REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-3759/2023
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluke i Snježane Oset kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv prvookrivljenog HJ i drugookrivljenog ĐJ zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (N.N. 5/90, 30/90, 47/90, 29/94.), odlučujući o žalbi prvookrivljenog HJ i drugookrivljenog ĐJ, podnijetoj po braniteljici Barbari Glavaš Štefanac odvjetnici iz Zagreba, protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj:67. Pp-3136/2021 od 10. studenog 2022., na sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se kao neosnovana žalba prvookrivljenog HJ i drugookrivljenog ĐJ i pobijana presuda potvrđuje.
II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona (N.N. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) prvookrivljeni HJ i drugookrivljeni ĐJ dužni su naknaditi paušalni iznos troškova drugostupanjskog postupka u iznos od 40,00 (četrdeset) eura svaki u roku 30 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom proglašeni su krivima prvookrivljeni HJ i drugookrivljeni ĐJ da su na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinili prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te im je na temelju citiranog propisa izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 dana svakom, a na temelju članka 41. u svezi sa člankom 44. stavkom 1., 2. i 3. Prekršajnog zakona prema okrivljenicima je primijenjena uvjetna osuda, te se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenici u roku jedne godine ne počine jedan ili više prekršaja za koji im je izrečena jedna ili više kazni od izrečene.
2. Na temelju odredbe članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona u svezi sa člankom 138. stavkom 2. točke 1. do 4. istoga Zakona okrivljenici su oslobođeni obveze troškova prekršajnog postupka.
3. Istom presudom na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona trećeokrivljena LJ i četvrtookrivljena HJI su oslobođene od optužbe da bi počinile prekršaj iz članka 19. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
4. Protiv te presude prvookrivljeni HJ i drugookrivljeni ĐJ su pravodobno po braniteljici podnijeli žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, te odluke o prekršajnopravnim sankcijama. Žalitelji poriču učin prekršaja koji im se stavlja na teret, navode da prvostupanjski sud iskaze ispitanih svjedoka AJ i ŽJ nije mogao prihvatiti vjerodostojnim jer da su kritične zgode bili pod utjecajem alkohola, a nadalje navode da im je izrečena i prestroga i previsoka prekršajnopravna sankcija.
4.1. Predlažu da se žalba prihvati, da se pobijana presuda preinači, te da ih se oslobodi od optužbe.
5. Žalba nije osnovana.
6. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe, te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ovaj Sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona, te pritom ovaj Sud nije utvrdio gore navedene povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, a jednako tako nije prihvaćena niti žalba okrivljenika u odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.
7. Prvostupanjski sud je u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje i na temelju dokaza provedenih, ispitivanja okrivljenika na navode optužnog prijedloga, koji su porekli učin prekršaja koji im se stavlja na teret, ispitivani su svjedoci AJ, ŽJ i UJ, prvostupanjski sud je, nadalje, proveo dokaz suočenja između I. okrivljenika i svjedoka AJ, kao i suočenja drugookrivljenika ĐJ i svjedoka ŽJ, te je nakon toga analizom i ocjenom svih provedenih dokaza i pravno relevantnih činjenica, cijeneći provedene dokaze sukladno načelu slobodne ocjene dokaza propisane odredbom članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona pravilno zaključio da su okrivljenici postupanjem navedenim u izreci počinili prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
7.1. Naime, prvostupanjski sud je dao valjane razloge zbog kojih prihvaća iskaze ispitanih svjedoka kao vjerodostojne (toč. 10. obrazloženja), te je bezuspješan pokušaj žalitelja da obezvrijedi vjerodostojnost iskaza svjedoka AJ i ŽJ. Naime, prvostupanjski sud je sukladno navedenom načelu prilikom ocjene dokaza nije vezan strogo formalnim pravilima, već ih ocjenjuje savjesno i rukovodeći se prema svom osobnom uvjerenju, te zakonima logike i pravilima opće društvenog iskustva, a sukladno tome prvostupanjski sud je dao valjane razloge zbog kojih je okrivljenike proglasio krivim zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
7.2. Navodi žalbe nisu doveli u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pravilnost ocjene izvedenih dokaza.
8. Nadalje, nije prihvaćen žalbeni navod žalitelja da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo navodeći kako je za predmetno djelo prekršaja propisana zatvorska kazna u trajanju od 3 do 30 dana, slijedom čega je istima izrečena zatvorska kazna, odnosno uvjetna osuda jer da je člankom 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira predviđena za navedeni prekršaj novčana kazna u visini od 50 do 200 DEM, odnosno kazna zatvora u trajanju do 30 dana.
8.1. Naime, odredbom članka 35. stavka 1. Prekršajnog zakona je propisana kazna zatvora koja se može propisati i izreći u trajanju od najmanje 3 dana do najdulje 30 dana, za najteže oblike prekršaja i do 60 dana, dakle, prvostupanjski sud nije povrijedio materijalno pravo kada je obrazložio da je kazna zatvora propisana u trajanju od 3 dana do 30 dana imajući u vidu citiranu odredbu zakona, a kako to žalitelj ističe.
9. Prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o prekršajnoj sankciji okrivljenicima se odlučio za mjeru upozorenja uvjetnu osudu, dakle u odredbi članka 31. stavka 1. Prekršajnog zakona propisano je da se za prekršaj propisan zakonom može počinitelj kazniti novčanom kaznom ili kaznom zatvora, međutim prvostupanjski sud se nije odlučio izreći propisane kazne okrivljenicima, već je primijenio mjeru upozorenja, a koja je propisana odredbom članka 41. i 44. Prekršajnog zakona, odnosno primijenjena je uvjetna osuda, a uvjetna osuda je prekršajnopravna sankcija koja se kao mjera upozorenja sastoji od izrečene kazne zatvora ili maloljetničkog zatvora i roka u kojem se ta kazna izvršava pod uvjetom određenim ovim zakonom.
10. Slijedom navedenog, primijenjena prekršajnopravna sankcija se ne ukazuje prestrogom i po ocjeni ovog Suda tako primjenom upozorenja će se ostvariti svrha generalne i specijalne prevencije iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.
11. Nadalje, na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona okrivljenici su obvezani na naknadu troškova drugostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 eura imajući u vidu trajanje i složenost postupka, te sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13) kojim rješenjem je propisan opći okvir paušalne svote od 13,27 do 663,61 eur.
12. Zbog navedenih razloga trebalo je u smislu odredbe članka 205. Prekršajnog zakona odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.
U Zagrebu, 13. veljače 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković v.r.
Ivanka Mašić v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenike, braniteljicu i tužitelja.
