Republika Hrvatska

Općinski prekršajni sud u Splitu

Stalna služba u Sinju

Sinj, Petrovac 3

Broj: Pp-3008/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sutkinji Vinki Kulić uz sudjelovanje Martine Šušnjara kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika GŽ, zbog prekršajnog djela iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („ Narodne novine“ br. 5/90., 30/90., 47/90., 114/22., 47/23.), postupajući po optužnom prijedlogu PU Splitsko-dalmatinske, I. Policijske postaje Split pod brojem klasa 211-07/24-5/8563 od 30. ožujka 2024., nakon održanog žurnog postupka, temeljem članka 143., članka 221. i članka 222. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13. , 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22. ), dana 13. veljače 2025. donio je i

presudio je

Okrivljenik: GŽ, sin G i KŽ, dj. K, rođen **.**.1999. iz [adresa], državljanin RH, OIB [osobni identifikacijski broj], elektrotehničar, neoženjen, bez djece, pismen, SSS, dobrog imovnog stanja, nezaposlen, prekršajno osuđivan,

kriv je

I. što je 30. ožujka 2024. u 00:40 sati u Splitu, u ulici Obala Ante Trumbića bb, narušavao javni red i mir na naročito drzak i nepristojan način tako što je u vidno alkoholiziranom stanju (1,45g/kg) fizički napao BŽ udarajući ga u predjelu leđa zatvorenim dlanom, da bi ga nakon toga obgrlio preko prsa vičući mu "izdajico, zašto mi to radiš, ti si obično smeće, jebem ti mater",

čime je postupio protivno odredbi članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ br. 5/90., 30/90., 47/90., 114/22., 47/23.), a što je kažnjivo po istoj odredbi članka 6. istog Zakona, te mu se temeljem istog propisa te članka 33. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ br. 107/07., 39/13. , 157/13., 110/15., 70/17. , 118/18. , 114/22. ),

izriče

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 700,00 eura (sedamsto eura). Temeljem članka 40. Prekršajnog zakona okrivljeniku se u izrečenu novčanu kaznu uračunava vrijeme uhićenja od 30. ožujka 2024. od 01:00 sati do 30. ožujka 2024. do 09:45 sati, kada je doneseno rješenje o puštanju na slobodu, te mu se izrečena novčana kazna umanjuje za iznos od 39,82 eura (trideset devet eura i osamdeset dva centa) računajući svaki započeti dan uhićenja kao 39,82 eura ili dan zatvora, te okrivljenik ima platiti ostatak izrečene novčane kazne u iznosu od 660,18 eura (šesto šezdeset eura i osamnaest centa).

Temeljem članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti ostatak izrečene novčane kazne u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.

Temeljem članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom ako okrivljenik plati dvije trećine ostatka izrečene novčane kazne u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne.

II. Temeljem članka 138. stavka 1. i 3. u svezi članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 35,00 eura (trideset pet eura) u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.

Obrazloženje

1. PU Splitsko-dalmatinska, I. Policijska postaja Split, podnijela je 30. ožujka 2024. ovom Sudu optužni prijedlog protiv okrivljenika koji je uhićen 30. ožujka 2024., te je doveden pred ovaj Sud istog dana, a zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Okrivljenik iskazuje da mu branitelj nije potreban, da je razumio što mu se stavlja na teret te da nije kriv. Da je istina da je te prigode bio u alkoholiziranom stanju u koncentraciji od 1,45g/kg, te da je istina da se tada BŽ unosio u facu te da mu je vikao "izdajico, zašto mi to radiš, ti si jedno obično smeće, jebem ti mater", a sve to u ulici Obala Ante Trumbića, na Matejušci na javnom mjestu. Da nije točno da je tada fizički napao BŽ te nije točno da ga je udarao u predjelu leđa zatvorenim dlanom, već je samo točno da mu se unosio u facu te vikao prethodno izgovorene riječi. Na upit suda iskazuje da je istina da je tada vikao na BŽ riječima koje je prethodno naveo, ali da ga nije zagrlio, a niti udarao, te da ih policija nije imala što razdvajati jer da se nisu ni potukli. Nakon što je upoznat s iskazom svjedoka policijskog službenika OŽ, iskazuje da nije udarao BŽ, da je sve drugo istina, te ne traži da se ponovno poziva policijski službenik OŽ kao i ostali policijski službenici. Okrivljenik iskazuje da nema daljnjih dokaznih prijedloga, a u završnom riječi iskazuje da mu je žao što je do toga došlo jer da je to bilo nepotrebno.

3. U dokaznom postupku ispitan je svjedok BŽ, policijski službenik OŽ, pročitana je prekršajna evidencija Ministarstva pravosuđa i uprave, obavijest počinitelju prekršaja, izvješće o počinjenom prekršaju, naredba o određivanju mjere opreza, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, izvješće o uhićenju i rješenje o puštanju okrivljenika na slobodu.

4. Svjedok BŽ iskazuje da je te prigode izišao s posla oko 23:30 sati, da je otišao put grada zajedno s GŽ, da su na navedenom mjestu raspravljali samo prijateljski, a to znači kako se nisu slagali u nekim stvarima da su malo glasnije pričali, policijski službenici da su s vozilom prolazili pored njih te da su vjerojatno krivo zaključili da su mislili da se svađaju, nakon čega su stali s vozilom te da su ih tada razdvojili, a to znači da iako nisu bili u nikakvom kontaktu da su ih razdvojili, da su uzeli njihove podatke, nakon čega su GŽ odveli, a on da je otišao. Da koliko mu se čini da GŽ nije bio napit te da ne zna je li nad GŽ provedeno alkotestiranje, ali da njega policijski službenici nisu alkotestirali. Da su tada samo glasnije pričali, a policijski službenici da su mislili da se svađaju. Od strane GŽ nije bilo nikakve vike te da ga GŽ nije udarao, a niti vrijeđao. Na upit je li ga GŽ tada obgrlio, svjedok iskazuje da nije, ali da su ih razdvojili iako nisu bili u nikakvom fizičkom sukobu. Nakon što je upoznat s obranom okrivljenika, a u kojoj je okrivljenik naveo da je vikao da je izdajica, da zašto mu to radi, da je jedno obično smeće te da mu je psovao majku i da mu se unosio u facu, iskazuje da se toga ne sjeća, te navodi da je samo došao ispred njega te da ga nije udarao, dakle, da se ne sjeća da je tada okrivljenik vikao na njega, već da je policija krivo zaključila, da su glasnije pričali te da su mislili da se svađaju.

5. Svjedok policijski službenik OŽ u svom iskazu navodi da se te prigode nalazio sa kolegicom ŽŽ te SŽ koji je njihov rukovoditelj, pješice su obilazili grad, te su čuli vikanje i galamu s druge strane ulice, te su se uputili prema tom mjestu, te su okrivljenika zatekli kako viče na drugu mušku osobu, vidjeli su da je tu osobu udario u predjelu leđa, da su postupili te da su ih rastavili, a okrivljenika su zatekli gdje drži tu jednu osobu rukama, a još je i vikao. Bio je napit, te su mu tada govorili da napusti mjesto događaja, međutim kako je bio napit, nije htio poći s toga mjesta, nakon čega je priveden u policijsku postaju. Nakon što je upoznat s obranom okrivljenika, ostaje pri onom što je naveo, kako je već rekao da je vidio da je okrivljenik tada udario tu drugu mušku osobu odnosno BŽ. Nakon što mi je pročitan iskaz BŽ, iskazuje da je od strane okrivljenika bilo vike i galame, zatekli su odnosno uočio da ga je okrivljenik udario u leđa, da su ih rastavili, a što se tiče da su se kretali s vozilom, a je moguće i to, ali su se u svakom slučaju pješice uputili prema njima te se ne može reći da su išta krivo zaključili, a ako su i bili u autu, u svakom slučaju to je bila velika galama koja se čula, tako da ostaje pri svemu onom što je prethodno naveo, zatekli su da je okrivljenik uhvatio rukama BŽ, te su radi toga i razdvojeni.

6. Odredbom članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog red i mira propisano je da prekršaj čini onaj tko se na javnom mjestu ponaša na naročito drzak i nepristojan način vrijeđajući građane ili narušavajući njihov mir, za koji prekršaj je propisana novčana kazna u iznosu od 700,00 do 4000,00 eura ili kazna zatvora do 30 dana.

7. Iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa i uprave proizlazi da je okrivljenik odlukom Općinskog prekršajnog suda u Splitu pod br. Pp J-1541/2019, koja je pravomoćna 20. srpnja 2022., osuđen zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

8. Okrivljenik u svom iskazu priznaje da je kritične prigode u alkoholiziranom stanju vikao na BŽ da je izdajica, da zašto mu to radi, da je jedno obično smeće, da mu jebe mater, a sve u Splitu, u ulici Obala Ante Trumbića, na javnom mjestu, međutim poriče da je te prigode zatvorenim dlanom u predjelu leđa udario odnosno fizički napao BŽ.

9. Obrana okrivljenika u dijelu u kojem navodi da te prigode fizički nije napao BŽ te ga udarao u predjelu leđa zatvorenim dlanom, nije osnovana.

10. Naime, imajući u vidu iskaz svjedoka policijskog službenika OŽ, koji u svom iskazu navodi da je kritične prigode uočio odnosno da je zatekao da okrivljenik viče na drugu mušku osobu, da je vidio da je tu osobu udario u predjelu leđa, nakon čega je zajedno s ostalim kolegama pristupio te ih rastavio, a isto tako da je zatekao gdje okrivljenik drži tu osobu, pri čemu ostaje i nakon što je upoznat s obranom okrivljenika kao i s iskazom svjedoka BŽ, te je iskaz svjedoka policijskog službenika u potpunosti prihvaćen kao objektivan, a koji u detalje opisuje tijek događaja, koji je uvjerljiv te koji je u cjelini jasan, te koji ne ostavlja nikakvu dvojbu u pogledu odlučnih činjenica koji bi upućivali suprotno, jer u suprotnom da policijski službenik nije uočio i čuo da okrivljenik viče i udara BŽ, ne bi niti bilo razloga da mu pristupio zajedno s ostalim kolegama te da ih rastavlja, te to što okrivljenik iskazuje drugačije, da kritične prigode nije udario BŽ, nije prihvaćen te je takav iskaz okrivljenika usmjeren jedino izbjegavanju prekršajne odgovornosti.

11. Slijedom navedenog odnosno temeljem ovako provedenog dokaznog postupka nedvojbeno je da je okrivljenik kritične prigode, u Splitu u Ulici Ante Trumbića, dakle na javnom mjestu, kritične prigode narušavao javni red i mir na naročito drzak i nepristojan način, a njegova drskost i nepristojno ponašanje sastoji se u izvršenju radnje na javnom mjestu, a takvo njegovo ponašanje nadilazi uobičajene radnje ponašanja, nedvojbeno je da je okrivljenik počinio prekršaj opisan u izreci presude, pa ga je valjalo proglasiti krivim i kazniti.

12. Pri odlučivanju o vrsti kazne okrivljeniku su uzete u obzir sve za to olakotne i otegotne okolnosti, kao što su stupanj krivnje, njegovo ponašanje nakon počinjenog prekršaja, težina počinjenog prekršaja, što je do sada osuđivan, što proizlazi iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa i uprave, što izražava žaljenje zbog počinjenja prekršaja, nije prihvaćen prijedlog tužitelja za izricanjem kazne zatvora, već je okrivljeniku izrečena novčana kazna, a vjerujući da će se tako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja.

13. Budući da je okrivljenik nakon počinjenja prekršaja uhićen, temeljem odredbe članka 40. Prekršajnog zakona vrijeme zadržavanja uračunato mu je u izrečenu novčanu kaznu te mu se izrečena novčana kazna umanjuje za iznos od 39,82 eura, računajući svaki započeti dan uhićenja kao 39,82 eura ili jedan dan zatvora.

14. Na iskazu svjedoka BŽ, koji u svom iskazu navodi da te prigode okrivljenik nije na njega vikao, koji u svom iskazu navodi da su malo glasnije pričali, te da su policijski službenici vjerojatno pogrešno zaključili, da su pomislili da se svađaju, te u kojem navodi da od strane okrivljenika nije bilo nikakve vike, da ga nije udarao, a niti vrijeđao, te da nisu bili u nikakvom fizičkom kontaktu, premda sam okrivljenik u svom iskazu navodi da je tada vikao na BŽ, psovao ga, dakle da svjedok čak poriče i ono što je okrivljenik u svom iskazu i priznao, nije temeljena odluka, te iskaz ispitanog svjedoka nije prihvaćen budući je očito da iskazuje u korist okrivljenika, te je odluka donesena temeljem dijela iskaza okrivljenika u kojem priznaje da je te prigode na BŽ vikao i psovao te temeljem iskaza svjedoka policijskog službenika OŽ.

14. Odluka o troškovima postupka donesena je sukladno odredbi članka 138. stavak 1. i 3. u svezi članka 139. stavak 3. Prekršajnog zakona uzimajući u obzir trajanje i složenost postupka te imovne prilike okrivljenika.

15. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Sinju 13. veljače 2025.

Zapisničarka:

Sutkinja:

Martina Šušnjara v. r.

Vinka Kulić v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljne stranke imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu RH Zagreb, u roku od 8 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi u dva istovjetna primjerka, putem ovog Suda, bez pristojbe.

DN-a: 1. okrivljeniku

2. tužitelju

3. ovdje