Poslovni broj: Usž-4266/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja APM, državljanina Kube, smještenog u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Sarajevska 41, kojeg zastupa opunomoćenik Matija Duk, odvjetnik iz Zagreba, Međimurska 21, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Zagrebačke, Uprave za imigraciju, državljanstvo i pravne poslove, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi međunarodne zaštite, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3169/2024-6 od 23. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se točka I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3169/2024-6 od 23. listopada 2024. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovog žalbenog postupka u iznosu 1.250,00 eura (tisuću dvjesto pedeset eura) u roku 60 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216-03/23-06/1151, URBROJ: 511-01-212-23-11 od 29. svibnja 2024. (točka I. izreke); tužitelju je odobrena besplatna pravna pomoć (točka II.) te je naloženo tuženiku odvjetniku Matiji Duku, pružatelju pravne pomoći, isplatiti 1.000,00 eura u roku 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć (točka III.).
2. Rješenjem tuženika od 29. svibnja 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj te mu se nalaže da u roku 8 dana od dana izvršnosti tog rješenja napusti Europski gospodarski prostor (dalje: EGP) pod prijetnjom prisilnog udaljenja.
3. Tužitelj pobija zakonitost točke I. izreke prvostupanjske presude zbog svih žalbenih razloga. Prvostupanjski sud nije proveo predloženi dokaz saslušanja tužitelja već je odluku temeljio na iskazu tužitelja danom kod tuženika u upravnom postupku. Tužitelj navodi da je time onemogućen očitovati se o svim činjenicama i pravnim pitanjima. Smatra da prvostupanjski sud olako prihvaća tvrdnje tuženika da tužitelj nije od interesa vlastima svoje zemlje. Javno je iskazivao nezadovoljstvo vlastima na Kubi, supruga mu je istupila iz članstva u komunističkoj partiji, punica mu nije odobreno izdavanje putovnice jer joj je obitelj napustila Kubu. Prvostupanjski sud nije obrazložio rok određen mu za napuštanje EGP-a.
3.1. Predlaže ovom Sudu poništiti prvostupanjsku presudu, riješiti o tužbenom zahtjevu te potražuje trošak sastava žalbe.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je ista neosnovana iz razloga navedenih u obrazloženju njegovog svog rješenja od 29. svibnja 2024.
5. Žalba je osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.
7. Uvidom u pobijanu presudu i spis tuženika utvrđeno je da zahtjev tužitelja za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj odbijen kao neosnovan. Odluka tuženika je obrazložena time da analizom izjava tužitelja, njegovih osobnih okolnosti, izvješća o zemlji podrijetla i procjenom budućeg individualnog rizika nije utvrđeno postojanje okolnosti temeljem kojih bi mu bilo moguće priznati pravo na azil ili supsidijarnu zaštitu sukladno člancima 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, 70/15., 127/17.; dalje: Zakon). Nije nađen opravdan strah od povratka u Kubu zbog neodazivanja u vojsku i strah od odmazde režima zbog sudjelovanja na prosvjedu u Havani 2021.
8. Prvostupanjski je sud na temelju činjenica koje je tuženik utvrdio u upravnom postupku donio presudu bez provođenja dokaza saslušanjem tužitelja, a koji je dokaz tužitelj u tužbi predložio. Obrazlažući odluku o zakonitosti rješenja tuženika, prvostupanjski je sud istaknuo da su u rješenju tuženika utvrđene sve osobne okolnosti tužitelja u vezi rizika vraćanja u zemlju podrijetla. Prvostupanjski je sud odbio dokazni prijedlog tužitelja da ga se tijekom spora sasluša smatrajući da je saslušanje predloženo na okolnosti o kojima je tužitelj detaljno iskazivao tijekom upravnog postupka, na raspravi mu je omogućeno sudjelovanje uz tumača, na jeziku koji razumije, a saslušanje tužitelja Zakonom, u upravnom sporu, za razliku od upravnog postupka, nije propisano kao obavezno.
9. Ovaj Sud ocjenjuje da je u predmetnom prvostupanjskom upravnom sporu povrijeđeno načelo izjašnjavanja stranke iz članka 6. stavka 1. ZUS-a koje zahtijeva od suda da prije donošenja presude svakoj stranci omogući izjašnjavanje o zahtjevima i navodima drugih stranaka i svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Prema stavku 2. toga članka ZUS-a, sud može odlučiti u upravnom sporu bez davanja stranci mogućnosti izjašnjavanja samo u slučajevima propisanim zakonom.
10. Prvostupanjski sud nije iskoristio procesne mogućnosti čiji je cilj omogućavanje prava stranaka na raspravljanje pred sudom, već je donio presudu ne omogućivši tužitelju ostvarivanje prava koja mu jamči ZUS, kao i članak 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14.: dalje Ustav RH). Ocjenjujući postupanje prvostupanjskog suda u smislu tužiteljeva prava na raspravljanje pred sudom, odnosno prava na izjašnjavanje o svim relevantnim činjenicama i okolnostima konkretnog slučaja, Visoki upravni sud smatra da nisu postojali opravdani razlozi za okončanje spora prije no što je tužitelju bilo omogućeno raspravljanje pred sudom. Slijedom iznijetog, Sud smatra da su u postupku pred prvostupanjskim sudom učinjene povrede postupka koje su dovele do nezakonitosti prvostupanjske presude u formalnom smislu.
11. Slijedom iznijetog, Sud je ocijenio osnovanim žalbene navode o postupovnim povredama počinjenim u postupku pred prvostupanjskim sudom, a kojim povredama obuhvaćeno i pravo tužitelja na pošteno suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava RH.
12. Stoga zbog povrede ustavnog prava na pošteno suđenje valja poništiti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu radi otklanjanja navedenih postupovnih propusta i ostvarivanja ustavnog prava tužitelja na pošteno suđenje.
13. Našavši postupovne povrede koje su u okolnostima konkretnog slučaja dostatne za poništavanje osporavane presude, Sud nije ispitivao osnovanost ostalih žalbenih navoda.
14. Polazeći od navedenog, a imajući na umu činjenicu da je žalbom osporena samo točka I. izreke prvostupanjske presude, Sud je, na temelju članka 135. stavka 3. ZUS-a, odlučio kao u točki I. izreke.
15. Tužitelju je, s obzirom na potpuni uspjeh u sporu, dosuđen zatraženi iznos naknade troška sastava žalbe. Isti je u skladu s Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23.; dalje: Tarifa). Prema Tbr. 27. Tarife nagrada za sastavljanje tužbe, odgovora na tužbu, prijedloga za donošenje privremene mjere, prijedloga za nagodbu te obrazloženih podnesaka s činjeničnim ili pravnim navodima u prvostupanjskom upravnom sporu u neprocjenjivim predmetima iznosi 500 bodova (točka 1 alineja 2.); za sastav žalbe protiv presude i rješenja propisana je nagrada iz točke 1. Tbr. 27 uvećana za 25% (točka 3.). U Tbr. 54. Tarife propisana je vrijednost boda u iznosu 2,00 eura.
16. Slijedom navedenog, na temelju članka 144. i 147. stavka 1. ZUS-a, riješeno je kao u točki II. izreke.
U Zagrebu 13. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
