Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-532/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Andree Boras Ivanišević predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Borisa Mimice člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mark Baničević, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Hrvatskog hidrografskog instituta, OIB 51867618130, iz Splita, Zrinsko – Frankopanska 161, koji zastupa ravnateljica ĆU, a ona po odvjetnici Meri Blasov Pavasović, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ecija Kuljiš Bajić & Meri Blaslov – Pavasović, iz Splita, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-16/2022-11 od 9. rujna 2024., u sjednici održanoj 13. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-16/2022-11 od 9. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se utvrdi da nije dopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu KLASA: 112- 02/19-01/25, UR.BROJ: 561-21-5 od 9. prosinca 2021., pa da se naloži tuženiku da u roku od osam dana vrati tužitelja na posao sukladno ugovoru o radu na neodređeno vrijeme KLASA: 112-02/19-01/25, UR.BROJ: 561-03-19-1, od 1. listopada 2019. godine, kao i da mu tuženik nadoknadi parnični trošak u roku od osam dana i pod prijetnjom ovrhe (točka I. izreke).

1.1. Istom odlukom naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškove u iznosu od 625,00 eura, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužitelj u cijelosti zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se ukine i vrati na ponovno suđenje.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

5. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

6. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke tuženika od 9. prosinca 2021. kojom mu je izvanredno otkazan ugovor o radu, sa zahtjevom za vraćanje na rad.

7. Prvostupanjski je sud po provedenom dokaznom postupku utvrdio u bitnome sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika počevši od 14. srpnja 2014. do 10. prosinca. 2021., i to od 14. srpnja 2014. do 30. rujna 2019., na mjestu oceanologa geologa (mag. ing. (VSS), geološke struke) u Oceanološkom odjelu, a od 1. listopada 2019. do 10. prosinca 2021., na mjestu višega stručnog savjetnika (oceanologa geologa) (mag. ing) (VSS), geološke struke) u Oceanološkom odijelu,

- da je tuženik na temelju Odluke stožera civilne zaštite Republike Hrvatske od 12. studenoga 2021., o uvođenju posebne sigurnosne mjere obveznog testiranja, službenika, državnih dužnosnika i namještenika u javnim službama, službenika i namještenika u lokalnoj područnoj i regionalnoj samoupravi te zaposlenike trgovačkih društava i ustanova, donio odluku da su svi radnici, pa tako i tužitelj, obvezni prilikom ulaska u službene prostorije tuženika, osobi koju poslodavac za to ovlasti, predočiti EU digitalnu Covid potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz o cijepljenu odnosno preboljenju virusa Sars-Cov-2, s tim da radnik koji nema EU digitalnu Covid potvrdu odnosno drugi dokaz o cijepljenju ili preboljenju virusa Covid -19, je dužan prilikom ulaska u prostorije tuženika dostaviti osobi koja je ovlaštena od strane poslodavca, potvrdu o testiranju na virus Sars-Cov-19, a radnik koji odbije testiranje i predočiti potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz, nije mogao ulaziti i boraviti u poslovnim prostorijama poslodavca,

- da je tužitelj bio upozoren o povredi obveze iz radnog odnosa s mogućnošću otkaza ugovora o radu putem elektroničke pošte te posebno telegramom od 26. studenog 2021.,

- da je tužitelj odbio postupiti prema odluci tuženika te nije dostavio liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnost i za rad, niti je izostanak opravdao valjanim razlogom od 23. studenoga 2021. pa nadalje, što predstavlja tešku povredu radne obveze,

- da je tuženik 9. prosinca 2021. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju na koju je tužitelj 20. prosinca 2021., pravovremeno, podnio poslodavcu zahtjev za zaštitu prava radnika, na koji tuženik nije odgovorio,

- da iz iskaza tužitelja koji je saslušan na ročištu od dana 1. srpnja 2024., nedvojbeno proizlazi da se nije cijepio protiv bolesti Covid 19, te da je donio odluku da se neće ni testirati bez obzira što je bio upoznat s odlukom poslodavca da se počevši od 16. studenoga 2021., treba podvrgnuti testiranju ili dostaviti potvrdu o cijepljenju da bi pristupio na svoje radno mjesto,

- da je tuženik proveo postupak prethodnog savjetovanja sa sindikalnim povjerenicima Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Sindikalna podružnica Hrvatskog hidrografskog instituta - HHI, kojima je, dostavio sve podatke važne za donošenje namjeravane odluke o otkazu, a koji su se očitovali 6. prosinca 2021. na način da su se usprotivili namjeravanoj odluci tuženika.

8. Imajući u vidu navedena utvrđenja prvostupanjski je sud smatrao da tužitelj neosnovano opravdava svoj nedolazak na radnom mjesto činjenicom da je pokušavao pristupiti na radno mjesto od dana 23. studenog 2021. pa nadalje sve do donošenja sporne odluke, kod činjenice da nije postupio u skladu s mjerama o zaštiti zdravlja poslodavca, zbog čega mu je po ocjeni tog suda opravdano bio onemogućen pristupiti na radno mjesto. Nadalje je taj sud smatrao da je jedna od obveza radnika poštivanje odluka poslodavca i redoviti dolazak na posao i da poslodavac nije dužan trpjeti radnika koji se grubo ne drži svojih obveza te nema povjerenja u odluke poslodavca, pa kako je tužitelj odbijao postupati po odlukama poslodavca, te više dana uzastopno nije opravdao svoj izostanak, taj je sud ocijenio da je takvo ponašanje tužitelja neprihvatljivo u smislu odredbi Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23 i 64/23., dalje: ZR), koji regulira prava i obveze stranaka iz radnog odnosa, i da predstavlja grubo kršenje obveze iz radnog odnosa koje nije moguće popraviti, zbog čega da je došlo do gubitka povjerenja pa da je tuženik opravdano otkazao tužitelju ugovor o radu, kao i da nastavak radnog odnosa više nije moguć, iz kojih razloga je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

8.1. Također je taj sud smatrao da je tuženik prije donošenja osporene odluke proveo savjetovanje sa sindikalnim povjerenicima Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Sindikalne podružnice HHI, kojima je, dostavio sve podatke važne za donošenje namjeravane odluke o otkazu, te da su se sindikalni predstavnici usprotivi takvoj odluci.

9. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća ovaj žalbeni sud jer nisu ni žalbenim navodima dovedeni u sumnju.

10. Naime, u ovom postupku je trebalo utvrditi je li tužitelju osnovano dan izvanredni otkaz ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja.

11. Prema odredbi članka 116. ZR-a poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć (stavak 1.). Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

12. Tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da tužitelj nije postupio sukladno obvezujućoj uputi uvođenja i primjenjivanju posebne sigurnosne mjere obveznog testiranja na virus SARS-CoV-9 od 15. studenog 2021., kojom mjerom i po ocjeni ovog suda, nije ograničeno tužiteljevo pravo na rad i slobodu rada, već je to pravo zbog važnih razloga (zdravlja ljudi) samo uvjetovano ispunjenjem određenih uvjeta koje je tužitelj trebao ispuniti, a tuženik je bio dužan poštivati odluke propisane Odlukom Stožera civilne zaštite radi zaštite svih djelatnika i pacijenata koji se liječe kod tuženika, uz omogućavanje tužitelju odabira načina provjere za bolest COVID- 19, a koju je mogućnost tužitelj odbio, pa u situaciji kada tužitelj nije poštivao odluku o uvođenju posebnih sigurnosnih mjera o davanju na uvid potvrde o cijepljenju, preboljenju ili negativnom PCR testu, opravdano mu je zapriječen ulaz u zgradu tuženika.

12.1. Prvostupanjski sud pozivom i na odluku Ustavnog suda, poslovni broj: U-II- 5417/2021 od 21. prosinca 2021., kojom je odlučeno o ustavnosti mjera uvedenih na temelju Odluke Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske u vezi pandemije bolesti COVID-19, kao i u vezi uporabe covid potvrde u sustavu zdravstva, opravdano prihvaća navode tuženika da onemogućavanjem takvom radniku da pristupi u službene prostorije, poslodavac štiti život i zdravlje dugih radnika i pacijenata, a što je obvezan i prema Zakonu o zaštiti na radu (»Narodne novine«, broj 71/14., 118/14., 94/18. i 96/18.) te da mjere koje je tuženik provodio nisu diskriminatorne, jer je radnicima tuženika ostavljena mogućnost izbora, cijepljenje koje je dostupno i besplatno ili testiranje koje se provodi prije dolaska na posao na trošak tuženika. Isto tako, zahtjev da se obavezno testiraju osobe koje nisu cijepljene i koje nisu preboljele bolest COVID-19 da ima objektivno i razumno opravdanje, odnosno legitiman cilj i razmjerno je u smislu pravilne ravnoteže između interesa zajednice i poštovanja prava i sloboda pojedinaca. Ovo sve tim više kada se ima u vidu da je tuženik bio dužan poštivati obveze propisane Odlukom Stožera, s obzirom na ubrzano širenje i povećani rizik prijenosa bolesti COVID-19, uz omogućavanje odabira tužitelju koji od načina provjere na bolest COVID želi odabrati, a koju mogućnost je tužitelj odbio. 13. I po ocjeni ovog suda opravdan je zaključak tuženika da se odbijanje provedbe Odluka Stožera civilne zaštite ima smatrati teškim kršenjem obveza iz radnog odnosa (neopravdani nedolazak na posao), dok iz činjenica utvrđenih tijekom prvostupanjskog postupka proizlazi da nakon izdanih upozorenja i nadalje nije promijenio svoje postupanje.

13.1. S obzirom na sve naprijed navedeno tuženik je opravdano zapriječio ulazak tužitelju u zgradu gdje je tužitelj radio, pa tužitelj nije dolazio na posao i nije obavljao poslove svog radnog mjesta i to sve iz neopravdanih razloga. Naime, tužitelj (radnik) je došao na posao no nije ušao u prostorije tuženika jer nije predočio potvrdu o cijepljenju i nije se podvrgao testiranju na Covid-19 što je bio u obvezi, a tužitelj je imao saznanja da se mora testirati jer je o tome usmeno i pismeno obaviješten, pa mu nije omogućen pristup na radno mjesto kako ne bi došlo do potencijalne ugroze pacijenata i drugih radnika s kojima dolazi u kontakt. Pri tome je za navesti i da je odredbama članka 7. i 8. ZR-a propisana temeljna obveza radnika da obavlja preuzeti posao prema uputama poslodavca u skladu s naravi i vrstom rada, te da je radnik u radnom odnosu dužan pridržavati se odredbi ZR-a i drugih zakona odnosno propisa, pri čemu poslodavac nije dužan trpjeti u radnom odnosu radnika koji se grubo ne pridržava svojih obveza iz radnog odnosa, a neopravdani izostanak tužitelja s posla u trajanju od 23. studenog 2021. pa sve do donošenja osporene odluke 9. prosinca 2021., zbog čega je nedvojbeno došlo do problema i poremećaja u procesu rada, neprihvatljivo je ponašanje u smislu odredbi ZR-a, što je u opisanim okolnostima predstavljalo opravdani razlog za donošenje pobijane odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju.

14. Za donošenje drugačije odluke nisu od utjecaja ni žalbeni navodi tužitelja kojima osporava valjanost odluka stožera civilne zaštite jer je tužitelj bio upozoren na obveze iz radnog odnosa i jasno upoznat da sukladno odluci, protokolu i uputama samo radnik koji ima valjanu EU digitalnu COVID potvrdu ili odgovarajući drugi dokaz o cijepljenju, preboljenju odnosno testiranju, može obavljati poslove preuzete ugovorom o radu iz ugovornog odnosa, kao i da je bio upoznat da u protivnom neće moći obavljati ugovorene poslove. Tužitelj je od 23. studenog 2021. do donošenja pobijanje odluke o otkazu ugovora o radu 9. prosinca 2021. uporno odbijao postupiti sukladno takvoj odluci tuženika.

15. Uz navedeno potrebno je istaknuti da predmetnim rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske nisu prihvaćeni prijedlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom Odluke o uvođenju posebne sigurnosne mjere obveznog testiranja svih zaposlenika zdravstvenih ustanova, trgovačkih društava koje obavljaju zdravstvenu djelatnost te privatnih zdravstvenih radnika na virus SARS-CoV-2 („Narodne novine“ broj 105/21. i 108/21.).

15.1. Kako su prema odredbi članka 31. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst) odluke i rješenja Ustavnog suda obvezatni i dužna ih je poštovati svaka fizička i pravna osoba, to drukčije tumačenje tužitelja nema nikakvog značaja na donošenje odluke u ovom žalbenom postupka.

16. Neosnovani su i navodi tužitelja kojim osporava stajalište prvostupanjskog suda o opravdanosti mjere zapreke dolaska tužitelja na radno mjesto od strane tuženika kao poslodavca, na temelju činjenice da se nije razbolio u vrijeme pandemije pa da nije mogao narušiti načelo solidarnosti prema zdravlju. Naime, u situaciji proglašene epidemije zarazne bolesti osobna dogovornosti pojedinaca povećana jer je to nužno za sprečavanje širenja zaraze te je potrebna pojačana društvena odgovornost koja počiva na načelu solidarnosti, pa odluka tužitelja da ne predoči bilo koji od mogućih dokaza da je za svoju radnu okolinu siguran, što je bio obvezan i prema odredbama ZR-a i Zakona o zaštiti na radu. Uz navedeno, uvedene mjere nisu diskriminatorne jer je radnicima tuženika ostavljena mogućnost izbora, cijepljenje koje je dostupno i besplatno ili testiranje koje se provodi prije dolaska na posao. Zahtjev da se obvezno testiraju osobe koje nisu cijepljene i koje nisu preboljele bolest COVID-19 u ovom slučaju ima objektivno i razumno opravdanje, a osporena mjera ima legitiman cilj i razmjerna je u smislu da je uspostavljena pravedna ravnoteža između interesa zajednice i poštovanja prava i sloboda pojedinca.

17. Nadalje, nije osnovan niti prigovor tužitelja da mu je tuženik bio dužan omogućiti rad od kuće jer takav rad nije bio organiziran kod činjenice da se uz poštivanje mjera taj rad organizirao na radnom mjestu.

18. U odnosu na žalbene navode kojima tužitelj prigovara kako sud nije izveo dokaz saslušanjem ravnateljice tuženika, koji dokaz je predložio, za odgovoriti je tužitelju da prema odredbi članka 220. ZPP-a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Naime, ovlaštenje je suda ocijeniti postojanje potrebe za izvođenjem dokaza kao i ovlaštenje na slobodan izbor dokaznih sredstava, pa neizvođenjem dokaza saslušanjem ravnateljice tuženika prvostupanjski sud nije postupio suprotno odredbama ZPP-a niti je neizvođenjem tog dokaza tužitelj onemogućeni raspravljati pred sudom, kod činjenice da je na temelju izvedenih dokaza donio pravilnu i zakonitu odluku.

19. Nadalje, neosnovano tužitelj ističe da prvostupanjski sud nije primijenio tuženikov Pravilnik o radu iz 2015., koji je bio na snazi u vrijeme otkaza, jer je i tim pravilnikom i to odredbom članka 73. stavkom 1. propisano da ugovor o radu mogu otkazati poslodavac i zaposlenik pod uvjetima i na način predviđen Zakonom o radu i tim pravilnikom, dok je stavkom 2. propisano da odluku o otkazu o radu poslodavac može donijeti nakon savjetovanja s radničkim vijećem, a ako nije utemeljeni, sa sindikalnim povjerenikom, a što je sve prvostupanjski sud pravilno utvrdio u postupku kad je na temelju odredi ZR-a odlučio o dopuštenosti izvanrednog otkaza kojim je tužitelju otkazan ugovor o radu.

20. Isto tako, suprotno žalbenim navodima tužitelja, neosnovan je prigovor nepravovremenosti donošenja odluke o otkazu. To iz razloga jer u ovakvoj pravnoj situaciji kada se radi o povredi u dužem neprekinutom trajanju kao što je neopravdani izostanak s posla u dužem razdoblju (konkretno 13 dana izostanka s posla), rok za izvanredni otkaz ne počinje teći sve dok traje takvo ponašanje radnika, odnosno sve do eventualnog prekida takvog stanja i povratka na rad jer upravo kontinuitet takvog postupanja u kršenju obveza iz rada opravdava mogućnost donošenja odluke o izvanrednom otkazu kroz čitavo vrijeme.

21. Pravilna i valjano je obrazložena i odluka prvostupanjskog suda o troškovima postupka koju tužitelj u žalbi posebno ne pobija.

22. Slijedom iznijetog, a primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda te je odlučeno kao u izreci, ove presude.

Split, 13. veljače 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Andrea Boras Ivanišević