Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-569/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E NJ E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Sanje Gospočić kao predsjednice vijeća, te Mladena Genca i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Dubravke Besednik Horak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice SV, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. i 114/22), odlučujući o prigovoru okrivljenice SV, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, Carinskog ureda Krapina, Službe za nadzor od 16. prosinca 2024., broj: 24/2024, Klasa: 471-01/24-04/3100, Ur. broj: 513-02-3026/8-24-5, na sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I Prihvaća se prigovor okrivljenice SV te se preinačuje pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni na način da se za prekršaj iz članka 192. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 1. Općeg poreznog zakona, činjenično i pravno opisanog izrekom tog prekršajnog naloga temeljem citiranog zakonskog propisa uz primjenu odredbe članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljenici izriče novčana kazna u iznosu od 500,00 (petsto) eura koju kaznu je dužna platiti u roku od 60 dana od dana primitka ove presude.
Sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, ako okrivljenica plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.
II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c u svezi odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenica SV dužna je platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 25,00 (dvadesetpet) eura u roku od 60 dana od dana primitka ove presude.
r i j e š i o j e
U povodu prigovora okrivljenice SV, a po službenoj dužnosti, ukida se odluka o oduzimanju imovinske koristi navedena u točki II izreke pobijanog prekršajnog naloga.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljenica SV proglašena je krivom zbog prekršaja iz članka 192. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 1. Općeg poreznog zakona, činjenično i pravno opisanog izrekom tog prekršajnog naloga te joj je temeljem citirane zakonske odredbe, izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 (tisućutristodvadeset) eura.
1.1. Od okrivljenice je također, temeljem odredbe članka 76. stavka 1. Prekršajnog zakona, oduzeta imovinska korist navedena u točki II izreke tog prekršajnog naloga.
2. Istim prekršajnim nalogom, okrivljenica je obvezana na naknadu troškova izdavanja prekršajnog naloga u iznosu od 15,00 (petnaest) eura.
3. Protiv citiranog prekršajnog naloga, okrivljenica je sukladno odredbi članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona podnijela prigovor zbog izrečene novčane kazne.
4. U podnijetom prigovoru okrivljenica u bitnom pojašnjava okolnosti počinjenja prekršaja, navodeći kako je do istog došlo u njezinoj odsutnosti te je u cvjećarnici ostala njezina majka koja se nije snašla i nije izdala račun za prodaju svilenog aranžmana u vrijednosti od 35,00 eura, no kako se radi o izuzetku, a s obzirom na njezinu raniju neosuđivanost i prihode u njezinoj cvjećarnici koji nisu visoki, predlaže da se odmjerena novčana kazna ublaži.
5. Prigovor je osnovan.
6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. u svezi odredbe članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu - ovaj Sud), nalazi da istim nisu počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, niti je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
6.1. Međutim, budući je izdavatelj prekršajnog naloga djelo okrivljenice pravno kvalificirao kao prekršaj iz članka 192. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 1. Općeg poreznog zakona, kojeg između ostalog, čini fizička osoba obrtnik ako ne izdaje račune, a kako je iz činjeničnog opisa djela razvidno da se okrivljenica tereti da nije izdala račun za kupnju svilenog aranžmana u vrijednosti od 35,00 eura, odlukom o oduzimanju imovinske koristi u točki II izreke pobijanog prekršajnog naloga, počinjena je povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenice, budući je prekoračena ovlast koju izdavatelj prekršajnog naloga ima po zakonu (odredba članka 196. točke 5. Prekršajnog zakona). Naime, Zakonom o izmjenama i dopunama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 106/18.) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2019., decidirano je propisano kako će se temeljem odredbe članka 192. stavka 6. tog Zakona, utvrđeni višak gotovine koji nije iskazan preko naplatnog uređaja, oduzet kao imovinska korist, a povodom prekršaja opisanog u stavku 1. točke 2. ovog članka. Dakle, da bi izdavatelj prekršajnog naloga mogao oduzeti imovinsku korist od okrivljenice, morao je njezino djelo pravno označiti kao prekršaj iz članka 192. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 2. Općeg poreznog zakona, budući je isključivo za taj prekršaj, primjenom odredbe članka 192. stavka 6. Općeg poreznog zakona, kao posebnim materijalnim propisom, propisana mogućnost oduzimanja imovinske koristi. Iako su u činjeničnom opisu prekršaja koji se okrivljenici stavlja na teret opisana i obilježja prekršaja iz člana 192. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 2. Općeg poreznog zakona (kojeg čini fizička osoba obrtnik ako ne iskazuje isporuke dobara i usluga preko naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način, a naplaćuje ih gotovinom ili ne iskazuje potpuno i/ili točno i/ili pravodobno i/ili uredno), za koji prekršaj je propisana novčana kazna u istom iznosu kao i za neizdavanje računa, isti je ipak sagledavajući ukupnost prekršajnopravne sankcije tj. kumulativnu mogućnost izricanja novčane kazne i oduzimanja imovinske koristi, stroži za okrivljenicu, budući za prekršaj iz članka 192. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 1. istog Zakona, ne postoji mogućnost oduzimanja imovinske koristi. Slijedom navedenog, ovaj Sud nije mogao preinačiti pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci na štetu okrivljenice te je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
7. Ispitujući nadalje, pobijani prekršajni nalog uz ocjenu navoda prigovora kojima okrivljenica ukazuje kako je odmjerena novčana kazna prestroga, a uzimajući u obzir sve subjektivne i objektivne okolnosti koje u smislu odredbe članka 36. stavka 1. i stavka 2. Prekršajnog zakona utječu na odmjeravanje kazne, kao što su stupanj krivnje, opasnost djela i svrha kažnjavanja, ovaj Sud je našao da se u konkretnom slučaju, svrha kažnjavanja, može postići i blažom kaznom od one koja je odmjerena.
8. Naime, iz obrazloženja odluke o kazni vidljivo je kako izdavatelj prekršajnog naloga navodi da su prilikom odmjeravanja novčane kazne cijenjene sve okolnosti koje utječu na visinu novčane kazne, a naročito težina učinjenog prekršaja i njegove posljedice, ne konkretizirajući međutim pri tom na strani okrivljenice niti jednu olakotnu ili otegotnu okolnost.
9. Budući okrivljenica navodima prigovora ne osporava počinjenje prekršaja koji joj je stavljen na teret, pridonoseći takvim postupanjem brzom i efikasnom okončanju prekršajnog postupka, a kako u spisu predmeta nema podataka da je ranije pravomoćno prekršajno kažnjavana za počinjenje drugog istog ili istovrsnog prekršaja, ovaj Sud smatra kako se radi o takvim olakotnim okolnostima koje opravdavaju primjenu instituta ublažavanja kazne sukladno odredbi članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona. Stoga je ovaj Sud, uvažavajući navedeno, a kako je za ovog počinitelja (fizička osoba obrtnik) za inkriminirani prekršaj propisana novčana kazna u rasponu od 1.320,00 do 39.810,00 eura, preinačio pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni, kao u točki I izreke ove odluke, primjenjujući naveden institut.
10. Ujedno, imajući u vidu kako iznos za koji nije izdan račun nije posve zanemariv (35,00 eura), a posebice vodeći računa o načelu kako izrečena novčana kazna mora predstavljati primjerenu društvenu osudu za počinjeno djelo, ovaj Sud je, uvažavajući vrstu počinitelja, iznos propisane novčane kazne za inkriminirani prekršaj, kao i granice ublažavanja iste, odmjerio novčanu kaznu ispod posebnog minimuma novčane kazne koja je zakonom propisana za taj prekršaj.
11. U tako odmjerenoj novčanoj kazni, pravilan su odraz pronašle sve utvrđene olakotne okolnosti, kao i izostanak bilo koje subjektivno utvrđene otegotne okolnosti na strani okrivljenice, pa odmjerena novčana kazna, po mišljenju ovog Suda, odgovara okolnostima konkretnog slučaja i individualizirana je u dovoljnoj mjeri.
12. Ovaj Sud je mišljenja kako je takva novčana kazna primjerena težini i društvenoj opasnosti počinjenog prekršaja i kako je opravdano očekivati da će se ovako odmjerenom novčanom kaznom postići kako opća tako i posebna svrha kažnjavanja, te utjecati na okrivljenicu, ali i na sve druge da ubuduće ne čine takva ili slična protupravna djela.
13. Treba istaknuti, da će se u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini, ako okrivljenica plati dvije trećine izrečene novčane kazne u za to određenom roku, pri čemu je prilikom određivanja roka za plaćanje novčane kazne u smislu odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, ovaj Sud vodio računa o visini izrečene novčane kazne.
14. Kako se odluka o troškovima izdavanja prekršajnog naloga, temelji na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.a u svezi odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, ista je zakonita i valjana.
15. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c u svezi odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenicu, određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 euro (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj) koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.
16. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi članka 207. Prekršajnog zakona, presuđeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 13. veljače 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Dubravka Besednik Horak, v. r.
Sanja Gospočić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Zagreb, Carinskom uredu Krapina, Službi za nadzor u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu i ovlaštenog tužitelja.