Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-3382/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mladena Genca, predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ŽV, zbog prekršaja iz članka 34.a stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom (»Narodne novine«, br. 133/12., 115/16., 106/18., 121/19. i 138/20.), i dr., rješavajući o žalbi okrivljenog ŽV, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje KLASA: 413-01/21-26/1371, URBROJ: 513-02-7002/15-22-14 od 28. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe okrivljenog ŽV, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijano rješenje o prekršaju te se izriče:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.) okrivljeni ŽV, (ostali osobni podaci kao u prvostupanjskom rješenju o prekršaju)

oslobađa se optužbe

da bi poreznim nadzorom provedenim 29. travnja 2021. godine u pokretnom poslovnom prostoru u Pakracu, na gradskoj tržnici utvrđeno da je okrivljenik obavljao djelatnost trgovine na malo obućom, lončanicama te cvjetnim aranžmanima od umjetnog cvijeća, pri čemu je u razdoblju obuhvaćenim poreznim nadzorom od 1. siječnja 2021. godine do 29. travnja 2021. godine izdavao račune oznake poslovnog prostora „7“ – 97 računa, a da prethodno Poreznoj upravi nije prijavio konkretan poslovni prostor, odnosno nije dostavio sve propisane podatke,

pa da bi time počinio prekršaj iz članka 34.a stavka 1. točke 3. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom,

II Uslijed odluke pod točkom I, žalba okrivljenog ŽV je bespredmetna glede ovog prekršaja.

III U povodu žalbe okrivljenog ŽV, a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjsko rješenje o prekršaju u pravnoj oznaci djela opisanog u točki I 1) na način da se prekršaj činjenično opisan u toj točki pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Općeg poreznog zakona(»Narodne novine«, br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22. i 152/24. - dalje u tekstu Opći porezni zakon), te se na temelju članka 192. stavka 2. Općeg poreznog zakona okrivljeniku za taj prekršaj utvrđuje novčana kazna u iznosu od 915,79 (devetstopetnaesteurai sedamdesetdevetcenta) eura, a prekršaj činjenično opisan u točki I 2) izreke pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 192. stavka 1. točke 10. i stavka 2. Općeg poreznog zakona, te se okrivljeniku na temelju članka 192. stavka 2. Općeg poreznog zakona za taj prekršaj utvrđuje novčana kazna u iznosu 1.035,24 (tisućutridesetpeteura i dvadesetčetiricenta) eura.

IV Uslijed odluke iz točke I i III ove presude, preinačuje se pobijano rješenje o prekršaju u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se okrivljenom NV izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 1.951,03 (tisućudevetstopedesetjedaneuro i tricenta), koju je dužan platiti u roku od 90 (devedeset) dana od dana primitka ove presude, a okrivljeniku će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ukoliko u naprijed navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

V Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog ŽV te se prvostupanjsko rješenje o prekršaju potvrđuje u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu.

VI Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, okrivljeni ŽV dužan je naknaditi trošak Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 20,00 (dvedeset) eura, u roku od 90 (devedeset) dana, računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljeni ŽV proglašen je krivim i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 20.100,00 kuna, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. Općeg poreznog zakona, činjenično opisano u točki I 1) izreke, prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 10. Općeg poreznog zakona, činjenično opisano u točki I 2) izreke i prekršaja iz članka 34.a stavka 1. točke 3. Zakona o fiskalizaciju u prometu gotovinom, činjenično opisanog u točki I 3) izreke pobijanog rješenja o prekršaju.

2. Istim rješenjem okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna.

3. Protiv prvostupanjskog rješenja o prekršaju okrivljenik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i odluke o kazni, navodeći u bitnome da je proglašen krivim za tri djela u stjecaju i za svako djelo utvrđena mu je novčana kazna, a presuđen je i ukupnom kaznom kao da je u pitanju stjecaj tri različita prekršaja, a ne jedan prekršaj, obzirom na njihovu povezanost, čime se radi o jedinstvenoj cjelini u smislu članka 39. stavka 1. Prekršajnog zakona. Kod ocjene prekršaja i uloge prodavatelja i sam Ured dopušta mogućnost da je prodavatelj bila GV u njegovoj odsutnosti koja je prodaju obavljala u njegovoj odsutnosti i bez njegovog znanja o načinu prikazivanja robnih transakcija. Nadalje, žalitelj drži da je visina izrečene i primijenjene novčane kazne u kontekstu mjera iz čl. 36. Prekršajnog zakona, kao opće mjerilo, previsoko odmjerena.

4. Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba je bespredmetna glede djela pod točkom I 3), a neosnovana glede djela pod točkama I 1) i 2) izreke pobijanog rješenja o prekršaju.

6. Ispitujući prvostupanjsko rješenje o prekršaju po službenoj dužnosti, u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakon, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud (dalje u tekstu: Sud), utvrdio je da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak povrijedilo odredbe materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika jer djelo činjenično opisano u točki I 3) izreke pobijanog rješenja o prekršaju, na način kako je opisano, po propisu nije prekršaj.

7. Naime, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak proglasilo je krivim okrivljenika zbog prekršaja iz članka 34.a stavka 1. točke 3. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom (iako je prekršaj trebalo pravno označiti kao prekršaj iz članka 34.a stavka 1. točke 2. u svezi stavka 2. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom) počinjenog na način što je poreznim nadzorom provedenim 29. travnja 2021. godine u pokretnom poslovnom prostoru u Pakracu, na gradskoj tržnici utvrđeno da je okrivljenik obavljao djelatnost trgovine na malo obućom, lončanicama te cvjetnim aranžmanima od umjetnog cvijeća, pri čemu je u razdoblju obuhvaćenim poreznim nadzorom od 1. siječnja 2021. godine do 29. travnja 2021. godine izdavao račune oznake poslovnog prostora „7“ – 97 računa, a da prethodno Poreznoj upravi nije prijavio konkretan poslovni prostor, odnosno nije dostavio sve propisane podatke. Napominje se da je u članku 34.a stavku 1. točki 3. u svezi stavka 2. citiranog Zakona propisano sankcioniranje fizičke osobe obrtnika ako dostavi podatak o poslovnim prostorima bez svih Zakonom propisanih podataka, a člankom 34.a stavkom 1. točkom 2. u svezi stavka 2. istog Zakona propisano je sankcioniranje fizičke osobe obrtnika ako ne dostavi podatak o poslovnim prostorima.

8. Iz sadržaja spisa razvidno je da je ovlašteni tužitelj Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Carinska uprava, Područni carinski ured Osijek, Carinski ured Slavonski Bord, Služba za nadzor izdao 8. lipnja 2021 prekršajni nalog KLASA: 471-01/21-20/563, URBROJ: 513-02-7058/10-21-4 protiv okrivljenog ŽV, koji je u povodu prigovora prihvaćen optužnim prijedlogom, a kojim optužnim aktom se okrivljeniku stavlja na teret u točki I 3) prekršaj iz članka 34.a stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, time da treba napomenuti da se prema činjeničnom opisu djela ne radi o navedenom prekršaju koji propisuje sankcioniranje fizičke osobe obrtnika koji je dostavio podatka o poslovnim prostorima, ali bez svih Zakonom propisanih podatka, a niti bi se činjenični opis mogao podvesti pod odredbu članka 34.a stavka 1. točke 2. i stavka 2. citiranog zakona koja propisuje sankcioniranje fizičke osobe obrtnika ako ne dostavi podatak o poslovnim prostorima.

9. Prije analize zakonskih odredbi potrebno je istaknuti sljedeće: zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja je podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja. Iz navedeno razloga, sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu radnje prekršaja. U protivnom, dakle, u nedostatku bilo kojeg konstitutivnog elementa bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

10. Odredbom članka 19. stavka 2. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, koja se sankcionira odredbom članka 34.a stavka 1. točke 3. u svezi stavka 2. istog Zakona, propisano je: „2) Za potrebe provedbe postupka fiskalizacije izdavanja računa podatak o poslovnim prostorima iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati ove podatke: 1. OIB, [osobni identifikacijski broj]. oznaku poslovnog prostora, 3. adresu poslovnog prostora, 4. tip poslovnog prostora, 5. vrstu djelatnosti koja se obavlja u poslovnom prostoru, 6. radno vrijeme i radne dane, 7. datum otvaranja poslovnog prostora, 8. datum zatvaranja poslovnog prostora, 9. status poslovnog prostora, 10. oznaku o izdavanju dokumenta iz članka 27.b ovoga Zakona.

11. Odredbom članka 15. stavka 2. citiranog Zakona, koja se sankcionira odredbom članka 34.a stavka 1. točke 2. i stavka 2. istog Zakona, propisano je:

„(2) Radi provedbe postupka fiskalizacije izdavanja računa obveznik fiskalizacije, iz stavka 1. ovog članka, dužan je dostaviti podatke o svim poslovni prostorima u kojima se obavlja djelatnost“.

12. Odredbom članka 19. stavka 1. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, propisano je: (1) „Obveznik fiskalizacije iz članka 15. stavka 2. ovoga Zakona dužan je Ministarstvu financija, Poreznoj upravi dostaviti podatke o svim poslovnim prostorima u kojima se obavlja djelatnost“, dok je člankom 19. stavkom 11. citiranog zakona propisano: „Ministar financija propisat će pravilnikom dostavljanje podataka o poslovnim prostorima iz stavka 2. ovoga članka.“

13. Člankom 34.a stavkom 1. točkom 2. i stavkom 2. citiranog Zakona propisana je novčana kazna za fizičku osobu obrtnika ili fizičku osobu koja obavlja drugu samostalnu djelatnost, obveznik fiskalizacije iz članka 3. ovoga Zakona, kao obveznika fiskalizacije, ako ne dostavi podatak o poslovnim prostorima (članak 15. stavka 2. i članak 19. stavak 1.). U pitanju je zakonski opis za čije oblikovanje je bitan i sadržaj podzakonskog propisa, odnosno u konkretnom slučaju Pravilnika o fiskalizaciji u prometu gotovinom („Narodne novine“, br. 146/12. i 115/16. – dalje u tekstu: Pravilnik), kojim se podrobnije razrađuje Zakon o fiskalizacije u prometu gotovinom.

14. U odredbi članka 19. Pravilnika propisano je:

(1) Obveznik fiskalizacije dostavlja pojedinačno podatak za svaki poslovni prostor u kojem izdaje račune, a koji podliježu postupku fiskalizacije izdavanja računa, prije slanja računa koji se odnosi na taj poslovni prostor te podatke o proizvođaču i/ili održavatelju programskog rješenja prilikom uključivanja u sustav fiskalizacije prema članku 19. i 19.a Zakona.

15. Obzirom na zakonski opis djela prekršaja iz kojeg proizlazi obveza dostavljanja podataka o poslovnom prostoru Poreznoj upravi prije početka dostave računa, vrijeme kada je počinitelj bio dužan dostaviti podatak o poslovnom prostoru u kojem se obavlja ugostiteljska djelatnost, čini konstitutivno obilježje inkriminiranog prekršaja, koja odlučna činjenica okrivljeniku optužbom nije bila stavljena na teret, a niti je propisano kao prekršaj „da nije prijavio poslovni prostor“, kako se okrivljenik tereti.

16. Imajući u vidu činjenični opis djela sadržan u točki I 3) izreke osporavanog rješenja, kao i u optužbi, ocjena je ovog Suda kako je u prvostupanjskom rješenju o prekršaju okrivljenik proglašen krivim za djelo koje po optuženju, a niti po činjeničnom opisu iz izreke pobijanog rješenja o prekršaju nije prekršaji pa je time prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak povrijedilo materijalno prekršajno pravo na štetu okrivljenika, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

17. Stoga je ovaj Sud, u povodu žalbe okrivljenika, po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijano rješenje o prekršaju te u skladu s odredbom članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, okrivljenika oslobodio optužbe glede prekršaja činjenično opisanog u točki I 3) osporavanog prekršaja, kako je to navedeno u točki I izreke ove drugostupanjske presude, uslijed čega je njegova žalba bespredmetna u ovom dijelu.

18. Odlučujući dalje u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio je da rješenjem glede prekršaja iz članka 192. stavka 1. točaka 2. i 10. Općeg poreznog zakona nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona niti su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

19. Međutim, budući da su djela činjenično opisana u točkama I 1) i 2) izreke pobijanog rješenja o prekršaju nepotpuno i pogrešno pravno označena, obzirom da se ne navodi stavak 2. članka 192. Općeg poreznog zakona, kojim stavkom je propisana novčana kazna za fizičku osobu obrtnika i fizičku osobu koja obavlja drugu samostalnu djelatnost, već se navodi samo stavak 1. kojim je za inkriminirani prekršaj propisana veća novčana kazna za počinitelja pravu osobu, od one koja je propisana za fizičku osobu obrtnika ili osobu koja obavlja drugu samostalnu djelatnost, to je ovaj drugostupanjski sud, u povodu žalbe okrivljenika, po službenoj dužnosti (povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, članak 196. točka 4. Prekršajnog zakona), radi pravilne primjene materijalnog prekršajnog prava, otklonio navedeni propust, u ovom dijelu i predmetne prekršaje pravilno pravno označio na način naveden u točki III izreke ove drugostupanjske presude.

20. U odnosu na utvrđeno činjenično stanje, treba istaknuti da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak na glavnoj raspravi održanoj 4. veljače 2022., tijekom dokaznog postupka pročitalo materijalne dokaze koji prileže spisu. Ovaj Sud ističe da je okrivljeniku omogućeno da sudjeluju u postupku i iznesu obranu pozivanjem na glavnu raspravu, u kojem pozivu je bio upozoren na posljedice neopravdanog izostanka, no na glavnu raspravu nije pristupio niti je izostanak opravdalo, a nije dostavio niti pisanu obranu te je time svojom voljom propustio aktivno sudjelovati u postupku iznoseći obranu i predlažući dokaze u svoju korist, davati druge prijedloge i izjave i očitovanja o izvedenim dokazima, sukladno članku 165. stavku 9. Prekršajnog zakona.

21. Treba napomenuti da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pogrešno cijenilo navode prigovora protiv prekršajnog naloga jer nigdje iz sadržaja prigovora nije vidljivo da bi okrivljenik tražio da se prigovor uzme kao njegova pisana obrana, međutim, na temelju provedenih zakonitih dokaza, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak imalo je osnove za zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 192. stavka 1. točaka 2. i 10. u svezi stavka 2. Općeg poreznog zakona.

22. Sukladno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju prvostupanjsko prekršajno tijelo je pravilno svoje saznanje o djelu zasnovalo na ocjeni u postupku izvedenih dokaza, te je u zakonito i ispravno provedenom postupku pravilno utvrdilo činjenice koje su odlučne za donošenje ispravne odluke glede prekršaja činjenično opisanih u točkama I 1) i 2), na temelju vjerodostojne dokumentacije, prvenstveno zapisnika o obavljenom nadzoru provođenja postupka fiskalizacije evidentiranja prometa i izdavanja računa kod poreznog obveznika od 12. svibnja 2021., sastavljen od strane ovlaštenih carinskih službenika, koji su obavili nadzor, a koji zapisnik je valjani dokaz u smislu članka 158. stavka 5. Prekršajnog zakona, te u vjerodostojnost istog nije bilo razloga sumnjati, dok navodi žalbe ne upiru na postojanje novih činjenica u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona kojima bi žalitelj doveo u sumnju pravilnost prvostupanjske odluke, a o kojima nije odlučeno u provedenom postupku.

23. Vezano za navode žalbe treba napomenuti da je okrivljenik pravilno proglašen krivim za djela u stjecaju i za svako djelo utvrđena mu je pojedinačna novčana kazna jer se radi o različitim prekršajima (propisanim u članku 192. stavku 1. točkama 2. i 10. Općeg poreznog zakona), a ne o jednom produljenom djelu prekršaja iz članka 39. stavka 3. Prekršajnog zakona, kako to pogrešno smatra žalitelj. Slijedom navedenog, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak je, kažnjavanjem okrivljenika za dva djela prekršaja u realnom stjecaju, pravilno odlučilo.

24. Razmatrajući prvostupanjsku odluku u povodu žalbe glede odluke o kazni odmjerenim okrivljeniku za djela pod točkama I 1) i 2) izreke, ovaj Sud je utvrdio da su novčane kazne odmjerene, primjenom odredbe o ublažavanju novčane kazne iz članka 37. Prekršajnog zakona, ispod zakonom propisanog posebnog minimuma, te smatra da su tako odmjerene novčane kazne primjerene težini djela te stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenika, a nije našao razloge za preinaku novčanih kazni na blaže od utvrđenih, tim više što se u žalbi ne navode i ne dokumentiraju nikakve naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje novčanih kazni daljnjim ublažavanjem.

25. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenik u roku od devedeset dana, računajući od primitka ove presude plate dvije trećine izrečene mu novčane kazne, kako je navedeno pod točkom IV izreke ove drugostupanjske odluke, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom.

26. Ovdje je potrebno istaknuti da je nakon počinjenja predmetnih prekršaja stupio na snagu Zakon o izmjenama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 114/22.), koji na temelju članka 192. stavka 2. propisuje blažu najnižu i najvišu novčanu kaznu (u iznosu od 1.320,00 do 39.810,00 eura za fizičku osobu obrtnika i fizičku osobu koja obavlja drugu samostalnu djelatnost), a što prema fiksnom tečaju konverzije - 7.53450, iznosi 9.945,54 kuna do 299.948,45 kuna, kao posljedicu uvođenja eura kao službene valute u Republiku Hrvatsku, dok je Opći porezni zakon (»Narodne novine«, br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.), koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisivao nešto strožu najnižu i najvišu novčanu kaznu (u iznosu od 10.000,00 do 300.000,00 kuna). Prema načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. Prekršajnog zakona, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja.

27. Međutim, ovaj Sud prilikom donošenja drugostupanjske presude nije izmijenio pravnu kvalifikaciju i primijenio tu, izmijenjenu odredbu Zakona o izmjeni Općeg poreznog zakona kao blažeg propisa, budući da je po ocjeni ovog Suda prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, okrivljeniku pravilno odmjerilo novčane kazne i ublažilo ih ispod minimalne novčane kazne propisane zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjena prekršaja (Opći porezni zakon - Narodne novine«, br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.), a koja je i ispod okvira minimalne novčane kazne propisane novim, izmijenjenim zakonom (Zakon o izmjenama Općeg poreznog zakona, „Narodne novine“ broj: 114/22.). Stoga, prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tog blažeg propisa jer po stavu ovog suda, „novi“ zakon, odnosno, Zakon o izmjenama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 114/22.). u izmijenjenoj odredbi članka 8., ne dovodi do povoljnijeg rezultata za okrivljenika u konkretnom slučaju pravilno odmjerenih novčanih kazni.

28. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki VI izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenika određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 eura (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj) koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, s obzirom na složenost i trajanje postupka.

29. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 13. veljače 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Osijek, Vijeću za prekršaje, u 4 (četiri) otpravaka: za spis, okrivljenika i tužitelja.