REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: PR-622/2023-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: 66486182714, Trg kralja Petra Krešimira IV. 1, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, protiv tuženika DO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja ČO, savjetnice u Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 13. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
Nalaže se tuženiku DO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, OIB: 66486182714, Trg kralja Petra Krešimira IV. 1 isplati iznos od 3.018,47 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:
- na iznos od 180,49 eura, počevši od 6. listopada 2020. pa do isplate;
- na iznos od 322,58 eura, počevši od 6. listopada 2020. pa do isplate;
- na iznos od 180,49 eura, počevši od 6. studenog 2020. pa do isplate;
- na iznos od 322,58 eura, počevši od 6. studenog 2020. pa do isplate;
- na iznos od 180,49 eura, počevši od 8. prosinca 2020. pa do isplate;
- na iznos od 322,58 eura, počevši od 8. prosinca 2020. pa do isplate;
- na iznos od 180,49 eura, počevši od 8. siječnja 2021., pa do isplate;
- na iznos od 322,58 eura, počevši od 8. siječnja 2021., pa do isplate;
- na iznos od 180,49 eura, počevši od 6. veljače 2021., pa do isplate;
- na iznos od 322,58 eura, počevši od 6. veljače 2021., pa do isplate;
- na iznos od 180,49 eura, počevši od 5. ožujka 2021., pa do isplate;
- na iznos od 322,58 eura, počevši od 5. ožujka 2021., pa do isplate;
kao i parnični trošak u iznosu od 850,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 13. veljače 2025. do isplate, sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022., zatim od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je dana 23. svibnja 2003. u mjestu Slušnica obavljajući službenu zadaću, a prilikom upravljanja automobilom Landrover HV 502 MP tuženik prouzročio prometnu nezgodu prilikom pretjecanja automobila, na mjestu gdje prometnim znakom to nije dozvoljeno. Tom prilikom došlo je do oštećenja drugog vozila uslijed čega je IO zadobio teške tjelesne ozljede. Tužitelj je na temelju pravomoćnih i ovršnih presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pr-10740/04 od 3. veljače 2009. i Pn-4600/05 od 1. srpnja 2009. za razdoblje od listopada 2020. do ožujka 2021. oštećenom IO izvršio plaćanje ukupnog iznosa od 22.742,64 kn po osnovi dosuđenih renti. Presudom Općinskog suda u Slunju, posl. br. K-43/03 od 30. prosinca 2003. godine tuženik je proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće iz čl. 272. st. 1. i 2. Kaznenog zakona. Do prometne nezgode došlo je isključivo krivnjom tuženika, odnosno krajnjom nepažnjom, a kako je to potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi br. Rev-3196/14 od 11. srpnja 2017., navodeći : "Krajnja nepažnja postoji kada je štetnik u svom postupanju zanemario i onu pažnju koja se može očekivati od svakog prosječnog čovjeka. Tuženik u konkretnoj situaciji nije postupao s pažnjom s kojom bi postupio svaki prosječni vozač. Ovo stoga što prosječan vozač ne bi započeo radnju pretjecanja vozila ispred sebe na zavojitom dijelu ceste, preko pune uzdužne linije, u uvjetima smanjene vidljivosti i još k tome vozeći oko 40 km/h više od maksimalne dopuštene brzine. Svaka od navedenih okolnosti već sama po sebi nosi povećan rizik za sigurnost u prometu, pa kada je tuženik postupio na navedeni način onda je to postupanje bilo s krajnjom nepažnjom." Tužitelj je sukladno odredbi čl. 186a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19), podnio tuženiku zahtjev za mirno rješenje ovog spora, međutim spor nije riješen mirnim putem. Budući da dostava zahtjeva za mirno rješenje spora tuženiku na adresu njegova prebivališta nije uspjela, zahtjev za mirno rješenje spora je stavljen na oglasnu ploču Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama te se smatra da je dostava obavljena istekom osmog dana od dana stavljanja zahtjeva za mirno rješenje spora na oglasnu ploču, a sve sukladno članku 38. stavku 6. i 7. Zakona o državnom odvjetništvu ("Narodne novine" broj 67/18). Kako je do prometne nezgode došlo isključivo krivnjom tuženog odnosno njegovom krajnjom nepažnjom, tužitelj predlaže sudu da temeljem odredbe čl. 86. st. 2. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 33/02), kao i sukladno čl. 1062. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) obveže tuženik da tužitelju naknadi štetu. Stoga tužbenim zahtjevom preciziranim u podnesku od 14.11.2024. zahtijeva da mu tuženik isplati iznos od 3.018,47 eura sa kamatom uz naknadu parničnog troška.
2. Tuženik je zaprimio tužbu s prilozima te nije podnio odgovor na tužbu.
3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pr-10740/04 od 3.2.2009. (list 4-13, spisa), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-4600/05 od 1.7.2009. (list 14-19 spisa), specifikaciju isplaćenih renti po presudama PR-10740/04 i Pn-4600/05 (list 20 spisa), izvatke o promjenama i stanju na transakcijskom računu (list 21-27 spisa), presudu Općinskog suda u Slunju broj K-43/03 od 30.12.2003. (list 28-32 spisa), presudu VSRH broj Rev-3196/14-3 od 11.7.2017. (list 33-34 spisa), Zahtjev za mirno rješenje spora od 24.3.2021. s povratnicama (list 36-41 spisa), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2597/2020-40 od 18.5.2013.. (list 82-87 spisa), presudu Županijskog suda u Splitu broj Gž-2099/2023-2 od 11.3.2024. (list 88-92 spisa), saslušan je svjedok IO (list 80-81 spisa).
4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/23 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
5. Tužitelj je sukladno čl. 186.a ZPP-a podnio tuženiku zahtjev za mirno rješenje ovog spora dana 15.2.2022. međutim spor nije riješen mirnim putem pa je tužitelj podnio predmetnu tužbu.
6. Sud je izvršio uvid u presudu Općinskog suda u Slunju, poslovni broj K- 43/03 od 30. prosinca 2003. te je iz iste utvrdio da je ovdje tuženik DO proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće iz čl. 272. st. 1. i 2. Kaznenog zakona, te je ista potvrđena i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3196/14 od 11. srpnja 2017. Do prometne nezgode došlo je isključivo krivnjom tuženika odnosno krajnjom nepažnjom, te se u navedenim presudama navodi: "Krajnja nepažnja postoji kada je štetnik u svom postupanju zanemario i onu pažnju koja se može očekivati od svakog prosječnog čovjeka. Tuženik u konkretnoj situaciji nije postupao s pažnjom s kojom bi postupio svaki prosječni vozač. Ovo stoga što prosječan vozač ne bi započeo radnju pretjecanja vozila ispred sebe na zavojitom dijelu ceste, preko pune uzdužne linije, u uvjetima smanjene vidljivosti i još k tome vozeći oko 40 km/h više od maksimalne dopuštene brzine. Svaka od navedenih okolnosti već sama po sebi nosi povećan rizik za sigurnost u prometu, pa kada je tuženik postupio na navedeni način onda je to postupanje bilo s krajnjom nepažnjom."
7. Nadalje, sud je izvršio uvid u pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pr-10740/04 od 3. veljače 2009. i Pn-4600/05 od 1. srpnja 2009. kojima je oštećenom IO dosuđena naknada štete iz predmetnog štetnog događaja 23. svibnja 2003., a koji se dogodio na način da je u mjestu Slušnica obavljajući službenu zadaću, a prilikom upravljanja automobilom Landrover HV 502 MP, tuženik prouzročio prometnu nezgodu prilikom pretjecanja automobila, na mjestu gdje prometnim znakom to nije dozvoljeno, te je tom prilikom došlo do oštećenja drugog vozila uslijed čega je IO zadobio teške tjelesne ozljede.
8. Iz tablice o izvršenim isplatama, proizlazi da je tužitelj temeljem presuda Pr- 10740/04 i Pn-4600/05 izvršio isplate IO u ukupnom iznosu od 22.742,84 kn odnosno 3.018,47 eura, te je u istoj jasno navedeno kada je i koliki iznos tužitelj isplatio.
9. Prema čl. 86. st. 1. i 2. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 33/02) za štetu koju pripadnik Oružanih snaga u službi i u svezi s obavljanjem službe počini trećim osobama odgovara Republika Hrvatska, te Republika Hrvatska ima pravo od pripadnika Oružanih snaga tražiti povrat iznosa isplaćenog trećim osobama u smislu stavka 1. ovoga članka samo ako je pripadnik Oružanih snaga namjerno ili iz krajnje nepažnje počinio štetu. Također, prema čl. 100. Zakona o radu (Narodne novine broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03 i 30/04, dalje: ZR), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, zaposlenik koji na radu ili u svezi s radom, namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu trećoj osobi, a štetu je naknadio poslodavac, dužan je poslodavcu naknaditi iznos naknade isplaćene trećoj osobi.
10. Slijedom navedenog, kako je tuženik na radu krajnjom nepažnjom uzrokovao štetu IO, te je tužitelj istom naknadio nastalu štetu, to je tuženik dužan tužitelju isplatiti ukupni iznos od 3.018,47 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana izvršene pojedine isplate temeljem čl. 100. ZR i čl. 86. st. 2. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, te čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO).
11. Sud nije posebno cijenio iskaz svjedoka IO budući se isti nije sjećao događaja. Nakon toga je tužitelj odustao od prijedloga za saslušanjem tuženika i predloženih svjedoka budući se isti zbog proteka vremena i okolnosti događaja više ne bi sjećali odlučnih činjenica. Tuženik se je pak tijekom postupka držao potpuno pasivno i nije osporavao navode tužitelja, a niti je dokazao suprotno.
12. Odluka o parničnom trošku se temelji na čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1 ZPP, te su troškovi odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), a prema vrijednosti postavljenom tužbenog zahtjeva. Tako je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to za: sastav tužbe po Tbr. 7/1 - 100 bodova, podnesak od 14.11.2024. po Tbr. 8/4 - 25 bodova, ročište 11.9.2024. 5.11.2024. i 22.1.2025. po Tbr. 9/1 - po 100 bodova za svako, što iznosi ukupno 850,00 eura. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.
U Zagrebu, 13. veljače 2025.
Sudac:
Monika Ferić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, a o žalbi odlučuje Županijski sud. Žalba se podnosi ovom sudu, u pet primjeraka.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Tuženiku
3. spis
