REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: OVR-406/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Juri Pezelju, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Ivane Protulipac, u pravnoj stvari ovrhovoditelja HRVATSKA OSIGURAVAJUĆA KUĆA d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, zastupano po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv ovršenika ŽĐ, [adresa], OIB. [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Zorić & Karačić d.o.o. u Zagrebu, odlučujući o prijedlogu za odgodu ovrhe, bez održavanja ročišta, dana 13. veljače 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od dana 09. veljače 2025. za odgodu izvansudske ovrhe koja se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Anice Hukelj iz Zagreba poslovni broj Ovrv-1524/2012 od dana 22. svibnja 2012.
Obrazloženje
1. Ovršenik je dana 09. veljače 2025. podnio ovom sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te prijedlog za odgodu ovrhe koja se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Anice Hukelj iz Zagreba poslovni broj Ovrv-1524/2012 od dana 22. svibnja 2012.
2. U svom prijedlogu ovršenik u bitnome navodi da je ovrhovoditelj dana 19. prosinca 2024. podnio Financijskoj agenciji na naplatu gore navedeno rješenje o ovrsi kao ovršnu ispravu, slijedom čega su mu na računu zaplijenjena novčana sredstva u iznosu od 3.990,16 EUR. Ovršenik je nasljednik iza pok. NĐ kojem je navedenim rješenjem o ovrsi naloženo ovrhovoditelju isplatiti iznos od 1.459,95 eura sa zateznim kamatama, kao i naknaditi mu trošak ovršnog postupka. Ovršenik navodi da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju navedene ovršne isprave, odnosno nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika (promašena pasivna legitimacija) jer ovršna isprava ne glasi na ovršenika, već na pokojnog NĐ, sina ovršenika. Naime, ovrhovoditelj nije podnio sudu prijedlog za ovrhu u slučaju prijenosa tražbine na dužnikovog nasljednika u kojem bi naznačio ovršenika kao nasljednika ovršenika / dužnika pok. NĐ, a kamoli da je ishodio ovršnu ispravu protiv ovršenika kao nasljednika ovršenika / dužnika pok. NĐ. Dalje, ovršenik ističe prigovor ograničenja opsega njegove odgovornosti za ostaviteljeve dugove obzirom vrijednost imovine koju je ovršenik naslijedio iza pok. NĐ kao ostavitelja iznosi 347,74 EUR. Također, ovršenik ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja. Slijedom navedenog, ovršenik predlaže sudu proglasiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7., toč. 9., toč. 10. i toč. 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, dalje: OZ). Ovršenik predlaže sudu i odgoditi predmetnu ovrhu do pravomoćnosti odluke suda o proglašenju pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Ovršenik dostavlja sudu stanje tekućeg računa iz kojeg je razvidno da prima mjesečnu mirovinu u iznosu od 451,15 EUR te bi prijenos zaplijenjenih sredstava ovršeniku počinio veliku štetu.
3. Sukladno čl. 65. st. 2. OZ-a, sud će odluku o prijedlogu za odgodu ovrhe donijeti nakon što ovrhovoditelju omogući da se o njemu očituje, osim ako okolnosti slučaja ne zahtijevaju da se postupi drukčije.
4. Prijedlog ovršenika dostavljen je dana 11. veljače 2025. ovrhovoditelju na očitovanje u roku od 8 dana.
5. Međutim, obzirom rok propisan odredbom čl. 206. st. 3. OZ-a istječe dana 17. veljače 2025., sud je o prijedlogu za odgodu ovrhe odlučio prije proteka roka ovrhovoditelju za očitovanje o prijedlogu. Naime, ovrhovoditelj je podnio Financijskoj agenciji zahtjev za naplatu temeljem gore navedene ovršne isprave dana 19. prosinca 2024., dok je ovršenik prijedlog za odgodu ovrhe podnio sudu tek dana 09. veljače 2025. Osim toga, sadržaj samog prijedloga i priložena dokumentacija daju sudu dovoljno elemenata za donošenje pravilne i zakonite odluke.
6. Uvidom u spis sud je utvrdio da je ovrhovoditelj dana 19. prosinca 2024. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za naplatu temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Anice Hukelj iz Zagreba poslovni broj Ovrv-1524/2012 od dana 22. svibnja 2012.
7. Iz navedenog proizlazi da je ovrhovoditelj navedeno rješenje o ovrsi dostavio na provedbu Financijskoj agenciji (izvansudska ovrha) sukladno odredbi čl. 284. st. 1. OZ-a
8. Dakle, iz navoda ovršenika, kao i iz dokumentacije koja prileži spisu, razvidno je da se u konkretnoj pravnoj stvari radi o izvansudskoj ovrsi, a na koju se primjenjuju odredbe čl. 284. OZ-a.
9. Odredbom čl. 284. st. 1. OZ-a propisano je pravo ovrhovoditelja da na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika zatraži izravno od Financijske agencije da banci izda nalog da iznos za koji je ovrha određena prenese sa svih ovršenikovih računa koji se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem na račun koji je određen u rješenju o ovrsi odnosno na račun kojeg je ovrhovoditelj odredio u zahtjevu za provedbu ovrhe.
10. Odredbom čl. 284. st. 5. OZ-a propisano je pravo ovršenika da u postupku izvansudske ovrhe podnese žalbu nakon proteka roka te zatraži odgodu ovrhe.
11. Prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe nije osnovan.
12. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1.-11. navedenog članka OZ-a.
13. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u čl. 65. st. 1. toč 1. - 11. OZ-a.
14. Navodi ovršenika izneseni u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim sadržajno predstavljaju žalbu nakon proteka roka propisanu odredbom čl. 53. OZ-a u vezi čl. 284. st. 5. OZ-a, a čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu ovrhe i to onaj iz čl. 65. st. 1. toč.
5. OZ-a.
15. Međutim, u odnosu na drugi kumulativno propisani zakonski uvjet za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. OZ-a – da bi provedbom ovrhe koju predlaže odgoditi trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je odgodom potrebno spriječiti nasilje – sud je stava kako ovršenik isti nije učinio vjerojatnim.
16. U svom prijedlogu za odgodu ovrhe ovršenik niti ne navodi da bi provedbom ovrhe za njega nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, kao što ni ne ističe da je potrebno odgoditi ovrhu kako bi se spriječilo nasilje, već navodi da bi mu provedbom ovrhe bila počinjena velika šteta.
17. Ovršenik navodi da prima mjesečnu mirovinu u iznosu od 451,15 EUR te bi mu prijenosom zaplijenjenih sredstava bila počinjena velika šteta.
18. Međutim, takvi razlozi, ma kako bili otegotni za ovršenika, ne predstavljaju razlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava. Odnosno, takvi navodi nisu dostatni za utvrđenje vjerojatnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.
19. Jasno je da će provedbom ovrhe imovina ovršenika biti umanjena. Međutim, način na koji će se umanjenje imovine odraziti na kvalitetu ovršenikove egzistencije nije šteta u smislu čl. 65. st. 1. OZ-a obzirom da umanjenje imovine uvijek ima negativan učinak na egzistenciju ovršenika pa kad bi se to smatralo štetom u smislu čl. 65. st. 1. OZ-a, onda se ovrha nikada ne bi mogla provesti, tj. onda ovrhovoditelji nikada ne bi mogli naplatiti svoje potraživanje jer bi svaki ovršenik tada imao razlog za odgodu ovrhe.
20. Za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete tj. mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće.
21. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostala za naknadnu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je provedbom ovrhe zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.
22. Zbog navedenog, ovršenik je primarno dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što ovršenik nije učinio.
23. Naime, u svom prijedlogu za odgodu ovrhe ovršenik nije naveo nikakve podatke o imovini ovrhovoditelja, odnosno nije naveo nikakve podatke koji bi ukazivali na insolventnost ovrhovoditelja. Drugim riječima, ovršenik nije dostavio nikakve dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti vratiti ovršeniku iznos koji je provedbom ovrhe zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.
24. Vjerojatnost opasnosti trpljenja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, kao razloga za odgodu ovrhe, ovršenik mora dokazati na jasan, određeni način. Mora se raditi o realnim okolnostima koje ukazuju na tu vjerojatnost, ali ujedno mora učiniti vjerojatnim i da bi se nastupanje štete otklonilo upravo odgodom ovrhe.
25. Obzirom ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. OZ-a, stoga je sud odbio prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe kao neosnovan te odlučio kao u izreci ovog rješenja.
26. Navodi ovršenika izneseni u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim sadržajno predstavljaju žalbu nakon proteka roka propisanu odredbom čl. 53. OZ-a u vezi čl. 284. st. 5. OZ-a.
27. Odredbom čl. 52. st. 1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od 8 dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dana dostave toga zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.
28. Kako ovršenik ističe razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7., toč. 9., toč. 10. i toč. 11. OZ-a, a ovrhovoditelju rok za očitovanje još nije protekao, sud će o žalbi ovršenika nakon proteka roka odlučiti kada se ispune zakonom propisani uvjeti iz čl. 52. st. 1. OZ-a, odnosno po očitovanju ovrhovoditelja ili proteku roka za očitovanje.
U Zagrebu, dana 13. veljače 2025.
Sudac:
Jure Pezelj
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od osam (8) dana od dana primitka pisanog otpravka ovog rješenja, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica: Ivana Protulipac
DNA:
1. Ovrhovoditelju po pun.
2. Ovršeniku po pun.
3. Spis
Z/
kal.30 dana
