Poslovni broj: UsII-265/2024-5

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Borisa Markovića, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada Makarske, Obala kralja Tomislava 1, Makarska, OIB: 53515145212, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Burić i Koudela iz Šibenika, Poljana 4, protiv tuženika Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave, Ulica grada Vukovara 23/V, OIB: 95857869241, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Elektro Makarska d.o.o., Makarska, Kralja Zvonimira 3a, radi javne nabave, na sjednici vijeća održanoj dana 13. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave, klasa: UP/II-034-02/24-01/487, urbroj: 354-02/10-24-7 od 25. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Točkom 1. osporenog rješenja poništena je Odluka o odabiru od 12. rujna 2024. u otvorenom postupku javne nabave, broj objave: 2024/SF02-0007227, predmet nabave: održavanje javne rasvjete naručitelja Grada Makarska. Točkom 2. poništen je otvoreni postupak javne nabave, broj objave: 2024/SF02-007227, predmet nabave: održavanje javne rasvjete naručitelja Grada Makarska, a točkom 3. naloženo je naručitelju Gradu Makarska da u roku od 8 dana od dana javne objave rješenja na internetskim stranicama Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave nadoknadi žalitelju [obrt], vlasnik ĆF, [adresa], troškove žalbenog postupka u iznosu od 2.570,00 eura.

2. Protiv navedenog rješenja naručitelj Grad Makarska podnio je tužbu u kojoj ističe da osporeno rješenje počiva na utvrđenjima osobito bitne povrede odredaba javne nabave (članak 404. stavak 2. točka 7. Zakona o javnoj nabavi – "Narodne novine", broj: 120/16. – dalje: ZJN) i nepravilnosti u pogledu ocjena ponuda bez navođenja pravnog propisa.

3. Tužitelj smatra kako osporeno rješenje nije utemeljeno na zakonu kako u pogledu glavne stvari tako i u pogledu troškova.

Ističe da je člankom 404. ZJN-a propisano da tuženik u žalbenom postupku postupa u granicama žalbenih navoda, a po službenoj dužnosti pazi na osobito bitne povrede odredaba javne nabave koje, između ostalog, čini javni naručitelj koji odredi kriterije za odabir gospodarskog subjekta koji nisu sukladni članku 256. – 259. Dakle, smatra da je izričito propisano da javni naručitelj čini osobito bitnu povredu postupka javne nabave u slučaju da ne odredi kriterije za odabir gospodarskog subjekta sukladno člancima 256. – 259. ZJN-a. Pregledom navedenih odredaba nema mjesta zaključku da su u člancima od 256. do 259. ZJN-a u odjeljku b) propisane odredbe prema kojima je uvjet stručne i tehničke sposobnosti gospodarskog subjekta vezan uz predmet nabave ako je isti ili sličan kao predmet nabave, već je ta odredba sadržana u daljnjim člancima i to članku 268. stavku 5. ZJN-a odjeljku c). Samim time eventualna povreda odredbe članka 268. ZJN-a ne može se podvesti pod osobito bitnu povredu odredbi javne nabave iz članka 404. stavka 2. točke 7. ZJN-a na koju tuženik pazi po službenoj dužnosti. Dakle, povreda odredbi članka 268. ZJN-a ne predstavlja osobito bitnu povredu odredbi javne nabave iz članka 404. točke 7. ZJN-a. U odnosu na pregled i ocjenu ponuda u obrazloženju osporenog rješenja tuženik navodi da je utvrdio nepravilnost u pogledu i ocjeni ponuda (strana 12., pasos 6.) ne navodeći na koju specifičnu nepravilnost se referira. Međutim, pregledom obrazloženja na stranici 7. i 8. osporenog rješenja proizlazi da tuženik nalazi kako tužitelj u dokumentaciji o nabavi nije odredio minimalnu vrijednost u pogledu ponuđenog vremena odaziva na hitnu intervenciju, nego je postavio ograničenje u pogledu maksimalne vrijednosti (180 minuta) te nije propisao da će odbiti ponudu ponuditelja koji ponudi vrijeme odaziva koje, prema procjeni tužitelja, nije ostvarivo radi čega da nisu ispunjeni uvjeti za odbijanje ponude žalitelja [obrt] vlasnika ŠF te u tom dijelu ocijenio žalbeni navod kao osnovan. Međutim, i sam tuženik navodi i svoj stav da ponuđeno vrijeme odaziva na hitnu intervenciju nije niti logično, a niti životno te se tuženik slaže s tužiteljevom argumentacijom kako nije realno izvedivo da će se žalitelj u jednoj minuti odazvati na hitnu intervenciju. Osim što je predmetni žalbeni navod ocijenjen kao osnovan, tuženik ne navodi na kojem članku temelji takvo utvrđenje te ostaje nejasno smatra li tuženik predmetnu odluku nepravilnošću i ako da prema kojem propisu, što pobijano rješenje čini manjkavim i nezakonitim. Poziva se i na odredbu članka 98. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP) u kojem je navedeno što sve obrazloženje treba sadržavati. Postupanjem tuženika, tužitelj smatra da je ostao uskraćen za procesne garancije koje su tužitelju zajamčene ZUP-om, jer je pobijano rješenje manjkavo u pogledu razloga prihvaćanja žalbe [obrt] vlasnika ŠF, [adresa] i jer pobijanom rješenju nedostaju valjani i zakoniti razlozi. Predlaže poništiti osporeno rješenje te nadoknaditi troškove postupka.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je tuženik dužan utvrditi postoje li osobito bitne povrede postupka ako neki od kriterija za odabir gospodarskog subjekta nisu određeni sukladno člancima od 256. do 259. ZJN-a. Upravo je člankom 258. ZJN-a propisano da svi uvjeti sposobnosti moraju biti vezani uz predmet nabave, dok je člankom 268. stavkom 5. propisano da se smatra da je uvjet tehničke i stručne sposobnosti gospodarskog subjekta vezan uz predmet nabave ako su radovi roba ili usluge isti ili slični predmetu nabave, odnosno grupi predmeta nabave ako je predmet podijeljen na grupe. Stoga smatra da je u konkretnom slučaju tužitelj postupio protivno odredbi članka 256. stavka 1. ZJN-a, a u vezi s člankom 268. stavkom 5. ZJN-a. Smatra da je tužitelj pogrešno zaključio da se članak 268. ZJN-a ne smije uzeti u obzir s obzirom na činjenicu da se upravo kriterij vezanosti uz predmet nabave iz članka 256. stavka 4. ZJN-a ocjenjuje sukladno tom članku. Stoga tuženik ističe da je u konkretnom slučaju počinjena osobito bitna povreda postupka javne nabave iz članka 404. stavka 2. točke 7. ZJN-a. Ističe da navedeno proizlazi i iz prakse Visokog upravnog suda, primjerice presude poslovni broj: UsII-268/21, poslovni broj: UsII-75/21 i poslovni broj: UsII-113/19. Što se tiče tužbenih navoda vezanih za nepravilnosti u pregledu i ocjeni ponuda tuženik ističe da je žalbeni navod žalitelja, kojim je osporavao odbijanje njegove ponude, ocijenio osnovanim te da je u pobijanom rješenju dana jasna i obrazložena ocjena iz kojeg razloga je postupanje naručitelja tužitelja odnosno odbijanje ponude žalitelja ocijenjeno nezakonitim. Tuženik podsjeća da je Dokumentacijom o nabavi u predmetnom postupku javne nabave (točka 2.2.) propisano u dijelu kriterij za odabir ponude "vrijeme odaziva na hitnu intervenciju" te da se za navedeni kriterij može dobiti maksimalno 10 bodova, a propisana je i formula za izračun bodova prema kojoj manja ponuđena vrijednost donosi više bodova, odnosno prema propisanoj formuli najpovoljnijoj vrijednosti dodjeljuje se najveći broj, 10 bodova, dok se ostale ponude boduju u odnosu na najpovoljniju. U istoj točki Dokumentacije o nabavi propisano je da ponuditelji po tom kriteriju mogu ponuditi najviše 180 minuta. Osim toga, tuženik je naglasio da najniža vremenska vrijednost odaziva nije propisana. Tuženik je u postupku utvrdio da naručitelj ponudu žalitelja nije pregledao sukladno uvjetima iz Dokumentacije o nabavi. Naime, nedopušteno bi bilo naručitelju da u postupku pregleda i ocjene ponuda prema ponuditeljima primjeni druge uvjete od onih propisanih Dokumentacijom o nabavi jer bi takva situacija u konačnici, osmi što bi predstavljala povredu načela transparentnosti i potencijalnu povredu jednakog tretmana ponuditelja, predstavljala i narušavanje pravne sigurnosti. Tuženik ističe da je postupak javne nabave strogo formalan te da ne postoji mogućnost tumačenja zahtjeva i odredbi iz Dokumentacije o nabavi drugačije nego što je navedeno i propisano. U tom smislu ukazuje i na bogatu praksu ovoga Suda u kojoj je Sud zauzeo stav da su postupci javne nabave strogo formalni. Isto tako, navodi da je predmetnim postupanjem naručitelj u pregled i ocjenu ponuda uveo nove elemente, a koji nisu propisani Dokumentacijom o nabavi, a što je nedopušteno te se za navedene tvrdnje također poziva na presude ovoga Suda.

Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, a u slučaju usvajanja da sam riješi stvar.

5. Zainteresirana osoba nije podnijela odgovor na tužbu.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz spisa predmeta proizlazi da je naručitelj Grad Makarska 17. srpnja 2024. u Elektroničkom oglasniku javne nabave objavio poziv za nadmetanje s Dokumentacijom o nabavi u otvorenom postupku javne nabave, broj objave: 2024/SF02-0007227, predmet nabave: održavanje javne rasvjete. Kriterij odabira je ekonomski najpovoljnija ponuda koja se određuje na temelju kriterija: cijena ponude 70 bodova, vrijeme odaziva na hitnu intervenciju 10 bodova, iskustvo u obavljanju predmetne djelatnosti 20 bodova. Od velikog broja žalbenih navoda tuženik je samo jedan žalbeni navod ocijenio osnovanim, ali je utvrdio i osobito bitnu povredu iz članka 404. stavka 2. točke 7. ZJN-a. Što se tiče povrede odredbe članka 404. stavka 2. točke 7. ZJN-a valja istači da je točno, kako to navodi tužitelj, da su osobito bitne povrede iz članka 404. stavka 2. točke 7. ako kriteriji za odabir gospodarskog subjekta nisu određeni sukladno člancima 256. i 259. ZJN-a te da se u navedenom slučaju ne spominje članak 268. stavak 5. ZJN-a na koji se poziva tuženik. Međutim, pravilno je, kako to navodi tuženik, da je odredbom članka 256. propisano da svi uvjeti i sposobnosti moraju biti vezani uz predmet nabave i razmjerni predmetu nabave, odnosno grupi predmeta nabave ako je predmet podijeljen na grupe. Odredbom članka 268. stavka 5. ZJN-a propisano je da se smatra da je uvjet tehničke i stručne sposobnosti gospodarskog subjekta iz stavka 1. točke 1., 2. i 3. ovog članka vezan uz predmet nabave, ako su radovi roba ili usluga isti ili slični predmetu nabave, odnosno grupi predmeta nabave ako je predmet podijeljen na grupe. Stoga je u konkretnom slučaju tužitelj postupio protivno odredbi članka 256. stavka 4. ZJN-a, a u vezi s člankom 268. stavkom 5. ZJN-a kada je točkom 5.3.1.3. Dokumentacije o nabavi propisao da gospodarski subjekt mora dokazati da je u godini u kojoj je započeo postupak javne nabave i tijekom tri godine koje prethode toj godini pružio iste usluge kao predmet nabave, a da pri tome nije omogućio dokazivanje sposobnosti odnosno iskustvo u pružanju sličnih usluga. Propisujući uvjet tehničke i stručne sposobnosti na navedeni način tužitelj, osim što nije odredio minimalnu razinu sposobnosti, nije uvjet propisano sukladno zakonskoj definiciji kada se smatra da je uvjet sposobnosti vezan uz predmet nabave u smislu da se treba omogućiti dokazivanje iskustva u pružanju sličnih usluga. Stoga, i prema mišljenju ovoga Suda tužitelj pogrešno zaključuje da se članak 268. ZJN-a ne smije uzeti u obzir s obzirom na činjenicu da se upravo kriterij vezanosti uz predmet nabave (iz članka 256. stavka 4. ZJN-a) ocjenjuje sukladno tom članku. Stoga je i prema ocjeni ovoga Suda u konkretnom slučaju počinjena osobito bitna povreda postupka javne nabave iz članka 404. stavka 2. točke 7. ZJN-a. Što se tiče žalbenog navoda koji je ocijenjen osnovanim, a vezano za nepravilnosti u pregledu i ocjeni ponuda valja istači da tužitelj nije ponudu žalitelja bodovao prema potkriteriju za odabir ekonomski najpovoljnije ponude vrijeme odaziva na hitnu intervenciju, već je istu odbio uz obrazloženje da pojašnjenje ponuđenog vremena odaziva na hitnu intervenciju od jedne minute, naručitelj smatra, s obzirom da udaljenost određenih naselja, nemogućim i neizvedivim budući da se radi o vremenu potrebnom ponuditelju da izađe na teren, lokaciju i započne izvršavanje naloga. Dokumentacijom o nabavi u predmetnom postupku javne nabave (točka 2.2.) propisano je u dijelu Kriterij za odabir ponude "vrijeme odaziva na hitnu intervenciju" te da se za navedeni kriterij može dobiti maksimalno 10 bodova i propisana je formula za izračun bodova prema kojoj manja ponuđena vrijednost donosi više bodova. Prema propisano formuli najpovoljnijoj vrijednosti dodjeljuje se najveći broj bodova 10, dok se ostale ponude boduju u odnosu na najpovoljniju. Isto tako, u Dokumentaciji (točka 2.2.) propisano je da ponuditelj po tom kriteriju može ponuditi najviše 180 minuta. Osim toga, najniža vremenska vrijednost odaziva nije propisana.

8. Prema tome, kako je jedno od osnovnih pravila koja proizlaze iz ZJN-a da se ponuditelj pri izradi ponude mora pridržavati zahtjeva i uvjeta iz Dokumentacije o nabavi (članak 280. stavak 4. ZJN-a) te da nakon otvaranja ponuda javni naručitelj pregledava i ocjenjuje ponude na temelju uvjeta i zahtjeva iz Dokumentacije o nabavi te o tome sastavlja zapisnik (članak 290. stavak 1.) pravilno je tuženik ocijenio da naručitelj ponudu žalitelja nije pregledao sukladno uvjetima iz Dokumentacije o nabavi. Kako je postupak javne nabave strogo formalan te ne postoje mogućnosti tumačenja zahtjeva i odredbi iz Dokumentacije o nabavi drugačije nego što je navedeno, pravilno je, prema ocjeni ovoga Suda, tuženik navedeni žalbeni navod ocijenio osnovanim.

9. Stoga, imajući na umu sve naprijed navedeno, prema ocjeni ovoga Suda, osporeno rješenje je doneseno u granicama zakonom propisanih ovlasti tuženika koji je u osporenom rješenju za svoju odluku naveo utemeljene razloge, a ovaj Sud nije našao osnove da rješenje tuženika ocijeni nezakonitim.

10. Zbog svega navedenog, ovaj Sud nije ocijenio potrebnim održati raspravu u predmetnom upravnom sporu budući da je tijekom spora tuženiku i zainteresiranoj osobi dostavio tužbu na odgovor te odgovor tuženika sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS) dostavio tužitelju, čime je omogućeno očitovanje svim strankama na navode protivne stranke. S obzirom da u ovoj stvari činjenice nisu sporne te da tužitelj svojom tužbom osporava samo primjenu prava, Sud je predmetni postupak riješio bez rasprave.

11. S obzirom na sve navedeno, trebalo je temeljem odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao pod točkom I. izreke presude.

12. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS- a.

U Zagrebu 13. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Ljiljana Karlovčan-Đurović