Poslovni broj: Usž-2094/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja MJ, državljanina Ruske Federacije, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenici Indiri Kartal, odvjetnici iz Zagreba, Savska 90, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, odlučujući o žalbi tužitelja protiv točke I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-797/24-12 od 30. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje točka I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-797/24-12 od 30. travnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastav žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216-03/23-06/9943, URBROJ: 511-01-212-23-7 od 10. siječnja 2024. (točka I. izreke); tužitelju je odobrena besplatna pravna pomoć (točka II. izreke) te je naloženo tuženiku da pružateljici pravne pomoći isplati 1.000,00 eura u roku od petnaest dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

2. Rješenjem tuženika od 10. siječnja 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj (točka I. izreke) i tužitelju je naloženo da u roku od petnaest dana od dana izvršnosti tog rješenja napusti Europski gospodarski prostor (dalje: EGP) pod prijetnjom prisilnog udaljenja (točka II. izreke).

3. Iz sadržaja tužiteljeve žalbe proizlazi da pobija zakonitost točke I. prvostupanjske presude zbog svih žalbenih razloga.

3.1. Tužitelj smatra da je bitnu povredu pravila sudskog postupka sud počinio time što nije odlučio o njegovom prijedlogu za odgodnim učinkom tužbe. Povrijeđeno mu je pravo na obrazloženu sudsku odluku budući da se u obrazloženju presude ponavljaju navodi odgovora na tužbu tuženika i citra materijalno pravo koje nije pravilno primijenjeno. Nije mu dana mogućnost raspravljanja pred sudom jer je rasprava trajala kratko, deset minuta, što mu nije bilo dovoljno za davanje iskaza.

3.2. Tužitelj navodi da je zrele životne dobi, roditelj dvoje maloljetne djece, slabog zdravstvenog stanja, da su ga htjeli odvesti u rat koji on ne smatra svojim te da je u svom „kratkom obraćanju sudu“ iskazao da bi mogao biti mobiliziran iako je ograničeno vojno sposoban. Tijekom upravnog postupka tuženik mu nije osigurao stručnu pravnu pomoć što je protivno Ustavu Republike Hrvatske.

3.3. Predlaže sudu poništiti pobijanu presudu, predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu 500,00 eura.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu pobija njenu osnovanost iz razloga navedenih u obrazloženju svog rješenja od 10. siječnja 2024. i razloga danih u obrazloženju pobijane presude. Predlaže žalbu odbiti.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS) Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.

7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku i sporu, prvostupanjski sud je utvrdio da je osporeno rješenje doneseno u pravilno provedenom upravnom postupku, na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava, Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, 70/15., 127/17., 32/23.; dalje Zakon) i Zakonu o strancima („Narodne novine“, 133/20., 114/22. i 151/22.) čije je mjerodavne odredbe prvostupanjski sud citirao u obrazloženju.

8. Uvidom u spis suda i tuženika utvrđeno da je tužitelj u Republici Hrvatskoj 30. travnja 2023. u Policijskoj upravi sisačko – moslavačkoj, Postaji granične policije Dvor, izrazio namjeru za međunarodnu zaštitu, a zahtjev za međunarodnu zaštitu je predao 17. svibnja 2023. Ministarstvu unutarnjih poslova Republike HrvatskeH, Upravi za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektoru za strance i međunarodnu zaštitu, Službi za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu. U upravnom postupku tužitelj je saslušan kod tuženika 17. svibnja 2023., o istome je sačinjen zapisnik koji je tužitelj bez primjedbe potpisao. Postupak kod tuženika vođen je uz sudjelovanje službenog prevoditelja za ruski jezik, a tužitelj je izjavio da se s prevoditeljem dobro razumije.

9. Tijekom upravnog postupka i spora tužitelj je tvrdio da bi povratkom u Rusku Federaciju za njega postojala opasnost mobilizacije za rat u Ukrajini bez obzira što nije služio vojsku i ograničeno je vojno sposoban. Tuženik i prvostupanjski sud navedeno osnovano nisu smatrali razlogom odobravanja azila (članak 20. Zakona) ni supsidijarne zaštite (članak 21. Zakona). Pravilno je prvostupanjski sud obrazložio da za tužitelja povratkom u zemlju podrijetla ne bi došlo do stvarnog rizika da bi kao tražitelj međunarodne zaštite bio izložen ozbiljnoj nepravdi. Navedeno stoga jer je mobilizacija objavljena u Ruskoj Federaciji 21. rujna 2022. bila djelomična, odnosila se na rezerviste i osobe koje su služile vojni rok, a tužitelj je ograničeno vojno sposoban i nije služio vojsku. Mobilizacija je okončana 31. listopada 2022., a tada je tužitelj još bio u Ruskoj Federaciji, u tom mu vremenu nije stigao vojni poziv, zemlju podrijetla je napustio legalno.

10. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz izvedenih dokaza u upravnom i sudskom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezulatat arbitrarnog postupanja. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a.

11. Žalbeni navodi u odnosu na izostanak stručne pravne pomoći tužitelju tijekom upravnog postupka i pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja ponovljeni su navodi tužbe, a osnovanost istih detaljnim je obrazloženjem, koje ovaj Sud u potpunosti prihvaća, otklonio prvostupanjski sud.

12. Vezano za navode žalbe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu postupka time što nije odlučio o tužiteljevom zahtjevu za odgodnim učinkom tužbe valja istaći da propust prvostupanjskog suda da odluči o prijedlogu tužitelja da tužba ima odgodni učinak nije bio od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke. Prema odredbi članka 51. stavka 1. točke 1. Zakona tužba podnesena upravnom sudu odgađa izvršenje rješenja, osim u slučaju odbijanja zahtjeva u ubrzanom postupku sukladno članku 41. toga Zakona. Uvidom u spis tuženika utvrđeno je da je tužitelj zahtjev za međunarodnu zaštitu predao 17. svibnja 2023., a tuženik je o tom zahtjevu riješio 10. siječnja 2024. Budući da je o tužbenom zahtjevu odlučeno u vremenu duljem od dva mjeseca tužba je imala odgodni učinak.

13. Tužitelj postupanjem prvostupanjskog suda nije bio onemogućen u pravu na pristup sudu. Tužitelj je tijekom postupka saslušan, u žalbi i sam navodi da se „sudu obratio“. Zapisnik o raspravi bez primjedbe je potpisao te sada prigovore o trajanju rasprave ističe neutemeljeno. Postupanjem suda vezano za pristup tužitelja sudu i sadržaj obrazloženja presude nije došlo do povrede prava tužitelja na pravično suđenje predviđenih člankom 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 05/14.).

14. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

15. Opunomoćenici tužitelja, odvjetnici Indiri Kartal, priznato je pravo na naknadu za pruženu pravnu pomoć tužitelju sukladno Pravilniku o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite („Narodne novine“, 140/15. i 155/22.; dalje Pravilnik) jer je ista određena kao pružateljica besplatne pravne pomoći u postupku priznavanja međunarodne zaštite.

16. Sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a, s obzirom na to da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II. izreke). Prema članku 8. Pravilnika pravna pomoć u smislu članka 1. stavka 1. Pravilnika obuhvaća pomoć u sastavljanju žalbe (točka 1.) i zastupanje u prvostupanjskom upravnom sporu (točka 2.), to tužitelj ni po toj osnovi ne ostvaruje pravo na besplatnu pravnu pomoć u drugostupanjskom upravnom sporu.

U Zagrebu 13. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić