Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-86/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća te Ljiljane Kolenko i Alana Pretkovića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika TC, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024., dalje: KZ), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovnog broja: Kov-34/2025- 8 od 6. veljače 2025., u sjednici održanoj 13. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika TC kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem je protiv okrivljenika TC zbog osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 2. KZ na štetu SC, na temelju čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. i 36/2024., dalje: ZKP) produljen je istražni zatvor po zakonskoj osnovi 123. st. 1. toč. 3. ZKP koji je određen rješenjem suca istrage Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kir-41/2025-4 od 10. siječnja 2025., koji mu teče od dana uhićenja, odnosno od 9. siječnja 2025.

2. Protiv tog rješenja pravodobno je podnio žalbu okrivljenik TC, po branitelju Goranu Ficku, odvjetniku u Varaždinu, iz svih zakonom dozvoljenih razloga, s prijedlogom da Županijski sud u Varaždinu ukine pobijano rješenje te da isto zamijeni mjerom opreza.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-93/2025-3 od 12. veljače 2025. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Žalitelj žalbom ističe da sud uopće nije razmotrio mogućnost primjene mjere opreza, niti je iznio razloge za nemogućnost takve zamjene, čime upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP, međutim u odnosu na navedeno žalitelja valja uputiti na toč. 9. obrazloženja pobijanog rješenja te istaći da prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu.

6. Žalitelj osporava osnovanu sumnju da je počinio predmetno kazneno djelo, pa vezano uz isto valja reći da je osnovana sumnja obrazložena u točki i podtočkama 7. obrazloženja pobijanog rješenja, koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Iako okrivljenik poriče da je prijetio oštećeniku, tvrdeći da ga je samo vrijeđao, osnovanost sumnje da je počinio predmetno kazneno djelo proizlazi iz iskaza oštećenika SC, saslušanog u svojstvu svjedoka te iskaza svjedoka VC.

7. Što se tiče opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, valja naglasiti da je okrivljenik do sada kazneno neosuđivan, međutim da je četiri puta prekršajno kažnjavan zbog prekršaja iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i čl. 17. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda, a što, kao što to ispravno navodi prvostupanjski sud, upućuje na okrivljenikovu sklonost protupravnom postupanju i nepoštivanju zakona. Osim toga, protiv okrivljenika je kod Općinskog suda u Varaždinu u predmetu Kov-513/2024 potvrđena optužnica ODO u Varaždinu broj KO-DO- 499/2024-1 od 14. studenog 2024. zbog postojanja osnovane sumnje za počinjenje kaznenog djela prijetnje u odnosu na istu žrtvu. U inkriminirano vrijeme (u odnosu na počinjenje predmetnog kaznenog djela) bile su na snazi mjere opreza koje su okrivljeniku određene rješenjem državnog odvjetništva broj KP-DO-627/2024.

8. Iako obrana smatra da ne postoji razlog za određivanje istražnog zatvora u vidu opasnosti od mogućeg ponavljanja kaznenog djela, ujedno smatra da se svrha koja se nastoji postići istražnim zatvorom, može ostvariti i nekom od mjera opreza, jer bi kršenjem mjere okrivljeniku prijetilo određivanje istražnog zatvora.

9. Valja reći da je gornje kontradiktorno, budući se mjere opreza okrivljeniku mogu izreći samo ukoliko postoji, kako opća (osnovana sumnja), tako i posebna istražno- zatvorska osnova (u konkretnom slučaju opasnost od ponavljanja djela). Stoga, ukoliko ne postoji opasnost od ponavljanja djela, okrivljeniku se ne mogu izreći niti mjere opreza.

10. Međutim, vezano uz mjere opreza valja reći da su okrivljeniku već bile izrečene mjere opreza u drugom predmetu, u odnosu na istu žrtvu, što ga očito nije spriječilo u počinjenju predmetnog kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv, pa je iluzorno očekivati da će ga određivanje mjere opreza u ovom predmetu spriječiti u daljnjem činjenju kaznenog djela. Naime, okrivljenik je očito iz nekog razloga fokusiran na žrtvu te će ga u ponavljanju kaznenog djela prijetnje, ili pak u počinjenju kaznenog djela kojim prijeti (ubojstvo) efikasno spriječiti jedino mjera istražnog zatvora.

11. U odnosu na načelo razmjernosti, na koje žalitelj upire, valja reći da po mišljenju ovog drugostupanjskog suda isto nije narušeno budući je za predmetno kazneno djelo propisana kazna zatvora do tri godine, državno odvjetništvo predlaže izricanje kazne zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci, a okrivljenik se nalazi u istražnom zatvoru nešto više od mjesec dana.

12. S obzirom na navedeno žalba okrivljenika nije osnovana, a kako je ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti, u smislu čl. 494. st. 4. ZKP, utvrđeno da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP i da nije povrijeđen KZ na štetu okrivljenika, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP donijeti rješenje kao u izreci.

U Varaždinu 13. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Tomislav Brđanović