021. i 13. prosinca 2023. trebalo obračunati prema Tbr. 9 točki 2. Tarife u visini od po 50 bodova za svako ročište, tako da ukupni trošak tuženika iznosi 425 bodova (ne 525 bodova kako navodi prvostupanjski sud), što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 850,00 eura na koji iznos je dodan i PDV u iznosu od 212,50 eura (Tbr. 46. Tarife), tako da ukupni trošak tuženika iznosi 1.062,50 eura, a ne 1.312,50 eura, kako je to pobijanim rješenjem dosudio prvostupanjski sud.

13. Zbog navedenog je, a sukladno članku 380. točki 3. ZPP-a, žalba tužitelja djelomično prihvaćena, a djelomično odbijena i prvostupanjsko rješenje je preinačeno, kako je to i navedeno u točki I. izreke ove odluke.

14. Tužitelju, koji je djelomično uspio sa žalbom pripada pravo na trošak žalbe prema vrijednosti predmeta spora za žalbu (1.312,50 eura), a sukladno uspjehu sa žalbom (19%) u iznosu od 89,06 eura. Ova se odluka temelji na članku 166. stavku 2. ZPP-a, te Tbr. 10. točki 4. i Tbr. 46. Tarife.

15. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu odgovora na žalbu jer je ovaj trošak bio nepotreban.

16. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 13. veljače 2025.

Sutkinja

Draženka Ilak