Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-349/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Andree Boras Ivanišević predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Borisa Mimice člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika DZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Branko Kirin, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika-protutužitelja HAVAS-Zemaljske usluge d.o.o., OIB: 52460524732, Velika Gorica, Ulica Rudolfa Fizira 1, koji zastupa punomoćnica Željka Rostaš Blažeković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskoga suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pr-102/2022-14 od 22. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

Odbija žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pr-102/2022-14 od 22. travnja 2024., kao i rješenjem u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, kojim su tuženiku priznati troškovi postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj-protutuženik (dalje: tužitelj) traži da se utvrdi da je ništetna tuženikova odluka o redovitom otkazu ugovora o radu broj 91015-672-72/2020 sklopljenog 24. lipnja 2020. zbog skrivljenog ponašanja od 22. rujna 2022., koja mu je upućena i uručena 26. rujna 2022., te da radni odnos između tužitelja i tuženika nije prestao, kao i da se odredi sudski raskid tog ugovora o radu i naloži tuženiku da tužitelju isplati naknadu štete u iznosu šest (6) mjesečnih neto plaća ukupne visine 6.000,00 eura uvećano za zakonsku zateznu kamatu od dana presuđenja pa do isplate, te da mu tuženik naknadi troškove postupka (točka I. izreke). Isto tako, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se utvrdi da nije dopuštena odluka o redovitom otkazu tog ugovora o radu, te da mu radni odnos nije prestao, kao i da se odredi sudski raskid ugovora o radu i naloži tuženiku da mu isplati naknadu štete u iznosu šest (6) mjesečnih neto plaća ukupne visine 6.000,00 eura uvećano za zakonsku zateznu kamatu od dana presuđenja pa do isplate, te da mu tuženik naknadi troškove postupka (točka II. izreke).

1.1. Nadalje je tom presudom odbijen protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja (dalje: tuženik) kojim traži da se odredi sudski raskid ugovora o radu s datumom otkaza 26. rujna 2022., kao danom dostave odluke o otkazu. (točka III. izreke).

1.2. Prvostupanjskim rješenjem je dopuštena je preinaka tužbe učinjena na ročištu 8. ožujka 2024. (točka I. izreke).

1.3. Nadalje je prvostupanjskim rješenjem naloženo tužitelju da naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 875,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 22. travnja 2024. pa do isplate, u roku od 15 dana (točka II. izreke), dok je za više zatraženi iznos od od 625,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 22. travnja 2024. pa do isplate, odbijen zahtjev tuženika (točka III. izreke).

2. Protiv te presude i rješenja u dijelu pod točkom II. izreke, kojim su tuženiku priznati troškovi postupka, žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP), s prijedlogom da se preinači shodno žalbenim navodima, podredno ukine predmet i vrati na ponovno suđenje.

2.1. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio sve žalbene navode kao neosnovane.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja.

5. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je odluka o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika ništetetna i nedopuštena, zatim zahtjev za sudski raskid ugovora o radu sa zahtjevom za naknadu štete zbog sudskog raskida.

5.1. Isto tako, predmet ovog postupka je i tuženikov protutužbeni zahtjev za utvrđenje sudskog raskida radnog odnosa s danom 26. rujna 2022.

6. U ovom stadiju postupka nije sporno da je odlukom tuženika o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika tužitelju otkazan ugovor o radu, da je tužitelj podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava protiv navedene odluke i da tuženik odbio taj zahtjev, kao što nije sporno ni da je tužitelj pravovremeno zatražio sudsku zaštitu.

7. Prvostupanjski sud po provedenom dokaznom postupku utvrdio je u bitnome sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na neodređeno vrijeme na radnom mjestu referent putničkog prijevoza,

- da je tužitelju prestao ugovor o radu na neodređeno vrijeme na temelju odluke o redovitom otkazu zbog skrivljenog ponašanja od 22. rujna 2022., koju odluku je tužitelj zaprimio 26. rujna 2022., protiv koje odluke je 10. listopada 2022. podnio zahtjev za zaštitu prava,

- da je tuženik 14. listopada 2022. zahtjev za zaštitu prava radnika odbio,

- da iz odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 22. rujna 2022. proizlazi da je otkazan ugovor o radu redovitim otkazom zbog kršenja obveza iz radnog odnosa – odbijanje naloženog prekovremenog rada, neprofesionalno ponašanje, postupanje protivno propisanim procedurama i samovoljni odlazak s radnog mjesta, odnosno zbog povreda obveza iz radnog odnosa koje su detaljno opisane u točkama II., III. i IV. obrazloženja odluke, kao i gubitak povjerenja poslodavca u radnika zbog njegovih postupaka i ponašanja,

- da je tuženik uputio radničkom vijeću 2. rujna 2022. prijedlog odluke o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanu skrivljenim ponašanjem tužitelja kao radnika, a da je radničko vijeće 6. rujna 2022. pozvalo tuženika na dostavu dodatne dokumentacije i očitovanje radi razjašnjenja nekih pitanja, te da je tuženik 15. rujna 2022. dostavio dodatnu dokumentaciju i dodatna pojašnjenja,

- da je tuženik 24. lipnja 2022. uputio poziv tužitelju radi davanja obrane u svezi odbijanja prekovremenog rada od 15. lipnja 2022., neprofesionalnog komuniciranja s putnikom na letu za vrijeme obavljanja poslova 20. lipnja 2022. , kao i ranijeg odlaska s radnog mjesta dana 23. lipnja 2022., kada je i upozoren da takvo njegovo ponašanje predstavlja kršenje odredaba Pravilnika o radu, ugovora o radu i akta na snazi kod poslodavca,

- da je tužitelj u svezi poziva 4. srpnja 2022. dao pisanu obranu u kojoj je osporio tvrdnje tuženika na način da nije bilo nikakvo usmenog niti pisanog naloga za dan 15. lipnja 2022., kao i prigovora putnika, dok se 23. lipnja 2022. udaljio s radnog mjesta jer je bio privremeno bio nesposoban za rad,

- da je tužitelj bio nesposoban za rad prema potvrdi o privremenoj nesposobnosti za rad od 23. lipnja 2022.,

- da je tuženik 8. listopada 2020. pozvao tužitelja da se očituje u svezi ranijeg odlaska s mjesta 4. listopada 2020. te na okolnost događaja od 4. rujna 2020. kada je zbog njegovog propusta prilikom registracije putnika putnik vraćen u Republiku Hrvatsku, te događaja od 30. rujna 2020. kada su dva putnika vraćena natrag u Republiku Hrvatsku, a u kojem pozivu je tužitelj upozoren da krši odredbe Pravilnika o radu i ugovora o radu,

- da je 9. listopada 2020. tužitelj dobio upozorenje o obvezama iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza zbog povreda koje je dobio u opomeni od 8. listopada 2020.,

- da je svjedok UZ, koji radi na poslovima voditelja smjene i trenutno na funkciji predsjednika radničkog vijeća, u svom iskazu naveo da su na sjednici radničkog vijeća utvrdili da su u dopisu navedene neke općenite stvari, pa da su uputili dopis poslodavcu da ga dopuni, nakon čega su vidjeli da je tužitelj u međuvremenu već angažirao odvjetnika, kao i to da je imao mogućnost obrane, pa da su zaključili da više ne bi imalo svrhe nastavljati ikakav postupak kod njih, zbog čega da se više nisu obraćali poslodavcu, ali da su voditeljici ljudskih potencijala rekli da se neće dodatno očitovati,

- da je svjedokinja DZM, rukovoditeljica službe ljudskih potencijala, navela kako je tužitelj duže razdoblje već bio usmeno upozoravan na svoje postupanje, a 9. listopada 2020. da mu je upućeno upozorenje iz razloga što je kršio obveze iz radnog odnosa, pa da se prvotno nije odazvao, a kada je ponovno pozvan da se je naveo da nije uočio u sustavu što je trebao, s tim da se požalio na neke uvjete rada, (slabu rasvjetu…),

- da je svjedokinja ĐZ koja radi na mjestu voditelja smjene putničkog prometa, navela da je tužitelj 15. lipnja 2022. morao ostati duže raditi zbog promijene u letovima, a što je on odbio te otišao a da se nikom nije javio, iako mu je to bila obveza. Isto tako da je 23. lipnja 2022. samovoljno napustio radno mjesto, ali da je rekao da otvara bolovanje i odlazi kući jer da mu nije dobro, te da je naknadno dostavio potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, kao i to da je rekao da ide kući zbog toga što svi pričaju protiv njega,

- da je svjedok ĆZ u svom iskazu naveo da je rukovoditelj službe putničkog servisa, a u odnosu na konkretnu situaciju da je tužitelj u konzultaciji sa supervizorom odlučio da putnik ne može putovati i što je bila dobra odluka, međutim komentar da nije unio u sistem, tj. razlog odbijanja putovanja, a što da je imalo za posljedicu da taj putnik nije mogao besplatno zamijeniti svoju kartu jer se u nedostatku komentara smatra da se nije pojavio na letu, pa bi u toj situaciji morao ponovno kupiti kartu, dok je tužitelj tijekom 2020. godine na letu Eurowingsa pustio dva putnika bez odgovarajuće dokumentacije, koji su vraćeni u Republiku Hrvatsku, a kada se od tužitelja tražilo da se očituje zbog čega je te putnike pustio na let da je odgovorio da je radio svoj posao; također da mu je poznato da je odbio raditi prekovremeno, tj. da je trebao završiti let Eurowingsa,

- saslušani svjedok LZ, direktor sektora operativnih poslova kod tuženika, je naveo da je 15. lipnja 2022. tužitelj odbio obaviti prekovremeni rad o čemu ga je obavijestila voditeljica smjene e-mailom jer je morala preraspodijeliti u rad drugim djelatnicima taj posao, kao i da je tijekom 2020. nije registrirao putnike na pravilan način, a da su tijekom 2022. dobili pisani prigovor od putnika u na razgovor tužitelja,

- da je svjedokinja AZ koja radi na radnom mjestu kontrolor registracije putnika i prtljage, navela da je od drugih kolega imala saznanja da se tužitelj neprofesionalno odnosio prema poslu.

8. Iz odluke o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 24. lipnja 2020. proizlazi da se tužitelju stavlja na teret da je odbio raditi prekovremeno, ponašao se neprofesionalno, postupao protivno propisanim procedurama i samovoljno odlazio s radnog mjesta.

9. S obzirom na navedena utvrđenja prvostupanjski je sud smatrao da je tužitelj odbijanjem prekovremenog rada, svojim neprofesionalnim ponašanje, kao i postupanjem protivno propisanim procedurama, a s kojima je bio i upoznat, kršio radne obveze pa da su se ispunile pretpostavke za donošenje odluke o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika iz odredbe članka 115. stavak 1. točke 3. Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23., dalje: ZR/14.). Taj je sud posebno uzeo u obzir okolnost što je tužitelj kontinuirano i nakon izričitoga usmenog i pismenog upozorenja nastavio s tim ponašanjem čime je po ocijeni tog suda tužitelj prekršio točno određene obveze iz radnog odnosa koje su dovele do tuženikovog gubitka povjerenja u tužitelja kao radnika i do neprihvaćanja nastavka radnog odnosa.

9.1. Nadalje je taj sud smatrao da je tuženik prije donošenja osporene odluke proveo savjetovanje s radničkim vijećem i da je tuženik dostavio cjelokupno dokumentaciju radničkom vijeću.

9.2. Također je prvostupanjski sud smatrao da kod činjenice da je otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem tužitelja dopušten nema mjesta sudskom raskidu ugovora o radu i naknadi štete zbog tog raskida, pa je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

9.3. Isto tako, a kod činjenice da je odluka o otkazu ugovora o radu dopuštena, prvostupanjski sud je odbio i tuženikov zahtjev za sudski raskid ugovora o radu.

10. Navedena činjenična utvrđenja, kao i pravni zaključak prvostupanjskog suda glede dopuštenosti otkaza ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem tužitelja, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, s time što ni žalbenim navodima tužitelja nisu dovedena u sumnju.

10.1. Naime, prema odredbi članka 115. stavka 1. točke 3. ZR-a, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

10.2. Na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je pravilno postupio tuženik kada je donio odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju upućuju svi izvedeni dokazi, pa tako i iskazi saslušanih svjedoka i samog tužitelja u pogledu postupanja tužitelja 15. lipnja 2022., kada je odbio raditi prekovremeno, kao i u pogledu postupanja tužitelja u okolnostima kada kod putnika koji je letio 20. srpnja 2022. kompanijom Fly Dubaiji nije poštovao propisane procedure predmetne kompanije s kojima je bio upoznat na način da je propustio unijeti u kompjuterski sustav za registraciju putnika napomenu da putnik nije primljen na let radi nepotpunih dokumenata, a i u pogledu njegovog ophođenja prema radnim kolegama i putnicima jer je putniku iznio razgovor koji se odvijao između njega i poslodavca, na što sve je tužitelj upozoren, pa sada neosnovano tužitelj prigovara da nije počinio te povrede, a prvostupanjski je sud jasno naveo zašto je prihvatio kao vjerodostojne iskaze i isprave, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud, što se ponovno navodi.

10.3. Navedeno i iz razloga što prema utvrđenju prvostupanjskog suda i prema stanju iz spisa proizlazi da tužitelj nije opravdano svoj razlog odbijanja prekovremenog rada 15. lipnja 2022., kao što nije ni opravdao svoje postupanje u pogledu putnika koji je letio 20. srpnja 2022. kompanijom Fly Dubaiji, a ni razloge zbog kojih bi putniku prenosio svoju komunikaciju s poslodavcem, a na što je upozoren, što nije osporio, a što je sve utjecalo na organizaciju rada tuženika, kako je to i utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

10.4. Dakle, iz utvrđenih činjenica i dokaza koje je predočio tuženik, a na kojemu je teret dokaza u ovom slučaju u smislu odredbe članka 135. stavka 3. ZR-a, proizlazi da je tužitelj kršio obveze iz radnog odnosa, što je kontinuirano nastavio i nakon izričitoga usmenog i pismenog upozorenja, zbog čega je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja smatrajući da je odluka tuženika dopuštena jer je tuženik dokazao da na strani tužitelja postoji povreda na koju se tuženik poziva u odluci o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika.

11. Nadalje, ovaj je sud utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio i tužiteljev zahtjev u pogledu sudskog raskida i naknade štete jer nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 125. stavka 1. ZR-a kod utvrđenja da je opravdana odluka o otkazu koja je uvjetovana tužiteljevim kršenjem radne obveze.

12. Neosnovano tužitelj u svojoj žalbi ističe da je tuženik postupio sukladno članku 150. ZR-a kada je odluku o otkazu donio prije proteka roka tijekom kojeg je radničko vijeće imalo pravo očitovati se o namjeravanoj odluci o otkazu, jer je prvostupanjski sud pravilnom ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da je tuženik dostavio radničkom vijeću na očitovanje namjeravanu odluku, a po traženju tog vijeća i dodatnu dokumentaciju, pa da je predsjednik vijeća u telefonskom razgovoru obavijestio tuženika da se neće očitovati, čime je tuženik i po ocjeni ovog suda u cijelosti poštivao zakonsku proceduru.

13. Ostali žalbeni navodi kojima tužitelj osporava utvrđenja prvostupanjskog suda glede razloga za otkaz ugovora o radu (odbijanje naloga za prekovremeni rad, neprofesionalno ponašanje, nepostupanje po propisanim procedurama) su sadržajno prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka, a koji su suprotni pravilnom utvrđenju i zaključcima prvostupanjskog suda, pa ti navodi ne utječu na zakonitost i pravilnost pobijane odluke.

14. Također, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je donio odluku o troškovima postupka, koju tužitelj posebno žalbom i ne osporava.

15. S obzirom na sve navedeno, na temelju odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

Split, 13. veljače 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Andrea Boras Ivanišević