Poslovni broj: Usž-3815/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja SC, državljanina Ruske Federacije, smještenog u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite, Hotel Porin, Zagreb, Sarajevska 41, kojeg zastupa opunomoćenik Sebastian Miše, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Miše & Pavić d.o.o., Zagreb, Petrinjska 48, OIB: 20911691255, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, odlučujući o žalbi tužitelja protiv točke I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI- 2249/2023-20 od 27. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje točka I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2249/2023-20 od 27. lipnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastav žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216-03/22-06/4868, URBROJ: 511-01-212-23-9 od 22. svibnja 2023. i odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj (točka I. izreke). Tužitelju je odobrena besplatna pravna pomoć u predmetnom upravnom sporu (točka II. izreke); tuženiku je naloženo pružatelju pravne pomoći odvjetniku Sebastianu Miše isplatiti 3.125,00 eura u roku 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć (točka III. izreke) dok je odbijen zahtjev za naknadom troškova pravne pomoći u preostalom dijelu (točka IV. izreke).
2. Rješenjem tuženika od 22. svibnja 2023. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te je određeno da je tužitelj dužan u roku od 30 dana od dana izvršnosti tog rješenja napustiti Europski gospodarski prostor (dalje: EGP) pod prijetnjom prisilnog udaljenja.
3. Tužitelj pobija zakonitost točke I. prvostupanjske presude zbog svih žalbenih razloga. Navodi da pobijana presuda nije pravilno obrazložena. Okolnosti cijenjene pri donošenju presude navedene su paušalno, nisu sagledane u kontekstu konkretnog slučaja niti su vrednovani navodi tužitelja. Nije točno da tužiteljev život po povratku u Rusku Federaciju ne bi bio u opasnosti. Za priznavanje međunarodne zašite treba vrednovati i okolnosti koje su nastale nakon što je napustio matičnu zemlju. Navodi da je u godinu i pol rata u Ukrajini 500.000 ljudi ubijeno ili ranjeno te svoj strah od povratka ne smatra subjektivnim. Činjenica da je legalno napustio zemlju ne znači da se legalno može u nju vratiti. Navodi da se ne može očekivati od Rusije da će u vrijeme dok napada drugu suverenu državu poštivati formalne procedure u vezi novačenja i mobilizacije. Tužitelj navodi da okolnost da su mu na kućnu adresu dostavljena dva poziva radi utvrđivanja zdravstvene sposobnosti doživljava kao individualnu prijetnju u vezi slanja u rat. Budući da se nije odazvao pozivima upućenima mu telefonom kao ni pisanim putem, može biti proglašen dezerterom i stranim agentom ili mučen i poslan u rat bez obzira što nije prošao vojnu obuku. U Rusiji su sva ljudska prava ugrožena i ne čudi da je poziv za rat primio s telefonskog broja koji nije naveden na službenoj stranici vojnog ureda. Neživotno je očekivati da se u Rusiji, koja provodi sustavnu međunarodnu kampanju dezinformiranja, pozivi za vojsku uručuju samo elektroničkim putem.
3.1. Tužitelj navodi da je u Republiku Hrvatsku došao legalno, tu je poštivao pravni poredak, na hrvatskom jeziku pohađa Zrakoplovnu tehničku školu Rudolfa Perišina. Sud nije obrazložio zašto njegove navode smatra nevjerodostojnima, a u upravnom postupku nije detaljno ispitan na okolnosti koje se odnose na njegov položaj i osobna iskustva u zemlji podrijetla u odnosu na činjenicu da je S, mlad i zdrav muškarac, u vrijeme kada Rusija napada drugu samostalnu i neovisnu državu.
3.2. Predlaže sudu poništiti točku I. izreke pobijane presude i rješenje tuženika te usvojiti tužbeni zahtjev. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu 781,25 eura.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu pobija njenu osnovanost iz razloga navedenih u obrazloženju svog rješenja od 22. svibnja 2023. i razloga danih u obrazloženju pobijane presude. Predlaže žalbu odbiti.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS) Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku i sporu, prvostupanjski sud je utvrdio da je osporeno rješenje doneseno u pravilno provedenom upravnom postupku, na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Radilo se o članku 20. i članku 21. stavcima 1. i 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, 70/15., 127/17., 32/23.; dalje Zakon) čije je mjerodavne odredbe prvostupanjski sud citirao u obrazloženju.
8. Uvidom u spis suda i tuženika utvrđeno da je tužitelj u Republici Hrvatskoj izrazio namjeru za međunarodnu zaštitu, da je u upravnom postupku saslušan kod tuženika o čemu je sačinjen zapisnik koji je tužitelj bez primjedbe potpisao. Postupak kod tuženika vođen je uz sudjelovanje službenog prevoditelja za ruski jezik, za koji je jezik tužitelj izjavio da ga govori i razumije.
9. Tijekom upravnog postupka i spora tužitelj je tvrdio da bi povratkom u Rusku Federaciju za njega postojala opasnost mobilizacije za rat u Ukrajini bez obzira što nije služio vojsku. Tuženik i prvostupanjski sud navedeno osnovano nisu smatrali razlogom odobravanja azila (članak 20. Zakona) ni supsidijarne zaštite (članak 21. Zakona) tužitelju. Pravilno je prvostupanjski sud obrazložio da je tužitelj legalno napustio zemlju porijekla 1. listopada 2022. što ne bi mogao da je dobio poziv za mobilizaciju te neosnovano ističe da bi njegov odlazak vlasti matične zemlje smatrale dezertiranjem.
10. Vezano za navode žalbe da sud nije vrednovao okolnosti koje su nastale nakon njegova odlaska iz matične zemlje valja istaći da je prvostupanjski sud proveo detaljan dokazni postupak u kojem je razložno otklonio osnovanost navoda tužitelja da su se okolnosti u Ruskoj Federaciji vezano za provedbu mobilizacije promijenile na način da bi njegov tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti osnovanim.
10.1. U tom smislu sud je saslušao tužitelja te pribavio dokaze kojima je provjerio istinitost navoda tužitelja da je u odnosu na tužitelja pokušavana mobilizacija za vrijeme njegova boravka u Hrvatskoj. Ovaj Sud prihvaća obrazloženje pobijane presude da na preslici zaslona tužiteljevog mobitela nema naziva telekomunikacijske mreže putem koje mu je poziv bio upućen, nije vidljiv datum zaprimanja poziva kao niti to na čijem je telefonu broj snimljen. Tijekom dokaznog postupka otklonjena je mogućnost da bi to bio broj telefona Vojnog ureda u Sankt Petersburgu.
10.2. U odnosu na pisane pozive koji su tužitelju, prema njegovu iskazu, bili upućivani na rusku adresu, poziv vojnog komesara da se 10. ožujka 2024. odazove liječničkom pregledu radi utvrđivanja zdravstvene sposobnosti za potrebe mobilizacije i poziv da se 19. ožujka 2024. javi u vojni komesarijat, utvrđeno je da isti nisu autentični i istiniti. U tom smislu prvostupanjski sud navodi da izgled poziva koji je tužitelj priložio ne odgovara izgledu poziva za služenje vojnog roka ni izgledu poziva za mobilizaciju koji se trenutačno primjenjuju u Rusiji jer se takav poziv primjenjivao u vremenu od 2000. do 2009. Tužitelj tijekom dokaznog postupka nije otklonio sumnju u istinitost poziva ni opravdao zašto su mu pozivu bili upućivani od različitih vojnih ureda, Vojnog ureda Primorskog okruga Petrograda i Vojnog komesarijata Admiraltejskog i Kirovskog okruga grada Petrograda.
10.3. Prvostupanjski se sud pozvao na izvješće Library of Congress prema kojem je ruski savezni zakon broj 127-FZ, na snazi od 10. travnja 2023., propisao da digitalne obavijesti postavljene na pojedinačne račune na državnom portalu postaju aktivne i smatraju se isporučenima za sedam dana bez obzira na to koristi li vojni obveznik web stranicu Gosuslugi ili ne, i neovisno o tome jesu li pojedinci primili tiskani primjerak poštom ili ne.
11. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz izvedenih dokaza u upravnom i sudskom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezulatat arbitrarnog postupanja. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a.
12. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda (točka I. izreke).
13. Sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a, s obzirom na to da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II. izreke). Prema članku 8. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite („Narodne novine“, 140/15. i 155/22.; dalje Pravilnik) pravna pomoć u smislu članka 1. stavka 1. Pravilnika obuhvaća pomoć u sastavljanju žalbe (točka 1.) i zastupanje u prvostupanjskom upravnom sporu (točka 2.), to tužitelj ni po toj osnovi ne ostvaruje pravo na besplatnu pravnu pomoć u drugostupanjskom upravnom sporu.
U Zagrebu 13. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
