Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1249/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Veljku Kučekoviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĆŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Viktorija Knežević, odvjetnica iz Dubrovnika, Dr. Ante Starčevića 45, protiv tuženice ĆŠJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Juraj Magud, odvjetnik iz Grude, Gruda 146, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1269/2019-35 od 5. srpnja 2023., 13. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se tuženičina žalba, ukida se rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1269/2019-35 od 5. srpnja 2023. i predmet se vraća tom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:

"I. Određuje se prekid postupka u ovoj pravnoj stvari.

II. Postupak će se nastaviti kad se pravomoćno završi postupak koji se pod poslovnim brojem P-508/2017 vodi pred ovim sudom ili kad sud utvrdi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak.“

2. Protiv rješenja žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba je osnovana.

4. Suprotno žalbenim navodima, pobijano rješenje je valjano obrazloženo i neproturječno te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a.

5. Tužiteljica je protiv tuženice podnijela tužbu u kojoj je navela da je stekla pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine označene i opisane kao stan u visokom potkrovlju u kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine i posebnog dijela nekretnine označene i opisane kao stan na prvom katu u kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], povezan s odgovarajućim dijelom cijele nekretnine te je zatražila da se tuženici naloži da trpi uknjižbu prava vlasništva posebnih dijelova nekretnine, povezanih s odgovarajućim suvlasničkim dijelovima cijele nekretnine.

5.1. Prvostupanjski sud je uvidom u spis poslovni broj P-508/2017 utvrdio da među istim parničnim strankama teče parnica u kojoj tužiteljica ĆŠ traži da se utvrdi da je vlasnica 146/246 dijela nekretnina označenih i opisanih kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da se tuženici ĆŠJ naloži da trpi uknjižbu prava vlasništva tužiteljice za 146/246 dijela tih nekretnina. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je nadogradnjom stekla pravo vlasništva visokog potkrovlja i da su iz tog razloga raniji suvlasnički omjeri izmijenjeni na način da je sada njen udio 146/246 (raniji udio njenog oca od 71/246 dijela i njen udio stečen izgradnjom od 75/246).

5.2. Prvostupanjski sud smatra da utvrđenje prava vlasništva posebnih dijelova nekretnine - stana u visokom potkrovlju i stana na prvom katu u kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], povezanih s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, uz trpljenje uknjižbe, koje tužiteljica zahtijeva u ovom postupku obuhvaća i utvrđenje odgovarajućeg suvlasničkog dijela nekretnine, a u postupku P-508/2017 tužiteljica traži da se utvrdi vlasnicom 146/246 dijela prava vlasništva nekretnina označenih i upisanih kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (sada kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), uz trpljenje uknjižbe. Dakle, u oba je postupka potrebno utvrditi suvlasnički dio nekretnine kojeg je, prema njenoj tvrdnji, tužiteljica vlasnica, a s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine neodvojivo povezani posebni dijelovi nekretnine, koji su predmet postupka P-1269/2019. Zbog tih razloga prvostupanjski sud smatra da je utvrđenje suvlasničkog omjera kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prethodno pitanje za ovaj postupak pa je stoga pobijanim rješenjem određen prekid ovog postupka te je određeno da će se postupak nastaviti kad se pravomoćno završi postupak koji se pod poslovnim brojem P-508/2017 vodi pred tim sudom ili kad sud utvrdi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak. 5.3. Tužiteljica u predmetu poslovni broj P-508/17 tvrdi da je visoko potkrovlje kao i stan na I. katu predmetne zgrade sagrađeno oko 1991., dakle za vrijeme važenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, čije su odredbe omogućavale stjecanje vlasništva nad dijelovima zgrade bez istovremenog suvlasništva nekretnine na kojoj je zgrada sagrađena.

5.4. Člankom 370. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst; dalje: ZV) propisano je da vlasništvo na posebnom dijelu zgrade (etažno vlasništvo), a isto tako i pravo raspolaganja na posebnom dijelu zgrade u društvenom vlasništvu, stečeno na temelju prijašnjih propisa, od stupanja na snagu ovoga Zakona vlasništvo je posebnih dijelova nekretnine, kako je uređeno odredbama ovoga Zakona, pa se prosuđuje po njima, ako ovim prijelaznim odredbama nije što posebno određeno, stavkom 2. istog članka propisano je da vlasnik posebnoga dijela zgrade iz stavka 1. ovoga članka nakon stupanja na snagu ovoga Zakona ostaje vlasnikom svoga posebnoga dijela nekretnine, a nositelj prava raspolaganja na posebnom dijelu zgrade postaje vlasnikom toga posebnoga dijela, s time da se vlasništvo posebnoga dijela nekretnine neodvojivo povezuje s određenim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine po odredbama stavka 3. i 4. ovoga članka, stavkom 3. istog članka propisano je da vlasniku posebnoga dijela zgrade iz stavka 2. ovoga članka pripada stupanjem na snagu ovoga Zakona odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, umjesto njegova dosadašnjega sudjelovanja u zajedničkom nedjeljivom vlasništvu zajedničkih dijelova porodične zgrade sa suvlasništvom zemljišta, odnosno umjesto njegova dotadašnjega sudjelovanja u trajnom pravu korištenja zajedničkih dijelova višestambene zgrade s pravom trajnoga korištenja zemljišta, a stavkom 4. istog članka propisano je da veličina odgovarajućega suvlasničkoga dijela iz stavka 3. ovoga članka utvrdit će se odgovarajućom primjenom pravila ovoga Zakona o veličini odgovarajućega suvlasničkoga dijela nekretnine koji ovlašćuje suvlasnika da ima u svome vlasništvu posebni dio zgrade; do tada se smatra da su dijelovi svih suvlasnika jednaki, ali svaki od suvlasnika nekretnine, pa makar i ne bio vlasnikom posebnoga dijela zgrade, može zahtijevati da se utvrdi veličina suvlasničkih dijelova koje će sud među njih pravedno podijeliti.

5.5. Iz tužiteljičinih tvrdnji u ovom predmetu bi proizlazilo da je ona za vrijeme važenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima stekla etažno vlasništvo dijelova predmetne zgrade. No, to je sporno budući da tuženica tvrdi da to etažno vlasništvo nije stečeno. Stoga je prvo potrebno utvrditi da li je tužiteljica za vrijeme važenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima stekla etažno vlasništvo dijelova predmetne zgrade kako to ona tvrdi. Ukoliko bi se utvrdilo da je to etažno vlasništvo stečeno, tek tada dolazi u obzir utvrđivanje veličine odgovarajućeg suvlasničkog dijela. Međutim, tužiteljica je najprije podnijela tužbu radi utvrđivanja veličine odgovarajućeg suvlasničkog dijela u predmetu P-508/17, a tek nakon toga je podnijela tužbu u ovom predmetu radi utvrđenja da je etažno vlasništvo stečeno. Stoga će u predmetu P- 508/17 biti potrebno riješiti prethodno pitanje, a to je da li je tužiteljica stekla etažno vlasništvo. Ukoliko se u tom predmetu utvrdi da je to etažno vlasništvo stečeno, sud će moći usvojiti tužiteljičin tužbeni zahtjev u tom predmetu. Ukoliko ga usvoji, u izreci presude će stajati da je tužiteljica suvlasnica predmetne nekretnine u određenom omjeru. Tu treba reći da pravomoćna postaje samo izreka presude a ne i stavovi suda o prethodnim pitanjima. Stoga, ukoliko u predmetu broj P-508/17 bude prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice, iz izreke presude će proizlaziti da je ona suvlasnica predmetne nekretnine u određenom suvlasničkom dijelu bez naznake sa kojim posebnim dijelom zgrade je taj suvlasnički omjer povezan. Zbog toga neće biti riješeno pitanje da li je tužiteljica stekla etažno vlasništvo spornih dijelova zgrade, a o čemu se u ovom predmetu odlučuje kao o glavnom pitanju jer tužiteljica tužbenim zahtjevom u ovom predmetu niti ne traži utvrđenje veličine svog suvlasničkog dijela već samo traži utvrđenje da je stekla pravo vlasništva predmetnih posebnih dijelova zgrade, a što je povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine pa se u ovom postupku niti neće raspravljati o veličini tog suvlasničkog dijela.

5.6. Zbog tih razloga se pitanje veličine tužiteljičinih suvlasničkih dijelova ne može smatrati prethodnim pitanjem u ovom predmetu pa je zbog toga prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je odredio prekid postupka zbog čega je pobijano rješenje ukinuto na temelju članka 380. točka 3. ZPP-a i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na daljnji postupak.

Koprivnica, 13. veljače 2025.

Sudac

Veljko Kučeković