Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-2832/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Ankice Matić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Vesne Kuzmičić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FFR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Marko Hrstić, odvjetnik iz Rijeke, protiv tuženika OTP banka Hrvatska d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, koju zastupa punomoćnica Karmen Pende Kovačević, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kovačević, Koren i partneri, u Rijeci, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P- 1959/2019-38 od 18. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 13. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
i
r i j e š i o j e
I. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda pod točkom I., II. i VI. izreke.
II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika i ukida pobijana prvostupanjska presuda pod točkom III. i V. izreke i u ovom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je presudu koja glasi:
"I. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, Split (Grad Split), OIB: 52508873833 da tužiteljici FFR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 3.164,44 EUR sa zateznom kamatom, po kamatnoj stopi od 15% godišnje do 31.12.2007, od 01.01.2008. do 30.06.2011. po kamatnoj stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. do 31.07.2015. po kamatnoj stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena do 31. prosinca 2023., a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno Zakonu o obveznim odnosima, tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa:
na iznos od 16,91 EUR od 10.04.2007. do isplate,
na iznos od 16,48 EUR od 10.05.2007. do isplate,
na iznos od 16,97 EUR od 11.06.2007. do isplate,
na iznos od 16,26 EUR od 10.07.2007. do isplate,
na iznos od 16,87 EUR od 10.08.2007. do isplate,
na iznos od 16,82 EUR od 10.09.2007. do isplate,
na iznos od 16,23 EUR od 10.10.2007. do isplate,
na iznos od 16,70 EUR od 12.11.2007. do isplate,
na iznos od 15,94 EUR od 10.12.2007. do isplate,
na iznos od 16,59 EUR od 10.01.2008. do isplate,
na iznos od 16,54 EUR od 11.02.2008. do isplate,
na iznos od 15,30 EUR od 10.03.2008. do isplate,
na iznos od 16,42 EUR od 10.04.2008. do isplate,
na iznos od 15,84 EUR od 12.05.2008. do isplate,
na iznos od 16,13 EUR od 10.06.2008. do isplate,
na iznos od 15,72 EUR od 10.07.2008. do isplate,
na iznos od 16,18 EUR od 11.08.2008. do isplate,
na iznos od 16,01 EUR od 10.09.2008. do isplate,
na iznos od 7,40 EUR od 10.10.2008. do isplate,
na iznos od 24,15 EUR od 27.11.2008. do isplate,
na iznos od 11,54 EUR od 10.12.2008. do isplate,
na iznos od 78,56 EUR od 10.02.2009. do isplate,
na iznos od 6,43 EUR od 17.02.2009. do isplate,
na iznos od 2,95 EUR od 27.02.2009. do isplate,
na iznos od 60,05 EUR od 10.03.2009. do isplate,
na iznos od 66,18 EUR od 10.04.2009. do isplate,
na iznos od 63,80 EUR od 11.05.2009. do isplate,
na iznos od 65,52 EUR od 10.06.2009. do isplate,
na iznos od 63,28 EUR od 10.07.2009. do isplate,
na iznos od 65,10 EUR od 10.08.2009. do isplate,
na iznos od 64,85 EUR od 10.09.2009. do isplate,
na iznos od 62,49 EUR od 12.10.2009. do isplate,
na iznos od 64,09 EUR od 10.11.2009. do isplate,
na iznos od 63,05 EUR od 10.12.2009. do isplate,
na iznos od 77,62 EUR od 11.01.2010. do isplate,
na iznos od 20,20 EUR od 21.01.2010. do isplate,
na iznos od 97,24 EUR od 10.02.2010. do isplate,
na iznos od 87,59 EUR od 10.03.2010. do isplate,
na iznos od 96,46 EUR od 12.04.2010. do isplate,
na iznos od 92,70 EUR od 10.05.2010. do isplate,
na iznos od 95,56 EUR od 10.06.2010. do isplate,
na iznos od 92,06 EUR od 12.07.2010. do isplate,
na iznos od 86,02 EUR od 10.08.2010. do isplate,
na iznos od 61,84 EUR od 10.09.2010. do isplate,
na iznos od 59,56 EUR od 11.10.2010. do isplate,
na iznos od 61,20 EUR od 10.11.2010. do isplate,
na iznos od 58,92 EUR od 10.12.2010. do isplate,
na iznos od 58,04 EUR od 10.01.2011. do isplate,
na iznos od 31,03 EUR od 10.03.2011. do isplate,
na iznos od 34,13 EUR od 11.04.2011. do isplate,
na iznos od 32,83 EUR od 10.05.2011. do isplate,
na iznos od 33,72 EUR od 10.06.2011. do isplate,
na iznos od 32,43 EUR od 11.07.2011. do isplate,
na iznos od 33,30 EUR od 10.08.2011. do isplate,
na iznos od 33,09 EUR od 12.09.2011. do isplate,
na iznos od 31,82 EUR od 10.10.2011. do isplate,
na iznos od 32,66 EUR od 10.11.2011. do isplate,
na iznos od 31,40 EUR od 12.12.2011. do isplate,
na iznos od 32,22 EUR od 10.01.2012. do isplate,
na iznos od 32,00 EUR od 10.02.2012. do isplate,
na iznos od 29,74 EUR od 12.03.2012. do isplate,
na iznos od 31,54 EUR od 10.04.2012. do isplate,
na iznos od 30,31 EUR od 10.05.2012. do isplate,
na iznos od 31,08 EUR od 11.06.2012. do isplate,
na iznos od 29,86 EUR od 10.07.2012. do isplate,
na iznos od 30,62 EUR od 10.08.2012. do isplate,
na iznos od 30,38 EUR od 10.09.2012. do isplate,
na iznos od 29,17 EUR od 10.10.2012. do isplate,
na iznos od 29,90 EUR od 12.11.2012. do isplate,
na iznos od 28,70 EUR od 10.12.2012. do isplate,
na iznos od 29,41 EUR od 10.01.2013. do isplate,
na iznos od 29,16 EUR od 11.02.2013. do isplate,
na iznos od 26,12 EUR od 11.03.2013. do isplate,
na iznos od 28,64 EUR od 10.04.2013. do isplate,
na iznos od 27,48 EUR od 10.05.2013. do isplate,
na iznos od 28,13 EUR od 10.06.2013. do isplate,
na iznos od 26,97 EUR od 10.07.2013. do isplate,
na iznos od 27,61 EUR od 12.08.2013. do isplate,
na iznos od 27,36 EUR od 10.09.2013. do isplate,
na iznos od 26,21 EUR od 10.10.2013. do isplate,
na iznos od 26,82 EUR od 11.11.2013. do isplate,
u roku od 15 (petnaest) dana, a odbija se tužitelj sa preostalim dijelom zahtjeva za iznos od 1,45 EUR.
II. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, Split (Grad Split), OIB: 52508873833 da tužiteljici FFR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 16.604,67 EUR sa zateznom kamatom, po kamatnoj stopi od 15% godišnje do 31.12.2007, od 01.01.2008. do 30.06.2011. po kamatnoj stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. do 31.07.2015. po kamatnoj stopi od 12% godišnje, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena do 31. prosinca 2023., a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno Zakonu o obveznim odnosima, tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa:
na iznos od 2,46 EUR od 12.01.2009. do isplate,
na iznos od 20,00 EUR od 10.02.2009. do isplate,
na iznos od 0,21 EUR od 17.02.2009. do isplate,
na iznos od 0,08 EUR od 27.02.2009. do isplate,
na iznos od 38,52 EUR od 10.03.2009. do isplate,
na iznos od 3,93 EUR od 10.04.2009. do isplate,
na iznos od 1,27 EUR od 10.07.2009. do isplate,
na iznos od 9,39 EUR od 11.01.2010. do isplate,
na iznos od 0,23 EUR od 21.01.2010. do isplate,
na iznos od 24,68 EUR od 10.02.2010. do isplate,
na iznos od 21,49 EUR od 10.03.2010. do isplate,
na iznos od 34,30 EUR od 12.04.2010. do isplate,
na iznos od 52,74 EUR od 10.05.2010. do isplate,
na iznos od 69,18 EUR od 10.06.2010. do isplate,
na iznos od 100,69 EUR od 12.07.2010. do isplate,
na iznos od 68,42 EUR od 10.08.2010. do isplate,
na iznos od 145,08 EUR od 10.09.2010. do isplate,
na iznos od 104,85 EUR od 11.10.2010. do isplate,
na iznos od 112,64 EUR od 10.11.2010. do isplate,
na iznos od 146,00 EUR od 10.12.2010. do isplate,
na iznos od 190,09 EUR od 10.01.2011. do isplate,
na iznos od 138,18 EUR od 10.02.2011. do isplate,
na iznos od 153,31 EUR od 10.03.2011. do isplate,
na iznos od 131,90 EUR od 11.04.2011. do isplate,
na iznos od 180,35 EUR od 10.05.2011. do isplate,
na iznos od 213,56 EUR od 10.06.2011. do isplate,
na iznos od 228,63 EUR od 11.07.2011. do isplate,
na iznos od 396,09 EUR od 10.08.2011. do isplate,
na iznos od 237,26 EUR od 12.09.2011. do isplate,
na iznos od 213,56 EUR od 10.10.2011. do isplate,
na iznos od 219,39 EUR od 10.11.2011. do isplate,
na iznos od 217,24 EUR od 12.12.2011. do isplate,
na iznos od 237,91 EUR od 10.01.2012. do isplate,
na iznos od 252,36 EUR od 10.02.2012. do isplate,
na iznos od 256,81 EUR od 12.03.2012. do isplate,
na iznos od 246,31 EUR od 10.04.2012. do isplate,
na iznos od 251,91 EUR od 10.05.2012. do isplate,
na iznos od 257,70 EUR od 11.06.2012. do isplate,
na iznos od 249,03 EUR od 10.07.2012. do isplate,
na iznos od 248,22 EUR od 10.08.2012. do isplate,
na iznos od 231,90 EUR od 10.09.2012. do isplate,
na iznos od 237,47 EUR od 10.10.2012. do isplate,
na iznos od 249,60 EUR od 12.11.2012. do isplate,
na iznos od 245,74 EUR od 10.12.2012. do isplate,
na iznos od 251,31 EUR od 10.01.2013. do isplate,
na iznos od 235,49 EUR od 11.02.2013. do isplate,
na iznos od 229,37 EUR od 11.03.2013. do isplate,
na iznos od 246,82 EUR od 10.04.2013. do isplate,
na iznos od 229,74 EUR od 10.05.2013. do isplate,
na iznos od 220,74 EUR od 10.06.2013. do isplate,
na iznos od 210,59 EUR od 10.07.2013. do isplate,
na iznos od 223,02 EUR od 12.08.2013. do isplate,
na iznos od 229,83 EUR od 10.09.2013. do isplate,
na iznos od 236,30 EUR od 10.10.2013. do isplate,
na iznos od 237,73 EUR od 11.11.2013. do isplate,
na iznos od 246,29 EUR od 10.12.2013. do isplate,
na iznos od 0,05 EUR od 10.01.2014. do isplate,
na iznos od 233,18 EUR od 14.01.2014. do isplate,
na iznos od 232,12 EUR od 10.02.2014. do isplate,
na iznos od 0,09 EUR od 10.03.2014. do isplate,
na iznos od 243,14 EUR od 17.03.2014. do isplate,
na iznos od 0,06 EUR od 10.04.2014. do isplate,
na iznos od 235,59 EUR od 14.04.2014. do isplate,
na iznos od 0,03 EUR od 12.05.2014. do isplate,
na iznos od 227,85 EUR od 14.05.2014. do isplate,
na iznos od 0,02 EUR od 10.06.2014. do isplate,
na iznos od 228,45 EUR od 17.06.2014. do isplate,
na iznos od 0,04 EUR od 10.07.2014. do isplate,
na iznos od 236,18 EUR od 11.07.2014. do isplate,
na iznos od 237,19 EUR od 11.08.2014. do isplate,
na iznos od 238,58 EUR od 15.09.2014. do isplate,
na iznos od 256,32 EUR od 16.10.2014. do isplate,
na iznos od 0,16 EUR od 10.11.2014. do isplate,
na iznos od 253,14 EUR od 12.11.2014. do isplate,
na iznos od 253,91 EUR od 10.12.2014. do isplate,
na iznos od 0,07 EUR od 12.01.2015. do isplate,
na iznos od 257,41 EUR od 14.01.2015. do isplate,
na iznos od 200,76 EUR od 10.02.2015. do isplate,
na iznos od 37,46 EUR od 11.02.2015. do isplate,
na iznos od 206,37 EUR od 13.03.2015. do isplate,
na iznos od 31,95 EUR od 16.03.2015. do isplate,
na iznos od 203,99 EUR od 15.04.2015. do isplate,
na iznos od 34,34 EUR od 16.04.2015. do isplate,
na iznos od 0,04 EUR od 11.05.2015. do isplate,
na iznos od 206,56 EUR od 12.05.2015. do isplate,
na iznos od 31,69 EUR od 13.05.2015. do isplate,
na iznos od 0,09 EUR od 10.06.2015. do isplate,
na iznos od 0,01 EUR od 12.06.2015. do isplate,
na iznos od 29,96 EUR od 17.06.2015. do isplate,
na iznos od 205,41 EUR od 10.07.2015. do isplate,
na iznos od 32,88 EUR od 13.07.2015. do isplate,
na iznos od 0,14 EUR od 10.08.2015. do isplate,
na iznos od 0,01 EUR od 11.08.2015. do isplate,
na iznos od 215,03 EUR od 14.08.2015. do isplate,
na iznos od 23,11 EUR od 17.08.2015. do isplate,
na iznos od 0,07 EUR od 10.09.2015. do isplate,
na iznos od 0,01 EUR od 11.09.2015. do isplate,
na iznos od 217,14 EUR od 15.09.2015. do isplate,
na iznos od 21,07 EUR od 16.09.2015. do isplate,
na iznos od 213,13 EUR od 15.10.2015. do isplate,
na iznos od 25,16 EUR od 16.10.2015. do isplate,
na iznos od 211,81 EUR od 16.11.2015. do isplate,
na iznos od 26,47 EUR od 17.11.2015. do isplate,
na iznos od 211,93 EUR od 10.12.2015. do isplate,
na iznos od 26,25 EUR od 11.12.2015. do isplate,
na iznos od 212,63 EUR od 11.01.2016. do isplate,
na iznos od 25,77 EUR od 12.01.2016. do isplate,
na iznos od 147,69 EUR od 10.02.2016. do isplate,
na iznos od 16,86 EUR od 11.02.2016. do isplate,
na iznos od 142,93 EUR od 10.03.2016. do isplate,
na iznos od 15,29 EUR od 11.03.2016. do isplate,
na iznos od 141,20 EUR od 11.04.2016. do isplate,
na iznos od 15,57 EUR od 12.04.2016. do isplate,
na iznos od 894,18 EUR od 13.05.2016. do isplate,
u roku 15 (petnaest) dana, a odbija se tužitelj sa preostalim dijelom zahtjeva za iznos od 10,51 EUR.
III. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, Split (Grad Split), OIB: 52508873833 da tužiteljici FFR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 3.564,78 EUR sa zateznom kamatom, koja teče od 14.5.2016. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena do 31. prosinca 2023., a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno Zakonu o obveznim odnosima, u roku od 15 (petnaest) dana.
IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice FFR koji glasi: "Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, Split (Grad Split), OIB: 52508873833 da tužiteljici FFR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 763,89 EUR sa zateznom kamatom, koja teče od 14.5.2016. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sukladno Zakonu o obveznim odnosima, u roku od 15 dana."
V. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. naknaditi tužiteljici FFR troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 6.446,63 EUR s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude tj. 18. travnja 2024. pa do isplate, u roku od 15 (petnaest) dana, a odbija se tužitelj sa preostalim dijelom zatraženog troška.
VI. Odbija se istaknuti prigovor radi prijeboja s osnove niže kamatne stope u iznosu od 1.721,50 EUR sa zateznim kamatama po kamatnoj od 12 % godišnje 01.07.2011. godine do 31.07.2015. godine, od 01.08. 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunao za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sukladno ZOO i to na iznos od:
3,25 EUR od 10.01.2014. godine,
74,50 EUR od 10.02.2014. godine,
66,54 EUR od 10.03.2014. godine,
72,79 EUR od 10.04.2014. godine,
69,63 EUR od 10.05.2014. godine,
71.09 EUR od 10.06.2014. godine,
67,97 EUR od 10.07.2014. godine,
69,36 EUR od 10.08.2014. godine,
68,50 EUR od 10.09.2014. godine,
65,45EUR od 10.10.2014. godine,
66,73 EUR od 10.11.2014. godine,
63,72 EUR od 10.12.2014. godine,
64,93 EUR od 10.01.2015. godine,
64,04 EUR od 10.02.2015. godine,
57,02 EUR od 10.03.2015. godine,
62,18 EUR od 10.04.2015. godine,
59,28 EUR od 10.05.2015. godine,
60,32 EUR od 10.06.2015. godine,
57,48 EUR od 10.07.2015. godine,
58,42EUR od 10.08.2015. godine,
57,48 EUR od 10.09.2015. godine,
54,70 EUR od 10.10.2015. godine,
55,55 EUR od 10.11.2015. godine,
52,82 EUR od 10.12.2015. godine,
53,59 EUR od 11.01.2016. godine,
52,61 EUR od 10.02.2016. godine,
48,28 EUR od 10.03.2016. godine,
50,60 EUR od 11.04.2016. godine,
47,99 EUR od 10.05.2016. godine,
4,70 EUR od 13.05.2016. godine,
-s osnove manje plaćenih anuiteta u razdoblju nižeg tečaja od početnog iznos od 2.433,25 EUR sa zateznom kamatom i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. godine do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl.29. stv.2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. godine određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015 godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to na iznos od:
1,17 EUR od 10.12.2004. godine,
4,83 EUR od 10.01.2005. godine,
17,40 EUR od 10.02.2005. godine,
19,56 EUR od 10.03.2005. godine,
25,77 EUR od 08.04.2005. godine,
32,62 EUR od 10.05.2005. godine,
21,60 EUR od 10.06.2005. godine,
0,08 EUR od 01.07.2005. godine,
31,76 EUR od 08.07.2005. godine,
31,55 EUR od 10.08.2005. godine,
0,24 EUR od 01.09.2005. godine,
15,93 EUR od 09.09.2005. godine,
0,45 EUR od 04.10.2005. godine,
22,09 EUR od 10.10.2005. godine,
0,81 EUR od 21.10.2005. godine,
19,56 EUR od 10.11.2005. godine
0,17 EUR od 12.12.2005. godine,
14,84 EUR od 02.01.2006. godine,
0,48 EUR od 10.01.2006. godine,
18,99 EUR od 01.02.2006. godine,
0,92 EUR od 10.02.2006. godine,
27,65 EUR od 01.03.2006. godine,
1,40 EUR od 10.03.2006. godine,
33,31 EUR od 03.04.2006. godine,
2,03 EUR od 04.04.2006. godine,
40,10 EUR od 10.04.2006. godine,
2,43 EUR od 02.05.2006. godine,
36,69 EUR od 10.05.2006. godine,
3,40 EUR od 05.06.2006. godine,
37,13 EUR od 12.06.2006. godine,
0,67 EUR od 10.05.2006. godine,
2,64 EUR od 16.06.2006. godine,
45,31 EUR od 10.07.2006. godine,
47,19 EUR od 10.08.2006. godine,
42,97 EUR od 11.09.2006. godine,
0,12 EUR od 04.10.2006. godine,
39,16 EUR od 10.10.2006. godine,
54,76 EUR od 13.11.2006. godine,
60,60 EUR od 03.01.2007. godine,
57,20 EUR od 10.01.2007. godine,
59,64 EUR od 12.02.2007. godine,
62,90 EUR od 12.03.2007. godine,
66,06 EUR od 10.04.2007. godine,
79,12 EUR od 10.05.2007. godine,
77,96 EUR od 11.06.2007. godine,
86,97 EUR od 10.07.2007. godine,
77,34 EUR od 10.08.2007. godine,
77,68 EUR od 10.09.2007. godine,
88,75 EUR od 10.10.2007. godine,
79,70 EUR od 12.11.2007. godine,
83,37 EUR od 10.12.2007. godine,
71,09 EUR od 10.01.2008. godine,
60,54 EUR od 11.02.2008. godine,
45,52 EUR od 10.03.2008. godine,
58,51 EUR od 10.04.2008. godine,
67,73 EUR od 12.05.2008. godine,
69,06 EUR od 10.06.2008. godine,
71,87 EUR od 10.07.2008. godine,
76,26 EUR od 11.08.2008. godine,
73,90 EUR od 10.09.2008. godine,
49,63 EUR od 10.10.2008. godine,
29,88 EUR od 10.11.2008. godine,
1,67 EUR od 27.11.2008. godine,
37,89 EUR od 10.12.2008. godine,
2,23 EUR od 11.05.2009. godine,
5,69 EUR od 11.06.2009. godine,
12,64 EUR od 10.08.2009. godine,
6,32 EUR od 10.09.2009. godine,
17,17 EUR od 12.10.2009. godine,
7,62 EUR od 10.11.2009. godine,
13,05 EUR od 10.12.2009. godine."
2. Žali se tuženik i pobija prvostupanjsku odluku pod točkom I., II., III., V. i VI. izreke zbog "svih žalbenih razloga" sve sa prijedlogom da se postupi u skladu sa istom.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenog iznosa s naslova promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, i za razliku glavnice prilikom konverzije.
6. U postupku među strankama nije bilo sporno:
- da su tužitelj i tuženik kao kreditor dana 20. listopada 2004. sklopili Ugovor o kreditu na iznos od 163.000,00 CHF,
- da je ugovorena redovna kamatna stopa koja se tijekom postojanja obveze može mijenjati sukladno odluci banke o kreditiranju građana, te na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,99 %,
- da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja i da je tuženik tužitelju uz navedeni kredit dostavio otplatni plan sukladno kojem je tužitelj i očekivao da će se kretati rate kredita,
- da je sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu.
7. Među strankama je sporno jesu li ugovorne odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu protivne pozitivnim propisima RH i obvezujućim pravom Europske unije i njezine pravne stečevine, odnosno jesu li ništetne, te da li posljedično ništetnosti navedenih ugovornih odredbi, tužitelj ima pravo na isplatu razlike između isplaćenih ugovornih kamata i iznosa kamata prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi, kao i razlike u visini anuiteta do koje je došlo zbog promjena tečaja CHF u odnosu na HRK, posebice zbog nesporne činjenice da je tužitelj izvršio konverziju predmetnog Ugovora, te je li nastupila zastara utuženog potraživanja.
8. Prvostupanjski je sud usvojio tužbeni zahtjev sa zaključkom da pravomoćne odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuju sud u ovom postupku temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07 75/09 79/09 89/09 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14 – dalje ZZP/07), te članka 502.a i c ZPP-a.
9. Nije sporno da je kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj P-1401/12 vođen postupak povodom kolektivne tužbe Udruge Potrošač protiv banaka u Republici Hrvatskoj, pa tako i ovdje tuženika, a predmet kolektivne tužbe je, između ostaloga, bilo utvrđenje ništetnosti ovakvog načina ugovaranja redovne kamate uz ugovornu valutu CHF.
10. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. utvrđeno je da ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u Ugovorima o kreditu koje su banke pa tako i tuženik sklapale se potrošačima nisu bile uočljive niti jasne, kao niti razumljive, zbog čega je došlo zbog neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe Ugovora o kreditima bile ništetne.
11. Pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž-6632717-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim se utvrđuje da između ostalih tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. srpnja 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošači u cijelosti informirani o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.
12. Odlukom Vrhovnog suda RH broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. odbijena je kao neosnovana revizija tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog Trgovačkog suda RH poslovni broj P-6632/17 od 14. lipnja 2018. u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
13. Te presude donesene su na temelju odredbe članka 131. ZZP-a, a temeljem odredbe članka 138.a istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
14. Prvostupanjski sud, vezan je odlukama donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača zaključuje da su pobijane odredbe predmetnog ugovora nepoštene što ih čini ništetnim pozivom na odredbu članka 323. ZOO-a, te je prihvatio tužbeni zahtjev utvrdio ugovorne odredbe o jednostranoj promijeni kamate ništetnim.
15. U spisu nema niti jedne isprave niti postoji neki drugi dokaz koji bi upućivao da tužitelj nije potrošač. Naime u ugovoru zaključenom između stranaka navodi se kako je kredit namijenjen za dovršenje obiteljske kuće (prema navodima tužiteljice), pa je zato teret dokaza tužiteljeva svojstva odnosno namjene kredita bio na tuženiku. Stoga je valjano prvostupanjski sud zaključio kako je ugovor zaključen s jedne strane između tužitelja kao potrošača i s druge strane tuženika kao trgovca.
16. I po stavu Vrhovnog suda izraženog u odluci Rev-3142/18 odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. ZZP-a u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP-a, a o čemu se radi u ovom slučaju.
17. Odredbe jasno propisuju da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača, odnosno propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
18. Valjano je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare jer je tužitelj postavio zahtjev za isplatu unutar zastarnog roka od 5 godina, a koji rok valja računati od pravomoćnosti odluka donesenih u kolektivnom sporu.
18.1. Naime sukladno odredbi članka 20. točka 1. Zakona o sudovima (Narodne novine“ broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23) Vrhovni sud osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
18.2. Upravo je Vrhovni sud na sjednici Građanskog odjela (1/22) održanoj 31. siječnja 2022. zauzeo shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. doneseno je povodom spornih pitanja o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora općenito, neovisno od već postojećeg utvrđenja o pravnim učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (iz Rev-2245/2017-2). Pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela glasi: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.
18.3. Stoga zbog vezanosti stavom u smislu odredbe članka 40 stavak 2. Zakona o sudovima ispravno je otklonjen prigovor zastare.
19. Glede dodatka ugovora o kreditu prvostupanjski sud je utvrdio kako je istim izvršena konverzija kredita radi promjene valute i to na način da se izjednači s položajem u kojem bi korisnik bio da je koristio kredit denominiran u EUR, radi čega treba voditi računa je li prilikom obračuna više preplaćenog banka uračunavala kamatnu stopu i tečaj valute za ugovore sklopljene u eurima koji su vrijedili na dan zaključenja osnovnog ugovora o kreditu ili uz promjene kamatne stope i tečaja eura kroz ugovoreno razdoblje do trenutka konverzije.
20. Nadalje, prvostupanjski sud smatra da se navedenim dodatkom ugovora o kreditu sklopljenim prema odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15 – dalje Novela), uređuju pitanja kamatnih stopa nakon sklapanja istih, ali ne i onih, nepoštenim postupanjem banaka, prethodno ugovorenih, te da iz sadržaja navedenog dodatka ne proizlazi da se prilikom njegovog sklapanja tužitelj odrekao ovih svojih prava, koja u ovom postupku zahtjeva, a niti je takvo odricanje propisano odredbama ZID ZPK/15, već je suprotno tome odredbom čl. 41. ZZP propisano da se potrošač ne može odreći svojih prava niti mu se ista mogu ograničiti.
21. Zaključke prvostupanjskog suda glede učinka dodatka ugovora o kreditu ne prihvaća ovaj sud kao pravilne.
22. Naime, valja ukazati kako je ZID ZPK-a u odredbi članka 19b propisano načelo konverzije kredita tako da Konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
23. Kao način konverzije kredita je, između ostalog, u odredbi članka 19 c stavak 1 točka 1. i 2. Novele propisano da Konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:
1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,
2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF.
24. Učinak prihvata konverzije propisan je, između ostalog u odredbi članka 19.e stavak 7. i 8. tako da ako potrošač prihvati izračun konverzije kredita:
– učinak konverzije iz članka 19.c stavka 1. točke 8. ovoga Zakona snosi vjerovnik, a ona se u poslovnim knjigama vjerovnika iskazuje kao usklađenje tražbine zbog promjene tečajeva, odnosno rashod temeljem povrata preplate iz članka 19.c stavka 1. točke 5. podtočaka 1. i 2. ovoga Zakona,
– razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz članka 19.c stavka 1. točke 1. ovoga Zakona, iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova iz članka 19.c stavka 1. točke 4. ovoga Zakona, iznos kamate i tečajnih razlika na ime preplate iz članka 19.c stavka 1. točke 5. ovoga Zakona snosi potrošač. Ako su ugovorom o kreditu denominiranom u CHF i denominiranom u kunama u valutnoj klauzuli u CHF potrošaču bile odobrene pogodnosti u vidu smanjene kamatne stope, posebnog tečaja ili druge specifične pogodnosti po odluci vjerovnika, vjerovnik ih nije dužan primijeniti na izračun konverzije iz članka 19.c ovoga Zakona, već one padaju na teret potrošača. Pritom se pogodnostima ne smatraju posebna smanjenja kamatnih stopa, posebni tečaj ili povoljniji uvjeti odobreni određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF.
25. Stoga su stranke što proizlazi iz dodatka ugovora o kreditu prihvatile konverziju, te mijenjale odredbe iz Osnovnog ugovora, te eventualno do tada sklopljenih dodataka Osnovnom ugovoru, i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos neotplaćenog kredita te postigle sporazum o raspolaganju pretplatom.
26. Vrhovni sud u svojoj odluci Gos-1/2019 zauzeo je pravni stav po kojem Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
27. Tako Vrhovni sud u citiranoj odluci ističe kako Novelu ("Narodne novine" broj 102/15) Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske te u svojem rješenju broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom tog Zakona (kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama – "Narodne novine" broj 102/15).
28. U svojoj odluci Ustavni sud Republike Hrvatske pored formalne i materijalne ustavnosti istaknuo je da osporeni ZID ZPK ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize te da je navedena mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se želio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera. Njome nije nametnut prekomjeran teret ni kreditnim institucijama kao adresatima.
29. U takvim okolnostima, a imajući nastavno na umu da je ZID ZPK poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila obveznog prava, odnosno Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 11/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO/05) te da je riječ o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ne mogu opća pravila ZOO/05 o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK, o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.
30. Međutim Vrhovni sud apostrofira da je sporazum trebao biti sklopljen sukladno prisilnim propisima ZID ZPK, odnosno Novele.
31. Razlozi za preuzimanje obveze u vidu sklapanja sporazuma o konverziji na strani potrošača nisu otpali naknadnim utvrđenjem ništetnosti valutne klauzule u subjektivnom smislu, a ni u objektivnom smislu – cilju u vidu izjednačavanja njihovog položaja s položajem svih onih mnogobrojnih korisnika kredita koji su izvorno sklopili ugovore vezane uz EUR-e.
32. U presudi Europskog suda u predmetu broj C-118/17 F protiv Erste Bank Hungary Zrt od 14. ožujka 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.
33. Međutim, ne radi se o izravnoj zakonskoj intervenciji u svaki ugovorni odnos, već su prema ZID ZPK korisnici kredita mogli odbiti konverziju koju su im prethodno banke morale ponuditi.
34. Odredbom članka 502 n stavak 1. ZPP-a propisano je kako nakon donošenja pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske će sud u nastavljenim postupcima biti vezan tim pravnim shvaćanjem.
35. Stoga, da stranke nisu zaključile dodatak ugovora o kreditu prvostupanjska presuda bi bila u cijelosti valjana. Međutim s obzirom na zaključeni dodatak, pravnu prirodu istog i odredbe Novele, odnosno ZIDZPK („Narodne novine“ broj 102/15) presuda je valjana u dijelu odluke o isplati s naslova promjenjive kamate i valutne klauzule, a glede zahtjeva za isplatu s naslova konverzije nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama.
36. Naime položaj tužiteljice morao je biti izjednačen s položajem potrošača koji je u vrijeme sklapanja Osnovnog ugovora zaključio isti ili sličan ugovor o namjenskom kreditu vezan uz valutnu klauzulu u EUR.
37. Dakle trebalo je utvrditi kao prvo kolika je bila osnovna kamatna stopa za kredite u EUR pa zatim utvrditi jesu li i odredbe o promjenjivosti kamatne stope na kredite u EUR potencijalno ništetne, odnosno je li i za te kredite ostavljeno banci da jednostrano mijenja stopu zatezne kamate što bi ukazivalo na ništetnost i takvih odredbi jer ne smiju potrošači između sebe biti stavljeni u nejednaki položaj samo zbog odabira valute (iako će očito potrošači koji su kredit ugovorili kao kunski u konačnici biti oštećeni; ali to ne spada u područje djelovanja ovog suda).
38. Neovisno jesu li odredbe o promjenjivosti kamatne stope za kredite u EUR bile valjane prije svega treba utvrditi je li konverzija obavljena u skladu s Novelom (ZIDZPK) time da u slučaju ništetnosti odredaba o promjenjivosti kamatne stope za kredite u EUR valja poći od osnovne kamatne stope za tu vrstu kredita. Drugim riječima potrebno je utvrditi iznos glavnice koji je dan tužitelju na ime kredita, taj iznos vezati uz valutu EUR i kamatnu stopu pripadajućoj tim vrstama ugovora (eventualno bez promjenjivosti) te utvrditi koliko je tužitelj isplatio tuženiku po Osnovnom ugovoru i potom ako razlika postoji imajući u vidu i zaključeni dodatak kao prihvat konverzije obvezati tuženika da plati tu razliku, jer time što su stranke prihvatile konverziju tužitelj kao potrošač mora biti izjednačen u svojim pravima i obvezama s drugim potrošačima koji su zaključili ugovore o kreditu vezane uz EUR.
39. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa nije razjašnjeno pitanje postoji li razlika u obvezi tužitelja i potrošača u (valjanim) kreditima vezanim uz EUR to je zaista počinjena povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.
40. U odnosu na prigovor prijeboja potrebno je navesti da procesnopravni prigovor radi prebijanja može se staviti do zaključenja prethodnog postupka a materijalnopravni do zaključenja glavne rasprave pa stoga u ovom dijelu prigovor nije osnovan niti utječe na zakonitu odluku suda prvog stupnja (kao VSRH Rev-549/23), kako utvrđuje i sud prvog stupnja, koje se o istome izjasnio i dao valjane razloge.
41. Što se tiče preinake tužbenog zahtjeva također je potrebno navesti da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF nakon provedenog dokaza financijskog vještačenja, a sve prema zaključku sa sastanka predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela VSRH održanog 26. studenog 2021., ista dopuštena.
42. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368 stavak 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u odnosu na ništetnost odredbi ugovora o kreditu od 20. listopada 2004. , te na temelju odredbe članka 369 stavak 1. ZPP-a ukinuti presudu u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za isplatu s naslova konverzije i naknade troškova postupka te predmet vratiti na ponovno suđenje, sve kao u izreci.
43. U nastavku dokaznog postupka sud prvog stupnja će radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja otkloniti nedostatke na koje je ukazano i donijeti zakonitu odluku glede merituma spora i troškova postupka u cijelosti, s tim da je potrebno ukazati prvostupanjskom sudu na obvezu saslušanja sudskog vještaka u postupku po prigovoru stranaka na vještvo – članak 260. ZPP-a.
U Splitu, 13. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Dragica Samardžić
