Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-84/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća te Ljiljane Kolenko i Alana Pretkovića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ĐA, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024., dalje: KZ) odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kov- 15/2025-8 od 29. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika ĐA kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem je na temelju čl. 127. st. 4. u vezi s čl. 131., primjenom čl. 123. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. i 36/2024., dalje: ZKP) zbog osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo protiv javnog reda, protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske Unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, iz čl. 326. st. 1. KZ, produljen istražni zatvor okrivljeniku GA, koji mu je određen pravomoćnim rješenjem suca istrage Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kir-1339/2024 od 31. prosinca 2024., koji se prema tom rješenju okrivljeniku računa od dana lišenja slobode, odnosno od 30. prosinca 2024., pa nadalje.

2. Protiv toga rješenja žalbu je u zakonskom roku podnio okrivljenik OA, po branitelju po službenoj dužnosti Davorinu Zlatareku, odvjetniku u Čakovcu, bez navođenja zakonskih razloga, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine, a određeni istražni zatvor zamijeni odgovarajućom mjerom opreza oduzimanja putne isprave i obaveznog javljanja nadležnoj policijskoj postaji iz čl. 98. st. 2. ZKP.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom poslovni broj: KŽ-DO-90/2025-3 od 12. veljače 2025. vratio ovome sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Žalitelj smatra da pobijano rješenje nije zakonito jer nisu utvrđene sve činjenice, ističući da su zaključci pobijanog rješenja pogrešni i da ne odgovaraju utvrđenim i iznesenim činjenicama.

6. Gornji navodi žalitelja nisu točni budući je prvostupanjski sud po mišljenju ovog drugostupanjskog suda utvrdio sve pravno relevantne činjenice potrebne za donošenje predmetne odluke time da je na temelju utvrđenih činjenica izveo ispravne zaključke koji su u skladu s utvrđenim i iznesenim činjenicama.

7. Žalitelj pobija osnovanu sumnju tvrdeći da nema dokaza da je imao cilj da se nepripadno okoristi za nepoznati novčani iznos i da je želio omogućiti stranim državljanima kretanje u Republici Hrvatskoj i ilegalni prelazak u druge zemlje Europske unije, jer nije sa svjedocima prelazio državnu granicu te nije imao nikakav cilj kretanja po Republici Hrvatskoj, niti pak ilegalni prelazak u druge zemlje Europske unije, dakle tvrdi da nema bitnog obilježja predmetnog kaznenog djela, tj. njegovo postupanje iz koristoljublja.

8. Treba navesti da je prvostupanjski sud osnovanu sumnju podrobno obrazložio u točkama 9-14. obrazloženja pobijanog rješenja, koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, državljane Turske i Iraka okrivljenik je trebao prevesti do Italije, a odredište im je bila Njemačka i Francuska, što proizlazi iz komunikacije s nepoznatim osobama putem aplikacija na njegovom mobitelu. Okrivljenik je očito samo jedna od karika u organiziranom lancu krijumčara stranih državljana preko teritorija Republike Hrvatske u zemlje Europske unije te bi novac za uslugu prijevoza dobio nakon obavljenog posla.

9. Ovo vijeće je mišljenja da u konkretnom slučaju postoje i osobite okolnosti iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP koje upućuju na opasnost da bi okrivljenik na slobodi napustio Republiku Hrvatsku i postao nedostupan pravosudnim tijelima. Naime, ispravno ističe prvostupanjski sud da je okrivljenik državljanin Ukrajine, a da ima boravište u [adresa] te da ga s Republikom Hrvatskom ništa ne veže, ni privatno, ni poslovno. Protiv njega se vodi kazneni postupak za kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ, za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do osam godina, što bi sve moglo utjecati na okrivljenika da napusti teritorij Republike Hrvatske.

10. Dakle, prvostupanjski sud ispravno zaključuje, da bi okrivljenik na slobodi nastojao što prije napustiti teritorij Republike Hrvatske budući nema financijskih sredstava te nema mogućnosti boraviti u [adresa], jer ovdje nikoga nema i ne poznaje. Stoga je osnovano očekivati da bi na slobodi nastojao napustiti teritorij Republike Hrvatske i da bi u slučaju odlaska u Ukrajinu postao nedostupan pravosudnim tijelima provođenja kaznenog postupka, a u slučaju odlaska u Poljsku također bi trebalo tražiti njegovo izručenje, za što je prvo potrebno odrediti istražni zatvor okrivljeniku, a što bi znatno oteglo kazneni postupak.

11. Nadalje, žalitelj ističe da nije sporno da je državljanin Ukrajine s prebivalištem u [adresa], međutim smatra kako se eventualno neodazivanje sudskim pozivima može spriječiti oduzimanjem putne ili drugih isprava, čime bi se preveniralo da postane nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, pa bi se odgovarajućom mjerom opreza iz čl. 98. st. 2. ZKP mogla postići svrha koja se postiže određivanjem istražnog zatvora kao najstrože mjere ograničavanja ljudske slobode.

12. Po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud osnovano smatra da se svrha određivanja istražnog zatvora ne može ostvariti bilo kojom od mjera opreza za što je prvostupanjski sud iznio određene i potpune razloge. Naime, okrivljenika za Republiku Hrvatsku ništa ne veže, isti je državljanin Ukrajine, a boravi u [adresa] te je na područje Republike Hrvatske došao isključivo s namjerom činjenja kaznenih djela i to iz koristoljublja, a u slučaju puštanja na slobodu zasigurno bi nastojao napustiti teritorij Republike Hrvatske, kako bi izbjegao vođenje kaznenog postupka. Osim toga, okrivljenik ne bi ni mogao financirati svoj daljnji boravak u Republici Hrvatskoj. Stoga ni jedna od zakonom predviđenih mjera opreza ne bi efikasno spriječila okrivljenika da ne napusti teritorij ove države, kao ni jamstvo, koje okrivljenik niti ne predlaže te ga u tome može efikasno spriječiti jedino mjera istražnog zatvora.

13. S obzirom na navedeno, žalba okrivljenika nije osnovana, pa ju je trebalo odbiti donošenjem rješenja kao u izreci, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, budući da ispitivanjem po službenoj dužnosti nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud ostvario neku od povreda na čije postojanje, u skladu s odredbom čl. 494. st. 4. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

U Varaždinu 13. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Tomislav Brđanović