REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-6338/2020-26

I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Jasminki Galešić, u pravnoj stvari tužitelja PĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Josipa Dasović, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika KRAŠ prehrambena industrija d.d., OIB: 94989605030 Zagreb, Ravnice 48, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mišetić i partneri iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Josipe Dasović, odvjetnice i punomoćnika tuženika Mirne Mišetić, odvjetnice, dana 13. veljače 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku KRAŠ, prehrambena industrija, d.d., Zagreb, Ravnice 48, OIB 94989605030 da isplati tužiteljici PĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] s osnova otpremnine preostali pripadajući iznos od bruto 64.370,36 kn/8.543,41 Eura prema fiksnom tečaju konverzije 7.53450), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama prema stopi propisanoj čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima koja se određuje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počev od 6.10.2022. do 31.12.2022., a od 1.1.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri poena, sve do isplate.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, i to po stoji propisanoj člankom 29. st. Zakona o obveznim odnosima prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri poena, sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju da tuženiku na ime parničnog troška isplati iznos od 1.312,50 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ovom sudu 23. lipnja 2020. podnijela tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi je navela da je bila zaposlena kod tuženika neprekidno od 02. prosinca 2002., a tuženik je 05. svibnja 2020. donio odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora. Navedenom odlukom je u točki III određeno da radnica ima pravo na otpremninu u iznosu od šest prosječnih mjesečnih bruto plaća koje je radnica ostvarila u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu. U obrazloženju odluke o otkazu je navedeno da je otpremnina utvrđena temeljem Sporazuma o privremenoj primjeni drugačijih kriterija za određivanje visine otpremnine za 2020. godinu. Tužiteljica tvrdi da je tuženik tijekom 2020. godine započeo postupak otkazivanja te u tužiteljici poznatim slučajevima nije primijenio kriterije za određivanje otpremnine na koji se pozvao u spornoj odluci o otkazu, što upućuje na diskriminatorno ponašanje poslodavca. Tužiteljica tvrdi da joj pripada pravo na otpremninu u visini od osam i pol prosječnih mjesečnih plaća i smatra da je tuženik diskriminatornim i različitim kriterijima određivao pravo na otpremninu zaposlenih radnika.

2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 10. veljače 2023. tužiteljica na ime razlike otpremnine potražuje ukupni iznos od 8.543,41 eur (64.370,36 kn) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06. listopada 2022. do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da u odluci o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu tuženik nije postupio diskriminatorno prema tužiteljici jer joj je odredio otpremninu temeljem istih kriterija temeljem kojih već godinama određuje otpremnine svojim radnicima. Naveo je da je Kolektivnim ugovorom za radnike Kraš d.d. od 10. studenog 2014. utvrđeno da se visina otpremnine za radnike tuženika utvrđuje sporazumom između uprave društva i sindikalne podružnice, a predviđena je mogućnost da se pojedine odredbe tog Kolektivnog ugovora privremeno ne primjenjuju ili primjenjuju primjenom drugačijih kriterijima od tim ugovorom utvrđenih. Sklapanjem takvih sporazuma tuženik godinama pa tako i za 2020. isplaćuje svojim radnicima otpremnine temeljem sporazuma koje sklapa sa nadležnom sindikalnom podružnicom i to prema istim kriterijima prema kojima je otpremnina određena tužiteljici. Tuženik je istaknuo da tužiteljica nije navela temeljem koje osnove iz članka 1 stavak 1 Zakona o suzbijanju diskriminacije je tuženik navodno diskriminirao tužiteljicu.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u odluku o poslovno uvjetovanom otkazu od 02. ožujka 2020. za radnicu BĆ (list 6-7, 19-20, 97-98 spisa), ugovor o radu, obvezama i ovlaštenjima radnika na osobito značajnim stručnim poslovima u društvu između tužiteljice i tuženika od 02. prosinca 2002., 02. studenog 2005. (list 8-13), očitovanje na zahtjev za zaštitu prava (list 14-15), dopis tuženika od 12. svibnja 2020. (list 16), Sporazum o privremenoj primjeni drugačijih kriterija za određivanje visine otpremnine za 2020. godinu od 12. prosinca 2019. (list 17), dopis Ministarstva rada i mirovinskog sustava od 05. prosinca 2014. (list 18), Kolektivni ugovor za radnike Kraš d.d. Zagreb od 10. studenog 2014. (list 21-60), odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 05. svibnja 2020. za tužiteljicu (list 73-74), Sporazum o privremenoj primjeni drugačijih kriterija za određivanje visine otpremnine za 2018. godinu, za 2019. godinu i za 2020. godinu (list 81-83), zapisnik sa druge sjednice Zajedničke komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za radnike Kraš d.d. Zagreb od 23. srpnja 2020. (list 84-85), odluku o imenovanju Zajedničke komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za radnike Kraš d.d. Zagreb od 17. veljače 2020. (list 86), dopis tuženika od 19. svibnja 2020. (list 99), obračunske liste (list 104- 110, 129), izvod iz prometa po računu (list 111-114), odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu za druge zaposlenike tuženika od 02. ožujka 2020. (list 115- 121), potvrdu tuženika od 17. veljače 2023. (list 133), potvrde o podnijetoj prijavi-odjavi osiguranja (list 134-136), odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 02. ožujka 2020. za radnike ZĆ, ČĆ, ĐĆ, GĆ, TĆ (list 137-147).

5. Cijeneći provedene dokaze sukladno članku 8 ZPP-a, sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Među strankama je nesporno da je tužiteljici isplaćena otpremnina sukladno odluci o otkazu od 05. svibnja 2020. godine.

7. Tužbenim zahtjevom naznačenim u tužbi tužiteljica je predložila da sud utvrdi da ima pravo na otpremninu u iznosu od 8,5 prosječnih mjesečnih bruto plaća koje je ostvarila u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu te da sud naloži tuženiku da tužiteljici isplati otpremninu u visini od 8,5 prosječnih mjesečnih bruto plaća koje je ostvarila u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.

8. Podneskom od 10. veljače 2023. tužiteljica je preinačila tužbu na način da tužbenim zahtjevom predlaže da sud naloži tuženiku da tužiteljici na ime preostalog iznosa otpremnine isplati iznos od 64.370,36 kn bruto / 8.543,41 eur bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06. listopada 2022. godine.

9. Podneskom od 20. veljače 2023. tuženik se usprotivio preinaci tužbe, a sud je rješenjem od 16. siječnja 2025. dopustio preinaku tužbe izvršenu u podnesku od 10. veljače 2023. jer je to svrsishodno za konačno rješenje spora među strankama u smislu članka 190 stavak 3 ZPP-a.

10. Člankom 1 stavak 1 i 2 Zakona o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine 85/08 i 112/12) propisana je zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog nasljeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije. Diskriminacijom se smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po navedenim osnovama.

11. Člankom 9 stavak 1 Zakona o suzbijanju diskriminacije propisana je zabrana diskriminacije u svim pojavnim oblicima.

12. U podnesku od 10. veljače 2023. tužiteljica je navela da je osnov diskriminacije članstvo u sindikatu jer tužiteljica nije član sindikata i zbog toga je stavljena u nepovoljniji položaj s osnova rada i radnih uvjeta u odnosu na radnicu BĆ, kojoj je ugovor o radu otkazan u isto vrijeme kao i tužiteljici, ali je navedenoj radnici isplaćena otpremnina sukladno članku 125 Kolektivnog ugovora.

13. Člankom 125 stavak 2 Kolektivnog ugovora za radnike Kraš d.d. propisano je da se sporazumom između uprave društva i sindikalne podružnice utvrđuje visina otpremnine u iznosu jedne polovine prosječne mjesečne plaće isplaćene radniku u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu za svaku navršenu godinu rada u društvu s tim da iznos otpremnine ne može biti manji od zakonom propisanog iznosa.

14. Člankom 142 Kolektivnog ugovora propisano je da ugovorna strana koja želi izmjenu odnosno dopunu ugovora ili predlaže da se pojedine odredbe ugovora privremeno ne primjenjuju ili primjenjuju primjenom drugačijih kriterija od ugovorom utvrđenih, predlaže drugoj strani svoj obrazloženi zahtjev u pisanom obliku.

15. Temeljem članka 142 Kolektivnog ugovora za radnike Kraš d.d. tuženik je sa sindikalnom podružnicom Kraš d.d. dana 12. prosinca 2019. sklopio Sporazum o privremenoj primjeni drugačijih kriterija za određivanje visine otpremnine za 2020. godinu kojim je u članku 1 određeno da se privremeno primjenjuju drugačiji kriteriji za određivanje visine otpremnine za 2020. godinu u odnosu na kriterije utvrđene u članku 125 Kolektivnog ugovora. Člankom 2 Sporazuma utvrđeno je da se otpremnina za radnike tuženika za 2020. godinu određuje u iznosu od jedne trećine prosječne mjesečne bruto plaće koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu za svaku navršenu godinu neprekidnog rada u Kraš d.d. Zagreb. Ukupan iznos otpremnine ne može biti veći od šest prosječnih mjesečnih bruto plaća koje je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.

16. Tuženik je 05. svibnja 2020. donio odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora za tužiteljicu i u članku III navedene odluke određeno je da radnica ima pravo na otpremninu iznosu od šest prosječnih mjesečnih bruto plaća koje je radnica ostvarila u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.

17. Uvidom u obračunski list (list 104 spisa) utvrđeno je da je tuženik tužiteljici 15. listopada 2020. na ime otpremnine isplatio iznos od 146.584,31 kn, a među strankama je nesporno da je tužiteljici isplaćena otpremnina sukladno odluci o otkazu od 05. svibnja 2020., što proizlazi iz navoda parničnih stranaka iznesenih na ročištu 05. listopada 2022. godine.

18. Tužiteljica tvrdi da ju je tuženik diskriminirao po osnovi rada, radnih uvjeta i članstva u sindikatu u odnosu na radnicu BĆ, jer je navedena radnica koja je bila članica sindikata, ostvarila otpremninu u iznosu od devet prosječnih mjesečnih plaća, dok je tužiteljica, koja nije bila članica sindikata, ostvarila otpremninu u iznosu od šest prosječnih mjesečnih plaća. Time je prema tvrdnji tužiteljice, tuženik tužiteljicu stavio u nepovoljniji položaj po osnovi rada i radnih uvjeta u smislu članka 8 Zakona o suzbijanju diskriminacije.

19. Uvidom u odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 02. ožujka 2020. za radnicu BĆ utvrđeno je da je radnici određeno pravo na otpremninu u iznosu od devet prosječnih mjesečnih bruto plaća ostvarenih u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.

20. Uvidom u odluke o otkazu za radnike ZĆ, ČĆ, ĐĆ, GĆ i TĆ utvrđeno je da je navedenim radnicama tuženika otkazan ugovor o radu 02. ožujka 2020. i utvrđeno im je pravo na otpremninu u iznosu od šest prosječnih mjesečnih bruto plaća ostvarenih u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.

21. Uvidom u potvrdu glavnog sindikalnog povjerenika sindikalne podružnice tuženika od 17. veljače 2023. utvrđeno je da su ZĆ, ČĆ, ĐĆ, GĆ i ĆĆ bile članice sindikata za vrijeme radnog odnosa do prestanka istog.

22. Iz odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu proizlazi da je tuženik svim radnicima (ZĆ, ČĆ, ĐĆ, GĆ i ĆĆ i tužiteljici) na ime otpremnine isplatio šest prosječnih mjesečnih bruto plaća ostvarenih u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, osim BĆ kojoj je utvrđeno pravo na otpremninu u iznosu od devet prosječnih mjesečnih bruto plaća ostvarenih u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.

23. Tuženik je bio ovlašten sklopiti Sporazum o privremenoj primjeni drugačijih kriterija za određivanje visine otpremnine za 2020. godinu (navedeno ovlaštenje tuženika proizlazi iz članka 142 Kolektivnog ugovora za radnike Kraš d.d.) i bio je dužan po tom Sporazumu tužiteljici isplatiti otpremninu, što je tuženik i učinio.

24. Okolnost što je tuženik BĆ isplatio veću otpremninu ne dokazuje diskriminaciju tužiteljice po osnovi članstva u sindikatu jer su svi radnici kojima je otkazan ugovor o radu, osim BĆ, na ime otpremnine dobili šest prosječnih mjesečnih bruto plaća ostvarenih u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.

25. Tužiteljica tvrdi da je osnov diskriminacije članstvo u sindikatu jer ona nije član sindikata, a BĆ je član sindikata pa je prema tvrdnji tužiteljice BĆ, koja je članica sindikata, dobila veću otpremninu od tužiteljice. Sud nije povjerovao navedenoj tvrdnji tužiteljice jer su i druge radnice koje su dobile istu otpremninu kao i tužiteljica, bile članice sindikata, a nisu dobile veću otpremninu od tužiteljice. Iz navedenog proizlazi da članstvo u sindikatu nije bilo kriterij za obračun veće otpremnine jer da je tuženik članovima sindikata isplaćivao veću otpremninu i time diskriminirao tužiteljicu zato što nije član sindikata, tada bi i radnice ZĆ, ČĆ, ĐĆ, GĆ i ĆĆ dobile veću otpremninu, a ne samo BĆ. Nasuprot tome, navedene radnice dobile su istu otpremninu kao i tužiteljica koja nije član sindikata.

26. Sve radnice (osim BĆ) kojima je otkazan ugovor o radu ostvarile su pravo na otpremninu u visini od šest prosječnih mjesečnih bruto plaća ostvarenih u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, a istu otpremninu ostvarila je i tužiteljica. Okolnost što je tuženik samo BĆ isplatio veću otpremninu u odnosu na ostale radnike ne dokazuje diskriminaciju po osnovi članstva u sindikatu jer su i tužiteljica koja nije bila član sindikata i ostale radnice koje su bile članovi sindikata, dobile otpremninu u iznosu od šest prosječnih mjesečnih bruto plaća ostvarenih u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.

27. Uvidom u obračunske liste za srpanj, kolovoz i rujan 2020. utvrđeno je da je tužiteljičina plaća za srpanj 2020. iznosila 24.744,51 kn bruto, za kolovoz 2020. iznosila je 24.745,47 kn bruto i za rujan 2020. iznosila je 24.964,61 kn bruto, što ukupno iznosi 74.454,59 kn bruto. Navedeni iznos sud je podijelio sa 3 i na taj način je utvrdio da prosječna plaća u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu (srpanj, kolovoz i rujan 2020.) iznosi 24.818,19 kn bruto.

28. Tužiteljica smatra da joj pripada pravo na otpremninu u iznosu od 8,5 prosječnih mjesečnih bruto plaća ostvarenih u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, što iznosi 210.954,61 kn bruto (24.818,19 kn x 8). S obzirom da je tuženik tužiteljici isplatio na ime otpremnine iznos od 146.584,31 kn, tužiteljica smatra da joj je tuženik dužan isplatiti razliku između iznosa od 210.954,61 kn i isplaćenog iznosa od 146.584,31 kn, koja razlika iznosi 64.370,30 kn bruto.

29. Polazeći od utvrđenja da tuženik nije diskriminirao tužiteljicu prilikom utvrđivanja prava na otpremninu te imajući u vidu da je tuženik tužiteljici isplatio otpremninu obračunatu sukladno odluci o otkazu od 05. svibnja 2020. te da je otpremnina određena sukladno Sporazumu o privremenoj primjeni drugačiji kriterija za određivanje visine otpremnine za 2020. godinu, sud je zaključio da tuženik nije dužan tužiteljici isplatiti razliku između otpremnine obračunate temeljem 8,5 prosječnih plaća i otpremnine obračunate temeljem 6 prosječnih mjesečnih bruto plaća ostvarenih u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.

30. Prema ocjeni ovog suda tuženik je bio dužan tužiteljici isplatiti otpremninu obračunatu sukladno Kolektivnom ugovoru za radnike Kraš d.d. i Sporazumu o privremenoj primjeni drugačijih kriterija za određivanje visine otpremnine za 2020. godinu. Tuženik je tužiteljici obračunao i isplatio otpremninu sukladno Sporazumu o privremenoj primjeni drugačijih kriterija za određivanje visine otpremnine za 2020. godinu, a prilikom utvrđenja visine otpremnine tuženik nije diskriminirao tužiteljicu po osnovi nečlanstva u sindikatu. Iz navedenog razloga tuženik nije dužan tužiteljici isplatiti razliku između otpremnine obračunate temeljem osam i pol prosječnih mjesečnih bruto plaća ostvarenih u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu i otpremnine obračunate temeljem šest prosječnih mjesečnih bruto plaća ostvarenih u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.

31. Sud je odbio prijedlog za saslušanje tužiteljice, zakonskog zastupnika tuženika CĆ te svjedoka BĆ, UĆ, LĆ i svih ostalih predloženih svjedoka jer je činjenice relevantne za rješenje ovog spora utvrdio uvidom u isprave koje su parnične stranke dostavile u spis. Sud je odbio prijedlog za provođenje financijskog vještačenja jer je visinu tužbenog zahtjeva utvrdio uvidom u obračunske liste dostavljene u spis.

32. Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbi članka 154 stavak 1 u vezi članka 155 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

33. Tuženiku je priznata za zastupanje na ročištu 17.05.2022. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1), za sastav podneska od 01.06.2022. u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 8/3), za zastupanje na ročištu 05.10.2022. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1), za sastav podneska od 20.02.2023. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 21.02.2023. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1), za zastupanje na ročištu 16.01.2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1).

34. Ukupan trošak tuženika iznosi 1.050,00 eur, a navedenom iznosu dodan je PDV od 25% u iznosu od 262,50 eur pa je tuženiku na ime parničnog troška ukupno dosuđeno 1.312,50 eur.

35. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 78/15 i 156/22, 155/23).

36. Tuženiku je temeljem članka 151 stavak 3 ZPP-a dosuđena zatezna kamata na parnični trošak.

37. Tuženiku nije priznata nagrada za sastav podneska od 16. prosinca 2021. godine jer navedeni podnesak nije bio potreban za vođenje parnice, u smislu članka 155 ZPP-a.

38. Sud je odbio zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u visini sudske pristojbe jer tuženik nije platio niti jednu sudsku pristojbu u ovom postupku, niti ga je sud pozvao na plaćanje pristojbe, s obzirom da obveza plaćanja pristojbe, sukladno članku 4 točka 2 i članku 19 Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15) nije nastala za tuženika.

39. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude.

U Zagrebu 13. veljače 2025.

Sudac:

Jasminka Galešić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 5 (pet) istovjetnih primjeraka, putem ovog suda.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika