Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-9712/2024
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Sanje Gospočić kao predsjednice vijeća, te Mladena Genca i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Dubravke Besednik Horak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice ŽM, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okrivljenice ŽM, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Središnjeg ureda, Sektora za mobilne jedinice, Područne jedinice – Službe za mobilne jedinice Pula – Pola od 27. rujna 2024., broj: 156/2024, Klasa: 471-01/24-04/1779, Ur. broj: 513-02-1983/12-24-5 na sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
I U povodu prigovora okrivljenice ŽM, a po službenoj dužnosti, pobijani prekršajni nalog se ukida.
II Uslijed odluke pod točkom I. izreke ovog rješenja, prigovor okrivljenice ŽM je bespredmetan.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljenica ŽM proglašena je krivom zbog prekršaja iz članka 192. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 1. Općeg poreznog zakona, činjenično i pravno opisanog izrekom tog prekršajnog naloga te joj je temeljem citirane zakonske odredbe, izrečena novčana kazna u iznosu od 2.400,00 (dvijetisućečetristo) eura.
2. Istim prekršajnim nalogom, okrivljenica je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 15,00 (petnaest) eura.
3. Protiv citiranog prekršajnog naloga, okrivljenica je sukladno odredbi članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, podnijela prigovor isključivo zbog izrečene novčane kazne, s prijedlogom da se odmjerena novčana kazna smanji.
4. Prigovor je bespredmetan.
5. Rješavajući predmet i ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. u svezi odredbe članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), po službenoj dužnosti, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu - ovaj Sud), utvrdio je da je počinjena bitna povreda odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. Prekršajnog zakona, jer se odluka temelji na nezakonitom dokazu iz članka 90. Prekršajnog zakona.
6. Odredbom članka 90. Prekršajnog zakona propisano je da se odluka ne smije temeljiti na dokazima koji su pribavljeni na nezakonit način, time da su nezakoniti dokazi u smislu stavka 2. točke 2. citirane odredbe, između ostaloga, oni koji su pribavljeni povredom odredaba prekršajnog postupka i koji su izričito predviđeni tim Zakonom, te drugi dokazi za koje se iz njih saznalo.
7. Iz obrazloženja pobijanog prekršajnog naloga proizlazi da se odluka o krivnji okrivljenice između ostalog temelji na materijalnom dokazu u vidu Zapisnika o ispitivanju svjedoka od 16. srpnja 2024., Klasa: 471-01/24-04/1779, Ur. broj: 513-02-1983/13-24-3 koji zapisnik je sastavljen po ovlaštenim službenim osobama tijela državne uprave. Nadalje, iz spisa predmeta, odnosno citiranog Zapisnika razvidno je kako isti sadrži izjavu OM, djelatnika zaposlenog u trgovinskom obrtu „[obrt]“ koji je u vlasništvu okrivljenice, koji se očitovao o okolnostima vezanim uz počinjenje inkriminiranog prekršaja koji se okrivljenici stavlja na teret, iskazujući na upit carinskih službenika „da je u tom trenutku bila gužva te se u toj brzini nije snašao i izdao račun“.
8. Naime, treba istaknuti da u skladu s odredbom članka 158. stavka 7. Prekršajnog zakona, ovlaštena osoba tijela državne uprave kada postupa u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora, može osobu ispitati u svojstvu svjedoka, sukladno odredbama ovoga Zakona o ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku, a člankom 158. stavkom 8. citiranog Zakona propisano je da se zapisnici o ispitivanju, između ostalog, svjedoka iz stavka 7. ovog članka mogu koristiti kao dokaz u prekršajnom postupka.
9. Nadalje, dokaz iskazom svjedoka nije izričito reguliran odredbama Prekršajnog zakona, već je u odredbi članka 173. stavka 1. Prekršajnog zakona propisano da se u prekršajnom postupku primjenjuju smisleno odredbe koje su propisane u Zakonu o kaznenom postupku za ispitivanje svjedoka, osim ako Prekršajnim zakonom nije što drugačije određeno i to u slučaju stegovnog kažnjavanja sudionika postupka (članak 166. stavka 2. Prekršajnog zakona), izvanraspravnog ispitivanja (članak 167. stavak 7. Prekršajnog zakona) te odgode i prekida glavne rasprave (članak 168. stavak 2. Prekršajnog zakona). Radi se o personalnom dokazu čije je izvođenje strogo formalno regulirano zakonskim odredbama i čija je povreda propisana kao nezakonitost i neuporabljivost dokaza u postupku. Stoga se u prekršajnim postupcima supsidijarno primjenjuju odredbe članka 283. do 300. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.), prilikom izvođenja dokazne radnje ispitivanja svjedoka, dok su u članku 300. Zakona o kaznenom postupku izričito propisane situacije kada se iskaz svjedoka smatra nezakonitim dokazom.
10. Tako je odredbom članka 300. stavka 1. točke 2. i 5. Zakona o kaznenom postupku propisano, da se iskaz svjedoka, osim u slučajevima posebno propisanim ovim Zakonom, ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku ako je, kao svjedok ispitana osoba koja ne mora svjedočiti (članak 285.), a nije na to upozorena ili se nije izričito odrekla toga prava, te ukoliko upozorenja iz članka 288. stavka 3. ovog Zakona nisu ubilježene u zapisnik.
11. Odredbom članka 285. stavka 1. točke 2. Zakona o kaznenom postupku propisano je da su oslobođeni od obveze svjedočenja srodnici okrivljenika u ravnoj lozi, rođaci u pobočnoj lozi do trećeg stupnja zaključno te srodnici po tazbini do drugog stupnja zaključno, a stavkom 3. citiranog članka 285. propisano je da tijelo koje vodi postupak dužno je osobe spomenute u stavku 1. ovog članka, prije njihova ispitivanja ili čim sazna za njihov odnos prema okrivljeniku, upozoriti da ne moraju svjedočiti. Osobe navedene u stavku 1. točki 1. do 3. ovog članka će se upozoriti da će se njihov iskaz, ako odluče svjedočiti, bez obzira na njihovu kasniju odluku, moći koristiti kao dokaz. Upozorenje i odgovori unose se u zapisnik. Nadalje odredbom članka 288. stavka 3. istog Zakona propisano je da će se nakon toga svjedok upozoriti da je dužan govoriti istinu, da ne smije ništa prešutjeti i da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo. Svjedok će se upozoriti i da nije dužan odgovarati na pitanja predviđena u članku 286. stavku 1. ovoga Zakona i to će se upozorenje unijeti u zapisnik.
12. Slijedom navedenog kako je u konkretnom slučaju prekršajni nalog izdan protiv okrivljenice ŽM ovlaštene osobe tijela državne uprave kada su postupale u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora, svakako su mogle ispitati u svojstvu svjedoka osobe koje su djelatnici obrta koji je u njezinom vlasništvu, postupajući pri tom u skladu s odredbom članka 173. stavka 1. Prekršajnog zakona i smislenom primjenom odredbi Zakona o kaznenom postupku, koje važe za ispitivanje svjedoka. Međutim, te osobe su s obzirom na takvu procesnu ulogu prethodno morale biti upozorene u smislu odredbe članka 285. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku da nisu dužne svjedočiti, te su upozorenja i odgovori morali biti uneseni u zapisnik prije davanja izjava ovlaštenim carinskim službenicima, pa Zapisnik o ispitivanju svjedoka od 16. srpnja 2024., koji sadrži izjavu svjedoka OM, s obzirom na način pribavljanja, čini nezakonit dokaz, na kojem se dokazu u smislu odredbe članka 90. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona, odluka ne smije temeljiti. Naime, iako su u predmetnom zapisniku navedena upozorenja koja moraju biti priopćena osobi koja se u prekršajnom postupku ispituje u svojstvu svjedoka, pa tako i upozorenje da je svjedok sukladno članku 285. Zakona o kaznenom postupku upozoren da nije dužan svjedočiti, navedeni dio upozorenja za razliku od ostalih pravilno izdanih upozorenja koja su zaokružena, nije zaokružen. Slijedom navedenog, nije razvidno da li je svjedok uopće upozoren na blagodat nesvjedočenja i ukoliko je, da li je otklonio blagodat i naveo da želi svjedočiti ili je izjavio da to ne želi, a što je bilo nužno, budući ima isto prezime kao i okrivljenica, pa postoji mogućnost da ulazi u krug onih osoba koje po zakonu mogu biti oslobođene obveze svjedočenja, odnosno koje uživaju pravo tzv. „blagodati nesvjedočenja“.
13. Slijedom navedenog, u povodu prigovora okrivljenice, a po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, riješeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 13. veljače 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Dubravka Besednik Horak, v. r.
Sanja Gospočić, v.r.
Rješenje se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Središnjem uredu, Sektoru za mobilne jedinice, Područnoj jedinici – Službi za mobilne jedinice Pula - Pola u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu i ovlaštenog tužitelja.
