Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-479/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Nikole Ramušćaka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Jurici Juriću, odvjetniku iz Đakova, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, zastupan po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6899/2022-12 od 15. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6899/2022-12 od 15. ožujka 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I., II., III. i IV. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. za naknadu troška žalbenog postupka od 494,34 eur.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I Utvrđuje se da je dio odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu br. 045-50-2834310, sklopljenog dana 16. svibnja 2005.g., potvrđenog po javnom bilježniku Mariji Baković iz Zagreba, dana 20. svibnja 2005.g. pod br. OU-730/05 između tužitelja ČN iz [adresa] (8580), [adresa], Švicarska, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 5305966535, kojim je ugovorene valutna klauzula uz koju je vezana glavnica u CHF, ništetna.

II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju ČN iz [adresa] (8580), [adresa], Švicarska, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati ukupan iznos od 4.446,71 EUR sa zakonskim zateznim kamatama računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate i to na

- 0,22 EUR počevši od 01.03.2008.g. pa do isplate,

- 1,44 EUR počevši od 01.04.2008.g. pa do isplate,

- 6,62 EUR počevši od 01.10.2008.g. pa do isplate,

- 1,30 EUR počevši od 01.11.2008.g. pa do isplate,

- 8,10 EUR počevši od 01.01.2009.g. pa do isplate,

- 10,83 EUR počevši od 01.02.2009. pa do isplate,

- 10,83 EUR počevši od 01.03.2009.g. pa do isplate,

- 7,83 EUR počevši od 01.04.2009.g. pa do isplate,

- 7,96 EUR počevši od 01.05.2009.g. pa do isplate,

- 6,24 EUR počevši od 01.06.2009.g. pa do isplate,

- 6,90 EUR počevši od 01.07.2009.g. pa do isplate,

- 6,65 EUR počevši od 01.08.2009.g. pa do isplate,

- 6,65 EUR počevši od 01.09.2009.g. pa do isplate,

- 5,63 EUR počevši od 01.10.2009.g. pa do isplate,

- 7,66 EUR počevši od 01.11.2009.g. pa do isplate,

- 6,99 EUR počevši od 01.12.2009.g. pa do isplate,

- 9,58 EUR počevši od 01.01.2010.g. pa do isplate,

- 10,77 EUR počevši od 01.02.2010.g. pa do isplate,

- 11,84 EUR počevši od 01.03.2010.g. pa do isplate,

- 13,08 EUR počevši od 01.04.2010.g. pa do isplate,

- 21,67 EUR počevši od 01.05.2010.g. pa do isplate,

- 21,67 EUR počevši od 01.06.2010.g. pa do isplate,

- 21,67 EUR počevši od 01.07.2010.g. pa do isplate,

- 22,38 EUR počevši od 01.08.2010.g. pa do isplate,

- 25,04 EUR počevši od 01.09.2010.g. pa do isplate,

- 31,72 EUR počevši od 01.10.2010.g. pa do isplate,

- 32,26 EUR počevši od 01.11.2010.g. pa do isplate,

- 31,39 EUR počevši od 01.12.2010.g. pa do isplate,

- 30,24 EUR počevši od 01.01.2011.g. pa do isplate,

- 30,09 EUR počevši od 01.02.2011.g. pa do isplate,

- 28,57 EUR počevši od 01.03.2011.g. pa do isplate,

- 32,16 EUR počevši od 01.04.2011.g. pa do isplate,

- 37,26EUR počevši od 01.05.2011.g. pa do isplate,

- 40,08 EUR počevši od 01.06.2011.g. pa do isplate,

- 40,08 EUR počevši od 01.07.2011.g. pa do isplate,

- 39,57 EUR počevši od 01.08.2011.g. pa do isplate,

- 39,57 EUR počevši od 01.09.2011.g. pa do isplate,

- 39,57 EUR počevši od 01.10.2011.g. pa do isplate,

- 38,17 EUR počevši od 01.11.2011.g. pa do isplate,

- 38,13 EUR počevši od 01.12.2011.g. pa do isplate,

- 2.861,96 EUR počevši od 08.12.2011.g. pa do isplate

- 132,72 EUR počevši od 01.01.2012.g. pa do isplate,

- 132,72 EUR počevši od 01.02.2012.g. pa do isplate,

- 132,72 EUR počevši od 01.03.2012.g. pa do isplate,

- 132,72 EUR počevši od 01.04.2012.g. pa do isplate,

- 132,72 EUR počevši od 01.05.2012.g. pa do isplate,

- 132,72 EUR počevši od 01.06.2012.g. pa do isplate koje do 31.07.2015.g. teku po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022.g. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopakoja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu do 1.045,46 eur sa zakonskim zateznim kamatama počevši od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 15. ožujka 2024.g. do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

V Odbija se zahtjev tužitelja da se utvrdi odredba čl. 1 Ugovora o kreditu br. 045-50- 2834310, sklopljenog dana 16. svibnja 2005.g., potvrđenog po javnom bilježniku Mariji Baković iz Zagreba, dana 20. svibnja 2005.g. pod br. OU-730/05 između tužitelja ČN iz [adresa] (8580), [adresa], Švicarska, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 5305966535, kojom je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica u CHF, ništetnom."

2. Protiv navedene presude žali se tuženik pobijajući navedenu presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Žalbeni navodi tuženika u bitnome se svode na osporavanje razloga iz kojih se prvostupanjski sud poziva na pravne stavove izražene u presudama donesenim u postupcima kolektivne zaštite u pogledu utvrđenja nepoštenosti odredaba o valutnoj klauzuli, smatrajući kako na temelju istih prvostupanjski sud nije mogao utemeljiti svoju presudu. Osporava i pravilnu primjenu materijalnog prava, kako u pogledu odluke o osnovanosti samog zahtjeva tako i u pogledu istaknutog prigovora zastare te odluke o trošku postupka. Predlaže usvojiti žalbu kao osnovanu i preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz obvezu plaćanja parničnog troška. Potražuje i trošak žalbenog postupka u iznosu od 494,34 eur.

3. Iako tuženik u žalbi navodi da presudu pobija u cijelosti, iz sadržaja žalbe proizlazi da ju pobija samo u dijelu u kojem nije uspio u sporu pod točkama I. - IV. izreke, to je u smislu odredbe čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) po žalbi tuženika, presuda u tome dijelu ispitivana.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nalazi kako nije počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka jer prvostupanjska presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Neosnovano tuženik ističe i počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 338. st. 4. ZPP, jer je suprotno žalbenim navodima po utvrđenju ovog suda obrazloženje sačinjeno u skladu s navedenom odredbom.

7. Također, nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu s odredbom čl. 8. ZPP pravilno utvrdio sve činjenice relevantne za pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. Na sporni pravni odnos između stranaka prvostupanjski sud pogrešno je primijenio odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZOO/05) jer je u situaciji kada je sporni ugovor o kreditu od 16. svibnja 2005. zaključen prije stupanja na snagu navedenog Zakona (1. siječnja 2006.) na spor je trebalo primijeniti odredbe u trenutku zaključenja ugovora o kreditu važećeg Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - u daljnjem tekstu: ZOO/91). No, kako oba zakona na bitno istovjetan način reguliraju sporni odnos između stranaka i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo je na jednak način odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja.

10. Sud prvog stupnja utvrdio je da su tužitelj i tuženik 16. svibnja 2005. zaključili ugovor o kreditu kojim je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita dao kredit s valutnom klauzulom u CHF u iznosu od 24.696,21 CHF u kunskoj protuvrijednosti, uz ugovorenu kamatu od 5,85 % godišnje, a koji kredit je tužitelj otplatio u cijelosti.

11. U ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud pravilno polazi od presuda donesenim u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa tužitelja i to presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018 te utvrđuje da su ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli, slijedom čega tužitelj ostvaruje pravo povrata preplaćenih anuiteta u iznosu od 4.446,71 eur.

12. Nadalje, prvostupanjski sud pravilno se pozvao i na pravna utvrđenja iz navedenih presuda u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem glavnice kredita uz valutu švicarski franak, budući je, a kako je to određeno čl. 502.c ZPP, za takvo utvrđenje prvostupanjski sud vezan u ovoj parnici jer se tužitelj na to utvrđenje pozvao. I odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 14/14, 110/15 i 14/19 – dalje u tekstu: ZZP/14), a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka, određeno je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

13. Zahtjev tužitelja za isplatu u ovoj pravnoj stvari je restitucijski zahtjev kao posljedica utvrđenja da je odredba ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula u valuti CHF, ništetna. Odredbe čl. 502. c st. 1. ZPP-a i čl. 118. ZZP/14 govore o postupcima naknade štete, pa je s tim u vezi potrebno navesti da je šteta u smislu čl. 1046. ZOO/05 i umanjenje nečije imovine. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi.

14. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.

15. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašenja nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

16. Kada se navedena pravila primijene na predmetni spor mora se zaključiti da Ugovor o namjenskom kreditu egzistira bez ništetnih odredbi (presumpcija da nepoštene odredbe nisu nikad ni bile ugovorene), dakle bez obveze plaćanja anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF tuženika.

17. Naime, imajući u vidu predmet spora, valja navesti da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bio na snazi Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 – dalje: ZZP/03), koji je čl. 81. st. 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je čl. 84. bilo propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Od 7. kolovoza 2007. na snazi je novi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13 – dalje: ZZP/07), koji u odredbama čl. 96. st. 1. i čl. 99. propisuje identično kao i odredbe čl. 81. st. 1. i čl. 84. ZZP/03.

18. Prvostupanjski sud, protivno navodima žalbe, nije ni bio dužan provoditi nikakve dokaze u pravcu da se o utvrđenim ništavim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini. Ovo stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev- 3142/2018 od 19. ožujka 2019.

19. Kako je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pravomoćno utvrđeno da su odredbe tuženika kojima je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima nepoštena, te da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i dalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, a u takvoj situaciji, a kada je Ugovor o kreditu između stranaka zaključen unutar razdoblja koji je utvrđen pravomoćnom sudskom odlukom u postupku radi povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, prvostupanjski sud je osnovano zaključio da je ugovorna odredba u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u valuti CHF ništetna, pa su stoga žalbeni navodi tuženika kojima tvrdi suprotno odbijeni kao neosnovani.

20. Sudsko utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo, pa time potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli preplatio tuženiku iznose koji su i dosuđeni pod točkom I. izreke pobijane presude, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 104. st. 1. i čl. 210. st. 1. ZOO/91 obvezao tuženika isplatiti tužitelju taj iznos.

21. Na iznose tako nastale razlike u promijeni tečaja CHF, tuženik je dužan tužitelju platiti kamate od dana kad je tužitelj platio tuženiku te iznose (kako to pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud), budući da je tuženik i prije obraćanja tužitelja imao razloga vjerovati da je stekao bez osnove predmetne iznose, a time bio i nesavjestan od dana stjecanja u smislu čl. 214. ZOO/91. Stoga su i njegovi žalbeni razlozi kojima osporava svoju nesavjesnost odbijeni kao neosnovani.

22. Neosnovano tuženik smatra kako je za potraživanje tužitelja nastupila zastara. Naime, presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2245/17 pravomoćno je potvrđena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojom je pravomoćno utvrđena ništetnost valutne klauzule kojom se glavnica veže uz valutu švicarski franak, te kako pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05, to zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (14. lipnja 2018.) slijedom čega za tužbu koja je u ovoj pravnoj stvari podnesena 19. prosinca 2022. nije nastupila zastara.

23. Neosnovano tuženik osporava pravilnost odluke o trošku postupka jer je isti dosuđen u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl.155. ZPP, što navodima tuženika kako je tužbeni zahtjev trebao biti odbijen kao neosnovan, nije dovedeno u sumnju.

24. Ostali žalbeni razlozi nisu cijenjeni, jer nisu od odlučnog značenja (čl. 375. st.1. ZPP).

25. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu.

26. Temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan.

U Velikoj Gorici 13. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos